DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1881 str. 33 <-- 33 --> PDF |
deiijeni noyog načina smolarenja takodjer i prihod tog nuzgrednog užitka znatno povećati, a kad se budu ustanovila istraživanja ob uplivu tla, podnebja i položaja obhodne dobe kao i dobe gulenja kore na sadržinu tanina naše užitne kore i njihovu uporabivost u strojbarstvu, moći 6e se prihod hrastovih kao i vrbovih šuma guljaca znatno povisiti; sjetimo li se još konačno i onih važnih iztraživanja, odnosećih se na trajnost drva, osobito pako na dosada bar još slabo poznate uvjete čvrstoće kao i pruživosti drva, koja su sigurno po tehniku od velikog zamašaja; to možemo pravom zaključiti tvrdnjom: „da šumarskim pokušalištom predstoji ne samo važna znanstvena, iio i znamenita praktična zadaća neprocjenive gospodarske važnosti." Šumarstvo požežke podžupani]« piše Franjo German, kr. zemaljski kulturni viećnik u Kutjevu. Podžupanija požežka zaprema prostor od 216685 jutara ili 124694 hektara, od ove pako plohe spada na šume i šikare samo 112339 jutara (po lÖOOD^) iü 64648 hektara zemlje. Okružje ove podžupanije graniči sa sliedećimi plemićkim! dobri: Sa sjevera su imanja: Našice preuzvišenog g. grofa Lađislava Pejačevica, Fericance gosp. Barbere, Orahovica gosp. Jos. pl. Pfeiffera i dobro Vucin gosp. pl. Jankovića. Sa zapada : Pakrac, imanje gosp. Eendlera i bivša pukovnija gradiška. Sa juga : bivša vojna Krajina gradiškanska i brodska pukovnija, a sa iztoka: Djakovo, biskupsko vlastelinstvo i Podgorač , dobro gosp. grofa A. Pejačevica. Ovaj prostor priliči kotlini, sličnoj ovalnomu koritu nekadašnjega jezera; — dno ove kotline, „požežko polje" zvano, okružuju sa svih strana gore, koje će, buduć imadu u ovoj podžupaniji jedine prašuma, naravno više šumara zanimati od ravnica. Sklon je nagib ovog polja od sjevera prama jugu, a sjeverne su gore do 200 metara višje od južnih. Kotlina je sa 3 |
| ŠUMARSKI LIST 5/1881 str. 34 <-- 34 --> PDF |
, — 238 — sjevera zatvorena gorami Papuk i Krndija, od zapada Papukom i Sujuik-gorom, sa juga od požežke gore „Dilja", sa iztoka. nizkimi vrhovi tako zvanog „Budžaka." Najvišji vrhunci jesu r na sjeveru Papuk, koji se diže 954 metra nad more, (dakle najvišji u Slavoniji), Pliš (nad Gešljakovci) 800 met;, Dizdarevo (Kapovac) 786 met., Lipe (nad Lukacem) 750 met., Mališćak (nad Velikom u obćini Radovanei) 726 met., Krndija (nad Velikom) 478 met., Pitkova klaka (nad Kaptolom u obćini Dolanovci) 473 metara; na jugu : Predolje (na Pleternicku) 456 met., Jelena (na požežkoj gori) 396 met., Crveno brdo (požežka gora) 388 met., Kobilnjak (na Crnečku) 617 met., Opercenac (na Crnecku) 470 met., Smiljavaca (na Brestovacku) 486 metara Što se tiče karaktera ovih gor a, to spadaju ista u red nizkih gora. Glavne gore, kao Papuk, Krndija i Dilj steru se pravcem od iztoka prama zapadu, a sljemena istih obrasla su bukvici. G-ore te ne čine kupke, već kose; obronci im se spuštaju prema sjeveru strmo, — prema jugu pako u odugačkih kosah (Biegel), kojih su sljemena i južne strane skroz hrastici (đielomice već manjicavimi) obrasle; samo doline međju pojedinimi kosami kao i sjeverne