DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 4/1881 str. 9     <-- 9 -->        PDF

- 161 —
„Motreći mi položaj hrvatskih šumara po Hrvatskoj, zaključiti
nam je uz ideju svih ostalih drugova naših, da zamolimo
Visoki sabor, da isti sasluša glas naš, — ništa manjeglas naroda, — neka se križevaoki zavod ukine, a podigne potrebiti
broj professorskih stolica za šumarstvo kao i gospodarstvo
na hrvatskom sveučilištu u Zagrebu. Tim bi se doskočilo,
da se u istinu na ove dvie grane ne bi trošilo do 55 hiljada
for. na godinu, što se sada i zbilja izdaje, — jer prem
bi professori na sveučilištu morali biti bolje nagradjeni, no sada
na križevaČkom zavodu, to bi umanjeni broj istih ipak manji
trošak zahtievao; polučilo bi se tim, da bi trebovali samo strukovnih
učitelja, dočim bi ostale znanosti predavali professori
drugih fakulteta: tako bi matematičku i prirodoslovnu skupinu
šumari i gospodari slušali na sveučilištu sa matematičari i prirodoslovci
mudroslovnoga fakulteta, zakonoslovje, upravoslovje
i narodno gospodarstvo sa pravnici; polučilo bi se tim nadalje,
da ne bi trebovali posebno uredjivati fizikalnih, kemičkih i u
obće prirodoslovnih zbirka, koje nam zemaljsku blagajnu svake
godine po koju tisuću stoje, ovi bo kabineti na hrvatskom
sveučilištu jur postoje pa bi se njimi mogli takodjer i gospodari
i šumari služiti."


„Pustimo sve obzire na stranu, u takovih se slučajevih
imade ponajprije na dobro i čast naroda gledati, pa sjetimo se
onih posljedica, koje bi takovom odlukom nastale: imali bi u
Hrvatskoj šumara naobraženih, odgovarajuće stupnju, na kom
šumarska znanost danas stoji, i to šumara Hrvata, kojim je
nada sve blagostanje domovine na srcu, koji će se trsiti rodu
svomu koristiti, ter koji sjegurno nikada neće dopustiti, da
nam toli ogromno blago hrvatskih šuma propadne."


„Mi smo za ukinuće križevačkoga zavoda; nismo za oživotvorenje
kakove osamljene akademije, van uprav za takovu šumarsku
školu na hrvatskom sveučilištu. Za akademiju ne zato,
sto iste ne zadovoljavaju zahtjevom najvišega strukovnoga naobraženja.
Da je tako, to su dokazali strani strukovnjaci u
onih velikih šumarskih kongressih u Njemačkoj i Švicarskoj,
koji jednodušno zatražile od svojih vlada, da osamljene šumarske
akademije ukinu, ter da ih na sveučilišta prenesu."


„Drugdje je to veo polučeno i provedeno, pak bi zato bilo
neumjestno, da podržavamo, dotično gradimo ono, što bi opet