DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1881 str. 11 <-- 11 --> PDF |
— 163 - Razmatranja o reorganizaciji uprave i gospodarenja po hrvatskih obćinskih sumah. Docim se naši obćinski šumari tuže na zlu upravu, neumjestne naredbe i zastarjele šumarske zakone, to čujemo opet s druge strane danomice viku i graju političkih organa, a poimence obćinsko šumarsko osoblje uzdržavati imajućih obćinara, da su županijski nadšumari suvišni teret zemlji, jer da ne imaju posla, stoga da ih valja ukinuti; po gotovo su pako obćinski kotarski šumari baš trn u očijuh istih. Pitamo li pako objektivno, tko da ima pravo, morati ćemo priznati, da obojica; tražimo li pako uzrok tim obstojnostim, to ćemo ga bez dvojbe naći u samoj organizaciji šumarstva kod nas. Već unapred spomenuti mi je i to, da se slične tužbe dižu naravno i proti šumarskomu institutu imovnih obćina po zemlji; dapače poznate su nam nekoje od istih, gdje je već tako daleko u svadji došlo medju samimi obćinami, da se je pobojati, da su dani obstanka tih imovnih obćina već i prebrojeni. Drugovi su naši već opetovano bili putem javnih glasila naših izticali i naglasivali mane i želje stališa našeg, a i sa strane visoke vlade priznana bje već pred više godina potreba reorganizacije šumarstva u zemlji. Nu buduć veći dio hrvatskih šuma leži u samom teritoiiju bivše vojne krajine, to bi se vazda izčekivajući utielovljenje tog diela domovine materi zemlji takodjer odgadjalo i reorganizovanje šumarstva na tu sretniju dobu. Kako medjutim u najnovije doba već ne smijemo dvojiti, da će to stoljetno obećanje takodjer i činom postati, to mislim, da se možemo pravom nadati, da će Visoka vlada već do mala takodjer i šumarsku organizaciju u pretres uzeti. To držimo da je sklonulo i lanjsku glavnu skupštinu šumarskoga družtva na zaključak, staviti na dnevni red ovogodišnjeg sastanka i pitanje o šumarsko - upravnoj reorganizaciji u nas, a prema tomu mora naravno i čitava ta skupština osobito po sve one drugove, koji imadu sreću ili nesreću u obćinskoj, dotično imovno - obćinskoj službi službovati, neku veću važnost zadobiti. Živo zanimanje onih, kojih se ta reorganizacija u prvom redu tiče, po samu stvar, vidjeti je već i odtale, što se je do sada javilo već četiri izvjestitelja za taj tema. Pa i posve je naravno, da je tako, ta radi se tuj ne samo o bu |
| ŠUMARSKI LIST 4/1881 str. 12 <-- 12 --> PDF |
— 164 — dućnosti obćinskih šuma, već i o budućnosti šumarsko-obćinskih činovnika, a da će se i taj puta, ne budemo li složno ustali na obranu, vriediti ona narodna: „kume ne uzdaj se u me, — već se uzdaj u se i u svoje kljuse", o tom ne ima dvojbe. Žaleći, što nismo do sada u stanju saobćiti tuj nazore „0 reorganizaciji šumarstva u nas", kako ih budu na rečenoj glaš´noj skupštini članovi družtva zastupali, mislimo ipak da je baš i u interesu same stvari, ako ipak unapred već koju o tom i sami ovdje razpravimo, tiem više, što držimo, da bi baš ovaj put bilo nuždno pitanje to temeljito, da i svestrano razpraviti, akoprem se veći dio već i onako — bar na papiru — i bez uticaja onih, kojih se baš i u prvom redu tiče, riešiti nastojalo , a možda i riešilo, u koliko je naime c. kr. šumarski odsjek c. kr. glavnog zapovjedničtva kano vrhovne krajiške oblasti Njegovom kraljevskom Veličanstvu podnio posebni nacrt zakona ob uredjenju šumarskih odnošaja kod imovnih obćina krajine. Pošto ta nova osnova ne bje do sada javnosti predana, to se žali bože valjda ni gospoda izvjestitelji rečenog pitanja na ovogodišnjoj skupštini šumarskog družtva neće nanj obazirati moći, pak će im prema tomu po svoj prilici biti ponajglavnija zadaća, koliko je moguće oštrije i podpunije iztaknuti mane al i želje obzirom na sada postojeće