strane obronaka kite posvuda još liepe bukove sastojine. Uslied karaktera ovoga gorja sjedinjuje se većinom više planinskih potooića unutar šume u poveće potoke poput grana, i tako olahkoćoje ova tvorba kosa uredjenje i namještenje sredstva za prevoz i odpremanje drva iz šume, kao klizanje, vlaöenje, da i osnovno gradjenje šumskih puteva. Što se geognostickoga sastava ovdašnjih gora tiče, to je n. pr. sjeverno gorje trijaške formacije, akoprem se na glavicah najviših brda Papuk i Kapovac nalazi i kamenja prvotne tvorbe kao granit i bliestnik u trijaškoj formaciji, werfenski i chloritni škriljavac, jursko vapno (Gradište) i ugljevne tvorbe, na kosah bjelutak, živac, rulja, žula itd. Južno pogorje, Dilj i požežka gora je eocenske formacije (tvorba ugljena sa brusilovcem i pješćenjakom). Podnožje svih gora sačinjavaju naslage tercijarne, — većinom laporni piesak, ruševine, ostanci krupnog vapna i ugljev- Ija, a pod Kapoveem i tuha (Graphiterde). |
| ŠUMARSKI LIST 5/1881 str. 35 <-- 35 --> PDF |
- 239 — F smeđjem ugljenu pod Krndijom našlo se je mnogo za nimivih okamina, d4 i otisaka pinjola (Pinie), kojih ovdje više ne imade; isto tako su nadjeni i otisci od Asaphus nobilis, melosira, itd. a u prijašnje vrieme i zlato. Sama ravnica „požežko polje" sačinjava jedva po lovicu površine one podžupanije, te je deluvijalnog postanka, a buduć da tu manjka svako kamenje, to je površje dielomice potoci prorezano i valovito, akoprem s planina gleđajuć vodo ravnoj ploštini naliči. — Srednja visina nad morjem je 190 m. Potoc i i vodam i je ova podžupanija blagoslovljena. — Svi potoci spadaju u područje rieke Orljave, koja izvire u su sjednoj pakračkoj podžupaniji, teče južnim krajem „požežkog polja" jugoiztočnim pravcem; prolazi kroz „orljavski klanjac" te utiče kod Kobaša u Savu. Svi glavni pritoci, koje Orljava u se prima, dolaze od sjevera, naime Lonđja sa vodom potoka Krajine^ Alajbigovca i Kutjevačke rieke; nadalje potoci Jaz, Bistra i VeKcanka sa vodom Stražemankom. Sa južne strane prima Orljava samo potočiće Vučjak i Capljak. Ovi potoci mogli bi uspješno nakvasiti taj delluvium, nu žali bože čekaju zalud na uredjenje ili barem čišćenje svojih korita, tako da su većinom posve zaplavljene i zamuljene, natapajuć ne samo oranice i livade prevBĆ dugo, već i one malene šume u ravnicah. Množina hrastovih visokih stabalja po ravnici izdanci su panjeva (Stockausschläge), koji u podpunom zdravlju visoku starost postignu, nu ako im tanke žilice vazda pod vodom ostaju, to postaju vee u dobi od 80—100 godina nezdravi, suhovrhi i u srčiki crni. Najsporiji naš potok je Londja. Podnebj e prija osobito bielogorici — (Kstavom drveću) i to ponajbolje hrašću. Na južnih obroncih gorja je sam kitnjak (Quercus sessilifiora), na podnožju gora pako pomiešan sa granikom (Quercus pubescens) i cerom (Qur. cerris), u ravnicah lužnjak (Q. pedunculata), na sasma suhih mjestih pomiešan sa cerom, na iztočnih stranah u smjesi sa Quercus intermedia. |
| ŠUMARSKI LIST 5/1881 str. 36 <-- 36 --> PDF |
