DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1882 str. 21 <-- 21 --> PDF |
- 77 Eucalyptus, Priobćio Drag. Nanioini. Već od duže vremena naći je po njemaßkiL. novinali hvaliti australsko drvo „Eucalyptus", pa ga je danas već naći i medju dnevnimi prodajnimi oglasi/gdje se iztiče vanređno koristnim đrvetom, osobito za šumski nasad. Pošto je ovo drvo sbilja ogromno (po opisu), vrieđno je, da ga i mi hrvatski šumari poznamo, pa se stoga rado laćam pera, da sabranimi podatci opišem ovoga australs^jioga šumskoga goi"ostasa. Eucalyptus je konifera/ On uspieva na svakom tlu, dapaee i močvarnom. Prvi uvjet uspievanja ipak je blago podnebje. Sara uzgoj takodjer mu je jednostavan, nu pteporucuje se kod sadnje kao i presadjivanja, neka se dobro na to pazi, da se žile ne ozledjuju, čega radi se preporuca sadnjai presadjivanje u loncib Primjetiti je ipak, da se vrieme medju presadjivanjem u lonac i na odredjeno za šumu zemljište ne smije na daleko raztegnuti inače se žilje radi malenoga prostora u loncu izpreplete, ato drvo bolje u uzrastu zadržava. Govore, da oviui osobito slabi proti sili vjetra. — Zemljište može se i sjemenom zasijati, ali ovakov način pomladbe ne preporučuju, jer sjeme sporo klicava, te je stoga najbolje poslužiti se presadjivanjem iz sjemeništa i raz" sadnjaka. Sjetva preporuca se samo onda, ako se obavlja za kišna vremena i to mjestimično, pa na zemljištu, koje se već dulje rabi kao oranica, — ili u šikarju, koje se je odredilo za šumu. U ovom posljednjem slučaju treba ipak paziti, da se mlado drveće E. ne zasienjuje starim dryecem, jer mu to sjegurno škodi. Svaki put, kada še E. sije, mora se dotično tlo prije sjetve dobro pripraviti, sjeme pepelom i sličnim pomiešati, pa pošto je sjeme posijano, tlo se prodrlja, jer uslied toga sjeme prije klica. Niti od sjetve niti od sadnje uzgojeno drveće ne smije u početku riedko biti; istom u poznijoj dobi može se primjereno proriediti. Toliko 0 načinu, kako da se uzgaja eukalyptus. Što se veličine tiče, nacije opisivanih gorostasa, koji se u rodu ovoga australskoga šumskoga gojenca nalaze. Tako su našli tri stabla zajedno na jednom mjestu u šumi, koja su pri popriečnoj visini od 100 met. i 1 metra od zemlje mjerila nama malo ne bajne |
| ŠUMARSKI LIST 2/1882 str. 22 <-- 22 --> PDF |
—v78.— mjere! u srieđnjem promjeru: prvi 11-79 met (od tib trijuli najslabiji!), drugi 1242 met (najjači.) Akoprem se ovi brojevi pričinjaju i nevjerojatnimi, to su oni po izviešcu Eilery-a i Miillera nadmašeni. Oni nas izvješćuju o jednom eksemplaru, da je mjerio 114-37 met. duljine, uz sve to, što mu je sam od ukupnoga stabla vjetrom oboreni dio mjerio do 12 met. (dakle 126 met). Isto ovo stablo imalo je u srednjem promjeru kod prvoga razgranjivanja 5"26 met. Po njihovom i^iviešća držali su i urodjenioi ovo stablo najjačim od do sada poznatih, pa ipak pripovieda isti Müller, da je u Damnemoongu i na obalab Upper-Tare naišao na Eucalyptus (amygdalina), koji su bili dugački do 138 metara* Do sada navedeno dovoljno nas osvjedocava, da je E. viieđan pažnje, pogotovo radi toga, što veoma brzo raste, a drvo mu je moći upotriebiti u svakom obrtu. Promotiimo ga stoga malo bolje i mi, pa pitajmo se, da li je za nas? Da vidimo. Eucalyptus uzgajali su do sada u Africij Italiji, Erancezkoj, pa i kod nas u Hrvatskoj (Dalmaciji i Istriji). Pogledajmo, kako, se