DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 2/1882 str. 32     <-- 32 -->        PDF

^.89.—


noga računa, od dobitne mjere, kao i predmjeve bezkonačnih
dojdućih prihoda. Onaj, komu je poznato, koli je težko dojduci
prihod i šumarsko ukaraaoenje za oveća razdobja ustanovljivati,
koli su prema tomu problematični i sami rezultati kamato-kamatnoga
računanja za slučaj, ako se odnose na veća razdobja,
taj neće moći opovrći, da moraju netom u kiatko označene obhodne
dobe u tom pogledu velike prednosti pred financijalnom
obhodnom dobom imatij koja se posljednja baš poglavito osniva
na kamato-kamatu om raćunu- Ne ima li pako financijalna obhodna
doba i prednosti, to ćemo jos kasnije kušati razglabati.


Pa kad bi nam se medju ostalim stavilo pitanje, koja li
je od opisanih obhodnih doba dosada uzeta podlogom u raznolikih
državnih šumarskih upravah ili po raznih šumskih posjednicih
u obće, to bi smo bez dvojbe u prvi mah u očitoj neprilici
bili. — Nakon zreloga razmišljanja medjutim rekli
bismo, da ona, koja bi najbolje odgovarala oduošajem i obstojnostim,
dakle nikoja bezuvjetno ili možda i od svake po
nešto. Dosada se bo bezdvojbeno kod ustanovljivanja obhodnja
u gospodarstvu više sliedilo moć nagona, obstojećim odnošajeni
odgovarajuće praktično izkustvo, nego li obstojnostim primjereno
umjetno konstruirane matematiene formule. To je doduše
na prvi pogled postupak, koji se ne može znanstvenim nazvati,
nu ipak po dosadanjem stanju šumarske znanosti je u mnogih,
slucajevih možda praktičniji, nego se u prvi mah možda i
sumnja. Kod ustanovljivanja obhodne dobe uzimaše se uz najveće
uvaženje faktičnih odnošaja šumarstva prije svega obzir
na mogućnost unovčenja i potrebštine, a čuvalo,se vazda od
prepunjavanja tržišta, a tim podjedno i od snižavanja ciena i
bezsmislene trošnje od davnine preostalih drvnih zaliha, koj6
su mnogokrat i bez osobitoga titicaja čovjeka po naravi samoj
nastale. Na mjestih pako, gdje jurve postoje bolji prodajni o,dšaji,
požuriše se sječom prastare zalihe, prelazeć tako i nehotice na
nižje obhodnje najvećega naturalnoga prihoda i financijalne
obhodne dobe; u krajevih pako, gdje je još i sada slabo razvita
trgoyina i promet, bijasmo a i jesmo prinuždeni po samoj
naravi stvari manje sjeći, više bolje razvrstbine unovćivati^ a
po tom i veće obhodnje obdržavati t. j . takove obhodnje, koje
se više približuju obhodnoj dobi najvećega čistoga prihoda
šume. Da pako ne ćemo sa prostornom zalihom ili kako ju