-. 240 ^ Planinsko drveće zastupano je ovdje bukvom (Fagus svl vatica), koja tuj izvrstno uspieva, osobito po sjevernib stranab i kosah ^ doeim se bukve u dolinah, prama jugu otvorenih, baš ne odlikuju osobito liepimi eksemplari. Akoprem je čitav predjel prema jugu naklonjen, to. su ipak vladajući vjetrovi sjever i sjevero-zapad. Najžešće se opa žaju pri iztoku potoka Kutjevacke rieke, Yelicanke i Bistre u ravnicu.. Područje Kutjevacke rieke obuhvaća u samoj; planini (na sreću gustom šumom obrasloj) dvanaest dolina, dobivajuć tako izgled lievka za hvatanje vjetra u sjevero-zapadnom pravcu, odkale se na ravnici gotovo sva bura stiče. Grlavne vrsti šumarskog bilja tih krajeva jesu hrast (dub, Quercus) i bukva (Fagus). Iglavog drveća (četinjača) ovdje ne imamOj osim što su već od nekoliko godina oveće površine n. pr. na Pleterničkom dobru smriekom (Pinus picea), jelom (Pinus abies) i borom (Pinus sylvestris) posijane, štono dobro uspievaju. U nižjem položaju i prigorju nalazimo pitomi kesten (Castanea vesca) znatno zastupan, osobito na južnih obroncih. Pomješan nalazimo sa hrastom i bukvom grab (Carpinus betulus), kruške i jabuke (Pyrus comunis i Pyrus malus). Na goletinah sa svježim tlom ugnjezđe se rado breza (Betula alba) i briest (Ulmus campestris), a na više vlažnih mjestih joha (Alnus glutinosa) i jasen (Praxinus excelsior), koji se pojavljuje kao samonikli podrast i u prigorju medju hrastom kitnjakom, nu zbog pasuće marhe, koja ga rado brsti, slabo uspieva. U brdinah nalazimo javora (Acer pseudoplatanus), a na rubu i južnih stranah šuma i oskorušu (Sorbus domestica). Početnik i osnovatelj šikara je obično borovica, ovdje smreka zvana (Juniperus communis). Visoke šikare, kojih je većina u katastru pod imenom „nizka Suma" zabilježena, sastoje se iz klena (Acer campestre), grabja (Carpinus betulus), briesta (Ulmus suberosa)., krušaka (Pyrus communis), ljeska (Corylus avellana), glogovja (Crataegus oxyocantha), svika (žestika, Cornus sanguinea), popovih kapa (Eronimus europea) i ruža, divljaka (Eosa canina) itđ. |
| ŠUMARSKI LIST 5/1881 str. 37 <-- 37 --> PDF |
— .241 — tJ području požežke podžupanije nalazimo sliedeće veleposjede: Kutjevo , dobro kr. zemaljske naukovue zaklade, zauziraajuće (sa urbarskimi zemlji.^ti) površinu od 52.B88 jutara, od kojih spada na šumsko tlo 29.759 jtitara. Ovo vlastelinstvo obuhvaća sliedeća mjesta ili sela: Ašikovac, Begteže, Bjeliševac, Ciglenik, Cosinae, Caglin, CerovaCj Duboka, Gradac, Gradište, Granje, Grabarje, Jurkovac, Kula, Kutjevo, Knežce, Latinovac, Lakušija, Londjica, Ljeskovica, Lukac, Mitrovac, Novoselac, Poreč, Rajsovac, Sapna, Sesvete, Sibokovac, Stojčinovac, Šumanovac, Tominovac, Traparje, Venje, Zarilac, Hrnjevac. Za upravu šumsku namješten je samo jedan šumar. Segregacija pašnjaka i šuma već je podpuno provedena i- dovršena, — usljed koje ]e dobru preostalo 20.717 jutara hrastove i bukove šume i 87 jutara kestenika. 