DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1881 str. 6 <-- 6 --> PDF |
— 210^ - Franje Čordašića, kojim se isti na časti ölana upravljajućega odbora zahvaljuje. Konačno držimo dužnošću prigodom izvješćivanja o stanju đražtva našega spomenuti vele žalostan pojav, a taj jest, da se do sada žali bože gospoda državni šumari slabo za družtvo naše zanimaju, dapače da su nam neki od njih baš očiti protivnici. — Družtvo naše ipak, kako vidimo, i uzprkos žalostnih tih pojava obstoji, da i liepo napreduje, a u interesu napređka liepe naše struke u Hrvatskoj željeli bismo, da se cim prije i spomenuti drugovi naši u kolu našem snadju na zajedničko i složno djelovanje u korist diynih nam gajeva i dubrava. Ta pravo nam kaže narodna poslovica: slogom rastu male stvari — a nesloga sve pokvari! Zaključujuć tako to izvješće, klieemo: dao bog, da nam hrvatsko šumarsko družtvo cvalo, razvijalo se i živilo! Slavnu tu skupštinu pako molimo, da izvoli ovo izviešće primiti do znanja. Nadšumar Franjo Šporer, utemeljitelj hrvatskoga šumoznanstva= Proučavajući noviji povjestni razvoj šumskoga gospodarstva i šumoznanstvva u nas Hrvata, opetovano sam puta naišao na ime Franje Sporera, ime, koje je rek bi u najužem savezu sa svimi koristnimi i važnijim! podhvati na šumarskom polju u domovini našoj kroz više decenija ovoga vieka. Osvjedočiv se dakle tafeo o velikih i važnih zaslugah, koje si je pokojni nadšumar Franjo Šporer po liepu našu doraoviuu i struku kroz sav svoj viek sticao, smatrah si donekle baš i dužnošću predočiti današnjemu naraštaju opisom života i djelovanja otca hrvatskoga šumoznanstva liep dio novije povjesti šumarstva u nas. Nadam se ujedno, da ću možda tom radnjom polučiti i to, da će nam u interesu stvari hoji od drugova ili suvremenika i znanaca Sporera još i naknadno koju crticu o velikanu tom saobćiti, ne bi li nam možda onda ipak jednom bilo moguće odužiti se dičnomu pokojniku bar u toliko, da mu spomen |
| ŠUMARSKI LIST 5/1881 str. 7 <-- 7 --> PDF |
~ 211 — u lirvatskih šumara istinskom ter podpunom slikom života, djelovanja i bivstva uzcuvamo."^´ Franjo Šporer potiße iz stare krvatske obitelji Šporera, 0 kojoj nam medju ostalim takodjer i poznati pisac g. K-adoslav Lopašić u svojem djelu „Povjest građa Karlovca" znamenitih podataka spominje. Tako nalazimo tamo medju ostalim ime Šporera u tiesnom savezu sa dogodjaji istog grada za francezkog gospodstva u Hrvatskoj, za koje doba je dapače baš i otac Franjin, poznati maire Josip Sporer (rodom iz Broda na Kupi) kano senator gradski, veletržac a i načelnik (g. 1811.) vrlo znamenita osoba bio. Kao trgovac žitnom i drugom robom, ter jedan od najuglednijih građjana, nastojaše Josip Šporer osobito da se mjesto Dubovac (kraj Karlovca) podigne te je zato tuj i sam veliku kuću sagradio (sadašnji župni dvor), nadajući se, da će se i drugi Karlovčani za njegovim primjerom povesti, ter u Dubovcu solidne kuće posagraditi. Josip Šporer imao je više djece, a medju tom i Franju, koji se je g. 1800. baš^u prije spomenutoj kući u Dubovcu rodio/ Svršivši mali Franjo pučke škole, dade ga otac u karlovačku gimnaziju, koja je to doba baš na glasu bila, tako da su onamo dolazili učiti mladići iz svih krajeva domovine, a mnogi ća i iz austiijskih nasljednih pokrajina; tako je i naš Frane imao tuj dovoljno sgode, da se u temeljnih naukah valjano naobrazi. Najmiliji mu predmeti već za onda bijahu naravoslovje i matematika. Bio je, kako sami njegovi vršnjaci pripoviedaju, mladić osobito bistra uma, duhovit i vatren, znajuć si već za onda neku premoć nad svojiiui drugovi osjegurati. Kako mu nadalje i obitelj bas s hrvatstva dična bijaše, naravno je, da se je Franjo već za. rana materinjim hrvatskim jezikom pođpanoma spoznao, ter tako već za rana gojio ljubav k rodu i domu, komu je kašnje, kako ćemo vidjeti, i sav svoj život posvetio. Šumarstvo poče baš to doba, osobito po Krajini, i zbilja napredovati, a baš, ^a samog fVance^kog gospodstva pe tih krajevih domovine naše imao je i stari Sporer dovoljno sgode, ´^´ Većinu ovdje saobeeiüli po Ja laka liijadein zahvaliti dobrohotnoj ubaviestl veleiiiozuog gospodina šuniarnika AnfcuiKi Tomićii, jeduog od Jiajvjeruijih prijatelja, dičnog pokojnika, zatim šumarskomu nadzorniku-Jot^ipi! KUngern i onda yinu Šporerovu, g, o. k. upravitelju kaznione u Ogulina, Augustu Šporeriu |
| ŠUMARSKI LIST 5/1881 str. 8 <-- 8 --> PDF |
