DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1881 str. 42 <-- 42 --> PDF |
- 194 — se brzajudi kudi, đa bez puške već neće u šumu. — Čudnovato je svakako, da je vuk i sada ljeti još tako bezobrazan bio, ter pratio kola, što inače jedva zimi biva. Sgrada i prostorije kr. šumarskog učilišta u Križevcih. U najnovije doba smatra se jednim od najvažnijih uvjeta učevnih sgrada i prostorija, da odgovaraju ne samo svim zahtjevom pedagogije, no i inaće podpunoma svrsi, pak zato i vidimo , gdje se u svih naprednijih al i bogatijih naroda redom stare sgrade, ma bile inače još posve dobre, ostavljaju , ter za zavode i škole dižu posebne shođne i odgovarajuće, a obično i manje više veličanstvene sgrade, dapače znamo više slučajeva, gdje se kod ukinuća i podignuća raznih instituta smatraše baš pitanje shodnih prostorija, dotično dobava ili gradnja takovih u prvom redu odlučujućom činjenicom u ovom ili onom smieru. Zahtjevi zdravoslovja a i obuke posve su danas inaki no prije; danas već točno znamo, a i propisano je, kolika treba đa bude dvorana služeća za tu ili onu svrhu, kakovi treba da budu razni laboratoriji, muzeji, galerije itd. Imadosmo prilike razgledati više znamenitih sgrada raznih priestolnica, služećih lih znanstvenim svrham, a medju inimi više bud šumarskih bud gospodarskih škola, i to koli u starije toli i u novije dobe sagradjenih, al žalibože moramo priznati, da nigdje, ma baš nigdje, ne naidjosmo na toli kukavne prostorije, kakove su one kr. zemalj. šumarskog i gospodarskog učilišta u Križevcih. Spominjemo to, jer niti je novo i nepoznato, nu i zato, što se ne možemo otresti zaviđnosti, videći kako se narođnimi žuljevi grade akademijske sgrade, sudbene palače, di i kazalište, al kako se ma baš nitko u nas ne miče, da jednomu od najvažnijih zavoda naše domovine dostojno i primjereno sagradimo zdanje. Rekoh to, a sad valjati će mi i dokaze skupit, đa je tako, al čemu skupljati , ta eno ih pred nami iz prošlosti kao sadašnjosti; ta već prigodom preustrojstva tog učilišta našla je visoka vlada shodnim odmjeriti ravnatelju zavoda mjesto stana u naravi, kako je to prije bilo, stanbinu. Ne imajuć nadalje ni iz daleka prikladnih prostorija za lučbarnicu, potroši zemlja do 10.000 for., da joj bar privremeno zaklonište dade; iste nekadanje ropotarnice i kojekakve prostorijice prenaredjene su u najnovije doba na razne kabinete i predavaone, pa ipak sve to ne koristi. Eno nam prije svega šumarski muzej, — ako ga takovim u obće možemo nazivati-, — velika, tamna, vlažna soba, gdje zimi niti kuriti ne smiješ, mjesto da občuvaš zbirke, a one ti propadaju rad vlage i zločestog zraka; — o radionici pako za professore šumarstva ili u obće o kakvom kabinetu ni traga; — knjižnjica je tamna neznatna sobica, prava izba za kaluđjera, al nikad shodna za knjižnicu, kojoj vriednost na hiljade forinti broji. Nešto bolje doduše al nipošto dobro je sa gospodarskim!, naravoslovnimi, kao i drugimi kabineti i muzeji, nu neke predavaonice skoro da se ne bi rabiti smjele, — tamo n. pr. gdje je danas treći tečaj šumara smješten, je tamno, vlažno i smradno, osobito ljeti, da ne može biti gorje; prvi tečaj prenapuujen je tako, da niti sjedjeti djakom moći, kamo li pisati (ima ih oko 40 zajedno i šumara i gospodara), a treći gospodarski tečaj napokon boravi ugodne dane u samoj lučbarničkoj predavaoni. 0 kakovoj valjanoj risaoni, djačkoj knjižujici (donekle auli) dakako u takovih okolnostih ni spomena biti ne |