obćinsko šumarsko upravne odnošaje u nas. Akoprem bi naravno koristnije bilo i po samu stvar, kad bismo i mi u Hrvatskoj bili tako uvaženi, kako su to ina šumarska družtva, kojim vlade svaku važniju osnovu ili odluku na očitovanje, ocjenu, dotično strukovnu izpravu dodieljuju, to ipak držimo, da ćemo možda i tim putem moći koju tu polučiti, samo ako nas bude dovoljno na skupštini zastupano, ter budemo li dolikujiićom ozbiljnošću stvar razpitivali i razpravljali. — Al baš bi zato i s ovog posljednjeg uzroka bilo koristno, da se već i prije bar u hitnijih i načelnih točkah sporazumismo; pak stoga se eto i latismo pisati taj članak. Akoprem je već iz rečenoga moći dovoljnom točnošću razabrati, 0 čem nam je u sliedećem govoriti, to ipak držim, da neće biti s gorjega, ako jošte i napose naglasim, da se neću obazirati toliko na potrebu obće organizacije državno-Sumarske uprave u nas, već ponajprije samo na one činjenice, koje se neposredno tiču same uprave i gospodarstva obćinskih (kao i |
| ŠUMARSKI LIST 4/1881 str. 13 <-- 13 --> PDF |
- 165 — imovno-obćinskih) šuma, predmnievajuć, da se i onako samo sobom razumieva, da ove tek samo unutar granica ustanova onih slobodni razvoj nalaze; valjanost jednih predmnieva sbodnost drugih. Medju ove obćenite državno - šumarske ustanove pako brojimo: šumarsko-političku uprava u državi, obće šumske zakone i državno šumarstvo, agrarno zakonarstvo zemlje u obće i napokon stanje naobrazbe šumarskog osoblja u zemlji. To su oni faktori, na kojih temelju se svi ostali šumarski odnošajv zemlje prije svega osnivaju, pa zaoto i vidimo, da sve vlade u svako doba baš tim šumarskim uredbam najveću brigu i važnost posvećuju, pri čem ih ima naravno prije svega voditi obća narodno-gospodarska važnost šuma po zemlju samu i narod. Ne upuštajuć se dakle — bar za sada ne kako rekoh, u razmatranje tih obstojnosti, prelazimo na samo razmatranje „uprave i gospodarenja naših obćinskih šuma." Kao što je poznato, naše su obćinske šume manje više autonomnim obćinam segregacijom dopitani dielovi bivših spajinskih i državnih šuma. Prema današnjemu političkomu ustrojstvu Hrvatske pako uzcuvale su naše obćine i do najnovijeg doba prilično svoju autonomiju, kako to i malo prije naglasismo, a to ponajviše stoga, jer držimo, da se ta autonomnost u mnogom pogledu takodjer i kod sastavljanja raznovrstnih obćinskih šuma se tičućih naredaba ili zakona uočiti mora a i ima. Znamo nadalje, da su ba.š servituti drvarenja paše i žirovine bili temelj izvedenoj segregaciji. Lišit se tih servituta po .svojih šumah, bila je želja vlastelina kao i države kano posjednika šuma, osjegurati pako obćinarom i ovlaštenikom i za buduće te servitute, odnosno njihovu vriednost, imala je pred očima vlada i zakon, naredjujuć segregaciju šuma, odnosno odkup tih servituta Seljak je uživao stanovitu gradju, gorivo, pašu i žirovinu češće baš od pamtivieka, al nije uživao posjed šumski, kao što se nije ni sam, nit mu je zakon za buduće bez odštete ta prava odricao, akoprem je usljed segregacije od suovlaštenika postao posjednikom. Obćina, postavši posjednikom nekog zemljišta, mogla je i može u stanovitih slučajevih taj posjed prodati ili drugče unovčiti, al posjed se taj može eventualno i medju same obćinare razmjerno razdieliti. — Uzmemo li u obzir, da je u obće u Hrvatskoj razmjerno još mnogo šumske površine, koja bi vlastniku a i narodu veće koristi pru |
| ŠUMARSKI LIST 4/1881 str. 14 <-- 14 --> PDF |
