DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1882 str. 32 <-- 32 --> PDF |
— 32 I z V i e š ć e* o poučnom putovanju u Eatschah , istarsku Goricu i Trst, napisao i visokoj vladi podnio profesor Vladimir Kiseljak. Svatko će pripoznati veliku važnost i korist poučnih putovanja ili ekskursija za slušatelje na gospodarsko-šumarskih zavodih, jer se tom zgodom pruža mladeži prilika u samoj prirodi razmatrati raznovrstne gosp. šumarske odnošaje, obavljene radnje i već polučene uspjehe, jednom riecju njima se pruža najljepša priJika za strukovnu naobrazbu, te da obljube svoje zvanje a prionu uz koristonosan 3´ad. Prema razpoloživim novčanim sređstvam poduzimlju stoga svake godine pod vodstvom svojih učitelja slušatelji na gosp. i šum. zavodu u Križevcih takova putovanja, a ove godine krenuše istodobno i istim pravcem pod vodstvom učitelja Kestercanka slušatelji III. šum. tečaja, kao što i pod mojim vodstvom 10 slušatelja II. šum. tečaja na put. Dne 11. lipnja stigosmo sretno iz Križevaca u Zidani most, a odavle moradosmo, prešav na splavu preko rieke Save, provaliti put od pol ure do bližnjega mjesta Ratschaha, gdje i prenocismo. Prvi predmet našega razmatranja bijahu rano jutrom 12. lipnja dobra Scharfenberga nedaleko Ratschaha, koje su vlastničtvo gosp. Moriza Lovenfelda iz Beča. Tako gostoljubivim odredbam gosp. vlastnika Lovenfelda, kao što i prijaznomu susretanju i požrtvovnosti šumarnika mu g. Scheyera imademo zahvaliti, da sprovedosmo taj dan veoma ugodno i poučno, razmatrajući umjetnim nasadoni preliepo uzgojene mlade sume. Ukupni šumski posjed g. Löyenfelda na dobrih Ratschahu, Scharfenbergu i Scharfensteinu iznaša 3331 jutro ili 1915.32 hektara, nu nam bijaše kratkog vremena radi u jednom danu moguće samo jedan šumski sriez ili revir pod imenom „Jatna" u površini od 527 hektara proći. Dovezav se od Ratschaha krasnom dolinom Sapote do srieza Jatne, g. sumarnik Scheyer upozorio nas je i pokazivao nam sve obavljene šumsko-gojitbene radnje i nasade, koji su upravo pod njegovom upravom izvedeni. * Ovo je izvieš(5e ^Visoka kr. 2:emaljska vlada ustupila šumarskomu družtvu na uvrstbu u „Šumarski list." |
| ŠUMARSKI LIST 1/1882 str. 33 <-- 33 --> PDF |
— 33 — Od godine 1868. potrošeno je do danas za nasadjenih 1400 jutara, racunajuć ovamo i sriez Jatnu, do 20.000 for. U tom se sriezu o tom radi, da se vremenom posve iztriebi listavo drveće kao: bukva, hrast, grab, breza i ostalo čbunje, ponajviše sada samo kržljavi izbojci nekoć postojeće visoke šume, a na njihovom mjestu da se uzgoji omorika, bor i ariš, Najki-asniji nasad mladih omorika vidjesmo kod mjesta „Hrepja", gdje su godine 1869. u redovib bile zasadjene 3-godišnje sadjenice omorika, a 10 god. posije sadnje porasle su iste već tako bujno, da se moradoše proriedjivati, kojom zgodom ]´e izvadjeno kolje dobro prodano i za vinograde upotreb- Ijeno. Pošto se je u neposrednoj blizini prije spomenute kulture takodjer god. 1869., nuiz sjemena, uzgojila omorika, imadoše slušatelji živu sliku pred očima i najljepši dokaz o probitku i prednosti, što ju imade sadnja biljka skoro svagda pred sjetvom ili sijanjem, jer akoprem je prvi nasad omorika izveden 3-godiš. već sadjenicami, te isti i za tri godino već.stariji, ipak je druga kultura omorika iz sjemena porasla za prvom odviše zaostala, tako da ne stoji š njom u nikakvom razmjerju, jer su te mlade smrieke najviše do 2 stope visoke. Stoga će svaki šumar, gdje mjestni odnošaji dopuštaju, sadnji biljka dati prednost pred sjetvom, naročito u iieprijazuom podneblju i gdje bi gusti korov već prve godine iz sjemena potjerale