DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1/1882 str. 12     <-- 12 -->        PDF

— 12
Odviše Msmo se udaljili od samog predmeta, kad bi se
upuštali ovaj puta još i u potanje razglabanje organizacijedjelokruga tih pojeđinib ureda i grana, nu učiniti ćemo to prema
potrebi i do sgode drugi puta.


Zakon od II. srpnja 1881.


Zakon od 11. srpnja god. 1881., kojim se razjašnjujUj odnosno
preinaeuju neke ustanove zakona od 15. lipnja 1873. o
imovnih obćinah u hrvatsko-slavonskoj vojnoj Krajini, svojimi
ustanovami toliko zasieca u sve odnošaje naroda hrvatskoga
po Krajini, da mora sjegurno najveću pozornost svih mjerodavnih
faktora uzbuditi. Zato i nalazimo rek bi svaki dan
po raznih domaćih casopisih dopisa i olanaka, stranom takovih,
koje mu ustanove opravdavaju i razjasnjuju, stranom opet takovih
, te dosta temeljitih, koji nastoje njegove mane i manjkavosti
izticati, odnosno pokazivati, Mi smatramo pojav taj
posve naravnim, sjetimo li se samo, da je zakon taj do zadnjega
momenta bio zastrt nekom koprenom tajnosti, koju mogaše
tek samo nekoliko sretnika još i prije 11. srpnja odkriti,
tako da je zakon ne samo narod, no i naše šumare toli iznenada
zatekao, da će se tekar nakon pođuljeg razdobja moci
s njim upoznati, odnosno sprijateljiti.


Čitajući i proučavajući novi zakon, ter prateći pomno i
savjestno sve, što se o njem u javnosti pronielo, čekasmo nestrpljivo,
neće li nam tkogođ od one gospode imovno-obćinskih
šumara, kojih se ipak u prvom redu tiču ustanove ovog zakona,
i za naš list koju priposlati i tako ne uzesmo sve do
sada sgodu, da se nanj osvrnemo, nu videći, da nam je svako
izcekivanje s te strane uzaludno, to odlucismo u interesu stvari
u našem listu spomenuti članak, što ga je, kako sjegurnošću
uztvrditi smijemo, napisao jedan od najvrstnijih naših drugova
u zagrebački dnevnik „Pozor^´ br. 28. i 29. od godine 1881.
Napisao ga je i objelodanio strukovnjak^ koji je sjegurno tečajem
svog višeljetnog već službovanja imao dovoljno sgode
upoznati odnošaje i obstojnosti, a i potrebe naših imovnih obćina,
pak zato ćemo taj članak tuj spomenuti;




ŠUMARSKI LIST 1/1882 str. 13     <-- 13 -->        PDF

~13 ~


„Institucija imovnih obcina jest jedna od najvažnijih u
zemlji, jer ona imade upravljati i gospodariti velikim narodnim
dobrom i podmirivati velike narodne potrebe. Dakle upravo
zato, što je rečena institucija tako važna, vriedno je i potrebno,
da se onaj zakon, na kojem se ona osniva i uz koj živiti ima,
u javnosti naposeb kritici podvrgne i razjasni."


j,Grlede prvobitnoga zakona o imovnih obćinah od 15. lipnja
g. 1873. kao takovog, morati je u kratko reći, da je bio


— kao što je obće mnienje i osvjedočenje — vrlo nepođpun,
manjkav i da svrsi ni najmanje odgovarao nije< — To su uviđili
i odlučujući krugovi vieje oblasti, te su Njegovomu Apostolskomu
Veličanstvu našemu kralju podastrli osnovu zakona,
kojim se je onaj prvašnji imao tako popuniti, da bude svojoj
svrsi odgovarao." U-´
´^^"^^ „Dok se je olb osnovi tog zakona prije njezine potvrde u
glavnih crtah u javnosti govorilo, mislilo se je i bilo je nade,
da će se stvoriti zakon, koj ee gospodarstvo imovnih obcina
ne samo spasiti, nego i unaprediti. Medjutim, kada cieli zakon
nakon njegovoga proglašenja u svakoj njegovoj pojedinosti saznadosmo,
uyjerismo se^ da nas je ona nada prevarila, jer se
niti ovim popunjenjem zakona o imovnih obćinah neće naum-
Ijena svrha postići!"