2. P1 e t er n i c a, vlastnici nasljednici grofice Bathyany, sastoji se iz četiri poveća kompleksa^ i to: ´a) Pleternic a sa ukupnom površinom od 25.323 jutra, od toga 13.705 jutara šume. U području ovog veleposjeda leže mjesta: Bilaö, Buk, Breznica, Bzenica, Djedina rieka, Frkljevci, Ivanovci, Kadanovci, Komorica, Koprivnica, Kalenić, Migalovce, Mihaljevci, Pleternica, Reznik, Ruševo, Sulkovac, Svilna, Tulnik, Vrčindol. &j Tr estano V ci sa ukupnom površinoin od 2813 jutra, od toga imade šume 410 jutara; mjesta amo spađajuća jesu: Bertelovoi, Eminovci, Tekić i Trestanovci. c) Velika , obsiže površinu (sa bivšimi podaničkimi zemljami) od 10.596 jutara, od kojih odpađa na šume i kestenike 5.076 jutara; sela su: Draga, Duboka, Badovanci i VeKka. Jedan dio šuma spada na plemićke dobro i obćinu Mitrovica. đ) L u ein ci sa 11.927 jutara površine, od kojih je 6.597 jutara šumom obraslo. Ovaj prostor sačinjavaju sela: Bratulivci, Crlenci, Klisa. Lučinci, Milivojevci, Mrtovlasi, Njezić, Ozdakovci, Orijavac, Polanska, Podsreće, Sloboština, Smolanovci, Vranić i Vrhovci. Za upravu tih šuma namješten je jedan nad^^umar, tii šumara i jedan pomoćnik. * 3. Cernek , vlastnik gosp. plem. Tarnocy, cielokupna površina (sa bivšimi poclanickimi zemljami) ima 27.080 jutara, od |
| ŠUMARSKI LIST 5/1881 str. 38 <-- 38 --> PDF |
— 242 — kojih ođpađa na šume 15.452 jut. Amo spadajuca miesta su: Baničevac, Bačindol, Bukovica, Cernek, Dreznik, Golobrdac, Giletince, Operšinac, Opatovac, Pođvrsko, Sagovina, Sinće, Skarbntnik, Šumetlica. Šumsku upravu vodi jedan šumar, 4. Brestovac , posjed gosp. J. Beneša; cjelokupna površina iznaša 24.323 jutra, od ovih zapremaju šume 10.910 jutara. Ovaj prostor obsiže mjestne obćine: Alagince, Andjić, Bolom aća, Brdjani, Brestovac, Čečavac, Daranovac, Eminovci, Gušcane, Golobrdci, Hrnšovac, Ivan dol, Kopri vna, Kunovci^ Lipa, Mihaljevci, Mladinovac, Novoselo, Nurkovac, Oljasi, Oblagovac, Perenci, Eašna, Seovci, Snegović, Stitnjak, Svrzigaće, Tnrnić i Vučjak. Šumsku upravu vodi jedan šumar. 5. Kaptol , vlastnik gosp. baron Riese-Stallburg; ukupna površina 14,827 jut., od kojih je 6.379 jutara šume. U obsegu tog imanja nalaze se mjesta: Alilovci, Bezince, CešJjakovci, Doljanovci, Golobrdo, Kaptol, Komarovac, Pođgorje, Eamanovci. Šumsku upravu vode dva šumara i jedan šumarski pomoćnik. 6. Požega , vlastnik kr. slobodni grad. Ovo vlastelinstvo posjeduje površinu od 12814 jutra, i to šume 7.622 jutra. Amo spadajuca mjesta jesu: Držkovci, Emovci, Komušina, Laže, Požega, Šeovci, Vidovci i Vrhovci. Šumsku upravu vodi jedan šumar. 7. V et ovo, vlastnik gosp. Miroslav pl. Kukovic. Ovaj posjed luči se u dvie skupine i to: a) Vetov o sa ukupnom površinom (sa urbarskimi zemljami) od 4371 jutra, i to šuma 2128 jutara, (nu od ovih šuma odpasti ce jedan dio izvanjskoj obcini Jakšic prigodom segregacije). h) Pak a sa mjestom Jurjevci i Dobrogošce, zauzima površinu od 4.740 jutara, medj kojimi imade 2.844 jutra šume. Šumsku upravu obavlja jedan šumar. 8. Stražeman , vlastnica gospj. barunica Grrevenkop— Castenskjöld. Mjestne obćine: Bankovci, Biskupce, Doljanci^ Kantarovce i Torau, zauzimaju plohu od 7154 jutra, u kojih je 3587 jutara šuma. |
| ŠUMARSKI LIST 5/1881 str. 39 <-- 39 --> PDF |