~ 166 — žala, kad bi se inakoj težatbi posvetila, to ćemo morati svakako priznati, da bi se ovakove površine u svako doba imale i zbilja u interessu obćem eventualno i podieliti, dočim s druge strane opet usljed još riedke u nas napučenosti, zemljištnih a i inih oduošaja, još i mnogo više takovih šumskih površina imade, gdje baš taj obće narodno-gospodarski interes traži, da takove i za buduće šumom ostaju. Na one ne može se ni ustanova obćeg šumskog zakona o potrajnosti šumarenja, kao ni one naredbe glede obćinsko - šumarskog osoblja i t. d. u prvom redu odnašati. Izlučenje svih obćinskih šumskih površina na zbiljnom (t. z. absolutnom) šumskom tlu imati će se svakako prigodom novoorganizaeije obćinsko-šumarske uprave prije svega poduzeti, a tek ovako izlucena i ustanovljena površina obćinskih šuma na t. z. absolutnom šumskom tlu imala bi (po našem sudu bar) biti pravim temeljem uredjenja gospodarstva i uprave tih šuma. Znajiioi pako to moći ćemo najsjegurnije upoznati i pravu vriednost, odnosno važnost tih vrsti šuma po narod i po zemlju, a prema tomu znati ćemo i u samom zakonu potrajnost tih šuma pravedno osjegurati. U malo ne svih se naprednijih zemljah Europe, obilujućih manje više šumami, u novije doba nastojalo dokinuti toli štetno neposredno uticanje raznih obćinskih organa na samu. bit gospodarenja u obćinskih šum ah, i to podpunim pravom. Izvadjalo bi se ukinuće ponajviše tim, da bi država za htievala od obćina, posjedujućih stanoviti šumski kompleks, da namještaju državom za samostalnu šumsku upravu ovjerovljeno osoblje, osoblje, koje bi državna oblast potvrdjivala al i iz" plaćivala, i tako bi se po malo razvio tako zvani državno-šumarsko gospodarski sustav gospodarenja po obćinskih šumah, kako ga lanjske godine u trećem svezku ovoga lista potanje razpravismo, sustav, što ga žele, u koliko mogosmo razabrati, takodjer i naši obćinski kao i imovno-obćinski šumari postići. Samostalnost šumarskog osoblja u službi napram obćinskim organom dakle bila bi po našem sudu druga točka, na kojoj bi se imala temeljiti svaka reorganizacija. Doklegod plaća obćinskih šumara bude ovisila o samovolji pojedinih obćinskih organa, doklegod obćinski šumari ne budu stalni u svojoj službi, ne može biti ni o boljku obćinsko-šu marskih odnošaja govora, to sjegurno svi priznajemo. |
| ŠUMARSKI LIST 4/1881 str. 15 <-- 15 --> PDF |
— 167 - Motrimo li nadalje stanje naših obcinskih šuma, to vidimo, da dočim imadu manje više suvisle i oveće šumske čestice šuma imovnih obćina u sebi sve uvjete potrajnog kao i racijonalnog šumarenja, obična razti ešenost čestica šuma iirbarnih obćina riedko kada odgovaraju tim uvjetom ; arondacija tih čestica u suvisle, potrajnom i racijonalnom šuraarenju prikladne cjeline dalnja je točka reorganizacije obćinsko-šumskih odnošaja. Pak dočim nam provedba zahtjeva prve i treće tuj spomenute točke daje sve uvjete potrajnosti šumarenja te omogućuje zahtjevom i odnošajem odgovarajuće gospodarenje, zajamčuje nam spomenuta samostalnost obćinskih šumara i uredjenje njihovih službovnih odnošaja vrstnoću istog, prikazujiić nam donekle i dalnju ciel uzsliediti imajuće organizacije samo-uprave tih obćinskih šuma. Samo se po sebi pako razumieva, da pravo izbora šumarskog osoblja ima i za buduće obćinam kanoti vlastnikom šuma ostati, u koliko ima naime vlada tek samo kvalifikaciju kompetenta ustanoviti, ter izbor prema tomu potvrditi. Što se tiče tužba pojedinih obćina obzirom na jednostrano uživanje šuma nekih imovnih obćina, moramo i sami reći, da nam se dosadanji način unovčivanja kao i uživanja tih šuma u obće ne čini najsretnijim. Isto tako se ne možemo sporazumiti s običajnimi pretvorbami uzgoja kao i vrsti drveća po tih šumah, jer tamo gdje mjesto hrastika i bukvika borike ili ariševe itd. šume za buduće doba sadimo, mora naravno i samim sobom prestati servitut žirenja, a donekle i korist paše; — tko pako poznaje veliku narodno-gospodarsliU vriednost baš tih dvijuh nuzgrednih šumskih koristi u nas, morati će već s