DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5/1881 str. 21     <-- 21 -->        PDF

. - 226


posljednjih godina ogorčavahu, to nije ni cudOj da ga do mala
i opet tad u Krajini u preobilju se nalazeći straai elementi
cesto najgadnijih karaktera progiasiše bxmtovnikom, koji da
radi proti jedinstvu sreće tih kulturträgera, jer mu još sveudilj
švabskog Mihla zaboraviti ne htjedoše. Napokon ga tadanji,pukovnik
i šef njegov kod ratnog ministarstva tako opisa, da
bude i opeta i taj puta bez svake iztrage samovoljno lišen
castij ter g. 1863. u svojstvu podčinjenog činovnika premješten


e. kr. financijalnomu šumskomu uredu u Mehadiju u Banatu.
Ne posjedujuć već imetka, koji je većim dielom bio žrtvovao
za izdanja svojih radnja i opremu izumljenih strojeva,
bio je naravno prinužden i tu na novo mu nanesenu uvrieđu
strpljivo pođnašati, nu ipak od sada već ne bi propustio sgođe,
da pokuša UL drugu službu doći. Tako je bio g. 1861. ^ kadno
se je ustrojio šumarsko - gospodarski zavod u.Križevcih, te
k oživotvorenju koga je baš on sam bio najviše doprineo svojom
dosljednom agitacijom u tom smieru, zamolio za professuru
na rečenom zavodu, čast, koja ga je sjegurno u svakom pogledu
i prije svakoga išla obzirom na znanje kao i djelovanje
na polju šumoznanstva u nas. Pa ipak kao da mu još uviek
ne bijaše oaša gorkosti puna, koju mu jadnomu nezahvalnici i
neprijatelji Hrvatske pripravili bijahu^ imao je Sporer još jednu
od najljućih i najcrnijih jada pregorjeti. Vlada mu bo zabaci
molbu, imenovav učiteljem na kr. šumarskom učilištu drugog
jednog molitelja, i to još takovog, koji je prije nekoliko godina
bio u banskoj pukovniji pod samim Sporerom kao šumar služio.


Naravno da se je toli nezahvalno i nezasluženo postupanje
moralo starine Sporera duboku kosnuti. On, koji je do sada
još uviek bio jak i kriepak na tielu i duši, postao je odsad misantropom,
odrekav se svakog rada, da i istih prijatelja, živeć
jedino još obitelji, odnosno supruzi i ljubljenoj si kćeri Erideriki.
Kad mu se je pako kćerka udala (za sadanjega pukovnika


g. DraganSića), mi-slio bi samo još, kako da bolje uredi svoje
odnošaje, želeć si smrt, i zbilja umre na dne j^ . listopada 1865.
godine. Tielo tog velikana hrvatskih šumaraTiude zakopano
na obćem groblju u Mehadiji uz saućešće roda i štovatelja.
Hrvatska izgubi njegovom smrću jednoga od najođličnijih
sirova, prvaka šumarske struke, i Nestora hrvatskog šumoznanstva,
Sporer postao je, kao što viđjesmOj žrtvom svoje Iju