„Uzrok manjkavosti tog zakona jest: što osnova njegova
nije plod višestranoga izkustva i mnienja, već je osnovana izkljucivo
na temelju mnienja i nazora jednogajedinoga čovjeka." ,^^


„Ako se je htjelo, da osnova zakona svojoj syrsi odgovara,
nije se izradba njezina smjela povjeiiti samo jednoj osobi,
već je trebalo, kao što drugdje biva, pozvati posebno povjerenstvo
i prizvati uvaženije i izkusnije Žlanove zastupstva
imovnih obćina, izkusnije predstojnike šumsko-gospodarstvenih
ureda i druge strukovnjake. Na temelju njihovih nazora trebalo
je sastaviti jednu cjelinu i na toj podlozi onda osnovati osnovu
zakona o imovnih obćina. Ovako sgotoyljenu osnovu valjalo
je zatim prije nego se gotova Njegovomu Veličanstvu kralju
na potvrdu podnesla, javnosti priobćiti i saslušati nazore drugih
mudrih ljudi."


„Da se je tako postupalo, imali bi danas zakon o imovnih
obćinah, koji bi bio prava blagodat za krajišnike. Medjutim
toga nije bilo, pak stoga si smatramo za dužnost razmotriti




ŠUMARSKI LIST 1/1882 str. 14     <-- 14 -->        PDF

. — 14 —


vriednost toga novoga zakona i iztaknuti njegove mane. Po


najprije iztaknuti nam je priznanje zakonodavcu, što se je ovim


novim zakonom pobrinuo, da bude podpuno zadovoljeno pravu


i potrebi; vršiti kontrola po narodu nad upravom i gospoda


renjem njegovim dobrom, i ovime razpolagati!"


,,Obćinske su šume vlastnictvo naroda , pravo je dakle i


to: da narod ima po svojem zastupstvu i moć u stanovitoj sferi


nadzirati činovnika u vršenju njegovih dužnosti!"


„Dobro je stoga u novom zakonu, što se u §. 1. naputka
za provedbu zakona od 11. lipnja 1881. o odkupu šumskih
služnosti itđ. — jasno odredjuje: da se oni, koji pravo na uživanje
obćinskih šuma imadu, jednom za izvjestno ustanove^ jer
to pravda zahtieva i što isti zakon opet u §. 1, „zakona kojim
se razjašnjujuj odnosno preinacuju neke ustanove itd." — propisuje
i nalaže: da samo oni mogu birati i mogu izabrani biti
u zastupstvo imovne obćine, koji pravo služnosti u šumah ovih
imadu, jer tako logika i pravda´traže!"


„Dakako -da to nije pravo onim, koji su se šepirili i tjerali
svoje većinom sebične svihe do sada ondje, gdje im mjesta ne
bijaše, jer odlučivaše većinom štetno o dobru drugoga; nu
pravda i logika ne smiju nikakovim slavičnostim, sebičnostim
i pohljepara mjesta ustupiti, tim više, što će se — tvrdo smo
uvjereni — i medju pravoužitnici naći dovoljno takovih,- koji
će moći svojim dobrom bolje i koristnije razpolagati, nego li
su to oni činili, koji nisu za to dobro ~ jer tuđje — dovoljno
ljubavi imali-— Većina takovih nastojala je samo oko toga,
kako bi to dobro čim više u osobne koristi obraćala, ne tareć
si glave radi budućnosti onoga, o kojega je dobru´odlučivala."


„Da onaj, čije je dobro, bude sa ovim na svaki način
bolje razpolagao, nego li onaj, koji znade, da to dobro nije
njegovo, a može ga dobrano u svoju osobnu korist obratiti,
naravna je psihologicna istina, koju nije kadar nitko oprovrći."


„Zaliti je^ što rečeni zakon ne sadržaje u sebi onoga, što
je od tolikoga zamašaja po šumsko gospodarstvo; što nije izrično
izkljućio od aktivnoga i pasivnoga izbornoga prava one,
koji sa šumskimi proizvodi imovnih obćina špekuliraju. — Da
takovi ljudi sjede kao zastupnici u jednom tielu, te sami odlučuju
0 svojoj osobnoj koristi, ne može se složiti sa zahtjevi
morala, te se takova okolnost žali bože sveudilj trpi još samo




ŠUMARSKI LIST 1/1882 str. 15     <-- 15 -->        PDF

™ 15 —


kod tako po narod važne institucije, kao što je imovna obcdna.