- 243 - Sumarni upravlja jedan žumar. 9. Jakši e vlastnik gosp. pl. Tarnoczy. Oyo dobarce sastoji se iz dva diela, i to: ´´ a) Jakšić zauzimajuć 2.668 jutara sa 717 jutr. šuma i´ /´; b) Sovski dol sa 3278 jutara, medju kojimi´je^2024: jtitra šume. 10. Skenđer o vaCj posjed gosp. i^eona Perrina, sa mjesti Boričevac, Deževci, Jaguplje, Kujnik, Pašikovec, Pavlovci, Skenderovac, Vilić-selo i Zigerovci; stere se na prostoru od 5.897 jutara, a od toga imade šuma 1988 jutara. 11. Blacko , dobro gosp. Svjetozara pl. Kuševica, obuhvaća mjesta Blacko, Dervišaga, Orljavica i Viškovci, t. j . prostor od 2.982 jutra, od kojih šume zauzimaju 1.585 jutara. 12. Granica , vlastnici nasljednici g. I. pl. Jankovića. ü cjelokupnom površju od 1974 jutra ima 1521 jutro šume. 13. Mitro vi eaj vlast, nasljednici I. pL Kuko vica, sa površjem od 1320 jutara, i to 28 jutara šume, (ostale su šume u obsegu obćine Velika). Spomenuti izkazi, odnoseći se na površinu šuma, uzeti su po c. kr. stabilnom katastru, pak zato ni nisu za šumara baš posve točni ili bolje veleć: prevelike su, buđue je tu mnoga šikara kano šuma uračunana. , . . Ob ovih šikarah treba nadalje još i tu okolnost spornenuti, da je u katastralnih operatili ne samo mnogo šikara kao „nizka šuma^^ zabilježeno, već je i gdjekoja mlada šuma s razloga, što je tekar jedva 1 m. visoka, zapisana kao nizka šuma, akoprem bi spadala pod rubriku „visoka šuma^´, što se je jedino s neznanja katastralnoga mjernika i procjenitelja dogoditi moglo. Da je jedan, ako i neznatan dio naših šikara "preostatak nekadašnjih visokih šuma, to je izvan svake dvojbe, al veći dio istih postao je ipak usljed zanemarenja i zapuštanja oranica i pašnjaka. Same sada još postojeće visoke šume u naših ravnicah öini se ipak da nisu skroz ostanci nekadanjih prašuma. Na više miesta ovih šuma nalaze se i znakovi nekadašnjega oranja; oblik glavnoga korjena, spon korjena sa deblom, kratka |
| ŠUMARSKI LIST 5/1881 str. 40 <-- 40 --> PDF |
^ 244 — životna doba pojedinih stabalja, kao što i predvremena boljež- Ijivost upućuju nas na zaključak, da imamo pred sobom ponajveć izdanaka panjeva. Prave šikare odpadaju većinom prigodom urbarskib parnica (segregacija) od veleposjeda, ter se obično urbarskim obćinam doznače na ime pašnjačke pripadnosti. Medj ovimi šikarami imade i više takovih, iz kojih bi marljive obćine (ako se takve u ravnici ležeće šikare ne budu možda medju pojedine ovlaštenike podielile, izkrčile i preorale) mogle u svoje vrieme iiepe šume uzgojiti, i to tina prije, što tu većinom nalazimo liepog mladog hrastovog podrasta; to bi se pako najlaglje postiglo racijonalnim postepenim progalenjem, krčenjem neuporabnoga drveća itd., štedeć pri tom hrastov podmladak. S toga bi valjalo čim prije latiti se posla, đok ovi liepi mali hrastići pod sjenom visoke šikare ne propanu. Pravih nizki h šum a ovdje ne imade, izuzam nekoliko obćinških grabrika ili grabika, koji se prevršnim šumarenjem ili sječnjom na glavu uporabljuju. Tako isto ne ima tnj ni srednjih šuma, akoprem bi za mnogu urbarsku obćinu — koja je oveću plohu šume dobila, ta vrst uzgoja od osobite koristi, da i umjestna bila. Nu đok bndu obćinske šume obćinari sami upravljali, ne dade se dakako ni uredno srednje šumarenje ni praktično, ni umno provesti, a nizka šuma ostati će dotle jedina ciel za uredjenje