DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1882 str. 11 <-- 11 --> PDF |
^67 — sjetvu i sadnju drveća od pomladjivanja grebeuicarai i oplemenjivanja sada. Stari Cato Major učaše takodjer u svom djelu 5,De re rustica", kako valja uređjivati i iizgajati arbustuiD-, naueavajuć uz to, kako se uzgajaju masline, biiesti, jeU, ciprese, smokve i vinova loza, uredjuju ra,.2;sadnici i obdjelavaju. Isto tako učio je i Columella uredjivanje razsadnika, okapanje istog jeseni prije sjetve, preporucujuć ujedno presađjivanje biljka, klaštrenje i obrezayanje drveća i t. d. Spomena je vriedno još djelo „Calendarium´´ od Taura Aemiliana Palladija, koje bijaše sbog svojih osobito vrstnih obćih gospodarskib pravila za dugo uzorom. Znamenito je, što preporučuje, neka se oranice svake pete godine drvnim pepelom gnoje, da sačuvaju produktivnost, a svakako je i to spomena vriedno, da su naši seljaci običavali sve do nedavna svoje livade i oranice pepelom pognojivati, paleći u tu svrbu na takovih mjestih granje i panjevje starih dubova i šikarja. Koli bistra oka su Rimljani u tom pogledu bili, svjedoči nam i sliedeći Virgilov stih: „Tytire, tu patulae recubans sub tegmine fagi". — Ta koji bi današnji pjesnik pogodio, da upravo bukve porad horizontalnoga svojega lišća naj veću sjenu bacaju te najviše hlada daju!? Spomenica o upravi i stanju imovnih obćina.´^ Napisao Ferdo Zikmundovsky, c. kr. nadz. šumarstva za Dalmaciju. Još godine 1877, objelodanio sam u „Sumarskoni listu" članak, kojim sam nastojao bio u sedam glavnih zasadah za onda u krieposti stojeći zakon od 15. lipnja 1873. ob imovnih obćinah pretresati, a sada ću primjereno tadanjemu obećanju još koju iztaknuti i obzirom na stečeno izkustvo prigodom moga službovanja kod gradiške imovne obćine, ne bi li tako doprinjeo koju k riešenju toga po svu bivšu Krajinu baš eminentno važ *) Ovaj je memorandum g. Zikmundovsky joŠ prije đvie godine pri gođno predao velemožnoj gg. Durstu i Dautoviću, pridržav si eventualno kasnije isti još i drugaÖ upotriebiti, mi pako taj izvadak iz njega tim prije priobćujemo, što je baš sada pitanje ob imovnih obcinah u nas na dnevnom ređu^ ter što se iz njega razabire, da je baš novim zakonom od 11. lipnja 1881 u mnogom pogledu i u tom memorandumu iztaknutim željam udovoljeno, |
| ŠUMARSKI LIST 2/1882 str. 12 <-- 12 --> PDF |
— m — noga pitanja, nu unapred veo moram još i to iztaknutij da sam jar god. 1878. ostavio službu kod spomenute imovne obćine, al objelodanjenjem toga memoranduma pričekao sam ponajviše zato, da badem mogao zbilja čim objektivniji biti. Prelazec razglabanje i onako poznatoga postanka imovnih obćina u Hrvatskoj i opis stanja krajiških šuma i njihovoga gospodarstva prije te obavljene segregacije državnih šnma, prelazim neposredno na sam zamet imovnim občinam, to jest zakon od 8. lipnja 1871. Zakonom tirn, obavljena bi segregacija krajiških šuma, odnosno ođkup služnosti u šumah bivše vojne krajine jedino tim^ da se je ukupna šumska površina podielila u dvoje, ter jedna pola na vječno uživanje i vlastnictvo krajišnikom predala. , Na to pako izdani zakon od 15. lipnja 1873. naredio je, da se sve šume obćinske bivše jedne krajiške pukovnije pod jednu „imovnu obćinu" skupiti i zajednički upravljati imadu, pri Čem se je po mojem nazoru mislilo postići sliedece: 1. Zajedničko gospodarenje i suvlastničtvo svih u obsegu bivše jedne pukovnije ležećih i sada krajišnikom na uživanje predanih šuma pod naslovom „imovne obćine´^ 2. Čuvanje autonomije tih imovnih obćina ustanovljivanjem zastupstva i odbora imovnih obćina. 