ovog uzroka podvojiti o pravednosti takovih gospodarslcih činjenica po naših obćinskih šumah. Niti sa dosad običajnim uredjivanjem gospodarstva po tih šumah, dotično postojećim poprečnim sadržajem izradjenih gospodarskih osnova ne bismo se mogli slagati, jer u koliko ih imasmo prilike proučavati, rekli bismo, da su odviš jednostrane, pak da se u njih malo il ništa obzira ne uzimlje na samu bit svrhe šumarenja po tih obćinskih šumah. Uzmemo li napokon još i to u obzir, da je s jedne strane segregacija šuma po Hrvatskoj tek sad na domaku, pa da velik dio toli imovnili koli i urbarijalno-obćinskih šumarija ne ima još šumsko - gospodarstvenih osnova, s druge |
| ŠUMARSKI LIST 4/1881 str. 16 <-- 16 --> PDF |
-- 168 — strane pako to, da sam posao uredjenja šuma predpostavlja osobitu vještinu izvadjajućeg osoblja, vještinu, koju ne može svaki, ma inače i posve vrstni šumar imati, a niti ima, to možemo podpunim pravom uztvrditi, da je namisao sretna, Ivojom se je sa stanovite mjerodavne strane očitovala namjera povjeriti taj posao posebnom osoblju uz samostalni djelokrug, tiem više, što su taj postupak drugdje već odavna shodnim pronašli. Koristno bi bilo i to, kad bi svi obćinski činovnici Hrvatske u obće sačinjivali za se poseban status ; vrhovna uprava pako i nadzor nad obćinskimi šumami imao bi na svaki način biti posve odieljen od državno-šumarske uprave državnih šuma u Hrvatskoj. Potreba te činjenice već je opetovano u nas naglašena, a baš i posljednje doba prigodom raznih veleprodaja drva znala si je država vazda osjegurati prvenstvo, i to ne baš uviek na korist naroda. Ova je činjenica kod nas još i tiem važnija, što se materijalni interes erara i osobito imovnih obćina kod nas baš i prečesto rek bi sudaraju, u kojem slučaju naravno država, imajuć konačnu odluku, dotično vrhovnu vlast, vazda znade sebi u prilog tumačiti pravo. Akoprem držimo, da niti visoka kr. zemalj. vlada, niti visoki sabor, koji će ipak konačno 0 tom imati svoju reći, ne misle samostalnost Hrvatske obzirom na upravu i nadzor nad obćinskimi (kao ni imovnoobćinskimi) šumami preinačiti, to ovo ipak spomenusmo stoga, što su neki drugovi naši opetovano izrazili bojazan, kao da bi se ipak s neke strani naumilo drugačije. Kako i na koji način, te putem kakovih organa hrvatska vlada vrši taj nadzor i vrhovnu upravu nad obćinskimi šumami, to ne ide simo, već spada na pitanje ob obćoj organizaciji političkih šumarskih oblasti kod nas. Što se pako do sada postojećih kr. županijskih nadšumara tiče, koji je institut — kako se čini — i ista Visoka kr. zemaljska vlada napustila, ne popunjujuć yeć više godina neka tih izpražnjenih miesta, slažemo se i mi sa često jur izraženim mnienjem, da isti ne odgovaraju više svrsi. Ne odgovaraju poglavito stoga, što bi imali biti lih politioko-šumarsko nadzorne oblasti, dočim su ipak de facto samo šumarsko - upravni a i tehnički organi obćinskih šuma čitavih županija ili ća i djelo va zemlje. |
| ŠUMARSKI LIST 4/1881 str. 17 <-- 17 --> PDF |
— 169 — Nedavna bio je netko u službenih „N. Novinab" naglasio važnost izvjestitelja šumarstva kod pojedinih podžupauijskih oblasti; u koliko su nam naši odnošaji znani, ne bismo znali kako taj predlog opravdati, bar za tako dugo ne, doklegod bude postojala autonomija naših obćina, te po tom budemo nadzornih šumarsko-upravnih organa u zemlji trebali. Isto tako ne bismo mogli zagovarati ni austrijski šumarsko-upravni sustav c. kr. šumarskih povjerenika, koji, u koliko mogosmo svojedobno razabrati, već i tamo baš s razloga, sto ne odgovara nadam, napustiti kane. Akoprem scienimo, da srao već tiem, što tuj spomenusmo, dovoljno ocrtali stanovište naše u toj stvari, to hoćemo ipak još koju važnu tuj spomenuti. Svim nam je