i sistemiziranje tih obćinških šuma. Bieđlri su to kod nas slučajevi, da bi više obćina šume u jednoj skupini (kompleksu) dobile bile kao n. pr. Lukac, Hrnjevac, Tominovac, Biliševac, već je šumište pojedine obćine obično premalo za pravilno visoko šumarenje. Osobito bi zato po našem mnienju bilo probitačno a i prema mjestnim ođnošajem, te obćinske nizke šume urediti za uporabu kore za strojarstvo kano guljače, što bi medjutim naravno samo onda s novčanim probitkom skopčano biti moglo, ako bi sve susjedne obćine ovu uporabu po svih svojih šumah uvele ili ustrojile, jer se samo za znatniju kolikoću kore kupci nadju, nu uz to treba za taj posao i boljih puteva, nego što ih mi ovdje dosada iixiamo. Prelazeć sada na razmatranje sadanjih šumskih odnošaja ovih krajeva morat ćemo prij^ svega govoriti o visokih; šumah. |
| ŠUMARSKI LIST 5/1881 str. 41 <-- 41 --> PDF |
— 245 " Na llO.OOO jutara visoke šume može se po prilici računati, da je do 60.000 jutara hrastove, a 60.000 jutara bukove visoke šume, racunajuc amo i 107o ^ mjesi se nahođeeih grabova, jasena i drugih vrsti drveća. Buko v uzras t nalazi se još u prilično dobrom stanju, jer su dosad bukvici malo trošeni, a to s razloga, što su u oboe u nas bukovi proizvodi dosada slabu prodju imali, a i dovoz iz planina bio je odveć velikimi troškovi skopčan. Malo ne izkljucivo rabila seje dosad bukovina kao ogri e v- no drvo, akoprem naš seljak i za ogriev voli hrastova stojeća stabla kupovati s razloga, što si može iz pojedinih komada debla sitnu gradju, kao kolce, tarabe, proštace, šindre, vinogradske pritke itd. izraditi. Pojedini drvodjelci, baveći se proizvadjanjem gospodar skog a orudj a iz bukovine, kao što su lopate, vile, taSke, -držala za sjekire, motike itd. potrošiše do nedavna jedva 10—16 bukvića na godinu, — dok se nije napokon jedan poduzetnik na veliko latio toga posla, nu i taj je zakasnio, jer susjedna vlastela (Pakrac i Vufin) ga preteko^e i tako se je tržište do- mala ovom robom tako prenapunilo, da je ciena znatno pala, i tako radi skupog dovažanja na udaljenija tržišta i taj način uporabe bukovine skoro prestati morao. Na drugom se mjestu opet pokušalo bilo praviti bukove planke i duge, al se nije uspjelo; to ne bi ni spomena vriedno bilo, da inače ne zeka naše bukove sastojine još liepa budućnost, jer ako nas vidljivi znakovi ne varaju^ to imamo tuj materijala za mnogu vrst industrije: drva, bjelutka, ugljevlja, željeza, grafita itd.5 kojih proizvadjanje moglo bi bukovim šumam u buduće još i na štetu biti. , Fabrikacija pokućtva iz bukova drva „a la Thonet " takodjer se u našem najbližjem susjedstvu pokušala, — al strano poduzetničtvo, strani upravitelji i strani radnici, ne poznavajuć i ne obziruć se na naše okolnosti i narodnogospodarstvene odnošaje te zaboraveć, da su odnošaji jaci od čovjeka i glavnice, bijahu uzrokom, da je ovo liepo poduzeće za kratko vrieme i znatnim gubitkom moralo prestati. Sve dotične spi-ave i strojevi dopremljeni su velikim troškom u samu šumu (bivši majur), naseljeni su inozemski radnici, koji nisu poput naših Primoraca i Kranjaca naučeni bez |
| ŠUMARSKI LIST 5/1881 str. 42 <-- 42 --> PDF |