klice ugušio. Mlade nasade oštećuje tamo znatno omorikova uš „Chermes coccineus" i to osobito mlade slabe grančice, praveć na njib u veličini šiška velike krugljice, usljed kojib se napadnute grančice suše i zaliire. Nu opazilo se je, da su iz sjemena porasle i slabije omorike tomu oštećivanju više izvrgnute nego od kriepkih sadjenica narasle. Od samih omorika´na pomladnib površinab jošte su ljepše i kriepcije uzrasli ariši (pinus larix). Ariš je uzgojen iz sjemena ponajviše na. takovih mjestih, gdje je sjetva od omorike slabije uspjela i gdje su nastala mnoga prazna mjesta, ^u nadi, da ce ta nešto brže rastuća četinjača ne samo izpuniti praznine, nego i sa ostalom omorikom u, buduće uzrasti u jednoliku i pravilnu sastojinu. Nu upravo taj željeni cilj nije postignut, pošto su ariši radi prebujnoga rasta 4—5 metara visoko uzrasli i skoro posve ugušili nizke i slabe omorike. 3 |
| ŠUMARSKI LIST 1/1882 str. 34 <-- 34 --> PDF |
Imade danas mnogo šumara, koji osobito ciene arišove sastojine, te bi pod svaki način i svagdje rado uzgojili ariš, jer se s druge strane ne da tajiti velika vriednost ariševog drveta. ISTu svaka vrst drveća traži za pravilni svoj razvitak položaj i tlo od osobite kakvoće, isto tako i primjereno podnebije; pa prem je na dosta visokom gorskom onom grebenu preko 200 metara relativne visine nad dolinom potoka Sapote prividno za motrioca ariš preliepo uzraso , stoga mu je ipak drvo, koje se od njega očekuje, malo vriedno, jer mu nije ono jovste pravo naravno stanište i položaj. Drvo brzo uzraslih ariša imade velike godove, te je odviše lagano, mekano i šupljikavo, a kao gradjevno drvo od neznatne ciene i uporabe, dočim se drvo polaganije i pravilno uzraslih ariša na naravnom svom staništu vanredna cieni. Posvema su pako za uzgoj ariša neprikladna mjesta neznatni brežuljci ili ćak nizine. Prošav jošte nekoliko liepih omorikovih nasada, prispjesmo oko podne do mjesta i na čistinu „Poliorevno^^, gdje nas je u ime vlastnika srdačno pozdravio i počastio šumai^nik g. Scbeyex. Da ne budu godišnji troškovi za nasadjivanje tamošnjib površina odviše veliki, uzgajaju se sve potrebite biljke u posebnih sjemeništih, te se bljebom kao trogodišnje sadjenice presađjujii. Posije podne vidjesmo, kako mladim nasadom, i to na velikih povrsinah, prieti pogibelj od korova, a naročito od loših vrsti drveća, od kojih se je upravo breza radi lagano okriljenoga svoga sjemena vanredno pojavila. Svake se godine stoga bezobzirno iztrebljuje i izsieče prigodom čišćenja i proriedjivanja slično korovlje, doduše mučnim i skupim radom. Drvo se iz onih šuma najviše rabi u mjestu kao ogriev, kolje za vinograde, a đielom se pougljeni, te se vordernberžki laga^ ugljena t. j . 7% k. m. ugljena plaća sa 60 novč. Vraćajući se pod večer od mjesta Glažute kotlinom natrag u^ßatschah naiđjosmo jošte na pojedine tračnice nekoć postojeće i^ivozne drvene pruge, koju je konstruirao šumarnik Scheyer, i kojom su se izvažali bukovi podvalci (Schwellen). Jošte budi napomenut veoma čudnovat i zanimiv pojav: sjeme omorike palo je u staru i truhlu vrbu, ovdje izklijalo i poraslo |
| ŠUMARSKI LIST 1/1882 str. 35 <-- 35 --> PDF |