- 212 -" da se pobližje upozna korišćn i obsegom te struke, pak zato i privoli na to, da mu je sin Franjo po dovršenib gimnazijalnik naukah u Karlovcu mogao stupiti u tada već i u nas poznatu šumarsku školu u Mariabrunu kraj Beča, gdje je Franjo i zbilja g. 1829, svoje strukovne nauke svršio. Naukovanje bilo je tad tamo u dva tečaja, višji i nižji, podieljeno. Prvih se dvijuh godina nižjeg tečaja učilo: šumarska botanika, fizika, lućba, rudstvo, šumarska tehnologija,´ šumarska insektologija, uporaba šuma, ustanovljivanje prihoda šuma- i uredjenje šumskog gospodarstva, a sadjenje i taksacija obavljaše se i praktično. Nižji ovaj tečaj imao je pako svrhu osposobiti mladiće za nižje državne činovničke službe, Svršivši Šporer g. 1827. vrstnim uspjehom taj tečaj, stupi sliedeće godine još i u posljednji tečaj , da tako u. trogodištu posvema nauke svrši. U tom se tečaju nauč.ahu državno šumarska uprava i šumsko p-ravo uz praksu u svih granah šumarske uprave. Taj tečaj nije bio obligatan, a mogaše ga samo onaj pohadjati, koji je jur nižji tečaj svršio bio, svrha mu pako bijaše osposobiti kandidate i za višja šumarsko-upravna mjesta * Svršivši Sporer godine 1829. na obće zadovoljstvo svoje nauke, bude po tadanjem običaju, kao odlikovani đjakj neposredno po svršenih naucih poslan u Tirolsku kao c. kr. šumarski vježbenik u Trident na praksu. Za kratko doba službovanja posta c. kr. obilaziteljem šuma (Waldbereiter.) Uz vruću ljubav k struci šumarskoj ne dopadaše se Franji bivstvovati po dalekoj tudjini, osamljenu od roda i doma svoga; živa želja za povratkom u milu mu hrvatsku domovinu jasno proviruje iz njegovih pisama one dobe. Napokon mu želja posta žinom, godine bo 1831. premjesti ga c. kr. ratno ministarstvo kano vrhovna krajiška upravna oblast kano rodjenog krajišnika na veliku radost i opet u Hrvatsku. Šporer bude imenovan c. kr. šumarom u bivšoj varaždinskoj pukovniji sa sielom u tvrdji Križevačkoj, Povratkom Franje Šporera u Hrvatsku pako vidimo da nastaje rek bi nov odsjek u vjekovanju tog hrvatskog odličnika. Kako bo je do sada Franjiu rad još uviek manje više * Zli rod ßiarijiihniüHki bio je to doba veo na glasu svoje vrstiioće radi, Ra^njiteljem bijiiao gruf Hojoš, iuM(;eij štmioznanstvH pako l.van Schmidt, /.a mathemaUku Crjuro Wiukler, a ?A), naravoslovne znanosti Franjo Höss. SUišatelja bilo je preko 60, od kojih su treći tečaj samo šestorica iijih polazila. |
| ŠUMARSKI LIST 5/1881 str. 9 <-- 9 --> PDF |
~ 213 — sukroman bio, to ga eno već do mala po povratku u zavičaj nalazimo radina na poprištu obće-narodnog pokreta one dobe. Šporer bijaše vele marljiv, uöio bi i radio u slobodnih, casovih neumorno 5 a medju ostalim težio bi osobito za tim, da se pobližje upozna s novijimi za onda još pravili hrvatskog jezika. Nu uz ove nauke ne mogaše ga kao mlada vatrena Hrvata, kojeg rodjake i braću vidimo medju prvimi pobornici one dobe, minuti bez posljedica niti onaj liepi i bezprimjerni narodni zanos za slobodom i narodnim napredkom, koji je to doba sve. to većma u Hrvatskoj zahvaćao korjen uslieđ nastojanja neumrlih zatočnika narodne ideje i bivstva Graja, Štosa, Smođeka, grofa Draškovića, Babnkića i mnogih drugih. Uslied žarkog svog domoljubja postade Franjo Sporer doskora njemaSkim i inim tuđjinskim vlastodržcem u Krajini sumnjivim puntarom i nezadovoljnikom, kojeg bi valjalo eim prije maknuti. Sva sđu.snost u službi, sve znanje i poštenje života nije ga od nesnosnog proganjanja obraniti moglo i tako se Šporer morao napokon sam ukloniti, ter bude g. 1836. na vlastitu molbu premješten u Otočac k ličkoj piikovniji u dosađanjem svojstvn c. kr. obilazitelja šuma. U Otočcu imao je Sporer prilike i sreću upoznati se sa prvom si suprugom, rodjenom Marijom Hreljano^dćevom iz stare senjske plemićke porodice Hreljanovića. Iz ovoga mu braka potiče još i sada živući sin Adolfo. * Medjutim nesretna kob ne dade mu za dugo živjeti s tom nježnom i ljubljenom ženom, jer mu ona na preveliku žalost već do mala umre. Žalost, koja ga nad tim gubitkom snađje, prinuka ga, da se je za neko doba posvema odrekao javnosti. Povukav se u zabit, radio bi neumorno i potrajno na ovećem njemačkom djelu, koje i zbilja već doskora tisku preda. Djelo je ovo poznata knjiga: „Das Forstwesen in der k. k. österreichischen Militärgrenze, oder vollständiges Forstlehrbuch für das Militär-Grrenz-Forstschutzpersonale und die hiezu aspirirenden Feld- und Verwaltungs- Chargen, mit besonderem Rückblicke aller dem Militär-Grenz- Forstpersonale vorkommenden Dienstes-Obliegenheiten. Systematisch vorgetragen von Franz Šporer, k, k. Waldbereiter des löbl. Brooder (Tr.-Infant.-Regimentes Nr. 7." Tiskana bje ova ^ Adolf Sporef je sada viši računarski eiüo^nik kod carsko-otomanske že- Ijezniee u Solinu. |
| ŠUMARSKI LIST 5/1881 str. 10 <-- 10 --> PDF |