— 246 — krova i postelje u jeđnostavnib „eskimoskib" koiibab, uz najveću zimu i nepogodu vremena stanovati, već trebaše mnogo udobnosti toli u stanovanju koli i živovanju; s razloga nadalje, što su se dotiöni proizvodi (pokućtvo, stolci itd.) na licu mjesta t. j . u šumi sasma izradjivali t. j . strugali, složili i politirali, a onda tek po zločestih planinskih šumskih putevih na prvu željezničku postaju odpremati morali, napokon budać se tako dogotovljene robe ne dade mnogo tovariti, a zloćestimi se putevi mnogo i pokvarilo, to nije naravno mogla ova tvornica sa Thonet´skim pokućtvom iz Moravske i Slovačke, dovezenim amo, konkurirati, akoprem Thonet tamo jedan forint za jednu kubičnu stopu bukovine plaća, dočim, bude ovdje ugovoreno samo 10-nč. od jedne kubične stope bukovog drva!! Kao što se m.ora proizvoditelj po glavnom pravilu narodnog gospodarstva ravnati po trošcu, isto tako mora znati i sustav kao i način svog proizvađ.]anja prilagoditi mjestnim odnošajem. Prema rečenom imao bi poduzetnik, naučiv se prije poznavati naše mjestne okolnosti, dati najprije po Ijudih, ne tražeeih osim zaslužbe svakdanjeg hljeba drugih udobnosti, ko što su to naši domaći đrvodjeJci, pojedine čestice ovog pokuotva na licu mjesta u šu.mi na surovo izraditi i parom u potrebiti oblik zaokružiti, a zatim bi imao odpremiti ovu surovinu, natovarenu poput hvatovog ogrievnog drva, u koji oveći grad, i tamo tekar rafinaciju robe dovršiti. Ova druga vrst radnika pako, (obično izučeni stolari), koji obavljaju konačno izradjenje pojedinih česti takovog posoblja, sastavljenje istog i konačno laštenje, nabaviti će si u gradu sami zahtjevanu i navadnu udobnost življenja, — a i prevažanje robe bilo bi manjim gubitkom skopčano, nego li u prvo spomenutom slučaju. 0 impregniranju bukovine za željezničke pražine (šlipere) ne može za sada još ni govora biti, dok su nam hvala bogu još i oni hrastovi, koji nam po izsječenju najboljih hrastika u mnogih šumah preostaše, za šlipere podpuno sposobni, akoprem ne ima ni za takvu robu sbog pomanjkanja željezničke gradje kupaca. |
| ŠUMARSKI LIST 5/1881 str. 43 <-- 43 --> PDF |
-247 — Proižvadjanje biele pepeljike(CalcimrtePottasc}ie) u velikom bvala bogu već je prestalo u nas, žto je za naše šume baš velika blagodat, u koliko se naime poduzetnici nikako ne dadu na racijonalni postupak proizvadjanja sklonuti, izgovarajući se, da je takav način odveć velikimi troškovi skopčan te da ne stoji sa tržnom prodajnom cienom pepeljike u nikakovom razmjerju. Zato je najbolje, da pepelarenje ostavimo Amerikancem, pa i jesu pepelari baš pravo po američki u šumab hai´ali. — Vezati poduzetnika ugovorom, da ne smije stojeće drveće podpaljivati, nije koristilo, i prem ima tu u gorskih pređjelik posvuda velike množine ležecih starili klada, koje su za pepelarenje podpuno prikladne, — to je pepelaru ipak bilo ugodnije i koristnije stojeća zdrava šuplja debla podpaljivati^ koja bi se ćešće goruća vjetrom srušila, prouzrokujuć tako velike šumske požare. Treba li pako ugovorenu odštetu zato platiti, to obično krivi pepelar pastira, a pastir pepelara, vlastnik pako