— Medjutim nadati se je, da će ono, što je zakon propustio
učiniti za unapriedjenje imovnih obćina, čim skorije visoka vlada
naredbom t. j . da će ona izkljuciti špekulante s drvi od aktivnoga
i pavsivnoga prava izbora za zastupstvo imovnih obćina."
„Dobro je u navedenom, novom zakonu, što se je on u
§. 6. i 7. pobrinuo za pristojnije stanje i budućnost činovnika
imovnih obćina, jer je — moramo iskreni biti — prvobitni zakon
od 16. lipnja 1873. glede toga bio ATIO žalostan, buduć da
je činovnik imovnih obćina imao samo velike brige i odgovornosti,
al njegova budućnost bila ]e na vrbi svirala — bila je
tamna i bez utjehe."


„Uvjereni sinOj da će svaki činovnik rado doprinositi onaj
prinos u mirovinsku zakladu,, koj mu se novim zakonom propisuje/´


,,Uz sve to će ipak nekojim od činovnika, naime onim^


koji su prije valjanosti tog zakona namješteni, smutiti, dapače


uništiti ovo veselje §. 9. istoga zakona, koji propisuje: da jam


čevinu — i to razmjerno prama jaračevinam drugih javnih či


novnika, preveliku u iznosu od jednogodišnje plaće — moraju


usljed provedbene naredbe od 16. kolovoza g. 1881. br. 14676


položiti i oni činovnici, koji su prije valjanosti noyog zakona


namješteni. — To je po većinu njili iiprayo ubitačno, jer većina


toga zahtjeva neće moći izpuniti/^


„U ostalom čini nam se, da ova jamčevina ne ima baš


niti svrhe, jer onaj, koji kani štogod pronevjeriti, neće — osim


da je lud -- staviti na kocku svoj i možda svoje obitelji život


za onoliko, što bi jedna ovakova jamčevina doseći mogla/´


j,Posljedica propisa za ovakove jamčevine biti će ta, da


će mnogi siromašni Hrvat morati napustiti službu šumara kod


imovne obćine, te će i ovakova mjesta moći dopasti di^ugim."


„Za napredak službe kod imovnih obćina vrlo je probi


tačno, što si je imenovanje činovnika i službenika priđržala po


§.8. novoga zakona vrhovna zemaljska upravna oblast uz sta


noviti upliv odbora, jer je do sada bilo imenovanje činovnika


i službenika izključivo pravo zastupstva/^


„Usljed toga se je dogadjalo, da su izbori — osobito lugara
~~ dobrim dielom po službu kod imovnih obćina bili više
na štetu, nego li na korist, a ,to stoga, što se kod izbora služ




ŠUMARSKI LIST 1/1882 str. 16     <-- 16 -->        PDF

- 16


benika većinom nije gledalo na sposobnosti kompetenta, nego
je skoro svaki odbornik i zastupnik gledao, da svojega štitnika
samo iz osobne naklonosti i raznih drugih uzroka i okolnosti
u slnžbu protura i u njoj ga uzdrži!"


„Po zakonu od 15. lipnja 1873. bijaše za napredak šumskoga
gospodarstva — (to mora svatko nepristran, bezstrastven
i nesebičan pripoznati) vrlo štetno, što je strukovnjak u svom
strukovnom poslu bio odviše odvisan od zastupstva; taj štetni
upliv trebalo je öim prije odstraniti, a uklanja ga za dobro
stvari sada ovaj novi zakon od 11. srpnja 1881."


„Da gospodarstvo, budi kakovo mu drago, ne zapinje na
štetu vlastnika, neobhodno je potrebno u upravi gospodarstva,
da svatko, tko kakovu funkciju u gospodarstvu obavlja, svoj
položaj, svoj djelokrug, svoju dužnost i.svoje pravo točno znade
i poznaje. Po zakonu od 15. lipnja 1873. toga žali bože nije
bilo, te se i u tom pogledu novi zakon odlikuje pred starim;
po novom naime zakonu znade i poznaje svaki funkcionar u
gospodarstvu imovnih obćina bolje i točnije svoj položaj, svoj
djelokrug, svoju dužnost i svoje pravo, nego lije to do sada bilo."