- 214. --. . knjiga od g, 1841. do g. 1843.. kod Eranje Župana u Zagrebu, a mora se toli obzirom na sadržaj, koli i obzirom Ba obseg (đjeln imade 530 strana) prvim svoje struke kod nas priznati. Čitavo se djelo dieli u tri knjige; prva knjiga nosi naslov: „Des inneren Forstwesens theoretische Abtheilung oder Forstnaturlehre^ S te govori o šumarskom tloznanstyn, šumarskoj klimatologiji, šumskoj botanici i šumarskoj zoologiji. Druga knjiga nosi naslov: „Des innern Forstwesens praktische Abtheilung oder Forstwirthschaftslehre^´, u kojoj se razpravlja nauka ob uzgoju šuma, nauka ob uporabi šuma i nauka o čuvanju šuma. Treća knjiga nosi naslov: „Das äussere Forstwesen" te razpravJja: razne ođnošaje šumarstva, o šumarskom uredovanju i 0 šumarskoj matematici. Za predočiti bolje smier i svrhu tog djela i onim, koji ga neće prilike imati čitati, budi mi ovdje dozvoljeno spomenuti sliedeće stavke iz predgovora treće knjige, gdje Sporer medju ostalim i sliedeće spominje: „Denn abgesehen eines empfindlichen pekuniären Verlustes, zog ich mir hiedurch — weiss Gott warum — eine Unzahl von Feinden zu, die da über mich herfielen, gleich jenen gierigen Raben über den deutschen freien Ehein! Doch sie sollen ihn nicht haben, den Triumpf mich an der Vollendung dieses Werkes zu hindern. — — — — — — Meinem Fache zu nützen^ insbesondere aber mein warmes Interesse für das vaterländische Forstwesen an den Tag zu legen, war meine einzige alleinige Absicht. Sie weiter ausdehnen und eben desshalb mich anfeinden zu wollen, hiesse mich verdäctitigen,- als wiisste ich nicht, wienach wir in einem Zeitalter leben, wo es auch im Forstwesen der brillirenden Grenie zu viele gibt, als das sich ein einfaches Alltagstalent dem Wahne hingeben könnte, es genüge ein Buch zu schreiben, um Schriftsteller zo werden. Nein meine Herren! Ich bin ein für das vaterländische Forstwesen leidenschaftlich eingenommener Forstmann, und weiter gar nichts. Anspruchslos, von einem innern Drange geleitet und ohne zu ahnen, wie gefährlich der schmale schlüpfrige Pfad sei, der da führt ans dem mechanischen Alltagsleben in das Reich des Denk´ens und der Regsamkeit, habe ich von einer Möglichkeit geträumt meinem Fache und dem Staate nützen zu können. |
| ŠUMARSKI LIST 5/1881 str. 11 <-- 11 --> PDF |
— 215 — Doch die bimmlisch schöne Laftgestalt, die mein schwärmend Auge in dem Sternenreiche sah´, lösste sich in Dünste auf und nur schmerzliche Erinnerung blieb zurück/^ Preznamenite su to rieci^ koje je ovaj zatočnik znanja i struke šumarske kod nas koncem mjeseca svibnja g. 1843. u VinkovciL za predgovor rečene svoje knjige napisao. Jasno nam se ovdje pi-edočuje skrajnja podlost neprijatelja svega, što Hrvatu sveto biti mora, al se i bistro odsieva u riečih tih veleum pisca i plemenitost njegove duše, kao i vruća ljubav k struci i domovini. Sporer nastojaše, kako vidimo, tom svojom prvom radnjom doskočiti jednoj od najvećih u nas sti´ukovnih potreba one dobe, što mu je bez dvojbe u mnogom i podpunoma za rukom pošlo. Nu i po svakoga onoga, koga historija hrvatskog šumoznanstva iole zanima, bez dvojbe je dotično djelo navoda i sadržaja svog radi baš od neprocjenjive vriednosti. Po smrti prve supruge želio je Sporer ostaviti Otočac, gdjeno ga tako rekuć sav. okoliš bezprestano sjećaše velike nesreće, koja ga nenadanim tim. gubitkom stiže. Zato zaprosi porer još iste godine premještenje k brodskoj pukovniji u Vinkovce, koja mu molba takodjer i uslišana bude, tako da je vec i prije spomenuti treći svezak rečenog djela u Vinkovcih svršio. Imajuć medjutim kao c. kr. obilazitelj šuma samo neznatnu plaću od 300 f´or. godišnjih , bio je naravski prinukan trošiti i od svoga, po materi prilično znamenitog baštinjenog imetka. Imajuć Sporer sinčića, kojemu je po smrti supruge svu ljubav i brigu posvetio, osvjedoči se medjutim doskora, da mu težko kano udovcu s djetetom živjeti, ter upoznav se medjuto još i s Ijubeznom ter naobraženom kćerju vinkovačkog ljekarnika Domcaj odluči se po dragi puta oženiti. I tako mu posta Josefina DomČeva drugaricom vjekovanja, koja ga pratijaše kasnije čitavim dosta burnim životom sve do njegove smrti vjerno i uztrajno. U Vinkovcih živio je Sporer to doba dosta udobno; po ćudi i naravi Čovjek veoma zabavan i veseo, postao je do mala dušom i nutkalom sveg družtvenog života. Svi, koji ga pobližje poznavahu. Ijubljahu i štovahu ga, — izuzam ono nekoliko tufljinaca, koji mu medju to dosta zadavahu jada. Da je imao Sporer i humora u obilju, svjedoče nam svi njegovi tadanji |
| ŠUMARSKI LIST 5/1881 str. 12 <-- 12 --> PDF |
— 216-— znancij koji se još i sada rado sjećaju njegovih šaljivih novina (manuskript), koje da je u Vinkovcih podnaslovom „der "Wal dteufeP^ od vremena do vremena za svoje znance izdavao. Bijaše to neka vrst ,,Zvekana", u kom bi Sporer naravno često i koju tu i 0 svojih predpostavljenih karikirao, što naravno nije moglo biti po volji tada svemožnoj gospodi po Krajini, a osobito bi ga mrzili tudjinci, koje bi Sporer znao baš bezobzirno operušiti. Öporer braneć vazda hrvatskim ponosom sve što se liepa i plemenita za to burno doba preporoda naroda hrvatskoga u domovini zbivalo, podupirao bi takodjer i sve narodne težnje u tom smieruj al ga zato skoro ozloglasiše pogibeljnim čovjekom. Godine 1843. izda Sporer opet prvo svoje djelce na hrvatsko m jezik u u Karlovcu kod Prettnera pod naslovom: ,,Opis i naputak, kako vse valja služiti s posve jednostavnim dendrometrom", djelce, koje bje kasnije g. 1858. takodjer i na njemačkom jeziku izdano. Ovomu je djelcu prije svega svrha upoznati hrvatske šumare sa ustrojstvom i uporabom novog šumarskog stroja (visomjerom), koji