DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 2/1882 str. 5     <-- 5 -->        PDF

—´61


„Dalmacija se pruža od rneđja Draža t. j . od Bara do
istarskih gora, i od jadranskoga mora do rieke Duaaja; pod
rimskom vladom bje smatrana najizvrstnij´om medju svimi zapadnimi
zemljami, viđeć pako Obri, da je to prekrasna zemlja,
tamo se nasele i opustošena ležaše pokrajina ova, cesa radi porukom
cara Heraklija Hrvati pograbiv oružje Obre iz onih
miesta protjeraše te se u njihovoj zemlji sami nastaniše (god.
619)."


Koli draga bijaše ta pokrajina starim Rimljanomj vidimo
medju ostalim i odtale, što je car rimski Dioklecijan najvolio
svoje dane probaviti u dalmatinskom Solunu, a njega bi sliedili
bogati Rimljani i patriciji, bježeć okolicu rimskih močvara,
da se odmore i oporave u Dalmaciji od ljetne žege i rada. Sve
što bijaše bogatoga u Rimu, imaše svoje ljetne zaselke po tada
krasnih i carnih dalmatinskih šumah. Znamo i to, da su Rimljani
baš radi ogromnosti, krasote i bujnosti dalmatinskih šuma
tuda i naseibine podržavali.


A da su i ostali krajevi stare Ilirije već od davnine šumoviti
bili, jasno nam dokazuje rimska povjest spominjuć, kako
je car Gralerij dao izsjeći šume u Panoniji, da priredi zemlju
za teg, car Probo pako dao je, kako znatno, izsušiti sriemske
močvare i krSti šume, da zasadi zemlju vinovom lozom,


Nije dakle ni oudo, da i Konstantin tu zemlju „prekrasnom^^
zove, a tim nam se takođjer i razjasnjuje čin, zašto su
Hrvati ostavili sielo „Bielo-hrvata," „veliku Hrvatsku" ter
se odlučili zaci na jug te osvajati si mačem u ruci novu domovinu
!


Došav Hrvati u Dalmaciju naidjoše tuj, kako je poznato,
na Obre, zaratiše se š njimi i nadvladav ih zaposjedoše čitavu
zemlju. Povjest nam nadalje kaže, da su imali jednog vladara
i da su jednu državu sačinjavali, a Konstantin mnije, da se
pod nazivljem „Hrvati^´ razumiju jezikom starih Slovjena „ljudi
mnogu zemlju posjedujući.´^ On opisnje Hrvate na sliedeći način:
Ovi pako pokršteni Hrvati izvan granica vlastite zemlje nerado
druge uznemirivaju ratom, a to zato , što su primili neki
sveti ugovor, da neće nikada tudju zemlju oružjem napadati,
nego da će mir držati sa svakim, koji bi htjeo to isto prema
njim. —