3. Sustav samouprave u gospodarskom pogledu po vlastniku postavljanjem gospodarskog vieća imovne kano vrhovne administrativne instancije. 4. Uprava i vodjenje šumarstva po izpitanih i državnošumarskomu upravnomu osoblju ravnih šumarih. 5. Potrajnost gospodarenja u svakom pogledu. 6. Uporaba viška na prihodu u obće svrhe. 7. Podredba čitavog instituta pod državni nadzor. Da su te težnje jedino s plemenitih namjera nastale, o tom ne ima dvojbe, u koliko su pako i zbilja polučene, razmatrati ćemo eto kako sliedi: Stvaranje šumarskih zadruga, kakvimi se i naše imovne obćine smatrati imaju, jedna je od najkoristnijih zamisli novije dobe na polju političke ekonomije, a uvedenje iste u Krajini od velike je važnosti, jer se tuj radi o velikih, da miliiijunih vviednosti, kojih bi razkomadanje od najžalostnijih posliedica bilo po nas narod. |
| ŠUMARSKI LIST 2/1882 str. 13 <-- 13 --> PDF |
" 69 - Vec i ovo temeljno načelo zakona samo nedvojbenim bi bilo jamstvom obstanka, odnosno razvitka te institucije, kad bi se u zbilji dosljedno izvadjalo, nu to baš žalibože nije, ]er zakon taj akoprem slaže i ujedinjuje šume, to u članku četvrtom dozvoljuje opet razdiobu istih po mjestih ili obcinah, a ölanak 14. zahtieva za omogucenje takovoga razdieljenja sporazumak dvijuh trećina zastupstva imovne obćine. Ovo je ustanova, koja u obće čini obstanak imovnih obćina dvojbenim. Uvjeren sam doduše, da nadležne oblasti neće pristati, bar ne bezodvlacno , na ma i tako zaključena razdiobu, nn konačno se ipak u ustavnoj državi ne mogu jasnomu slovu zakona zaprieke postavljati, pak zato i smatram neobhodno nuždnim, da se ova ustanova i opet čim prije zakonom dokine. Držim, da Švicarska svakako bar toliko inteligentnoga pučanstva imade, koliko i Krajina, a sjegurno su tamo i slobodne institucije, pa ipak se baš u najnovije doba dokinulo ondje pravo diobe obćinskih šuma. Nadajmo se dakle, da se ni u nas neće zakasniti u tom pogledu. Razdieljenje šuma imovnih obćina nedvojbeno bi do skora prouzročilo isto ono žalostno stanje, koje danas nalazimo po obćinskih šumah u hrvatskom provincijalu ili Dalmaciji i Istri. Bio bi to očito nazadak, koji se već i u tom očituje, što se i u ostalih stranah naše domovine u novije doba traži sdruženje obćinskih šuma. Čuo sam nadalje prečesto puta u Krajini žahtievati razdiobu imovno-obćinskih šuma, pak se stoga i bojim, da bi ti zahtjevi sada po utielovljenju Krajine materi zemlji i prebrzo mogli postati činom — bezodvlačno uticanje visoke vlade u tom pogledu čini mi se vrlo potrebnim, da ne bude možda prekasno. Načelo, izraženo u spomenutom zakonu od god. 1873., po kojem su pravoužitnici i zbilja po odabranom zastupstvu takodjer i upravitelji svoje imovine, u bitnosti je posve opravdano, nu ipak nam se čini, da način provedbe ne odgovara svrsi, Članci 5. i 6. bo naredjuju, da zastupnici seoskih obćina imaju iz svoje sredine absolutnom većinom glasova po razmjerju pučanstva birati zastupnike u zastupstvo imovne obćine. Nu sada vidimo u zastupstvu obćinskom dvie vrsti osoba obzirom na |