je sam Sporer izumio i konstruirao bio. * Konstrukcija i pravljenje tog stroja, koga još i dandanas mnogi stariji hrvatski šamari posjeduju, stajaše ga ne samo mnogo truda, no i silu novaca, nu žali bože nije mu se trud nikad ni priznanjem za života dostojno nagradio. Izdanjem ovog djelca pako počimlje nova era djelovanja Sporerova, jer docim je Sporer do sada sve svoje radnje prema tadanjem u nas duhu vremena saobćivao u njemačkom jeziku, to vidimo da je s tom svojom radnjom stupio bio po prvi puta na poprište hrvatske literature. Uzmemo li tadanje obće stanje socijalno u nas, a osobito po Krajini u obzir, kao što i nerazvitost jezika hrvatskoga za knjigu, moramo bezodvlacno priznati, da je taj pokus Šporera, kojim je nastojao i tehničke nauke u hrvaštini širiti, baš preznamenit momenat po kulturni razvoj hrvatskoga naroda u novije doba. Jer da se mi hrvatskim jezikom i u tehnici slnžiti možemo, jedva da je i najodriesitiji rodoljub do sada vjerovao bio; Sporer pokušao je prvi ono, što i mi sami dandanas još raznimi potežkoćami nastav * Vidi: „CentraJblatt fur das gesammte Forstwesen", Wien 1881. strana 151. razpravii „Šporers Detiđrometer,´^ |
| ŠUMARSKI LIST 5/1881 str. 13 <-- 13 --> PDF |
— 217 — ljamo. U ovo doba vidimo nadalje, kako Šporer i u javnih za onda postojećih glasilih jedan međju prvimi poćimlje u prilog šumarstva kao i šumarske znanosti u nas djelovati. Veo od g. 1840. počeo je Sporer u „Croatii" (listu, koga zagrebački rodoljubi izdavahu) saobćivati razne strukovne članke, a malo kašnje već je i jedan od glavnijih suradnika „mjesečnog lista", koga to doba „brvatsko-slavonsko gospodarsko dražtvo" izdavati poče, Šporer je u tih listovih prije svega zagovarao potrebu ustrojstva šumarske škole u Hrvatskoj, u kom ga podhvatu vjerno podupiraše medju ostalimi osobito šumarnik grofa Erdodija, Karlo Kos. Osnovu pravila za hrvatsko-slavonski šumarski zavod objelodanio je Šporer u „mjesečnom listu" za svibanj god. 1843Osnova ta sama po sebi toli je zanimiva, da je vriedno i koju više 0 njoj tuj - još spomenuti, jer ne samo daje pomno i vrstno izradjena, no i zrelo razmišljena. Sastoji se iz 38 paragrafa, od kojih ćemo bar §. 1. spomenuti, kako sliedi: ,^Kao god što domorodno gospodarstveno družtvo ide na poboljšanje svega kolikoga gospodarstva i svih njezinih grana, isto tako narodni šumarstveni zavod kani sa svimi, koje su mu pri ruci, silami pomagati domaće sumarstyOj ovu toli znamenitu gospodarstvenu granu." Ciela se ta osnova dieli u četiri odsjeka, od kojih odsjek prvi sbori o čeljadi šumarstvenoga zavoda i njezinih dužnostih, ter se n. pr. u §. 8. kaže: „Službu na tom zavodu može dobiti samo onaj, koji je na kojoj javnoj šumarskoj školi svršio nauke, a i svjedoćbami može dokazati, da je više godina u šumarskoj struci prakticirao. Ljudi bez ikakve temeljite nauke da se ne primaju. Zemljomjernik i risar na tom zavodu da bude samo onaj, koj je na kojem sveučilištu dobio diplomiij a od domaćega poglavarstva dopuštenje, da mu je slobodno zanat svoj tjerati; U ostalom pako će imat vazda prvenstvo domaći sinovi itd." U odsjeku drugom spominju se nagrade, koje bi imale pojedine gospoštije zavodu godimice davati. U trećem odsjeku razpravlja se ob odgojivanju sposobnih šumara, lovaca i zemljomjerača na tom zavodn, o izpitih itd. U četvrtom odsjeku pako govori se o nadzoru i odnošaju zavoda prema hrvatsko - slavonskom gospodarskom družtvu itd. |
| ŠUMARSKI LIST 5/1881 str. 14 <-- 14 --> PDF |
^ 218 ^ Ova pravila, podnesena gospodarskom drnžtvu u Zagrebu, budu u načelu po odboru istoga družtva usvojena, a Šporer đopisiijućim članom družtva izabran. Medjutim uzprkos svemu nastojanju Sporerovu i njegovih jednomišljemka osnova ova osta tek samo namišljajem, a da se s mjerodavne strane to doba nije ni mislilo ozbiljno na oživotvorenja te liepe-pomisli. Sporera ipak ide ta nepobirna i velika zasluga^ da je prvi stavio bio šumarsko naukovno pitanje na dnevni red javnog ranienja, a urediv silnu agitaciju u prilog te ideje, nije se pitanje ovo u nas već zaboraviti moglo, dok nam ipak napokon g. 1861. ne postane činom. Uvidivši i spoznavši medjutim mnogobrojni te dvolični tudji elementi, koji to doba u nas još većinu šumarskih služba obnašahu, kud Šporer prije svega svojimi težnjami smiera, ter pobojav se, da bi možda baš za ono doba obeeg prennća naroda našeg mogle i Sporerove ideje u narodu zahvatiti korien, stadoše složno liepu i plemenitu namisao feporerovu na sve moguće načine napadati, ocrnjivajuć i samoga ujega najpodlijim načinom sebiČnošću i nepoštenjem 1 Bezobraznost tih krvopija jadnoga nam naroda dostiže već toliku moć, da je napokon g. 1844. Šporer bio prinužden u vlastitoj domovini javno se braniti proti takovim navalam na njegovo poštenje. ^Sporer je to učinio objelodanjenjem posebnog pisma u „mjesečnom listu´´ na strani 155., datiranim od 19. ko^ lovoza g. 1844. U pismu tom, koje nam i prejasno dokazuje težki i mal ne