DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 6/1881 str. 45 <-- 45 --> PDF |
— 305 — , ^ 849.988^ ovaca, 522.123 komada koza, 430.354 komada krmađi i 111.148 pčelinjaka." Kako ćemo u buduće na Krasu? po c. kr. savjetniku šumarstva H. vitezu Guttentoergu.^ U zadnjem broju ovoga lista oglasismo, da je nedavno c. kr. savjetnik šumarstva u Trstu, g. Hermann pl. Grutenberg izdao brošuru pod naslovom: „Der Karstund seine forstlichen Verhältnisse, mit besonderer Berücksiclitigung des österreicbi" sehen Küstenlandes", u kojoj nam pisac, koji već oko dvadeset godina po tih krajevih, a naročito u Dalmaciji i Istri boravi, svoje mnogogodišnjim izkustvom utvrdjene nazore saobćuje- — Smatrajući da će sjegurno svakoga hrvatskoga šumara zanimati upoznati mnienje tog odličnog poznavaoca kraških šumarskih odnošaja, saobćiti ćemo u prevodu poglavje, koje je pod naslovom: „Künftiges Verfahren" u spomenutom djelcu sadržano, „Uspjeh dosadašnjeg ošumljivanja Krasa ne može se u toliko povoljnim nazvati, u koliko se je dosele pošumljivanje samo na omanjih površinah izvadjalo. Poznato je, da od ciele istarsko-primorske kraševite površine, zapremajuce 56 četvornih milja (odbiv otočje, kojih ošumljenje je samo lokalne važnosti), do 24*8 četvornih milja ili 44*^/0 od-pada na gole kraške pašnike, kojih bi se veći dio ošumiti dao." „Ostane li pako i za buduće ma i polovina tog površja za pašu, to bi ipak još valjalo 12´4 četvornih milja ili 71´3()0 ha. ošumiti, docim se je s druge strane do sada za deset godina tek samo 1000 ha. ošumilo, po cem bi ošumljivanje postojećih 12-4 četvornih milja uz dosadanje postupanje preko 700 godina trajati moralo, bez dvojbe razdobje ogromno, osobito ako se sjetimo, da i samo ošumljivanje biva danomice uslied sve većma mah preotimajućeg splayljanja tla težje i skuplje". „Pošto nadalje ni obćine a ni posjednici nisu voljni poveće površine dobrovoljno ošumiti, buduć im se tim dakako pašišta vrlo umanjuju, pa ni onda, kad bi troškove ošumljenja država sama preuzela, ter pošto šumski zakon ne dosiže za prisilni postupak, to je bezuvjetno nuždno, da se izdanjem posebnog ošumljenja krasa se đotičućeg zakona styori podloga |
ŠUMARSKI LIST 6/1881 str. 46 <-- 46 --> PDF |
— 306 — zakonska, po kojoj bi se ponajpaee dalo riešiti pitanje, tko li je dužan u obce ošumiti Kras?" Dokazano je, da ošumljenje 1 hektara stoji 30 do 80 for. bez obzira na tu okolnost, da posjednik još osim toga gubi i pašu; u buduće pako postignuta šumska renta vrlo će slabo tu glavnicu ukamatiti, koja bi uz dobitnu mjeru od 47« kamate i predmnjevu 100 godišnje obhodnje za hrastike ili 80 godišnje obhodnje za borike na 1800—2600 for. narasla, a to sve i onda, ako vriednost međjutimnih i predhodnih koristi u iznosu jedne ciele trećine vriednosti ove odbijemo. Osim toga imati će nositi sadanja generacija sama trošak, a tek buduća korist, što je bezdvojbeno žrtva, koja se od siromašnih kraških obcina tim manje zahtievati smije, što se u obće žalostno stanje Krasa ponajmanje može sadanjemu žiteljstvu u grieh upisati." „Nasuprot pako moći je takovu, manje u interesu maloposjednika i obćina, ali tim više u interesu zemlje i same države ležeću žrtvu od posljednjih tih dvijuh i zbilja zahtievati, pak bi se prema tomu ošumljenje Krasa imalo izvesti na trošak zemlje ili države, ili pako obijuh zajedno, i to tim prije, što bi ove onda posve po volji postupati mogle, što se opet u mnogom pogledu željeti mora." ,,Nu pošto se s druge strane ne može zahtievati, da se kraške goljeti na trošak javnih zaklada ošume, ter onda time mnogo cjenije postala zemljišta opet obćinam ili posebnikom bez odštete povrate, to bi valjalo iste izvlastiti, postupak, koji bi tim probitačniji bio, jer bi se inače tolikimi troškovi podignute šume u vlastmctvu obćina i seljaka samo izvrgavale iz nova pogibelji opustošivanja. „Francezki zakon od 28. srpnja 1860. pruža nam u tom pogledu neku analogiju, pri čem nam je ipak spomenuti, da se tamo država svom snagom latila posla, ter baš velike novce za to opredielila, a i još svendilj doznačuje, kao što se to jasno iz izviešća, što ga g. c. kr. vladin savjetnik i professor gosp, Dr. A. barun Seckendorfl objelodani, razabrati može. Za obligatorna t. j . onakova ošumljivanja, koja u interessu obćine država sama provadja, izdalo se je od god, 1861. do 1871. preko 8 milijuna franaka, a ošumilo 27.500 ha., osim toga doznačeno je 5,600.000 franaka na ime podpore za fakultativno ošumljenje i zagajanje obćinam i posebnikom/^ |
ŠUMARSKI LIST 6/1881 str. 47 <-- 47 --> PDF |
