DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 4/1881 str. 8     <-- 8 -->        PDF

- 160 —
gospodare sa ne malenimi dužnostmi bez ikakvih skoro prava.
Takovo bolestno udo pako obstanka ne ima, križevački zavod
ne može, niti smije živjeti."


„KriževaSko učilište je u svojih 20 godina izobrazilo do
94 šumara i 53 gospodara, na jednu godinu dakle popriečno 5
šumara i 3 gospodara, što je za Hrvatsku toli neznatan broj, da
se u toj pučini tolikih dobara gubi, kad se uzme još u obzir,
da jih je do 30 izobraženo za tudje zemlje, da se je napokon
od onih, koji su doma ostali, posvetiti moralo poslie do 35
drugoj struci, i da ih je osim toga 13 i smrt u vječnost odpravila.
Točnim računom dolazimo do takovog rezultata, s kojeg
se sgražati moramo, jer prem broj učećih se hrvatskih šumara
i gospodara raste, to ipak broj obnašajućih službu pađa(!) —
i toli rapidno pada, da će skoro uz naš šumarski zavod nestati
traga hrvatskim šumarom."


„Vrieme je već tuj, gdje opažaju i oni, koji prije nisu
vidjeli, da su svi državni i privatni stipendiji, namienjeni za
križevački zavod, jedina podkriepa zavadjanja i na tom putu
totalnoga uništenja mladosti. Krivnjom tih stipendija zaluta
mnogi talenat u Križevac, koji inače ne bi, i tu kroz tri i više
godina, uz istina bog liepe znanosti, živi život pun nade i ufanja
na ljepšu budućnost, dok mu se napokon posije dovršenih
nauka ne otvore vrata u tmurni sviet, u kojem ga čeka nemila
borba za koji dan života."


„Eekli smo, da križevačke absolvente posije dovršenih nauka
čekaju istom nevolje. To je uvidjavno, nepobitno, jer takav
absolvent uz sve svoje nauke i znanje, zamoli li mjesto ma
gdje, zatvaraju mu pred nosom vrata. Obrati li se na državna
dobra provincijalne Hrvatske, dobiti će skoro riešitbu, da, pošto
molitelj nije pokazao dovoljno strukovnoga znanja, ne može mu
se molbi udovoljiti" i t. d. Potraži li sreću na državnih dobrih
u Krajini, ako i prolazi malo bolje, ipak mu ne ima mjesta u
službi — da ni kod iste hrvatske vlastele neće mu biti možno
polučiti cilj."


„Kud ljuće pogrde po Hrvata, van kad mu se tudjin blatom
nabaciva na težkom mukom sagradjeni hram, a kud li
gorkije boli po nas, nego li kad nas drugi na našeg doma
pragu hoće tim ruglu da izvrgnu, da nas iz vlastitog zavičaja
progone!" "