| ŠUMARSKI LIST 2/1882 str. 14 <-- 14 --> PDF |
- 70 — njihov odnoSaj prema imovnoj t. j . 1. pravoužitnike, koji su suylastnioi imovine imovne i 2. neovla.stenike. — Pošto nije u zakonu ništa jasnije spomenutOj to se je faktično dogadjalo, da su u zastupstvo birani i takovi, koji na samu imovinu imovne nisu nikakova prava imali, ter po tom su o dobru i zlu imovne cesto odlučivali ljudi, koji fakti5no nisu nikakova prava na to imali.*) Dalnji manjak spomenutog zakona jest, što nigdje nije iz rično spomenuto, da samo oni mogu biti birani u zastupstvo imovne obćine, koji su i zbilja još zastupnici obćina selskih, pak se stoga i sgadjalo (osobito kod mienjanja selskih za stupstva), da su u zastupstvo imovne bili izabrani i takovi ljudi, koji još nisu u zastupstvu koje obćine bili. Slično može i onda biti, ako se tko odieli drugamo, ili ako proda svoj po sjed i t-d Nu tim se manam medjutim može doskočiti, ako bi se u buduće odredilo, da samo oni mogu biti u zastupstvo imovne obćine birani, koji: 1) su pravoužitnici 2) članovi zastupstva koje obeine, 3) ter koji i zbilja u onoj obćini obitavaju, koju u zastupstvu imovne zastupati imadu. Samouprava imovinskoga veleposjeda u gospodarskom smislu po upravljajućem odboru petorice odbornika, koga zastupstvo imovne iz svoje sredine bira, sjegurno da se krajišni kom mili, nu u istinu je to valjda jedna od najvećih mana čitavoga zakona^ a pridrži li se^ mora biti uzrokom propasti ciele institucije imovnih obeina ili bar njihovih šuma. — Ovaj gospodarski odbor imao je svakog mjeseca držati svoje sjednicO; u kojih tehnički upravitelj t. j , nađšumar, po zakonu ne ima odlučujući glas, nego samo savjetujući. — Članovi tih odbora pako obično ne samo da absolutno ne mogu imati potrebne tehničke prednaobrazbe, već često im je socijalna naobrazba vele primitivna, a da pod ovakovimi uvjeti 0 upravi veleposjeda ni pojma imati ne mogu, samo se po sebi razumieva. Šumar je po tom u svojih težnjah i napremcih do skrajnosti ograničen tako, da konačno do toga žalostnoga spozna *) U Bovom zakonu od 11. lipnja 1881,j kako poznato ukinuto. |
| ŠUMARSKI LIST 2/1882 str. 15 <-- 15 --> PDF |
_ 71 nja doći mora, do kojega šumari i drugud dodjoše, gdje se šume obćinske pod skrhničtvom obćinskih organa upravljahu. Trideseta skupština češkoga šumarskoga družtva razprav- Ijaše pred koju godinu medju ostalim i pitanje: „Koje se mjere imadu poprimiti, da se gospodarstvo naših obćinskih i zadružnih šuma jednom uredi?