DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 2/1882 str. 22     <-- 22 -->        PDF

—v78.—


mjere! u srieđnjem promjeru: prvi 11-79 met (od tib trijuli
najslabiji!), drugi 1242 met (najjači.) Akoprem se ovi brojevi
pričinjaju i nevjerojatnimi, to su oni po izviešcu Eilery-a i
Miillera nadmašeni. Oni nas izvješćuju o jednom eksemplaru,
da je mjerio 114-37 met. duljine, uz sve to, što mu je sam od
ukupnoga stabla vjetrom oboreni dio mjerio do 12 met. (dakle
126 met). Isto ovo stablo imalo je u srednjem promjeru kod
prvoga razgranjivanja 5"26 met. Po njihovom i^iviešća držali
su i urodjenioi ovo stablo najjačim od do sada poznatih, pa
ipak pripovieda isti Müller, da je u Damnemoongu i na obalab
Upper-Tare naišao na Eucalyptus (amygdalina), koji su
bili dugački do 138 metara*


Do sada navedeno dovoljno nas osvjedocava, da je E.
viieđan pažnje, pogotovo radi toga, što veoma brzo raste,
a drvo mu je moći upotriebiti u svakom obrtu.


Promotiimo ga stoga malo bolje i mi, pa pitajmo se, da
li je za nas? Da vidimo. Eucalyptus uzgajali su do sada u
Africij Italiji, Erancezkoj, pa i kod nas u Hrvatskoj (Dalmaciji
i Istriji). Pogledajmo, kako, se je ova junačina ovdje
poniela.


U Africi (Algiru) zasadili su u zadnje doba silu (prieko
2 milijuna biljka) E. Uspjeh je u cielosti dobar. Drvo upotrebijuju
već u 10. godini, pa kažu, da je čvrsto kao i hrastovo.
Uporabljuje se za brzojavne stupove, željezničke pražine (Eisenbahnschwellen)
itd., pa i u stolarstvu.


Dosada zasadilo se je eucalyptus u Evropi, najviše u Italiji.
Talijanska vlada podupire kulturu E znatno, osobito E.
globulus, (na godinu odpada do 60.000 biljka), pa sve o svom
trošku. Međjutim ne uspieva E. u Italiji, kako se je bilo nadalo,
jer je drvo za mlada ćutljivo proti studeni. Uzdržale su
se samo one biljke, koje su bile zaklonjene. Ovom prilikom
opaženo je i to, da eucaJyptus ne uspieva na suhom i tvrdom
tlu. Jedino dalje prama jugu, oko Napulja, na Siciliji i Sardiniji
naći je E. globulusa, koji se je posve dobro uzdržao i već
sjeme nosi. Talijanska vlada rado bi E. zasadila u^ rimskoj
okolici, jer mu pripisuju, da u predjelih, gdje njega ima, nestaje
groznico (Dokazivao Mr. Bosisto).


Talijanski posjednik knez Trubetzky takodjer se bavi puno
nasadom E. amygdalina, i to uspjehom. Na njegovom posjedu