je ova junačina ovdje poniela. U Africi (Algiru) zasadili su u zadnje doba silu (prieko 2 milijuna biljka) E. Uspjeh je u cielosti dobar. Drvo upotrebijuju već u 10. godini, pa kažu, da je čvrsto kao i hrastovo. Uporabljuje se za brzojavne stupove, željezničke pražine (Eisenbahnschwellen) itd., pa i u stolarstvu. Dosada zasadilo se je eucalyptus u Evropi, najviše u Italiji. Talijanska vlada podupire kulturu E znatno, osobito E. globulus, (na godinu odpada do 60.000 biljka), pa sve o svom trošku. Međjutim ne uspieva E. u Italiji, kako se je bilo nadalo, jer je drvo za mlada ćutljivo proti studeni. Uzdržale su se samo one biljke, koje su bile zaklonjene. Ovom prilikom opaženo je i to, da eucaJyptus ne uspieva na suhom i tvrdom tlu. Jedino dalje prama jugu, oko Napulja, na Siciliji i Sardiniji naći je E. globulusa, koji se je posve dobro uzdržao i već sjeme nosi. Talijanska vlada rado bi E. zasadila u^ rimskoj okolici, jer mu pripisuju, da u predjelih, gdje njega ima, nestaje groznico (Dokazivao Mr. Bosisto). Talijanski posjednik knez Trubetzky takodjer se bavi puno nasadom E. amygdalina, i to uspjehom. Na njegovom posjedu |
| ŠUMARSKI LIST 2/1882 str. 23 <-- 23 --> PDF |
—79 naći je po H. — uz 3 metra razmaka — po 1000 biljka. Posije pete godine unovcuje on od toga malo ne polovicu za 3000 franaka, a nakon drugiii pet godina dobio je do 15.000 fran. Osim toga imao je u tom razđobju pod ostavljenimi sjemenjaci liepu pašu. Eucalyptus naraste i u Italiji velikim drvetom. Akoprem ne dostizava svoje zamorske braće u Australiji, to je ipak u Italiji naći stabalaj koji u 18. godini postignu visinu od 18 m., srednji promjer 1 met., (mjeren 1-5 met. nad zemljom), a u visini od 10 met. još uvjek 0-3 met promjera. Vrtlar M. Nardi pripovieda, da i 13-godišnji E. uzraste do 20 met. visine i mjeri u obodu 3 metra visine od 1*5 met. nad zemljom. Eucalyptusi — vele — ravni su našim jablanom (Populacea), jer velikom izblapom na svoje lišće osušuju močvarna tla te tako nepristupne krajeve čine zdravimi i za kulturu uporabivimi. Medjutim drži se, da ovaj zdravstveni upliv E. potiče od mnogoga ulja, koji se nalazi u njegovom osobito zelenom lišću. Mlado drvo eucalyptusa dobro je za gorivo i sirovo ^ kao ugljen. Staro drvo je smolasto i ugodnog mirisa, tvrđo, dade se laštiti, — kao i naše plemenitiji di^veee, — pa se rabi i u obrtništvu. Po rečenom boljeg drva od eucalyptusa ne bi trebali: raste brzo i na svakoj zemlji, uzrasta je vanrednog, prirasta velikog, dakle i po količini drva obilan, uporabljuje se mn^ogovrstno, pa se dobro i placa, — pa kako da ga i mi ne bi uzgajali? Na ovo nam odgovara šum. nadzornik H. v. Guttenberg: da se ovo drvo kod nas neće pridomiti. On je to izkusio u Grorici i Dalmaciji, gdje su mu 4—5 god. stare biljke poginule od studeni kod 8" C. Drži, da bi se ovo drvo uzgojilo jedino na Neretvi, jer da mu tamošnje duboko i subo tlo veoma prija. . Eucalyptus imade preko stotine vrsti. Od ovih najvažnije su E. globulus, E. amygdalina. E. resinifera, E. cariacea^ bar za Evropejce, jer su se već prilično udomaćili. — Nasadni pokusi u Erancezkoj dokazaše, da je z;a tamošnje tlo puno vi^e prikladan E. amygdalina od hvaljenoga E. globulusa, i to radi brzog rasta, jer je zadovoljan i slabijim tlom, jer je čvršći prema podnebnim uplivom i jer sadržaje do četiri puta više |