´´ — Tom je zgodom takodjer tadanji izvjestitelj g. sumarnik Svuha obzirom na taj tema na sliedeći, velepoucni način očitovao: da mu je samo požaliti one šumare koji kod obćina služiti moraju, gdje ih načelnici ili odbori obično sebi pođSinjaju. Tu tehničko spoznanje riedko kada dolazi do priznanja, a puke eksistencije radi prinužden je šumar obično da žrtvuje vladajućemu terorizmu svoje strukovno osvjedočenje kao i čuvstvo dužnosti. Želi li se pako toli privatnomu koli i narodno-gospodarskomu interessu udovoljiti, to se takove težnje nipošto ne imaju od inicijative obćina izSekivati, već će se jedino moći tehničko upravnim! mjerami zakonskim putem poduzeti. Pa ipak koli sretni su u tom pogledu u Ceskoj! — Samo jedan obćinski načelnik ih nadzire i rukovodi, a kod nas — čitava ćeta ljudi i oblasti, koji šumaru ne samo službu no baš i život ogorcavaju. Istina je doduše i rado izticemo, da je vrhovna oblast y saznavši za takove učine i nezgrapuosti, vazda cinovniStvo u obranu uzimala, nti kraj svega toga poznato je i samomu meni premnogo slučajeva, gdje se je baš samovoljno od strane za´ stupstva itd. postupalo, a da nije vrhovna oblast možda službeno ni doznala za to. — Moje me službovanje kod gradiške imovne obćine i tom zgodom stečeno obilno izkustvo baš u tom pogledu dovede do uvjerenja, da ma baš nijedno zastupstvo, odnosno gospodarski odbor, nije dorasao upravi veleposjeda imovnih obćina, a isto tako držim, da je velika pogrieška postojećih ođnošajaj da se šumarski upravitelj podcinja laiku ili kakvomu odboru, ter da je to dapače i propast šuma i narodnoga bogatstva u Krajini. Velika je mana nadalje i zbilja nehajno utjerivanje globe za šumske štete, sjetimo li se, da se u svakoj imovnoj popriečno godimice 4—6000 šumskih šteta prijavljuje, od kojih |
| ŠUMARSKI LIST 2/1882 str. 16 <-- 16 --> PDF |
^1% — političke i sudbene oblasti jedva đvie trećine ođsuđej a još se manje u zbilji atjera,. tako da se zaostatci ovi od godine na godinu prenašaju, ter da isti do ogromnih svota narastu — a po tom jo.s žalostnije uplivišu. Pošto se nadalje odštetne gJobe za kvarove, pocinjenene po državnoj šumi, kod obćinskih ureda najvećom strogošću utjeruju, to se svaka drvokradica voli i onako blizoj mu obćinskoj šumi svraćati, obazirajuć se malo ili ništa, da li ga lugar zatece i prijavi ili ne — pošto faktično i onako slabo kad dolazi do plaćanja globe, pak zato se i množaju danomice kradje po imovno-obćinskih|šumah tako, da će se šuma, bude li i unapried ovako, mjesto u naravi, jedino u „izka^ ib šumske štete" tražiti morati Rak-rana imovnik obćina jest nadalje ustanova, po kojoj pripada obćinam zaliha na gradji, liesu i gorivu. — Kad se proračun potrebe na drvu sastavlja, vidimo, da obćine godimice sve to veće potrebštine na liesu i gradji izkazuju i prijavljaja za sliedeće godine, — i to potrebštine, koje do sada nitko ne kontrolira, a koje ipak silno množtvo najcjenije gradje i liesa pozoblju — i to po mojem osvjedočenju bar — nepotrebnim načinom. — Opazio sam g. 1876/7 izdatak takovog drva u nekoj obćini u vriednosti od kojih 20.000 for., pa ipak je već g. 1877/8 istoj obćini opet izdano gradje i liesa itd., nu sada već u vriednosti od 30.000 for.! — Pa kamo će to onda?