štetuje, akoprem većinom krivnja samo pepelara ide. Pogodjena plaća od 6 do 8 for. a. vr. za jedan stari cent kalcinirane pepeljike kao odšteta vlastniku šume za potrošeno drvo, nije dostatna nagrada za gubitak šumske glavnice; — stoga bi se uprav zato imao svaki svojemu zvanju odani i šumu ljubeći šumar dosljedno opirati dosadanjemu toli primitivnomu načinu tvoritbe pepeljike; ta sama bukvica, kojom takova stara bukva svake pete do šeste godine urodi, je više vriedna od odštete za 3 funta biele pepeljike, koju daje šupljina takve bukve. Za racijonalno i umno pepelarenje imade tuj ležećib starib klada po planinah još posvuda dosta. Prodajna je ciena bukovine na panju u ovoj podžupaniji kao i posvuda različita prema položaju, udaljenosti kao i pristupnosti šume, ter ovisi i o volji vlastnika, kao i (konkurenciji) kupaca. Prigodom prodaje na malo plaća se popriečno za zdravo kalavo drvo u za dovoz prikladnib mjestib za jedan kruti kubični metar 1 for. 80 nč. do 2 for., u prigorju 1 kub. metar 1 for. 50 nč., u planini, gdje ga i najviše imade, 80 nč. do 1 fr. Samo za ogriev sposobna bukovina (cjepanice) plaća se polag položaja šume za prostorni kubikmetar 80 nč., 50 ne. i 30 nč. a. vr., za ogranke polovica te ciene. |
| ŠUMARSKI LIST 5/1881 str. 44 <-- 44 --> PDF |
- 248 — Kod izradb e ogrievnog bukovog goriva plaea se za obaranje, rezanje, ciepanje i slaganje od prostornog metra -iO ne, do 50 ne. polag cjepkosti drva; za rezanje gradjevnog drva plaća se polag debljine gradje 12 n. do 18 n. od metra duljine. Za sitnu robu gospodarsku plaćalo se radniku od jednog komada držala (za lopate, sjekire i motike) 1 nć., a za 1 vile 6 nc-, za lopatu malu (običnu) 6V2 ^^-j veliku i duboku po 8 n. za krušnu lopatu (za peći) 12 nč., za jedne tačke (Sobeibtruben) po 34 nž./kosišće po 10 nč., za jaram volovski 30 ne.; osim toga dobivao bi radnik još branu, i to na nedjelja 8 kila kruha, 3 kilg. brašna^ 1 kilo slanine i 0*28 kila soli. (Nastavak slieđi). Nekoliko rie5i 0 silhouetti šumarnika Danhelovskoga, reproduciranoj n I. svezkii „šum. lista´´ g, 1881. obzirom na katastöTj piše Antun Tomić, Šnmarnilc u miru. Sravnjivajuće proracunanje šumskoga đobodka kao što po popriecnom dobodku sječivne dobe, tako i po postotnom užitku, koje se potonje može — buduć odgovara principu našega katastra — substituirati uporabi zemljištne i šumske rente, kako ju je proračunao šumarnik Danbelovsky. Ä. Po poprieönom prirastu sjecivne dobe. Podlogom proracunanja uzima se prvi stojbinski- razred, kako je postavljen u katastralnoj šumsko-procjenbenoj instrukciji; ovaj razred stojbijiski iznaša n. pr. 150 jutara po I60n". — Kod šume, obsižuće 150 jutara, iznosi u 150 godišnjoj ob150 bodnji godišnja površina za sječnju -—-- —, 1 jutro. Budud je u ovom stojbinskom razredu popriecni prihod u sjecivnoj dobi za 1 jutro i godinu 95 c´, to se može od jednoga jutra dobiti u toj dobi 95x150=14350 c´ drvne masse. ßazdielimo tu drvnu massu jednako na sve stojbinske razrede od 150 jutara, to od 14250 " " pada na jutro -j^ = 95 c´, što je u smislu katastra za jutro cielog stojbinskog razreda predmetom oporezivanja. |