DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 4/1881 str. 7     <-- 7 -->        PDF

- 159 —
„Imajući mi sami kod kuće hrvatsko-šumarsko učilište, pa
da se naše šumarstvo i zbilja ne pomaknu napred? — morajući
pako i zbilja takove žalostne glasove slušati, ogradjujemo se
eto svečano, bar mi — što nas ima hrvatskih šumara i gospodara,
da je tako, jer ne mi nego ti narode spravio si nas u taj položaj.
Da nismo u tvojih očijuh znanstveni ljudi, zato nas nisi
nikad ocienio, i da nismo mnogo učinili za razvoj hrvatskoga


šumarstva, nismo krivi, jer si nam sam zavezao ruke i uzkratio
glas, a svu u tom moć dao inim , koji su radili, a i još
uviek rade, — po svojoj savjesti! — Sve blagodati pako, koje
kao domaći sinovi uživamo, jesu puko zavadjanje i iz toga proiztičuća
bieda, nevolja nam i nesmiljeni prezir; — da prezir i
od samih Hrvata!"


„Svemu tomu pako krivo je prije svega nepoznavanje rečenoga
zavoda, jer da bi se narod s njim upoznao i kad bi
Visoka vlada dala povoda upoznati i druge vlasti sa bitnošću
njegovom, to bi se nedvojbeno otvorilo i nam široko polje djelovanja,
na kom bi postostručila radne sile, podupirala procvast
hrvatskoga šumarstva i gospodarstva — a tim upravo dovadjala
Hrvatsku blagostanju!"


„Dvadeset godina minu, što se to čedo porodi, al još ga
krije gusta koprena nepoznavanja pred narodom svojim. Današnji
položaj njegov i sve sbivše se u to vrieme promjene i
dogodovštine, prem bi morale biti poznate svakomu Hrvatu,
ipak moramo priznati, da su slabo znane, pak da su riedki koji
znadu: da taj zavod bitiše i u kojem liku."


„Prem spomenuti zavod jur dvadeset godina obstoji, to
ipak i oni, koji ga poznaju, opažaju na njem samo onu promjenu,
koju bi u boljih i zrelijih obstojnostih u mnogo jasnijoj


— u pravoj — sliki vidjali; u sućanstvu njegovu mnoga se
izmjeniše i promjeniše, al u bitnosti ostalo je sve isto, što i u
svom početku pred svietom bijaše, i prem je nepobitno načelo
u zdrava družtva, da tko ima obnašati dužnosti, mora i neka
prava uživati, to bismo i podvojiti morali o križevačkom zavodu."
„Prvi križevački šumari uz dužnosti, koje su imali, imali
su približno bar i nekoja prava, al što dalje prema budućnosti,
nagomilaše se te dužnosti do ogromna obsega, a ono malo prava
izniknu u daleki svemir, ter tako vidimo križevačke šumare i