—Ne vođi li to očito u propast? Neobhodno je dakle nuždno čim prije tim manam na put stati, ne ćemo li, da nam najljepše sastojine po zlu prodju. — Poznato mi je nadalje, da je obće mnienje po Krajini, da se pojedine obćine baš i direktno imadu po imovnoj obćini subvencijonirati jer da su šume imovne obćine silno blago — bezkonacni´ bunar, gdje se sve stiće, da vuče što više koristi, A jao si ga šumarskomu upravitelju, ako ne bi možda bio istih nazora. Zakonom se doduše zahtieva potrajnost Sumarenja i po tih siimah, nu kraj obstojećih odnošaja jedva da će se moći drugdje provesti, do li u bukvicih. — Gledao sam, kako se najljepši hrastici pod svimi mogućimi izlikami proriedjivahu i progaljivahu, ter prem sam vidio pogibelj, koja će odtuda nastati, ipak ne imadoh moći, da odolim i suprotstavim se tolikim protivnikom. , |
| ŠUMARSKI LIST 2/1882 str. 17 <-- 17 --> PDF |
»- 75 ~ Neobhodiio bi nadalje bilo nuždno, da se procjena šuma i drvne gromade cim prije i iznoviSno poduzme, Jer uvjeren sam, da je velik dio nekad izkazane drvne gromade još stojećih sastojina već izsjecen, pak se zato bojim^ da ce slabo jos gdje biti suviška. —- Zakon veli, da se ti suvišci imadu upotriebiti na obće investicije u obsegu imovne, — to je sve dobrOj — nu šta je u obde suvišak? Vidio sam, kako se obćine namali, Sim vide šta gotovine u blagajni imovne, na temelju zakona i naredbe glede suviška pojagme, da si isti podiele. — Zastupstvo nemoguće odoljeti, privoli, nu zaktievaše, da obcine za taj novac imadu mjesto postojećih drvenik mostova sagraditi zidane, da se tako šuma bar za buduće rieši podavaka za mostovnu gradju. — Neke od obćina i zbilja uciniše tako, nu ipak samo neke. Veleposjednik nadalje, kao što su imovne obćine, trebao bi svakako da obezbiedi budućnost svojih činovnika ustrojenjem mirovinske zaklade, a i reservni fond za samu potrebu imovne bio bi nuždan; takovi fondovi pako mogli bi se samo sada, dok još ima mnogo doraslih i starih sastojina, bez uštrba ustrojavati. To bi valjalo tim prije učiniti, što svi, kojim su poznate šume imovnih obćina i njihov položaj u blizini miesta, znadu, da su im šume slabo obrasle, t. j . pune plešina i nepomladjenih negđanjih sječina (koje su posve korovjem i čbunjem obrasle), ter koje nije moći na jedanput i opet pošumiti odnosno pomladiti, već će taj posao trebati decenije marljive radnje šumara, al i mnogo novaca. Nu odkuđa ga onda uzeti, kad se sada takovi novci, koje doduše časomice ne treba, nu koje bi valjalo za buduća pomladjivanja i pošumljivanja čuvati, sada pod imenom „viška´´ nepotrebno i u dvojbene svrhe izdavaju. Isto tako se ne možemo slagati sa institucijom postojećih kr. povjerenika, koji ujedno kao okružni predstojnici imadu odveć veliki upliv na zastupnike pojedinih jim upravno podčinjenih obćina kao imovno-obćinske zastupnike, a po tom pobuđjuju više ohćinsko-oportunifcetske i političko-administrativne težnje u zastupstvu, nego li šumarsko-gospodarske, koje bi ipak po imovne obćine kao šumo-posjednike prije svega mjerodavne biti imale. 6 |
| ŠUMARSKI LIST 2/1882 str. 18 <-- 18 --> PDF |
