DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1881 str. 21 <-- 21 --> PDF |
. - 226 posljednjih godina ogorčavahu, to nije ni cudOj da ga do mala i opet tad u Krajini u preobilju se nalazeći straai elementi cesto najgadnijih karaktera progiasiše bxmtovnikom, koji da radi proti jedinstvu sreće tih kulturträgera, jer mu još sveudilj švabskog Mihla zaboraviti ne htjedoše. Napokon ga tadanji,pukovnik i šef njegov kod ratnog ministarstva tako opisa, da bude i opeta i taj puta bez svake iztrage samovoljno lišen castij ter g. 1863. u svojstvu podčinjenog činovnika premješten e. kr. financijalnomu šumskomu uredu u Mehadiju u Banatu. Ne posjedujuć već imetka, koji je većim dielom bio žrtvovao za izdanja svojih radnja i opremu izumljenih strojeva, bio je naravno prinužden i tu na novo mu nanesenu uvrieđu strpljivo pođnašati, nu ipak od sada već ne bi propustio sgođe, da pokuša UL drugu službu doći. Tako je bio g. 1861. ^ kadno se je ustrojio šumarsko - gospodarski zavod u.Križevcih, te k oživotvorenju koga je baš on sam bio najviše doprineo svojom dosljednom agitacijom u tom smieru, zamolio za professuru na rečenom zavodu, čast, koja ga je sjegurno u svakom pogledu i prije svakoga išla obzirom na znanje kao i djelovanje na polju šumoznanstva u nas. Pa ipak kao da mu još uviek ne bijaše oaša gorkosti puna, koju mu jadnomu nezahvalnici i neprijatelji Hrvatske pripravili bijahu^ imao je Sporer još jednu od najljućih i najcrnijih jada pregorjeti. Vlada mu bo zabaci molbu, imenovav učiteljem na kr. šumarskom učilištu drugog jednog molitelja, i to još takovog, koji je prije nekoliko godina bio u banskoj pukovniji pod samim Sporerom kao šumar služio. Naravno da se je toli nezahvalno i nezasluženo postupanje moralo starine Sporera duboku kosnuti. On, koji je do sada još uviek bio jak i kriepak na tielu i duši, postao je odsad misantropom, odrekav se svakog rada, da i istih prijatelja, živeć jedino još obitelji, odnosno supruzi i ljubljenoj si kćeri Erideriki. Kad mu se je pako kćerka udala (za sadanjega pukovnika g. DraganSića), mi-slio bi samo još, kako da bolje uredi svoje odnošaje, želeć si smrt, i zbilja umre na dne j^ . listopada 1865. godine. Tielo tog velikana hrvatskih šumaraTiude zakopano na obćem groblju u Mehadiji uz saućešće roda i štovatelja. Hrvatska izgubi njegovom smrću jednoga od najođličnijih sirova, prvaka šumarske struke, i Nestora hrvatskog šumoznanstva, Sporer postao je, kao što viđjesmOj žrtvom svoje Iju |