osamljeni položaj Sporerov još za to doba, tuži se isti gorko na nepravde, i prigovore raznih klevetnika, moleć hrvatsko-slavonsko gospodarsko družtvo, da se ne dade po njih odvratiti od svoje nakane, već da uztraje podupirati njegovo poduzeće, veleć medju ostalim: — „Okolnost ona, što nisam mogao statute za ovaj ^avod tako obzirno izraditi, da bi se tako iz njih na prvi pogled i podpuno mogao dokučiti duh njegov u svih svojih i najsitnijih razlikostih, zatim ovdi ondi izjavljena, u ostalom posve neosnovana briga, da će zavod ovaj, ako uspije, mnoge šumarske službenike, što sad služe, uvriediti, pače hljeba lišiti, biti će jedina zaprieka, što mome poduzeću zatire put. Znajući štovati one tolike važnije dogovore, koje si je vele ugledno hrvatsko-slavonsko gospodarsko družtvo zadalo za današnju skupštinuj odgovor na ove prigo |
| ŠUMARSKI LIST 5/1881 str. 15 <-- 15 --> PDF |
" ^21-9 — vore za drugo mjesto ostavljam, ovdi pako budi mi prosto iskreno izpoviediti, da ja, koji sam u dobroj carskoj službi, koji svoga vladara vierno i podložno služim, a 1 ne mislim ikad ostaviti službu, niti to činim za silu, niti za volju prljave koristi, n^go da me pri tom mojem poduzeću neumorno vodi liepi onaj nagon, koji samo onaj cieniti i uvažavati umije; koji znade, kako pravi šumar za svoj zanat gori, i kako se Hrvat razigra snivajući o mogućnosti miioj svojoj domovini koristiti itd.´^ Medjutim budi spomenuto, ne samo da Sporer tim pismom punim domoljubja i narodnog zanosa nije postignuo žudjeui cilj, već mu se po tom broj osobnih neprijatelja samo još umnažao, nu s druge strane opet valja nam reći, da ga takove nepravde i_ neprilike samo još na veće pregnuće, rad i mar bođriše. Grodinom 1846, stvoren bi uz krvatsko-slavonsko gospodarsko družtvo u Zagrebu i posebni Šumarski odsjek za ostvaranje kojeg je vSporer uz nezaboravnog Dragutina Kosa* ponajviše doprineo. Isti ovaj šumarski odsjek obdržavao je već g. 1847. šumarski sastanak u Sisku, kojemu je Sporer predsjedao. Godine 1849. vidimo, gdje Sporer na novo pred hrvatsko obćinstvo stupa šumarskim djelom pod naslovom ^^Mali šumarski katekizam ili razgled svega onoga, što šumar, komu je o podpunom izpunjenju dužnosti svoga zvanja stalo, neobbodno znati mora." Knjižica ta, obsižuća 45 strana, tiskana bje god. 1849. u Karlovcu tiskom k. p. tiskarne Ivana Nep. Prettnera. Knjižica ova bila je namienjena prije svega šumarskoma osoblju nižjega reda^ dakle lugarom. Sadržaj iste je sliedeći: Uvod, I. Teoreticno razdieljenje nutarnjeg šumarstva ili naravoslovje, onda II. Praktično razdieljenje nutarnjeg šumarstva ili nauka o šumoslovju. U svem nalazimo u tom katekizmu 102 pitanja sa isto toliko odgovora. Osobito valja iztaknuti nazivoslovje kao i sustavoslovje ove knjižice, kojih se sadržaj u mnogom ´"´ Drag-utin I^os, rodom Celi, šumiir vele iiaobražcn i štovan, hrvatskom si zavičaju svom dušom odoo, bio je jedan od prvili pobornika na polju siniiarstva u Hrvatskoj. God. 1847. ga naln-zinjo ICMO šumarnika ukupnih dobani preuzvišene gospodje groiinje Elizabete Erdödljeve; bio je prvi predsjednik hrvntskog šumarskog družtva, dopisujoći Ld.HU c-. k. gospodarskog <)nr/d.va za Kranjsku, godine 1852. postao je ^ycastnim ehroou) ug. rskog šumarskog druztva itd, Medju ostalim napisao je t znamenito djele^^ ,.das Forstwesen in Croatieii*´ i^od, 1847., posvećeno elanovom hrvatskog gospodarskog družtva n Zagreba, zatim, više Eo^~a u raznih eas |
| ŠUMARSKI LIST 5/1881 str. 16 <-- 16 --> PDF |
— 220 — još i danas uzorom smatrati može. Sadržaje čuvanje, sječu i uzgoj šuma te šumsku botaniku. Šporer zove primjerice tuj lugom svaki đrvećem obrasli prostor, kojega samog sebi prepuštamo, a šumom svaki onaj lug, koji se po pravilih gospodarskih kao i politiökik upotriebljava i čuva, docim gajem zove on^i veći ili manji sklop -suma, kojim pojedini šumar upravlja itd. U obće je d.jelce ovo veoma popularno i liepo pisano, te je baš šteta, što se nije moglo izpuniti šporerovo obećanje, da ee se, ako ovo njegovo djelce žudjenu ciel postigne, trsiti što skorije i drugi dio tog katekizma objelodaniti. Da uzmognemo bolje predočiti ćućenje i namjere, kao i javni položaj Sporerov te dobe, spomenuti ćemo tuj neke rieči iz samog predgovora ovoj knjižici. „Dočim narodni nas jezik skoro u svih poslovik, koji se promicanja moralnog i materijalnog interesa u našoj domovini tiču, prvu rolu igra, zar da mi šumari sami nazad ostanemo i jednako se jošt pićom švabskog Mihla kranimo?" — — — — K tomu nadoveza opazku: ,,Cast i poštenje izobraženomu i dobronaravnomu Niemcu, njemu bo sretni razvitak šumskog gospodarstva zahvaliti imamo; ali sram neka bude one Niemce, koji su se u našu domovinu uvukli i kao čankolizi i klevetnici na visoka dostojanstva popeli, od kuda, na mjesto da nezasluženu sreću svoju u miru uživaju naše domorodce progone i izagnati teže!" — — — — — — Dalje opet: „Kao hrvatski sin i dvadeset liet služeći šumski činovnik usudio sam se evo