„7f—^ Istina je^ zakon od IB. lipnja 1873. podvrgava cielu instituciju imovnili obćina vrhovnomu državnomu (vladinom) nadzoru, u koju svrhu postoji kod kr, zemalj. vrliovne oblasti takodjer i posebno nađzornictvo, nu kraj svega toga čini mi se to ipak nedovoljnim jamstvom uzdržavanja i razvoja imovnili obćina sve dotle, dokle god šumar, odnosno upravitelj šumskoga ureda, bude podčinjen i u gospodarskih pitanjib vieću laika. U vrlo naprednih državah, kao što su Francezka, da i neke njemačke države-, preuze upravu nad obćinskimi sumarni sam^a. vlada u ruke, i to baš u njihovu korist. U Tirolskoj stoje nerazdieljene. obćinske šume pod upravom državom postavljenih vještaka, koji. sjegurno nisu podčinjeni obćinskim organom, a u Bukovini je država šume grčko-iztočne vjerozakonske zaklade takodjer uslied neugodnih izkustva uzela pod vlastitu upravu. Misli li. vlada po dosadanjem izkustvu u Krajini, gdje šuma ni pod vojnom vladavinom osjegurana bila nije, osjegurati moći obstanak i razvoj imovnih obćina autonomnom upravom obćinskih organa? Ja držim, da mjerodavne osobe ne bi mogle na to bezuvjetno jestno odgovoriti, te mogu slobodno reći, da govorini i po duši svojih bivših drugova kao i mnogih uviđjajnih osoba u Krajini, ako jasno i otvoreno izrečem; Da je zakon za imovne obćine od 15. lipnja 1873. za Krajinu odviše liberalan, da je bar 100 godina prerano uveden, gospodarstvo na njegovu temelju mora da bude uzrokom propasti tog instituta, jer odnošaji nenaravni postaju i zli, a to sve samo zato, jer temeljna načela, na kojih se spomenuti zakon osniva, ne valjaju. Gdje pako temeljna načela ne odgovaraju, neće moći ni službeni naputci ni provedbene naredbe pomoći, pa zato se i ne mogu nadati osobitomu uspjehu od takovih možda po vladi predstojećih ucina, —- Samo radikalna reorganizacija ciele institucije na zakonitoj podlozi obećaje željeni uspjeh. Temeljnim principom pako imalo bi pri tom da bude: 1. Nerazdieljivost imovno-obćinskog posjeda, 2. Ujedinjenje svih imovnih obćina u Hrvatskoj i Slavoniji pod jednim konkretualnim statusom, 3. Uprava po državnih organih, ustrojstvo središnje šu-: marsko-administrativne oblasti za obćinsko-šumsku upravu, slično |
| ŠUMARSKI LIST 2/1882 str. 19 <-- 19 --> PDF |
~ 75 — šumarskomu odsjeku c. kr, vojnoga zapovjednictya; imenovanje šumarskih činovnika i službenika tom vrhovnom oblasti te pravo premještenja činovnika i službenika u obće. 4., Očuvanje pravapravoužitnikait. d. okružnim! zastupstvi. Za razjasniti spomenuto moram još nešto spomenuti. Ono što spomenusmo u točki prvoj, jest temelj, na kojem se u obće jedino uspješno i trajno dalje raditi može. Nerazdieljivost imoynili obćina je onaj conditio sine qua non, bez kojeg se ne možemo ma baš nikakvomu uspjeku nadati. Ujedinjenje pako nije van pi´vi korak obće organizacije šumarstva u Hrvatskoj, pak bi se pri tom mogao možda primjereni obzir uzeti i na urbarske obćinske šume starog provincijala. Čitavo pako najbolje bi se dalo šjegurno oživotvorenjem u točki 3. spomenutih činjenica postići. Ustrojstvom posebnog šumarskog odsjeka kod kr. zemaljske vlade došlo bi šumarstvo i zbilja u prave ruke t. j . pod nadzor i npravu strnkovnjaka, što jedino odgovara današnjim pojmovom znanja i uprave, ter što se šjegurno nikada neće postići ustrojstvom raznih izvjestitelja, U ostalom nije ni država u bivšoj vojnoj Krajini po obavi segregacije možda državne šume podčinila financijalnomu ravnateljstvu i tamošnjemu izvjestitelju, već si je bila (kako je naravno) posebni šumarski odsjek ustrojila. Pošto državne i imovno-obćinske šnme