- 35 ~ u čitavo stablo; razkoliv deblo vrbe posve stoji sada iia 4 stope visokom svrđln iznad zemlje, na kojem stablo počiva Zahvaliv se g. Sckeyeru i oprostiv se ž njime najljepše krenusmo noću pješke u „Zidani most", a odavle vlakom u Goricu. Od strane državnoga šumskoga ureda u Gorici dočekaše nas na kolodvoru jutrom oko 10 sati dne 13. lipnja nadšumar Eieholzer i asistent Štelzer, koji nas ođmakj cim si priskrbi smo potrebite stanove, odvedoše k ravnateljstvu držav. - šumskog ureda u Gorici, gdje nas prijazno primi nadšmnarnik g. Hlavaček, obaviestiv nas o svih odredbak, koje su od stra;ne toga ravnateljstva učinjene u pogledu ovećega izleta, trajućega dva dana u trnovanskik šumah. Gosp. nadšumarniku Hlavaceku dužni smo osobitu zahvalnost izjaviti vrhu najboljih odredbah i gostoljubivom primitku po trnovanskih šumah, on je ujedno učiteljem i vodjam ove ekskurzije poklonio za uspomenu preglednu šumsku mapu veoma liepo uredjenih tamošnjih šuma, njegovo tumačenje o gospodarstvenih odnošajih trnovanskih šuma, pokazujući nam to i na preliepo plastično izradjenoj relief*mapi u mjerilu: 1": 10000 Isti dan u jutro pregledasmo jošte tvornicu žigica gospodina Lebenherza, koja na dan sa 140 radnika 7 — 8 miljuna žigica proizvadja, te vidjesmo način uporabe jelovoga drveta i čitav postupak kod sgotavijanja žigica. U blizini nalazeće se državno centralno sjemenište i razsadnjak u površini od 15 jutara, u kojem se uzgaja razno listavo i četinjasto drveće, zatim voćke i vinova lo^a, razgledasmo takođjer, U ovom se vrtu izvadjaju takođjer razni pokusi uzgoja gospodarskih rastlina od strane poznate nižje ratarnice u Gorici. Za poslie podne bilo je odlučeno poći u mjesto StraSić, nedaleko Gorice, gdje se nalaze četiri velike tvornice i to: za priugotavljanje papira, svile, paromlin i tvornica platna. Stigav tamo u družtvu sa gosp. nadšumarnikom i više tamošnje gosp. šumara, primio nas je sam vlastnik istih tvornica gosp, harun Eugen Ritter u divnom i vilinskom svom vrtu na najprijazniji način. Tvornice nalaze se tik rieke Soče (Isonzo), te se kod povoljne t, j . srednje visine vode, posebnim kanalom dovadja voda |
| ŠUMARSKI LIST 1/1882 str. 36 <-- 36 --> PDF |
- ae do turbina, koje stave u kretauje sve strojeve dotičnih tvornica, a proizvadjaju snagu preko 300 konjskih sila. Kod prevelike ili premale vode rade posebni parni strojevi. Tvornica papira proizvađja na dan ukupno do 100 metr, centi papira, od kojega se najfiniji šalje u Indiju u liepih kuvertih sa slikom indijske kraljice. Iz tvornice svile šalje se fino izpredena svila najviše u Francezku u Lyon u omotih po 5 kl , vriednih 80 for. Nu i ođpadke prigodom priugotavljanja svile znadu tako dobro upotriebiti, da dobiju od njih veoma finu vlaknastu svilu br. 100, 200 i 300 t. j . ako dolazi 300.000 tekućih metara tanke one niti na jedan kilogram, kažu, da je to svila broj 300 Veliki paromlin samelje na dan 800-1000 metr. centi samo brašna od jacmena, koji se najviše dobavlja iz Indije, a šalje u Englezku. Pošto mi nije ovdje zadaća, da se kao nestrukovnjak upuštam u pobližje opisivanje tvornica, neka prije u kratkom napomenuto služi kao dokaz ogromnosti onih tvornica, u kojih sam gosp. vlastnik, kraj ogromnoga svoga imutka, dnevice osobitom pozornošću i strukovnim svojim izkustvom nadzire upravu i rad u tih tvornicah, pružajući ujedno više hiljadam tamo poslujućih radnika, siromašnih žitelja bližnje okolice, sigurnu zaslužbu. Dne 14. lipnja nastavismo iz (rorice pod vodstvom gosp. nađšumara Eicholzera naš put dalje u trnovanske šume, vozeć se na prilikah od strane šum. ureda nama opredieljenih, na liepo sagrađjenom šumskom putu preko 2 milje dugačkom, koga je sagradio bivši šumarnik Josip Koller od god. 1855. — 60. državnim troskom, od 80.000 for. radi inače skoro nemogućega izvoza drva iz tamošnjih šuma. Dižući se sve više u liepih vijugavicah tim putem uz brdo, imadosmo pred očima sliku kamenitoga kraškoga precljela, nu ona nam se je ovaj put u drugom obliku prikazala, nego to drugih godina biva. Reko bi skoro, da bi putnik bio osudio tužaljke mnogih, koji govore o goljetnom pustom krasu, o velikih težkoćah njegova našumljivanja, jer smo ga ovaj put vidili većim dielom u zelenom ruhu, obraštena bujnom travom i kriepkimi čbunjevi. Nu ovo je ljetos bila iznimka, jer bijahu na mjesto žege i pripeke sunca osobito u proljeću dugotrajne kiše, koje su |
