DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 2/1882 str. 23     <-- 23 -->        PDF

—79


naći je po H. — uz 3 metra razmaka — po 1000 biljka. Posije
pete godine unovcuje on od toga malo ne polovicu za
3000 franaka, a nakon drugiii pet godina dobio je do 15.000 fran.
Osim toga imao je u tom razđobju pod ostavljenimi sjemenjaci
liepu pašu.


Eucalyptus naraste i u Italiji velikim drvetom. Akoprem
ne dostizava svoje zamorske braće u Australiji, to je ipak u
Italiji naći stabalaj koji u 18. godini postignu visinu od 18 m.,
srednji promjer 1 met., (mjeren 1-5 met. nad zemljom), a u
visini od 10 met. još uvjek 0-3 met promjera. Vrtlar M. Nardi
pripovieda, da i 13-godišnji E. uzraste do 20 met. visine i
mjeri u obodu 3 metra visine od 1*5 met. nad zemljom.


Eucalyptusi — vele — ravni su našim jablanom (Populacea),
jer velikom izblapom na svoje lišće osušuju močvarna tla
te tako nepristupne krajeve čine zdravimi i za kulturu uporabivimi.
Medjutim drži se, da ovaj zdravstveni upliv E. potiče
od mnogoga ulja, koji se nalazi u njegovom osobito zelenom
lišću.


Mlado drvo eucalyptusa dobro je za gorivo i sirovo ^
kao ugljen. Staro drvo je smolasto i ugodnog mirisa, tvrđo,
dade se laštiti, — kao i naše plemenitiji di^veee, — pa se rabi
i u obrtništvu.


Po rečenom boljeg drva od eucalyptusa ne bi trebali:
raste brzo i na svakoj zemlji, uzrasta je vanrednog, prirasta
velikog, dakle i po količini drva obilan, uporabljuje se mn^ogovrstno,
pa se dobro i placa, — pa kako da ga i mi ne bi
uzgajali? Na ovo nam odgovara šum. nadzornik H. v. Guttenberg:
da se ovo drvo kod nas neće pridomiti. On je to izkusio
u Grorici i Dalmaciji, gdje su mu 4—5 god. stare biljke
poginule od studeni kod 8" C. Drži, da bi se ovo drvo uzgojilo
jedino na Neretvi, jer da mu tamošnje duboko i subo tlo
veoma prija. .


Eucalyptus imade preko stotine vrsti. Od ovih najvažnije
su E. globulus, E. amygdalina. E. resinifera, E. cariacea^
bar za Evropejce, jer su se već prilično udomaćili. — Nasadni
pokusi u Erancezkoj dokazaše, da je z;a tamošnje tlo puno vi^e
prikladan E. amygdalina od hvaljenoga E. globulusa, i to
radi brzog rasta, jer je zadovoljan i slabijim tlom, jer je čvršći
prema podnebnim uplivom i jer sadržaje do četiri puta više