u Krajini jednake vriednosti predočuju, to ne uvidjam, zašto se i za te obćinske šume ne bi mogao posebni središnji ured ustrojiti. Potreban je svakako, jer bi i nadzor, kojega do sada nije bilo, odtud proizteći imao. Imenovanjem šumarskih činovnika i službenika po šumarskom odsjeku postali bi šumski upravitelji prilično neodvisni od političkih kao i obćinskih upliva, osobito onda, kad bi šumarsko osoblje imovne bilo i inače ravno onomu države. — Ovo bi pako valjalo urediti, ako ne već za, sve, barem za više šumarsko osoblje. Nadzor imala bi svakako vlada vršiti. — Tim pako da Se dokine pravo izbora cinovničtva i t. d., dobilo bi se valjda i podpuno vješto osoblje, — Dalje o tom govoriti, držim za suvišno, jer se o tom već i ovako i" onako dosti govorilo. Čuvanje prava pravoužitnika pako moći bi bilo tim prije okružnim zastupstvom povjeriti, što su ova i onako skoro identična sadanjim zastupstvom imovnih- obćina, a dalo bi se tim |
| ŠUMARSKI LIST 2/1882 str. 20 <-- 20 --> PDF |
i mnogo toga prišteđiti, pošto posebna zastupanja i gospodarski odbori dosta novaca stoje, dapače poznat mi je slučaj, gdje se kod jedne imoyne oboine u jednoj jedincatoj godini izdalo više od 6000 for. samo u te syrlie. Eventualni viški opet mogli bi se baš tako i po okružnoj skupštini, kao što i do sada po imovno-obćinskom zastupstvu porazđieliti. Tim bi bilo svakomu svoje osjegarano, a institut imovnih obcina, koji je dosta dobro zamišljen, bio bi tako i na dobroin temelju osnovan. Konačno hoću još jednom da iztaknem svoje mnienje, da je glavnom rak-ranom cielog instituta loš temelj, na kojem se osniva, a taj je spomenuti zakon. Da je tomu tako, dokazuje medju ostalim i zlo stanje odnošaja imovnih obcina u provincijalu, dakle koje ne podpadaju vojnomu sustavu, kako sam to bar iz izvještaja glavne skupštine šumarskoga družtva u Križevcih razabrao. Povod, zašto se latih pera, da tä svoja opažanja i nazore saobcim, jest v-olja i naum, ne bi li se tako mogla vidljiva propast liepih i vriednih nam domovinskih šuma razjašnjenjem i kritikom postojećih odnošaja još za vremena odklonuti Odluka pako ne može biti dvojbena, jer ne ćemo li, da nam se najveće blago Krajine za volju loših institucija za samu upravu još nedorasloj generaciji žrtvujoj to ne smijemo ostaviti još i dalje postojeće stanje, već valja da reorganišemo, dok je još hora t. j . dok nam nisu još kao snieg na suncu i naši divni hrastici nestali. Ponajprije valja da poprimi visoka vlada moje devetgodišnje službovanje kao šumara u hrvatskom provincijalu kao i slavonskoj Krajini za dokaz mojih rieci, a nadam se, da će i svi bolji i dalje videći biti sa mnom istih nazora. Napisao sam to pako jedino stoga, jer me drugi za to umoliše, imajući samo jednu želju u interesu stvari^ da mi bude možno mjerodavne faktore i osobe o nuždi i prešnosti tih reforma uprave imovno-obćinskih šuma osvjedočiti, Cienim imovnim obćinam pripadajuće šume na više od 100 milijuna forinti nominalne vriednosti, u narodno gospo^ darskom pogledu pako u obće nije moći tu vriednost dovoljno označiti, pa kad su takvi faktori u pogibelji, mislim, da bi svakako valjalo dulje oklievati reorganizacijom. |