DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1881 str. 3 <-- 3 --> PDF |
ŠUMARSKI LIST. Br. 4. U Zagrebu dne 1. srpnja 1881. God. T. V. Glavna skupština hrv.-slav. šumarskog družtva. Prema zaključku upravljajućeg odbora Tirvatsko-slavonskog šumarskog družtva sakupiti će se na dne 7. kolovoza i sliedećih dana svjestni lirvatski šumari i članovi družtva u divnom nam hrvatskom zagorskom kraju, da prisustvuju „Y. glavnoj skupštini hrvatsko - slavonskog šumarskog družtva", i da viećaju o napređku družtva, boljku šum. stališa i struke u Hrvatskoj. Upravljajući odbor sazivlje ta skupštinu, da pospješi toli koristno a i nuždno osobno spoznavanje družtvenih članova, ustmeno saobćivanje nazora i izkustva na polju šumoznanstva, pa da tiem omogući članovom i drugovom doprinieti svoju i samomu obogaćenju znanosti i umieća castne nam struke, ter usavršivanju obave dičnog nam zvanja u Hrvatskoj. Upravljajući odbor čini to čvrstom nadom, da će mu poziv u srdcih hrvatskih šumara diljem širokog nam doma srdačni naći odziv. Velika važnost takovih strukovnjačkih sastanaka svagdje je priznana, osobito pako koristonosne posljedice njihove po šumarstvo, koje su svim nam i predobro znane, no da bismo ih trebali još i pobližje tu izticati. Samotnost šumarskog zvanja ciele godine sred šume, gore ili planine slabo je obično kadra pospješiti strukovno i toli nuždno usavršivanje pojedinih nam članova. Odaljenost od središta znanja i umieća ter stručne zajednice čini nas vremenom jednostranimi, a ne imajući pravog nutkala, koje bi nas upućivalo, da pozorno sliedimo danomice sve to ljepši napredak tek razvijajuće nam se struke, morati ćemo i nehotice, uztrajemo li u tom konservatizmu, u toj duševnoj samoći na uštrb zvanja, na štetu službe a i vlastitu cilj, po malo i ne opazeći toga, nu dosljedno u svakom smieru |
| ŠUMARSKI LIST 4/1881 str. 4 <-- 4 --> PDF |
- 156 nazadovati. Navav čovječja vazda je više sklona mirovanja i užiću, nego li napornomu i samo iislied plemenitih nutkala mogućemu znanstvenomu uztrajnomu radu. Mi se čudimo, nije nam po volji, dapače mi ćemo se možda n pojedinih slvičajevih iz mrtvila tog i trznuti, kad stupa u kriepost koji novi šumarstva se tičući zakon ili naredba, ali ovako osamljeni, bez prijateljske podpore, bez usredotočenog naprezanja, a možda i neupućeni posve u narav stvari, slabo ćemo ili nikako uspjeti. — Sasma drugačije biti će to naravno ondje, gdje je svaki sliednji strukovnjak ujedno i pozorni stražar, a i neumorni radnik u svojoj struci; gdje jedan drugomu razjašnjuje, tumači i podkriepljuje svoja mnienja i svoje nUzore ob onom što postoji, što bi valjalo da bude, što ne valja, a što bi možda i u obćem interesu trebalo u obranu uzeti. Nekoliko ura samo, koje mogosmo medju prijatelji, medju jednomišljenici i strukovnjaci bezbrižno sprovesti, ocitujuć si medju.sobno želje i tegobe, moći će nas sjegurno i svakoga sliednjega za dugo opet pomiriti s tegobami u službi i obitelji, te ćemo se zadovoljni vratiti i veseli, puni nada i poduzetni u zabitni kraj sa ovakovog sastanka. Zadovoljni, jer smo u dna duše svoje uvjereni, da smo učinili svoju dužnost, da smo ma samo koju k usavršenju struke, zvanja i umieća doprinieli, al ujedno naučili se što od drugih, a nada, da će se zaključci naši, stvoreni na temelju mnogostranog proučavanja svijuh nas, bilo pošto, ipak morati na mjerodavnih mjestih uvažiti, za dugo će nas sjegurno opet uzdržati na stazi napredka i rada. Ali samo onda, budemo li sami znali dosljedno i kriepko braniti svoja načela i težnje svoje, nadati nam se je i uspjehu, inače nikada; nigdje neće pako hrvatski šumar moći dostojnije i uspješnije zastupati svoju stvar i struku, no baš na svako godišnjih družtvenih sastancih, i nikad neće biti bolje prilike upoznavati domovinu sa strukovnog gledišta, naći si prijatelja strukovnjaka, no tuj, — slobodno nam je reći: da nigdje — nikada! Ne bi pako smjelo biti širom domovine šumara, koji ne bi iz petnih sila nastojati morao, da bar od vremena do vremena, a po mogućnosti i svake godine, tim družtvenim sa stankom prisustvuje. Težnja za spoznanjem i sbliženjem svih šumara u obće, služećih u Hrvatskoj i Slavoniji, sada je još i tiem veća a i |