| ŠUMARSKI LIST 1/1882 str. 37 <-- 37 --> PDF |
- 37 --o. svježile narav , te koje bi 2 — 3 godine uzastopce najviše dof) rinele i podponiagale aa.samljivanje Krasa. Najljepši dokaz o potrebij da bi se morala domaća stoka iz šume i žumske paše za uviek izkljaciti^ pružao nam je strmi gorski obronak „Sabatino." Tu je naročito koza tako obrstila i opustošila tlo, da se je jošte godine 1830. za čitavih 438 jutara površine jedva kod iznajmljivanja paše na^o dostalao sa 1 for. 30noyc. Kasnije se ]e taj obronak zagajio j a sada je po prirodi samoj, što iz korievjja, što iz tamo vjetrom tiamula sjemena porasao krasan šumarak, skoro bi reko botanički vrt svili mogućih listača kraške flore. Od mjesta Trnove podjosmo tek razmatrati liepo uredjene državne trnovanske šume i to pod vodstvom šumarnika Thome i šum. upravitelja Gouschana i Riipnika. Trnovanske šume obsižu površinu od 9000 hektara^ te se diele u četiri upravna šumska kotara: Trnova, Lokva, Karnica i Dol Liepo sklopljene i dorasle ove šume ostadoše pazkom države sačuvane od sjekire, koja je nekoČ nemilo pokaračila susjedne sume, a sada okružene kraškom golieti pričinjaju nam se kao oaze u pustinji. Što se šumsko-gospodarstvenih ođnošaja tiče, valja prije svega napomenuti, da su šumski putevi u najboljem redu, a pojedini uređjajni razredi i gospodarski odjeli razlučeni i razdieljeni kroz same prosjeke, tako đa nam se čitava slika istih, tako na mapi kao i u šumi, prikazuje poput mreže. Prednosti tako liepo uredjene i prema drvnoj gromadi na jednake plohe razdieljene šume pripoznati će svatko sa gospodarskoga gledišta, te nadziranja i čuvanja šuma. Vlađajuće su vrsti drveća: jela, omorika i bukva te se prve dvie u uporabnoj dobi od 120 god,, bukva pako u uporabnoj dobi od 80 god. sieku izključivo prebornom sječom, pošto je obzirom na mjestne odnošaje i radi podneblja drugi način sječe izključen. Tošto su tržišta sa drviili dryodvori u Gorici, a jošte više u Trstu često prepunjeni robom, koja se sa raznili strana dovadja, pošto je i izvoz drva uza sve dobre putove nu velike udaljenosti do mjesta (popriečno 25 kilometara do Gorice) od |
| ŠUMARSKI LIST 1/1882 str. 38 <-- 38 --> PDF |
. „ 38 — više skup, to se godimice samo toliko siece, koliko se može budi dražbom ili sklopljenim! ugovori bližnjih piljana u Lokavici i Salcano, kao što i za mjestnu uporabu sigurno unovčiti. Parna velika pilana u Salcanu preuzima ugovorom sama na godinu do 8000 kub. metara drva za izradjivanje. Sto se uporabe i izradjivanja drva tiče, to se jela i omorika najviše izradjuje u borđonale, kojih se kubicki metar pri duljini od 8 i 9 metara, a preko 35 cm. promjera plaća sa 5 fr. 40 nove. j kod duljine od 9—14 metara^ a sa promjerom do 35 cm. plaća se kub. metar po 6 for., a napokon kod duljine preko 14 metara i promjera preko 14 cm., jedan kubički metar po 9 for, 40 nvö. Isto tako izradjuju se od jela i omorika pi- Ijenice raznih, dimenzija. Bukva se ponajviše izradjuje za tavolete, lošije se drvo izradjuje u cjepanice ili se pougljeni. U sjemeništih, kao što ih vidjesmo kod mjesta Korenine i Piincale, uzgajaju se za presadjivanje omorike, ariši i crni bor. Naročito ovaj posljednji presadjuje se najboljim uspjehom na pojedinih cistinah i suncu izloženih mjestih, pod