„Za što sigurniji napredak svakoga gospodarstva imade
biti ureditelju njegovu prvom brigom i dužnošću, da si način
gospodarenja cim prije osnuje na stalnom temelju i na naeelih
poznatih, prokušanih i za postignuće svrhe shodnih; obzirom
na ovu okolnost imovnih obćina pobrinuo se je noyi zakon^ da
se naputkom za izmjeru, procjenu, uredjenje i gojitbu šuma,
šume imovnih obćina cim prije valjano za uspješno gospodarenje
urede!"


„Svaki valjam i umni gospodar, kada snuje kakovo gospodarstvo
ili se već njim bavi i isto prosudjuje, mora prije
svega uvažiti: je li mu njegovo gospodarstvo neobhodno nužđno
za samo uzdržavanje njegovo i njegove obitelji ili mu služi
više kao predmet za špekulaciju, da svoj imutak pomnoži,"


„Jer se imovna obćina bavi predmetom gospodarstvenim,
to i ona mora prije svega ono uvažiti, što gore navedosmo. —
Kada pako to učini, onda mora zaključiti: da je gospodarstveni
predmet imovne obćine, šuma, takav predmet, koji ne samo da
može i ima s jedne strane služiti za špekulaciju, nego da je
glavna svrha toga predmeta upravo opredieljena za uzdržavanje
života pučanstva i njegovoga gospodarstvenoga napredka




ŠUMARSKI LIST 1/1882 str. 17     <-- 17 -->        PDF

— 17 u
obće. Suma je dakle oboi predmet, Icoj se mora uzdržati i
koj posebnu gospodarstvenu upravu zahtievaž´


„Uprava pako može biti valjana i za napredak upravnog
predmeta sposobna samo onda, kada u njoj ništa ne manjka,
što u njezin cjeloviti stroj spada ^ ustanovljen polag neobhodnib
i neodklonivih potreba 1^^


„Kada je dakle osobito obćinska šuma predmet, koj se
mora uzdi´žati, — kada je za takov predmet neobbodno nuždna
i neka stanovita uprava, koja se mora uzdržavati, to je i nara
vski, da se urediteJj gospodarstva mora pobrinuti, kako da
namakne sredstva za neobbodno nuždnu upravu i za samo
uzdržavanje svoga gospodarstva. Zato se i mora odobriti §. 17.
novoga zakona o imovnib obćinah, koji govori o prinosu članova
imovne obćine za podmirenje poreznih i upravnih troškova
u onom slučaju, kada za njihovu podmirbu ne bi dosegnuo
potrajni godišnji užitak."


5,Ovo je, kako već prije đokazasmo, tako opravdana stvar,
da joj prigovora temeljitoga ne može biti, te će joj samo oni
prigovarati i o njoj kao tobože o velikom narodnom teretu
govoriti, kojim je obćenita uprava zazorna i koji bi najvoljeli
vidjeti nikakovu ili bar takovu upravu, gdje bi oni na nju
mogli uplivati, da mogu onda muzti narodno blago za svoju
osobnu korist. Prigovore takovih ljudi glede ustanove navedenog
§. l7. neće nitko razborit i nesebičan uvažiti niti se na
nje osvrtati. Ova ustanova isto je tako opravdana kao i one
zakonske ustanove glede podmirenja upravnih troškova političkih
obćina, te i drugih u upravi neobhodno nuždnih potreba,
za koje obćinari moraju doprinašati!"


5,Kao što smo do sada iztaknuli nekoje važnije potrebe,


kojih se valja držati kod uredjenja svakoga gospodarstva i na


koje se je, u koliko je do sada iztaknuto, i novi zakon o imov


nih obćinah obazro, tako nam sada preostane osvrnuti se na


onu ustanovu novog zakona, koja govori takodjer o jednoj ne


manje važnoj potrebi kod uprave javnoga gospodarstva, a to


je kazna onih službenika, koji se pronadju krivimi zanema


renja njihove službene dužnosti ili zloporabe u njihovom služ


benom položaju."