potaknut istinitim domoljubljem prvi put u materinskom jeziku mojem na literarno polje stupiti i knjižicu ovu o šumarstvu pod imenom „šumarski katekizam" na sviet izdati itd," Kad je Sporer bio ovaj svoj šumarski katekizam izdao, poslao ga je na ocjenu bečkomu ministarstvu rata za onda kano vrhovnoj krajiško-upravnoj oblasti, uz molbu, da mu isto za trud blagohotno nagradu od 10 for. zanj doznači. Izvjestiteljstvo za krajiške šume imao je to doba neki o. kr. nadšumarnik Giulame Dilon, koji je tu knjižicu predao tada u njega prakticirajućemu krajiškomu pitomcu Josipu Ettingeru, da ju na njemački jezik prevede, — što ovaj i učini, ~ nu Sporer ipak ni te cigle nagrade od 10 for. ne dobi, kao što nisu ni Niemci nikad već tog „švabskog Mihl-a" zaboravili! |
| ŠUMARSKI LIST 5/1881 str. 17 <-- 17 --> PDF |
— 221 — Političko prenuće naroda hrvatskog oko g. 1848. i velika komesanja, koja se u zemlji spremabUj slabo bijahu na ubar narodno-gospodarskomu djelovanju kod nas j pa zato i Sporerovi predloži i naprezanje dodjoše to doba u zaborav. Minuse medjutim i te godine svom svojom velicajnošcu a i strahotami užasnoga boja, za koje doba medjutim takodjer i Sporera medju prvimi širitelji narodne sviesti u Krajini nalazimo. Akoprem nije bio glavom pod oružjem u obranu mile si otacbine, to si je ipak Spor er znao i kod kuće, ublažujue rane ostavljenih krajišničkih sirota iza raznih bojeva, a osobito za osvojenja Beča, znamenitih zasluga po narod steći, tako da je i isti tadanji predstojnik glavnog zapovjef,lnictva u Zagrebu, gjeneral Dablen, našao vriednim izraziti Šporeru posebnim dekretom od 13. svibnja 1849. za ovo plemenito i patriotično nastojanje najtopliju zahvalnost, koji dekret bje i u zagrebačkih (njemačkih) novinah službeno objelodanjen. . Čini se, da u to doba padaju najljepši dani yjekova-nja Šporerova, rieč se njegova poče ipak jednom uvažavati, strukovni mu rad bude cienjen, a do mala već vidimo, da se sve, što je vriednijib šumara diljem hrvatskog doma, Šporeru približuje. U privatnom životu bio je Šporer u Vinkovoih baš vanredno obljubljena ličnost svoje osobito vesele ćudi kao i duhovitosti radi; imajuć uz to liep te kriepak glas za pjevanje uz glasbenu naobrazbu, bio je jedan od najrevnijih promicatelja narodnih pjesama i divnih davorija one dobe. I tako posta Sporer rodoljub na glasu, te je i sam ban Jelačić nanj svoju pozornost svratio bio, i videć u njega sva svojstva plemenita muža i valjanog strukovnjaka, nije ga već pustio s vida. Kad su se pako god. 1851. i u Hrvatskoj kao i u inih zemljak naše monarkije imale katastralne radnje poduzeti, predloži ban Sporera c. kr. ratnom ministarstvu, kao vrhovnoj krajiškoj oblasti, za povjerenika šumske procjene. Tako bude Šporer i zbilja vele laskavim dekretom od 28. siečnja g. 1851. dignut sa dosadanje službe c. kr. obilazitelja šuma u Vinkovcih, te imenovan provizornim povjerenikom za katastralnu procjenu šuma u Osieku. Ovom mu je sgodom takodjer i tadanji vinkovacki pukovnik Molinäry na ime brodske pukovnije izrazio na dugotrajnom i izvrstnom službovanju u toj pukovniji zasluženo priznanje posebnim dekretom. Oproštaj bporera od vriednih Vinkovčana i njegovih ´.2 |
| ŠUMARSKI LIST 5/1881 str. 18 <-- 18 --> PDF |
:^u´irugova bio je nada sve srdačan te nam je najjasnijim dokazom velikoga štovanja, koje si je umnik taj i velezaslužni po])ornik šumarstva našega u tamošnjih rodoljuba umio steći- Iz Vinkovaca preseli se Šporer g. 185L u Osiek. Uz zvanične poslove osobito nastojale Šporer o tom, kako bi ^umarski odsjek gospodarskog družtva u Zagrebu na čim veću djelatnost pobudio, Bodreć prijatelje i drugove svoje na rad, bio je sam vazda jedan od najmarljivijih. Hrvatsko-slavonsko gospodarsko družtvo ođlikova ga stoga predsjedničtvom i upravničtvom šu´ marskog odsjeka, koju je čast Šporer obnašao sve dok se mje, i to opet ponajviše njegovom ponukom, prvo hrvatsko-slavonsko šumarsko družtvo ustrojilo. Iste godine 1851. povjeri upravljajući odbor gospodarskog družtva Sporeru još i tu castnu al i za onda prilično tegotnu zadaću, da prevede iz njemačkoga na hrvatski jezik, ter da našim okolnostini i odnošajem primjereno preudesi knjižicu ^,Leichtfassliche Anleitung zur Holzpflanzu^ng´^, koje bje prevod kašnje i u godišniku šumarskog družtva tiskan pod naslovom ,,Kratka nauka, kako valja drvlje saditi." Najveća mu ipak´bijaše skrb za osnovanje hrvatskog šumarskog družtva, koje bje, zbilja na prijateljskom sastanku 3. prosinca g. 1851. na nadbiskupskom dobru Prečec utemeljeno. P}´isutni tamo šumari izabraše šumarnika Dragutina Kosa predsjednikom^ Franju Šporera pako podpređsjednikom družtvaj ter podjedno povjere rečenoj dvojici zadaću, da u družtvu s tadanjim povjerenikom šumske procjene Antunom Tomićem izrade i visokoj vladi podnesu družtvena pravila. — Sporeru međjutim kao da se nije milila neuredna služba povjerenika šumske proejene, jer se Jos iste g. 1851. na toj službi zahvali, moleći za mjesto kameralnog nadšumara u Fužinah, koje mjesto i zbilja 15. kolovoza 1852. godine nastupi. Kod katastra služio je dakle jedva godinu dana, pa mu je ipak katastralno nadzorničtvo prigodom odlazka posebnim dekretom izrazilo svoje osobito priznanje shog osobitih zasluga u službi, koje si je za to doba steći umio, i kako se tamo veli: „wobei ihm für die im Grundsteuer - Provisorium ausgezeichnete Dienstleistung in diesem InspfM´torate der gebührende Dank ausgesprochen und die belobendp Anmerkung,seiner Leistungen gezollt wird." Tadanjo ministarstvo za poljodjeljstvo i rudarstvo pako im^enova Šporera dekretom od 6, studena 1851. godine pred |
