DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 4/1881 str. 27     <-- 27 -->        PDF

— 179 —


Mjerenje zenitne distancije.


Za opređieljenje zenitne distancije potrebno je znati stanje
noniusa na vertikalnom krugu u onom slučaju, kada je visura
prama zenitu naperena; ova točka neka se zove zenitalna točka,
jer ako je ova točka Mi^ zadana, dade se opredieliti i zenitna
distancija objekta, ako je stanje noniusa M visirAnog objekta
poznato, najme z = M — Mg.


Da se zenitalna točka M^ nadje, radi se racijonalno tako,
da se mjeri tako zvana dvostruka zenitalna distancija istog
objekta; postupa se pako
ovako (si. 5.):


Ako se imade mje


riti zenitna distancija
objekta ^t.j. Y^ZOA=Z,
to se okolo osi 0 kretajući
dalekogled naperi
prama A i ođčita stanje
noniusa, ovo neka bude
E; sada se alhidada okrene
za 180" i prijašnja
visura 00 dodje u smjer
00´. Ako se sada dalekogled
prebaci (durchschlagt,
jer Starke - ov
tahimetar jest tako konstruiran)
i visura opet
u objekt A naperi, to se
dobije opet na noniusu
odčitanje Z,; to je 2 z
= iž — i, i Mu =
V, (R + i,). Tim načinom
dobije se za Starke-ov tahimetar jedanput za uviek zenitna
točka (Zenitpunkt).


Ova točka M^, biti će samo onda sigurno opredieljena, ako
je vertikalna os stroja zbilja vertikalna, i ako ostanu ništice
obih noniusa kod okretaja stroja u istom diametru i pod istim
kutem prema horizontu; za konstatiranje ovoga služi već prije
napomenuta nonius-libela (t), kojom se dapače dade i odklon