„Za činovnike i službenike, odnosno lugare kod imovnih


obćinaj valja onaj isti kami zakon, koji je za javne činovnike


2




ŠUMARSKI LIST 1/1882 str. 18     <-- 18 -->        PDF

^ ^ m —


i službenike u gradjanskoj Hrvatskoj propisaiT. Sto sp tiče ocjene
toga krasnoga zakona, to se njime ne možemo obzirnije baviti,
jer ne spada na nas predmet, nego nam je samo toliko napomenuti:
da će ustanove toga karnoga zakona gledom na lugare
po napredak službe blagotvorno djelovati, pošto će sada
neposredni glavar lugara više u vlasti imati, nego je to do
sada bilo, i pošto je kazneni postupak puno kraci i jednostavniji.
Ovo je osobito probitačno gledom na pogrieske lugara
s razloga, što ovi radi nedovoljnoga naobraženja ire vrše svoju
službu toliko iz čuvstva napram predmetu, koj im je povjeren,
koliko radi svojega boljega obstanka, oni naime misle, da im
mora biti prva briga, kako će ponajprije sebi samim u službi
čim veću moguću korist osigurati!"


„Do sada iztaknusmo dobre i samo nekoje zle strane novog
zakona o imovnih obeinah. Da budemo kadri stvoriti konačni
sud 0 valjanosti tog zakona, treba nam razsvietiti malo
pobliže još i zle strane istoga, koje će uplivati tako, da ne bude
njime namienjena svrha postignuta."


„Svaki zakonotvorac morao bi kod sastavka zakona ponajprije
to imati na umu, da osnuje zakon, kojega će provadjanje
po narod eim jeftinije biti, a da se kod toga ipak postigne
svrha, za koju je dotični zakon opredieljen. Ovoga načela
trebali bi se zakonotvorci osobito kod nas strogo držati,
jer je očita tužba na zlo financijalno stanje zemlje. Zato upravo
i žalimo, da se kod stvaranja novoga zakona za imovne obćine
nije ovo načelo ni najmanje uvažilo."


„Čim u taj novi zakon zavirimo , opažamo umah u početku
ustanovu §. 5., po kojoj je predsjednik zastupstva imovne
obćine po ovu preskupa institucija,"


„Po ustanovi §. 18, „naputka za službovanje i gospoda^
renje kod imovnih obćina" zadaća je predsjednikova supodpisivati
podneske i dopise šumsko - gospodarstvenog ureda na
oblasti, urede i stranke; za takove podpise imade se predsjedniku
po gore napomenutoj ustanovi opredieliti godišnja nagrada
od nekoliko stotina forinti. Ta ustanova po nas je nepojmiya.
Predstojnik šumsko-gospodarstvenog ureda imade u obće u
uredu i izvan ureda ~ kao što je naravski ~ voditi i nadgledati
svukoliku upravu i gospodarenje, za koje je on odgovoran,
cuduo je dakle da uz njega imade uz sve to biti na




ŠUMARSKI LIST 1/1882 str. 19     <-- 19 -->        PDF

~ 19 -


mještena jošte jedna osoba bez posla i odgovornosti uz znatan
trošak imovne obćine, lih samo radi jednog imena, koje stavlja
na spis, kog možebiti cesto niti ne razumije!^´


„Predsjednik je kod gospodarstvenog txreda skroz nepotrebna
i suvišna osoba; jer prvo ne ima on usljed novoga zakona
u uredu faktično nikakova posla, a drugo ni ne može mu
se bog zna kakav posao dodieliti, osim da bude u pomoe pisaru
kod prepisivanja!"


j,Nu ne samo da predsjednik ne može u uredu nikakav uredovni
posao obavljati, nego on ne može, pogledom na javni
moral i ugled predstojnika gospodarstvenog ureda, kao osoba
bez strukovnoga znanja, a u više slučajeva i osoba nedovoljnoga
obcega izobraženja, niti kontrolu voditi; a kad bi i imao
svojstva za vodjenje kontrole, ne bi takove u osobi predsjednika
ni najmanje trebalo, jer tu kontrolu vodi sasma dovoljno
po novom zakonu u prvom redu vladin povjerenik, a onda
odbor, zastupstvo i osobito šumsko nadzorničtvo, koje se baš
ponajviše radi kontrole gospodarstva i uprave imovnih obćina
kod vrhovne upravne oblasti ustrojiti imade!"