| ŠUMARSKI LIST 5/1881 str. 19 <-- 19 --> PDF |
- 223 ~ sjednikom za prvo izpitno povjerenstvo za polaga,BJe šumarBkih di´žavnih izpita^ takay se je izpit zbilja još iste godine po prvi puta u Zagrebu obdržavao. Iz Osieka krenu Šporer put Fužina, gdje je i nadalje živo radio oko proraicanja šumarskog družtva kao i šumarstva u nas. Iste ga pako joŠ godine vidimo 21- kolovoza i u Pakracu, gdje predsjeda petoj glavnoj skupštini hrvatsko-.slavonskog šumarskog družtva. Ovu skupštinu možemo pravom medju jedne od najvažnijih dogadjaja družtvenih one dobe ubrajati. Takodjer najvažniji zaključak, koji tamo usvojen bude, spotaknuo je Šporer, naime predlog, da se prigodom dolazka Njegovog Velic´anstva u Zagreb od strane šumara podnese smierna molba, da bi se u Zagrebu utemeljilo šumarsko i gospodarsko učilište. Zaključkom odbora od 26. siečnja god. 1852. bude Franjo Šporer imenovan i izabran đopisujućim elanom c. kr. gospodarskog družtva u Beču. Družtvo bijaše u ono doba jedno od najuvaženijih družtva te vrsti. Već 5. travnja g. 1851. izdade mu pako upravljajući odbor hrvatsko-slavonskog gospodarskog družtva putem pređsjednietva prekrasnu pohvalnu svjedocbu*, vrhu neumornoga mu i uspješnoga djelovanja, toli tvorom koli činom, na polju đomorodnog šumarstva, ili kako se tamo veli: „Indem der gefertigte Ausschuss den Herrn Šporer über all diess belobende Zeugenschaft ertheilt, äussert er unter Einem das Derselbe ein solches Zeugniss durch seine unermiideten Leistungen und durch seine tieferen Kentnisse vollkommen verdienet." Obzirom iia sve tu navedeno pako imali bismo nadalje spomenuti, da ako i jest ugled i priznanje rodoljubnog djelovanja Šporera u srdcih domorodnih i hrvatskih sinova danomice sve više rasao , to imamo ipak podjedno zabilježiti i to, da je Sporeru istodobno i jur u nas na;stajućom dobom absolutizma broj osobnih zavidnika kao i nej^rijatelja danomice rasao, dok im napokon ipak ne podje za i´ukom upropastiti ga. Došavši bo Sparer u Fužine, uvidi do mala, da tamošnje gazdovanje ne odgovara dobrobiti zemlje ni naroda, i nastojao bi o poboljšanju tih odnošaja. Imajuć pako u tom pogledu protivne =^ Sve tuj spomenute svjodoebe dade mi nn porabu sin Franje Šporera, g. Angnst Šporer, e. kr. ravnatelj uza u (ilini, na ham mu-budi ovdje najusrdnija hvala izrezana! -"". |
| ŠUMARSKI LIST 5/1881 str. 20 <-- 20 --> PDF |
— 224 — nazore od neposredno predpostavljenog šumarskog savjetnika, liekng Neguscher-a, bude najedanput posve iznebuha bez ikakve predhođne iztrage jedino na temelju najpodlijih ogovaranja po bečkom ministarstvu financija lišen kruha i službe. Postavši Sporer tiem načinom žrtvom svojih osvjedočenja i rodoljubja tražio je prije svega, da si bar poštenje obßuva, iieka se sudbenim putem proti njemu povede iztraga, koju mu molbu medjutim naprosto odbiše, akoprem ga ipak i opet tobož putem milosti u di-žavnu službu primiše, premjestiv ga iz Fužina i domovine za c. kr. šumarskog protustavnika u Bleiberg u Kranjsku. Da ga žalostni, a i još gadniji ti događjaji duboko u dušu raniše, razumieva se samo sobom, al ga ipak ne do- Tedoše do očajanja i propasti, kako to neprijatelji njegovi izčekivahu. Video bo Sporer, da je nemoćan boriti se proti obstojnostim, nastojaše o tom^ ne bi li si možda ipak i opet napornim i uztrajnim radom povjerenje i štovanje stekao u onih, kojim ga toli oorniše^ dok mu to napokon sbilja ne podje za rukom j te on bude iznova imenovan c. kr. substitutom nadšumarskim i upraviteljem tamošnjeg šumskog ureda; a tim zadobi i opet nove nade u bolju budućnost! Još jednom stupi Sporer na literarno poprište. G. 1858. izdao je u Cielovcu knjižicu: „Beschreibung und Anleitung zum Gebrauche des Taschendendrometers", za koji je izum bio medjutim od c. kr. gospodarskog družtva u Beeu dobio i počastnu kolajnu. Isto je tako to doba izdao kod Ferdinanda Kleinmayera u Cielovcu i djelce: „Tafeln zur Bestimmung des Kubick-Inhaltes cylindrischer und kegelförmiger Baumstämme." Akoprem je Sporer za posljednjih godina mnogu gorku u samoj si domovini doživio bio, to je ipak predobro znao, tko mu je te jade pripravio, pa buđuć je bio odveć gorljiv rodoljub, najviše si je želio vratiti se u milu domovinu, a baš ga ta ljubav k domu i rodu prinuka, da je prigodom reorganizacije šumarske službe u vojnoj Krajini g. 1859. i opeta stupio kao c. kr, nađšumar prvog razreda u krajišku službu, i to k bivšoj 2. banskoj pukovniji u Petrinju. Kako su medju to baš u Krajini novi odnošaji nastali bili, ođnosaji posve protivni narodnim hrvatskim težnjam, kakove no je i Sporer, kako vidjesmo, od djetinstva svoga gojio i branio, ter kako ga uz to još i one gorke uspomene |