— 307 ^ „Pošumiti bi osobito trebalo gorske kose, sljemena i strmine i one površine, kojih ošumljenje je kadro obzirom na položaj pograničnih kultura braniti proti žestini bure, dakle n. pr. u^istarskom primorju: u Grorici brda kod Salcano, strmine nad Cijavinom medju Krombergom i Haiđenschaft, brežuljke od Sagrada do Dujina, u Trstu strmine St. Croce i Basovica, brdo Kokus i t. d. „Isto tako valjalo bi i o tom nastojati, da pošumljenje površine biva čim razgranjenije, pošto je poznato, da samo šume stanovitih površja vidno na podnebne odnošaje uticati mogu, a s druge strane opet mogu se samo takove šume i zbilja sistematičnom gospodarenju podvrći." „Bio bi naravno nesmisao uztvrditi, da će ošumljenjem Krasa nestati bure, posto je kako znamo, uzrok toga pojava u izjednačivanju toplijih zračnih slojeva na površju mora s onimi hladnijih slojeva na pograničnih visočinah, koji proces naravno ne bi ni postankom šuma prestao, nu da se pošumljenjem žestina bure umanjiti, a mjestimice baš i posve oslabiti može, 0 tom takođjer ne ima dvojbe, pošto se s jedne strane kameno tlo, kad je obraslo drvljem, neće tako brzo i jako ugrijati moći, s druge strane pako suzdržavati će u gustom sklopu uzrasla šuma takođjer i mehanično buru.´* „I u blizini samoga grada Trsta nalazimo dokaza toj našoj tvrdnji. Kod mjesta Bazovice, gdje je često kako znamo bura osobito žestoka, puštajuć se odanle svom snagom u nizinu, posadila je obćina tršćanska prije kojih dvadeset godina malen borik od kojih 12 hektara površja, koji medjutim već i sada, akoprem su mu stabalca tek samo 4 do 6 metara visoka (al zato tim gušće uzrasla) u toliko od bure štiti, da žitelji Bazovice polazeć u Trst ter iduć tom šumicom, i za najljuće bure istu u šumi samoj jedva rek bi opažaju. Pomislimo si sad, da su svi strmci oko Trsta takovimi, nu doraslimi t. j . 20 i više metara visokimi stabil obrasli, to je nedvojbeno, da bi te šume, ako i bi bora preko njih duvala, i tako u povećoj daljini i nadalje djelovala, ipak grad sam i njegovu okolicu u mnogom od bure obranile. „Slično, nu još u većoj mjeri, svjedoče nam odnošaji postojeći u državnih šumah u Trnovi (kraj Gorice) i Iđriji, u |
ŠUMARSKI LIST 6/1881 str. 48 <-- 48 --> PDF |
— 308 ~ kojih se doduše čuje silno ono ručanje bure po obližnjih go- Ijetih, ali u šumi samoj vlada podpuna tišina." ^U Golackoj oboini u okružju kastavskom. izsjecene i poharane su prigodom segregacije obćinam predane 1380 ha. obsižuće visoke šume po seljacih, tako da se sada tek samo šikarje tamo nahadja mjesto te nekadanje šume. Pa sada se tuže žitelji sela Vodice i Jelovice, da se od toga doba hura, koja je do onda u tih krajevih riedko kada duvala, svom silom pojavljuje, cineć veliku štetu uzgojem". „Napokon valja u obzir uzeti i to, da šume vlagu iz zraka skupljaju i sadržavaju, ter da bi se tim doskočilo bar po nešto, i velikim našim ljetnim sušam. Sve one površine pako, koje se neće osamiti, a vlastnictvo su obćine, valjalo bi medju pojedine obćine razdieliti, postupak, koji se već na mnogih primorskih mjestih probitačnim pokazao, ter kojim bi Kras sjegurno već do mala znatno prijazniji izgled zadobio. Silu u primorju valjda za to ne bi trebali upotrebiti, jer već i samo pučanstvo želi takovu diobu, dapače ju već češće već i bez dozvole kompetentne oblasti poduzelo." „Nasuprot pako znade se za Dalmaciju, da se bez uticaja vlade ne dadu takove diobe obćinskih zemljišta provesti. Već od god. 1876. postoji za Dalmaciju takov zakon, koji je medjutim do sada za to slab uspjeh imao, jer se provedba istog učinila ovisnom o privoli obćinskih zastupstva, a obćinski se zastupnici pako tomu iz sebičnih razloga protive, docim većina obćinara doduše diobu želi, ali s druge strane ne zna. u tom pogledu i zbilja nä zastupstvo uplivati," „U zastupstvu sjede ohično najimućniji žitelji, koji i najviše stoke posjeduju, pak baš zato od tih obćinskih pašnika i najveću korist crpe; kod diobe takovih zemljišta pako ne hi se moglo na tu okolnost uzeti obzir, pošto pravo zajedinskog uživanja nije privatne već političke naravi, po kojem svi obćinari bez razlike jednaka prava imadu. Želimo li dakle, da spomenutim zakonom u Dalmaciji polučimo cilj, to bi valjalo razdiobu učiniti obvezatnom, ter ju u svih onih ohćinah po državnih organih provesti dati, u kojih se ohćinska zastupstva istim protive. Ne podje li pako, ma bilo s kojih razloga, za rukom stvoriti zakon, kojim se ošumljenje kraških goljeti predaje u ruke državi, to bih ja bar savjetovao, da se sva ohćinska |