„Položaj predsjednika po. novom zakonu jest dakle neoprovrzivo
nepotreban i po imovnu obćinu velik neopravdan
teret. — Nu ne samo to. Položaj predsjednika po novom zakonu
može i biti će usljed ustanove §. 19. „naputka o službovanju
i gospodarenju kod imovnih obćina" vrlo štetonosan po
službeno poslovanje kod gospodarstvenoga ureda^ jer će njegovim
uplitanjem u ono, o čem ni j)OJma ne ima j poslovi samo
zapinjati!"


„Kao što je trošak, opredieljen za nagradu predsjednika,
skroz netemeljit i neopravdan, tako je on upravo i nedokučiv,
jer nagradjivati s jedne strane nekoga na obći račun naroda
za to, što nikakva posla niti odgovornosti ne ima, a s druge
strane, kako to kod većine imovnih obćina biva, uzkraćivati
trošak za ono, što je opravdano i za upravu neobhodno nuždno
— stvar je, koja se ne daje dokučiti. Imovna obćina ne ima
odkuda novac uzalud bacati, te bi bilo razborito i daleko koristnije,
kad bi se onaj novac, opredieljen za nagradu predsjednika,
upotrebio za druge u imovnoj upravi po napredak
gospodarstva neobhodno nuždne potrebe."




ŠUMARSKI LIST 1/1882 str. 20     <-- 20 -->        PDF

, , ^ 20


. , „Isto tako kao sto je položaj predsjednikov i njegova nagrada
za imovnu obćinu suvišan i nepotreban teret, tako isto
jest i ono povjerenstvo, koje imade ustanoviti popriecnu godišnju
potrebu na gradjevnom drvu pravoužitnika,´´


„Takovo povjerenstvo i provedba njegove zadaće stajati
će imovnu obćinu silu božju novaca,, bes; ćesa bi ona sasma
laliko biti mogla. — Ustanoviti popriecnu godišnju potrebu na
gradjevnom drvu stvar je takova^ koja iziskuje mnogo truda i
vremena, a ipak opredieljenje takove potrebe ne može imati
onu točnost, vriednost i sjegurnost, koja se misli postići. —
Nadalje nije to opredieljenje niti od druge kakove osobite važnosti
i potrebe, pošto se zdanja i onako po šumarih svake godine
radi opredieljenja nuždne gradnje izviditi moraju, a doznaka
se obzirom na kolikoću gradjevnog drva ne ravna jedino
po potrebi, nego ponajprije osobitim obzirom na mogući
potrajni šumski užitak/´


„G-lede ustanovljenja gradjevnog drva, koje se za pravoužitnike
mora i može godimice izdati^ bio bi najjednostavniji^
najsigurniji i najjeftiniji sliedeći način i postupak;


„Svake godine, prije nego se drvosjecne osnove sastave


— dakle proljećem i početkom ljeta — prijave se po svojih
obćinskih uredib sumsko-gospodarstvenomu uredu u opredieljenom
roku one zadruge, odnosno oni pravoužitnici, koji su uvjereni,
da im gradje za pravljenje novoga ili popravak staroga
zdanja ueobbodno nuždno treba, Kada se ovi prijave, izadje po
dobivenom nalogu kotarski šumar, a uz njega mjestni poglavar
u odnosno selo i razvidi zdanja prijavitelja, te ustanovi
za buduću godinu neobhodno nuždno gradjevno drvo i sastavi
o njem shodan izkaz. Kod sastavljanja drvosjecne osnove uzme
se obzir na ustanovljenu tako potrebu, i na ine potrebe na
ogrievnom i tvorivnom drvu. To je jednostavan i najjeftiniji
način, kojim se ono isto postigne, sto i sa onim kompliciranim
i vrlo skupim, kojega propisuju ustanove novoga zakona i njegova
naputka."
„Pošto je dakle provedba ovih ustanova sasma nepotrebna
i imovnoj obćini na veliki teret, to bi višja oblast u dobro i
napredak imovnih obćina i naroda činila, kada na tu provedbu
ne bi silila!´^




ŠUMARSKI LIST 1/1882 str. 21     <-- 21 -->        PDF

„Kao što nije bilo nužđno propisati tako komplicirani i


skupi postupak za opređieljenje godišnje potrebe gradjevnog


drva, tako nije bilo nuždiio ni propisati onako komplicirano


blagajničko rukovanje i obračunavanje."


