DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1881 str. 11 <-- 11 --> PDF |
— 215 — Doch die bimmlisch schöne Laftgestalt, die mein schwärmend Auge in dem Sternenreiche sah´, lösste sich in Dünste auf und nur schmerzliche Erinnerung blieb zurück/^ Preznamenite su to rieci^ koje je ovaj zatočnik znanja i struke šumarske kod nas koncem mjeseca svibnja g. 1843. u VinkovciL za predgovor rečene svoje knjige napisao. Jasno nam se ovdje pi-edočuje skrajnja podlost neprijatelja svega, što Hrvatu sveto biti mora, al se i bistro odsieva u riečih tih veleum pisca i plemenitost njegove duše, kao i vruća ljubav k struci i domovini. Sporer nastojaše, kako vidimo, tom svojom prvom radnjom doskočiti jednoj od najvećih u nas sti´ukovnih potreba one dobe, što mu je bez dvojbe u mnogom i podpunoma za rukom pošlo. Nu i po svakoga onoga, koga historija hrvatskog šumoznanstva iole zanima, bez dvojbe je dotično djelo navoda i sadržaja svog radi baš od neprocjenjive vriednosti. Po smrti prve supruge želio je Sporer ostaviti Otočac, gdjeno ga tako rekuć sav. okoliš bezprestano sjećaše velike nesreće, koja ga nenadanim tim. gubitkom stiže. Zato zaprosi porer još iste godine premještenje k brodskoj pukovniji u Vinkovce, koja mu molba takodjer i uslišana bude, tako da je vec i prije spomenuti treći svezak rečenog djela u Vinkovcih svršio. Imajuć medjutim kao c. kr. obilazitelj šuma samo neznatnu plaću od 300 f´or. godišnjih , bio je naravski prinukan trošiti i od svoga, po materi prilično znamenitog baštinjenog imetka. Imajuć Sporer sinčića, kojemu je po smrti supruge svu ljubav i brigu posvetio, osvjedoči se medjutim doskora, da mu težko kano udovcu s djetetom živjeti, ter upoznav se medjuto još i s Ijubeznom ter naobraženom kćerju vinkovačkog ljekarnika Domcaj odluči se po dragi puta oženiti. I tako mu posta Josefina DomČeva drugaricom vjekovanja, koja ga pratijaše kasnije čitavim dosta burnim životom sve do njegove smrti vjerno i uztrajno. U Vinkovcih živio je Sporer to doba dosta udobno; po ćudi i naravi Čovjek veoma zabavan i veseo, postao je do mala dušom i nutkalom sveg družtvenog života. Svi, koji ga pobližje poznavahu. Ijubljahu i štovahu ga, — izuzam ono nekoliko tufljinaca, koji mu medju to dosta zadavahu jada. Da je imao Sporer i humora u obilju, svjedoče nam svi njegovi tadanji |