DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 6/1881 str. 34 <-- 34 --> PDF |
— 294 —liepih i u pođpunom sklopu se nalazećih hrastika imade, zahvaliti je prije svega toj okolnosti, što se već kojih 20 godina po tih šumah u veliko ne siece. Željeti bi bilo, da naši poduzetnici i všumski trgovci prionu podizati tim cienu našoj hrastovim, da se okane dosele običajnog i zbilja vele primitivnog proizvadjanja robe, a isto tako bilo bi željeti i to, da već jedared poemu i naši posjednici šume u vlastitoj režiji izvadjati,: odnosno unovcivati. , , , Sto se tiče dosti znatnih šumskih kvarova u toj podžupaniji, to se ovi više zbivaju s objesti, neznanja i indolencije pučanstva, no s nužde i potreboće. Dokazati se bo dade, da je kradja drva u svrhe pokrića domaćih kućnih potreboca na drvu tuj u obće manja od štete kvarenja i haranja šuma gulenjem, prstenovanjem, podpaljivanjem i inakim ozledjivanjem stojećih stabala iz objesti i svojevolje. Ova vrst oštećivanja šumskog drveća toli je u narodu već ukorienjena^ da bi se tomu jedino možda tim uspješno na put stati dalo, kad bi n. pr- pučki učitelji preuzeli brigu samoj djeci u tom smieru poduke davati, predočujuć joj korist šuma toli za pojedinca, koli za domovinu kao i čitavo čovječanstvo u obće. Ovako bi i naši domoljubni učitelji sjegurno mnogu doprinieli, da se divne naše šume iz objesti toliko ne haraju. Grlavna rak-rana u tom pogledu ipak ostaje šumska pašnja, koja se još sveudilj bez svakog obzira i osnove obavlja, a ne samo da pri tom pasuća marva neposredno sume kvari brstenjem mladih izdanaka, ogrizavanjem pupoljaka, gaženjem mladica i t. d. već i pastirska čeljad toli iz neznanja, koli iz objesti, pa cesto i s koristoljublja u veliko kvari šume. Da se deblo osuši, ter da onda pod njim bolja paša bude, gule ili prstenuju pastiri stabla nad zemljom, pale stara šuplja debla, sjeckaju i dube unj stupice za uzpinjanje, kad sječkare grane i vrhove i t. d. Takovo se pako haračenje ne može ni najstrožijimi zabranami prepriečiti, jer ga pastir u svojoj samoći bez štropota i larme čini, tako da je vrlo težko dokazati sam učin pred sudom ili političkom oblasti, a to tim manje onda, kad sud još zahtieva i drugih dokaza osim svjedočanstva lugareva, pošto tih dokaza šumar obično ni pružati ue može. Prema tomu vidimo, da gdje god još nije provedena segregacija pašnika i šuma, naravno i ovo bezosnovno pastirar |