| ŠUMARSKI LIST 5/1881 str. 21 <-- 21 --> PDF |
. - 226 posljednjih godina ogorčavahu, to nije ni cudOj da ga do mala i opet tad u Krajini u preobilju se nalazeći straai elementi cesto najgadnijih karaktera progiasiše bxmtovnikom, koji da radi proti jedinstvu sreće tih kulturträgera, jer mu još sveudilj švabskog Mihla zaboraviti ne htjedoše. Napokon ga tadanji,pukovnik i šef njegov kod ratnog ministarstva tako opisa, da bude i opeta i taj puta bez svake iztrage samovoljno lišen castij ter g. 1863. u svojstvu podčinjenog činovnika premješten e. kr. financijalnomu šumskomu uredu u Mehadiju u Banatu. Ne posjedujuć već imetka, koji je većim dielom bio žrtvovao za izdanja svojih radnja i opremu izumljenih strojeva, bio je naravno prinužden i tu na novo mu nanesenu uvrieđu strpljivo pođnašati, nu ipak od sada već ne bi propustio sgođe, da pokuša UL drugu službu doći. Tako je bio g. 1861. ^ kadno se je ustrojio šumarsko - gospodarski zavod u.Križevcih, te k oživotvorenju koga je baš on sam bio najviše doprineo svojom dosljednom agitacijom u tom smieru, zamolio za professuru na rečenom zavodu, čast, koja ga je sjegurno u svakom pogledu i prije svakoga išla obzirom na znanje kao i djelovanje na polju šumoznanstva u nas. Pa ipak kao da mu još uviek ne bijaše oaša gorkosti puna, koju mu jadnomu nezahvalnici i neprijatelji Hrvatske pripravili bijahu^ imao je Sporer još jednu od najljućih i najcrnijih jada pregorjeti. Vlada mu bo zabaci molbu, imenovav učiteljem na kr. šumarskom učilištu drugog jednog molitelja, i to još takovog, koji je prije nekoliko godina bio u banskoj pukovniji pod samim Sporerom kao šumar služio. Naravno da se je toli nezahvalno i nezasluženo postupanje moralo starine Sporera duboku kosnuti. On, koji je do sada još uviek bio jak i kriepak na tielu i duši, postao je odsad misantropom, odrekav se svakog rada, da i istih prijatelja, živeć jedino još obitelji, odnosno supruzi i ljubljenoj si kćeri Erideriki. Kad mu se je pako kćerka udala (za sadanjega pukovnika g. DraganSića), mi-slio bi samo još, kako da bolje uredi svoje odnošaje, želeć si smrt, i zbilja umre na dne j^ . listopada 1865. godine. Tielo tog velikana hrvatskih šumaraTiude zakopano na obćem groblju u Mehadiji uz saućešće roda i štovatelja. Hrvatska izgubi njegovom smrću jednoga od najođličnijih sirova, prvaka šumarske struke, i Nestora hrvatskog šumoznanstva, Sporer postao je, kao što viđjesmOj žrtvom svoje Iju |
| ŠUMARSKI LIST 5/1881 str. 22 <-- 22 --> PDF |
— 226 — ^ bavi prama domoyini i rodu, žrtvom nesmiljenoga progonstva, zlobe i zavisti, žrtvom svog osvjedočenja, ali je bio m.už toli vriedan i odličan, da će mu uspomena živjeti, doklegod bude hrvatskiii šumara. Šporer je mrtav, al mu plodovi djelovanja žive, šumarsko družtvo, šumarsko učilište, samosviest hrvatskog šumarskog stališa i prošlost hrvatskog sumoznanstva, sve su to samo plodovi njegovoga neumornoga, napornoga i rodoljubnoga djelovanja, pa stoga i možemo slobodno reći: da već ne može biti daleko ni ono doba, kad budu rodoljubni i svjestni hrvatski šumari latili se izvesti jednu od najplemenitijih dužnosti, dužnosti zahvalnosti, štovanja i moralne nagrade prvomu velikanu stališa našeg. Dostojno da ovjekovječimo spomen pryaka našeg i Nestora, to neka bude skrb naša, — a zato i napisah ovo nekoliko redaka, klicući; slava Franji Šporeru, bio on uzorom hrvatskim šumarom 1 Fran Kestercanek. Svrha i važnost šumarskih pokiišališta/ po clru. professoru Arthuru barunu Seekendorfu. Jedno od najnovijih šumarskih djela jest i ono netom izašlo djelce „das forstliche Versuchswesen, insbesondere dessen Zweck und wirthschaftliche Bedeutung´^ napisano od pocastnoga elana našega družtva g, Arthura baruna Seckendorfa, poznatog prvaka na polju šumoznanstva u našoj monarkiji. Smatrajući sadržaj rečene knjige po svakoga pravo naobraženoga šumara od važnosti, kao i stoga što držimo, da već nije daleko doba, gdje ćemo se i mi hrvatski šumari morati hoćeš nećeš uhvatiti a kolo šumara inih naroda, koji se šumarsko-znanstvenimi, kao i praktičnimi iztraživanji bave, priobeiti ćemo u sliedećem u prevodu po prilici sav sadržaj prvomu odsjeku rečenog djela. „Svrha šumarsko-znanstvenih iztraživanja jest, da se sustavnim! opažanji i na temelju valjano pi´omišljanih pitanja osnivajućimi se pokušaji stvaraju po malo racijonalnomu šumarenju potrebite podloge. Timi se znanstvenimi iztraživanji imade pako prije svega ustanoviti važnost šuma u naravi, relativna vrstnoća raznolikih šumsko-gospodarskih ucina, te po malo pdpnaći one mjere, kojimi je posjeduiku ^uma moguće uporab;v:^m |