„Dosadanje računovodstvo i nakovanje blagajne kod imov


nib obćina odgovaralo je sasma svojoj svrsi, jer je bilo jedno


stavno vrlo dobro pregledno i jeftino, dočim ee ono po novom


zakonu biti komplicirano i daleko skaplje, jer će više osoblja


i pisarničkog materijala trebati."


j,U oboe morati će imovne obćine usljed novoga zakona


odviše trošiti na pisarnički materijal, da se uzmognu izvesti


provedbe, koje smo do sada naveli i koje ćemo jošte navesti,


a bez kojih bi se sasma lahko moglo biti."


„Uz do sada navedene preskupe a nepotrebne ustanove


novog zakona jest preskupa i nepotrebna jošte i ona, koju na


vodi §. 56. „naputka za izmjeru, procjenu, uredjenje i gojitbu


šuma", kojom se propisuje, da procjenitelji i zemljomjeri svoje


zimske radnje kod šumskoga nadzornictva u Zagrebu obavljaju.


— Gospodarske osnove za sve šume ne mogu se, ako želimo,
da svojoj svrsi odgovaraju, sve po jednom kalupii stvoriti. Kod
sastavljanja gospodarstvenik osnova treba dobro uvažiti sve
okolnosti, potrebe i odnošaje, koji na sadanje gospodarstvo
uplivaju, kao i one, koji će i za buduće gospodarenje važiti.
Te odnošaje, okolnosti i potrebe pako mora u prvom redu znati
i dobro poznavati upravitelj gospodarstva, odnosno šumskogospodarstvenog
ureda, koji je radi toga i pozvan, da uz procjenitelja
u prvom redu kod sastavka gospodarske osnove sudjeluje.
Nadzornictvu pako može po našem uvjerenju u toj stvari
biti samo ta osobita zadaća; da prosudi, kada mu se osnove
podnesu, jesu li naime sastavitelju, kada je osnovu sastavljao,
bila pred očima glavna načela nmnoga i racijonalnoga šumskoga
gospo´darstva u stanovitib šumskih i prometnih odnošajih,
kao i možebitni osobiti kakovi interesi, i potrebe pravoužitnika
imovne obćine."
„Usljed toga bilo bi dakle najprobitačnije i najjeftinije,
kada bi se zimske radnje procjenitelja i zemljonijera imovnili
obćina obavljale u sjedištu šumsko-gospodarstvenih ureda."


„Uz sve do sada navedeno imademo se jošte obazrieti na
jednu ustanovu novog zakona o imovnih obćinah, koja bi mogla




ŠUMARSKI LIST 1/1882 str. 22     <-- 22 -->        PDF

- 22 ~
vrlo štetno uplivati na Sumarenje u obcinskih šumab, a to je
ona ustanova §, 10. „naputka za službovanje i gospodarenje
kod imovnih obcina", kojom se daje pravo pojedinim selam i
mjestnim obcinam, da se iz zajednice imovne obćine mogu izlučiti.
— „Kada se je takova ustanova stvarala, nije se sjegurno
mislilo ni najmanje na budućnost/´


„Dielenje šuma imovnih obcina na pojedine političke obćine
ili dapače na pojedina sela bilo bi za napredak i sam obstanak
obcinskih šuma, koje i onako nisu baš tuste, absolutno ubitačno.
— Tko si iole znade predstaviti stanje šuma imovnih
obcina, njihovu zadaću, gospodarenje š njimi, potrebe i odnošaje
žiteljstva, taj mora doći do osvjedočenja i zaključka, da
se onakovo dieljenje šuma ne bi moglo obaviti bez uštrba po
gospodarstvo i bez žalostnih posljedica. Sume imovnih obcina
razštrkane su u teritorijumu, one su raznih sastojina i sječene
su do u zadnje vrieme većinom bez ikakovih obzira na položaj
pojedinih sela i mjestnih obcina, jer su u području gdjekojih
obcina skoro sve stare sastojine izsječene, dočim je u području
drugih opet vrlo malo sječeno."