njegovom zasjenom i zaštitom razviju se mlade smrieke najljepše. Sjemeništa oštećuju znatno gorske zebe (Fringila montifa), miševi i vrlci (Grylotalpa vulgaris). Za svaki šumski kotar troši se u svrhu kultiviranja i nasadjivanja na godinu do 500 for., a za popravak i gradnju novih puteva 1000 for. U doraslih jelovih sastojinah nadjosmo mnoga stabla napadnuta od bolesti i to: grm vještice (Hexenbesen) i rak jele, koje prouzrokuje grib [(Pilz) Aecidium elatinum]. Od veoma škodljivih šum. zareznika nadjosmo u posjećenih stablih: omorikovoga pisara (B. typographus) i Ijestvicara (Xyloteres lineatus), nu ti se ne mogu pojaviti u velikom, pošto se na to pazi, da se usječena drva što prije izradjuju i iz šume odstrane. Napokon što se lova tiče, koga u vlastitoj režiji uzdržavaju, valja napomenuti^ da imade tamo veoma mnogo srna, tetriebova i jarebica. Šume su omedjašene sa strana, gdje granice obćinskim zemljištem, zidovi iz složena kamena, koga tamo imade u obilju. |
| ŠUMARSKI LIST 1/1882 str. 39 <-- 39 --> PDF |
, .— 39 " Zidoyi su 1 metar visoki i 1 široki, a za gradnju tekućega metra plaća se 13—11 novcića- Dne 14. lipnja preiioćismo u trnovanskih sumak u mjestu Lokvi kod šum. upravitelja iiupnika, koji nas je najgostoljubivije primio, a 15. lipnja nastavismo put kroz Karnicu natrag u Goricu. Kod mjesta Koreninej 1000 mel visoko nad morem, imađosmo prekrasan vidik na plodnu vipavsku dolinUj Sckenpas i more, ujedno vidismo jošte posljednji puta trnovanske šume. Iz Gorice stigosmo jutarnjim ylakom ti Trst dne 16. lipnja oko 9 sati, te prisustvovasmo svetcanomu tielovskomu obhodu^ za kojega bijalm sve ulice građa dubkom pune. Posije podne otisnusmo se parobrodom u divan i na daleko poznati zaselak j^Miraraare." Razmatrajući ovdje sve ljepote naravi, krasne nasade i divno nutarnje uredjenje bogatoga kraljevskoga grada, vratismo se pod večer, odpocinuv taj dan malko, nakon napornoga trodnevnoga koda.natrag u Trst. Dne 17. lipnja ucinismo pješke izlet pod vodstvom c. ki\ šumarskog savjetnika i zemaljskog referenta za šum.arstvo g. Hermana viteza Guttenberga, kroz gorske obćine Ricraanje i Bazovicu sve do mjesta Lipice, gdje se nalaze c. kr. liepo uredjene konjušnice, te u velikom njeguju konji za previšnji nas dvor. Sve zanimive i u šumarsku struku zasiecajuće stvari znao nam je vrstan strukovnjak i pisac šumarski g. savjetnik Gutteurberg osobito prijazno i veseljem tumačiti i pokazivati, te je dragovoljno čitav dan 17. i mal ne 18. lipnja posvetio za poučno naše putovanje. Prešav gradsko šetalište kod Jager-a i i\azgledav si Mausoleum zaslužnoga po grad Trst muža, Revoltelle, dodjosmo i do šume ili bolje gajka KoUerova u površini od 20 jutara, kojega je on god. 1858. crnim borom zasadio. Prem se ta šuma nalazi na otvorenoj visočini, koju promalruju burni vjetrovi, prem je to tlo bez ikakve naslage od zemlje, po naravi" manje više golietni vapnenac, to su ipak mladi bori na gričevitom i kamenitom onom tlu kriepko uzrasli, a nije im ni velika pripeka ni žega sunca nahudila. Godišnji je odpadak od stelje veoma gust, te se je od nje nešto već naslagalo plodne crnice. |
| ŠUMARSKI LIST 1/1882 str. 40 <-- 40 --> PDF |
