DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5/1881 str. 20     <-- 20 -->        PDF

— 224 —


nazore od neposredno predpostavljenog šumarskog savjetnika,
liekng Neguscher-a, bude najedanput posve iznebuha bez ikakve
predhođne iztrage jedino na temelju najpodlijih ogovaranja po
bečkom ministarstvu financija lišen kruha i službe.


Postavši Sporer tiem načinom žrtvom svojih osvjedočenja
i rodoljubja tražio je prije svega, da si bar poštenje obßuva,
iieka se sudbenim putem proti njemu povede iztraga, koju mu
molbu medjutim naprosto odbiše, akoprem ga ipak i opet tobož
putem milosti u di-žavnu službu primiše, premjestiv ga iz Fužina
i domovine za c. kr. šumarskog protustavnika u Bleiberg
u Kranjsku. Da ga žalostni, a i još gadniji ti događjaji duboko
u dušu raniše, razumieva se samo sobom, al ga ipak ne do-
Tedoše do očajanja i propasti, kako to neprijatelji njegovi izčekivahu.
Video bo Sporer, da je nemoćan boriti se proti obstojnostim,
nastojaše o tom^ ne bi li si možda ipak i opet napornim
i uztrajnim radom povjerenje i štovanje stekao u onih,
kojim ga toli oorniše^ dok mu to napokon sbilja ne podje za
rukom j te on bude iznova imenovan c. kr. substitutom nadšumarskim
i upraviteljem tamošnjeg šumskog ureda; a tim zadobi
i opet nove nade u bolju budućnost!


Još jednom stupi Sporer na literarno poprište. G. 1858.
izdao je u Cielovcu knjižicu: „Beschreibung und Anleitung
zum Gebrauche des Taschendendrometers", za koji je izum bio
medjutim od c. kr. gospodarskog družtva u Beeu dobio i počastnu
kolajnu. Isto je tako to doba izdao kod Ferdinanda
Kleinmayera u Cielovcu i djelce: „Tafeln zur Bestimmung des
Kubick-Inhaltes cylindrischer und kegelförmiger Baumstämme."
Akoprem je Sporer za posljednjih godina mnogu gorku u samoj
si domovini doživio bio, to je ipak predobro znao, tko mu je
te jade pripravio, pa buđuć je bio odveć gorljiv rodoljub, najviše
si je želio vratiti se u milu domovinu, a baš ga ta
ljubav k domu i rodu prinuka, da je prigodom reorganizacije
šumarske službe u vojnoj Krajini g. 1859. i opeta stupio kao


c. kr, nađšumar prvog razreda u krajišku službu, i to k bivšoj
2.
banskoj pukovniji u Petrinju.
Kako su medju to baš u Krajini novi odnošaji nastali
bili, ođnosaji posve protivni narodnim hrvatskim težnjam, kakove
no je i Sporer, kako vidjesmo, od djetinstva svoga
gojio i branio, ter kako ga uz to još i one gorke uspomene