„Nu ne samo da su šume u podrucjih raznih obcina gledom
na dosadauje siečenje vrlo različite, nego su to i gledom
na same vrsti i sposobnost njihovoga drva. — U području jedne
obćine nalazi se ogromnom većinom ili barem dobrano gradjevnoga
i tvorivnoga drva. Dočim pako žiteljstvo iz svakog
područja imade stanovite i stalne potrebe na ogrievnom, kao
gradjevnom i tvoriynom drvu, —- dočim se te potrebe usljed
navedene različnosti sastojina mogu samo uzajamno u podi-učju
većine obcina nabavljati, naravska je stvar, da bi pravedna i
koristna po stranke dioba šuma iziskivala silesiju vremena i
troška, te bi tih sastojina prije i nestalo, nego bi se dioba konačno
provela. — Dioba šuma bila bi dakle ne samo iz flnancijalnih,
nego i gospodarstvenih razloga štetna, neprobitačna i
glede samog obstanka šume problematična, te bi onaj, koj bi
ju pokušao u ozbiljnosti provesti, počinio na šumi atentat!"


„Diobu obcinskih šuma većinom takoyi zahtievaju, koji u
sadanjih okolnostih ne vide dovoljno svojih prsta u šumi i koji
sada ne mogu tako lahko svoje sebične namjere udjelotvoriti,
te oni, koji u obće posljedak diobe predviditi ne mogu. — Njoj
bi ae veselila prilična četica miernikaj šumskih procjenitelja




ŠUMARSKI LIST 1/1882 str. 23     <-- 23 -->        PDF

^ 23 ~


odvjetnika, obćinskih načelnika i kojekakvih zastupnika, koji
bi ju Čim moguće dulje provadjali, ali ne toliko za korist puka,
koliko za korist svoju, jer bi veći dio šume otišao u njihov
džep i omastio njihovu bradu i brkove, docim bi puk mogao
po obavljenoj diobi nad oglobljenimi kostmi, naime nad zemljom,
obraslom mjesto hrastom^ bukvom i jelom, dračem^ korovom
i kupinom — jadikovati i proklinjati nepromišljenost onih,
koji su bili povod diobi neopravdanoj niti s financijalnoga, niti
s gospodarstvenoga gledišta."


„Onim pako, koji za dokaz opravdanja diobe šuma imovne
obcine navađjaju obćinske šume provincijala i gospodarenje
s timi sumarni, može se viknuti: da ti ljudi prvo ne znaju,
kako su obćinske šume u provincijalu, a kako su opet one u
bivšoj vojnoj krajini nastale, i drugo, da im je šumarenje i
njegov napredak sa obćinskimi šumami u provincijalu baš tako
poznato, kao i s onimi u Africi!"


„Do sada smo sravnili dobre i zle strane novoga zakona


o imovnih obćinah; medjutim prije, nego li naše promatranje
0 ustanovah tog zakona završimo, osvrnuti nam se jošte na
nešto."
„Koli u zakonu, toli u gore naznačenoj provedbenoj naredbi
za taj zakon, nije ništa spomenuto o dopustih činovnika
i službenika, akoprem je davanje dopusta u upravi dosta važna
stvar. Potrebno je dakle, da se naredbom točno označi: tko,
komu, u kojem slučaju i na koje vrieme ima pravo podieljivati
dopust."


,,Kod osnivanja i proglašivanja svakog zakona mora onaj,
koji zakon izdaje, i na to paziti, da slog zakona bude dosta
razumljiv, jasan, te gledom na pravopis i valjane izraze točan,
jer onda i zakon svojoj svrsi bolje odgovara."


„Ako gledamo, je li tako kod novoga zakona o imovnih
obćinah, opaziti ćemo žali bože da nije, jer je hrvatski tekst
tako loš , da se čovjek mora upravo čuditi i pitati, je ii taj
zakon sastavljen u Hrvatskoj?"


„Ovime smo došli do zaključka promatranja o novom zakonu
za imovne obćine, a zakljuoujuć izrazujemo naše uvjerenje:
da će zle strane toga zakona — osobito onih ustanova^
kojih je provadjanje preskupo i nepotrebno — prevagnuti u