-^40 — Najljepši je to doka^;, da se crni bor ^^a nasumljivanje krasa ne samo od listavoga drveća, nego i od srodnib si 6etlBJaca be;iuvjetno najbolje preporučuje i rabi. Po bliŽBJib oboinskili zemljištih jošte je paša običajnadok će ta postojati, tako dngo lae ima tamo izgleda za uspješno našumljenje. Budući obćine upravo zato ^ da im se uzdrži paša, za našnmljivanje ništa ne rade, a pošto je tomu već skrajnje vrieme^ morati će se posebnim zakonom na našumljivanje krasa prisilitij ili će napokon država eksproprijacijom takova zemljišta preuzeti pod svoju upravu. U Lipici razgledasmo c. kr. konjušnicu, u kojoj imade, konja ciste arapske i španjolske pasmine, kao što i križanjem ovik nastavših, ukupno do 200 komada. Suma u Lipici, do 500 jutara velika, okružena je daleko na okolo goljetnira obćinskim zemljištem i kamenjem, te se može takodjer smatrati kao osobita riedkost. Sastoji se od samoga krasta i to vrsti: medunca (Quercus pubescens) i graduna (Quer cus sessiliflora), te je oko 80 god. stara; nije sklopljena, već po naravi progaljena, a tlo je obraslo bujnom travom, koja se po čitavoj šumi za prije spomenutu konjušnicu kosi. Mora lipioke šume veoma je bujna, tu raste raznovrstno inače skroz južno drveće, i bilje kao n. pr.: Pistacea terebin thus, Celtis australis, Prunus makaleb i t. d., a od cvieća se ugodnim mirisom osobito odlikuje: Dioptamus fraxinela. Kroz mjesto Monte Spacatto, odkuđa imadosmo prekrasan vidik na more, vratismo se u Trst, U Trstu pogledasmo u blizini kolo dvora veliki dryodvor ili skladište drva vlastnika gosp. Scha đeloka, koji imade veoma mnogo gradjevnoga hrastovoga dr va, najviše pako dužica iz slavonskih šuma, koje se odavle od premaju gdjekojih godina u više miljuna komada u razne kra jeve svieta. Običnim dužicam 1"—36´´ bila je tada po 1000 kom., ciena 200 for. Isto tako imade tamo velik izbor raznih piljenioa dasaka, Ijestava i t, d. od cetinjastoga drveća. - Razgledav jošte dne 18, lipnja sve znamenitosti i važne sgrade grada Trsta, kao: Lloydov arsenal za gradnju brodova, muzej Revoltele, tršćansko groblje i stolnu crkvu, krenusmo |
| ŠUMARSKI LIST 1/1882 str. 41 <-- 41 --> PDF |
- 41 — dne 19. na večer put Ivriževca, a stigosmo ovamo 20. lipnja u ji\tro. Napokon smatram si za osobitu dužnost u ime kolege g. Kesterćanka kao i ime svoje i slušatelja izjaviti najsrdačniju zahvalnost svim posjednikom dobara, mnogoštovanoj gospodi šumarom strukovnjakom i svim onim, koji su nas prigodom poučnoga našega putovanja svagdje najprijaznije i Ijubezno susretali. Izlet na Rišnjak i koješta o šumarskom obrtničivu u hrvatskoj Švici. Piše M. BadošeYi<^. Polovicom kolovoza ođputib se mužkom i ženskom mladežju (nas 15 na broju) iz Lokava kroz kneževske Thurn-Taksove šifme na ßisnjak, pa kopko mi se pri tom zgoda pružil u mnogom takodjer i ovdašnje šumarske odnošaje razmatrati, to d]´žim,.da će i čitatelje ovoga lista zanimati^ ako im koju sa šumarskoga, a posebice i obrtnoga gledišta o tom mom izletu na Rišnjak spomenem. Odmah iza Lokava leži vodena pila venecijanskog sustava, a ove godine po Pfisteru šum, mjerniku pretvorena donekle polag Kankelvicova načina. Do prošlib pet godina bile su običajno sve pilane po mletačkom sustavu. Gradnja ove vrsti pilana u našoj hrvatskoj Svici uvedena je već prije 50 godina po talijanskih trgovcih, nu buduć su medjutim posjednici uviđili, da imade daleko vrstnijih sustava, zato se ove pile sad redomice preustrojavaju.^ Pomenuta ovdje vodena pilana radila je do sada samo 1 rezom, a od sada radi kod iste vode 2 put toliko, na 2 rezaj sjegurno velika probit, koja se Je ^^ glavnom postigla time, što je mjesto mljetacke prasice obično kolo sa podlievkom postav ljeno te ribanje iz drva na mjedene podstave preneseno. Na istom potoku kreće se još više sličnih vođenih pilana do pod nožja Rišnjaka, stranom pilana po originalu mljetackom. a stra nom racijonalno popravljenih, na broju 9 sa 22 reza, produk cijom od godišnjih preko 25000 kub. m. rezanja u piljenice i tavalone (platnice). |