DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 2/1882 str. 5 <-- 5 --> PDF |
—´61 „Dalmacija se pruža od rneđja Draža t. j . od Bara do istarskih gora, i od jadranskoga mora do rieke Duaaja; pod rimskom vladom bje smatrana najizvrstnij´om medju svimi zapadnimi zemljami, viđeć pako Obri, da je to prekrasna zemlja, tamo se nasele i opustošena ležaše pokrajina ova, cesa radi porukom cara Heraklija Hrvati pograbiv oružje Obre iz onih miesta protjeraše te se u njihovoj zemlji sami nastaniše (god. 619)." Koli draga bijaše ta pokrajina starim Rimljanomj vidimo medju ostalim i odtale, što je car rimski Dioklecijan najvolio svoje dane probaviti u dalmatinskom Solunu, a njega bi sliedili bogati Rimljani i patriciji, bježeć okolicu rimskih močvara, da se odmore i oporave u Dalmaciji od ljetne žege i rada. Sve što bijaše bogatoga u Rimu, imaše svoje ljetne zaselke po tada krasnih i carnih dalmatinskih šumah. Znamo i to, da su Rimljani baš radi ogromnosti, krasote i bujnosti dalmatinskih šuma tuda i naseibine podržavali. A da su i ostali krajevi stare Ilirije već od davnine šumoviti bili, jasno nam dokazuje rimska povjest spominjuć, kako je car Gralerij dao izsjeći šume u Panoniji, da priredi zemlju za teg, car Probo pako dao je, kako znatno, izsušiti sriemske močvare i krSti šume, da zasadi zemlju vinovom lozom, Nije dakle ni oudo, da i Konstantin tu zemlju „prekrasnom^^ zove, a tim nam se takođjer i razjasnjuje čin, zašto su Hrvati ostavili sielo „Bielo-hrvata," „veliku Hrvatsku" ter se odlučili zaci na jug te osvajati si mačem u ruci novu domovinu ! Došav Hrvati u Dalmaciju naidjoše tuj, kako je poznato, na Obre, zaratiše se š njimi i nadvladav ih zaposjedoše čitavu zemlju. Povjest nam nadalje kaže, da su imali jednog vladara i da su jednu državu sačinjavali, a Konstantin mnije, da se pod nazivljem „Hrvati^´ razumiju jezikom starih Slovjena „ljudi mnogu zemlju posjedujući.´^ On opisnje Hrvate na sliedeći način: Ovi pako pokršteni Hrvati izvan granica vlastite zemlje nerado druge uznemirivaju ratom, a to zato , što su primili neki sveti ugovor, da neće nikada tudju zemlju oružjem napadati, nego da će mir držati sa svakim, koji bi htjeo to isto prema njim. — |