DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1882 str. 6 <-- 6 --> PDF |
-^ 62 — Poput inik slovjenskih plemena bayili se i Hrvati većim dielom stočarstvom, osobito pako plemena gorskih krajeva, a da su bili vec i u davnoj davnini i ratari, to nam medjn osta lim dokazuje naše veliko obilje rieči, protežućib se na ratar stvo, što opet nedvojbeno svjedoci, da su´ bili stari Hrvati na priličnom stepenu kulture, jer znamo, da nijedan narod ne pre lazi od stočarstva jednim skokom ka ratarstvu, već to biva vrlo polagano. U početku im služaše mjesto pluga drvena soha t j . za kucito drvo, kojim se zemlja tovila ili rahlila. Savršenije od drvene sohe je ralo, iz kojega se stoprv kasnije razvilo ono sastavljeno oruđje^ kojim i danas jošte z;emlju oremo t. j . plug. Isto tako znamo, da su Hrvati jur od pra starih vremena poznavali snop, kosu, srp, gumno, grablje, vile, lopate, motike i t. d. Nu oni ne bijahu samo ratari, koji su lih žito sijali, već upravo gospodari; oni su bili nedvojbeno i vrtari, jer nam već Herodot pripovieda, da su se medju Slovjeni nastanili „Geloni", narod sijući žito i imajući vrtove. Nedvoj beno je pako, da se je moralo tamo, gdje se je žito sijalo, doskora sijati i soćivo, jer bi ga i isti pastirski narodi, raza brav mu jednom vrstnoću, sijali i širili, a znamo napokon i to, da se u Hryata tikve već od starine upotrebljivale kao posu dje. Nu ratar, a još više voćar, prijanja sve to više uz svoju zemlju, njeguje ju i obradjuje što bolje može, iz čega sliedi, da su djedovi naši ne samo zemlju težali, već i mnoge obrte po znavali. Ne može tuj dakako biti govora ob obrtnostih, kako ih mi danas shvaćamo, nego ponajviše samo ob obrtih kućnih, kako to nalazimo još i danas u našeg seljaka, koji najraznije plodine preradjuje u rukotvorine. Dvie su pako biljke bile već od davnine predmetom hrvatske kućne obrtnosti, naime lan i konoplja. Motrimo li pako domaći i kućni život djedova naših za najstarije dobe, to vidimo, da mu je prije svega glavno obilježje´zadružni život, rodbina ostaje vazda zajedno, rodjäk radi za rodjaka. Porodica ili obitelj temelj su i istomu državnomu sustavu hrvatske kraljevine. Zadružni život bio je u nas od pamtivieka u običaja, pojam obćeg ili zadružnog imutka bijaše do skrajnosti razvijen. Sried dvora zadruge širila se krošnjata lipa, |