i predobro znano, koliko šume premnogih naših krajeva trpjeti imadu sbog silnih šumskih kvarova i šteta. Nevolja je to, koja mnogomu vlastelinu , koji bi možda inače i bio voljan žrtvovati stanoviti dio dohodaka i za kulture svojih šuma, u brzo baš i omraziti mora svako njegovanje istih. Da je tako, ne ima dvojbe, pak bi nam to sigurno bilo i brojevno jasno dokazati, kad bi gospoda šumari itđ. točno i pravilno objelodanjivali izkaze Sumsko-statistične, jer mi držimo, da je to jedna od najhitnijih točka, na koju ćemo se morati svakako mnogo obazirati prigodom razpravljanja te reorganizacije. Kazneni postupak u toj stvari u tako je tiesnom ođnošaju sa samom biti valjanog gospodarstva i uprave obćinskih šuma (kao i siima u obće), da se valjanost ovih može tek samo na pravednosti i dobroti onog osnivati. Promieniti dakle svrbi shodno, dotično popuniti sve amo se odnoseće uredbe i ustanove. neobhodno je nuždno, želimo li da nam se zbilja potrajnost i racijonalnost šumarenja u zemlji osjegura. Veoma bijaše nadalje štetan po samu stvar dosadanji, ako i iz nužde proiztičući običaj, za kotarske šumare u obćinah namještati mlade, posve neizkusne, tek škole svršivše mladiće, koji ne imajući naravno ni iz daleka pravi pojam o svom djelokrugu i zvanju, nisu ni uz najbolju volju prečesto bili kadri na nje stavljenim zahtjevom udovoljiti; dapače izkustvo nam potvrdjuje, da su takovi mladi ljudi obično do mala za svaki napredak i nauku, za svaku dalnju samonaobrazbu, koje im obično i preobilno treba, indolentni. Došavši bez svake muke |
| ŠUMARSKI LIST 4/1881 str. 18 <-- 18 --> PDF |
— 170 — do udobna kruha i do samostalnosti, prepušteni samim sebi niti su mogli, a niti znali cieniti i razlikovati dobro od zla. Ova je mana naše šumarske uprave sa svih strana već toliko puta izticana, tako da ju ne bi niti već spominjati trebali, kad nam to ne bi sama velevažnost iste i uviek opet nalagala. Usti´ojstvo šumarsko-vježbeniČkih miesta toli je potrebno u nas, da ai bez provedbe iste ne možemo valjanu organizaciju šumarstva na hrvatskom narodnom i osobnom temelju absolutno baš ni pomisliti, kao što se bez toga ne smijemo niti nadati pravomu blagotvornomu i na dobrom temelju se osnivajućemu napredku struke i umieća šumarskog u nas. Svršavajuć ovime ta naša razmatranja, reći nam je samo još tu obćenitu, da reorganizaciju, odnosno organizaciju državnošumarske uprave u nas kao i šumarstva smatramo jednom od najprečih narodnih potreba. Izgovor, da će sve to uzsliediti, samo dok se Krajina materi zemlji opet povrati, držimo da takodjer već ne može opravdanim biti, tiem manje, što bi se već i sada svi šumarstva se tičući zakoni i naredbe mogli dogovorno izmedju obadvijuh vrhovnih oblasti skladno provadjati i izdati, kako je to već primjerice i u sudstvu učinjeno. Spojila se dakle Krajina ili ne, dužnost je svakog hrvatskog rodoljuba, da nastoji oko poboljšanja tih i zbilja ne samo provizornih i nesnosnih, već upravo po narodno-gospodarski razvoj domovine naše pogubnih odnošaja. 0 putevih pako , kojimi da krenemo za polučiti cilj, imati ćemo sgode, ako bog da, do mala razpravljati i na ovogodišnjoj skupštini hrvatskih šumara u Zagorju ; ovo pako, što tuj spomenusmo, jest samo u glavnome sadržaj i izražaj onomu stanovištu, koje mi u tom pitanju zastupati kanimo. Vriednost trske na I rali površine. Trska, obće poznata biljka, raste u čretih (ritovih) i drugih stojećih vodah. Povelikih ritova nalazi se u naših predjelih nablizu rieke Save, Drave i Dunava, gdje je više stotina rali trskom obraSćeno. Trska tjera svoju stabljiku svake godine ranim proljećem iz svoga debeloga korjena, koji se više metara u duljini izpod zemlje ili treseta pruža i na veliko razgranjuje. Trska raste |