DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1881 str. 36 <-- 36 --> PDF |
„140 put toliko. Sjetimo se one stare istine, što ju je netko spo. menuo u 7. svezku lista „Centralblatt fur das gesammte Forstwesen" za g. 1880. na strani 304., veleć: „Ein,gut geschultes Forstschutzpersonal ist bekanntlich überall von unschätzbarem Werthe, besonders aber dort, wo vermöge der Verhältnisse den Forstbezirken verhältnissmässig grosse Flächen zugewiesen werden müssen, wo also das Schutzpersonal die Stütze des Betriebes darstellt!" K pošumljenju Krasa. Pise Dragutin Nanieini, protustavnik imovne obćine u Otoöcu. U „Narodnih Novinah" bio je pred neko doba (početak studena m. g.) dopis iz primorja, u kom se medju ostalim spomenulo, „da pošumljenje Krasa napreduje." — Ova viest dala je povoda, te je netko u jednom broju „Slobode´^ nanizao bio neke opazke, koje svakako zaslužuju, da se. na nje obazremo.. Pisac naime želi, da bi kr, hryat.-slav. vlada, kao i c. kr. glayno zapovjedničtvo slalo na Kras mlade izučene šumare, koji bi se imali kod nadzornika za pošumljenje Krasa vježbati u tom poslu, da im budući rad bude cim uspješniji. Vježbenici ti da bi imali biti rodom Hrvati, a po mogućnosti sami Primorci. To mi eto dade povoda, da se tuj tim pređlogom malo pozabavim, te da izpitam, bi li provedba toga pređloga u tom. obliku takodjer i vodila žudjenom cilju. Zaključak tih mojih razmatranja hoću da sada tu objelodanim, akoprem znam, da sad nije u nas doba predlaganja, gdje je Hrvatsku pritisla svaka moguća nevolja i od svuda, ali zato se ipak i uza sve to ne mogu uzdržati, a da ne objelodanim ono, što mislim ob ovom po primorje velevažnom pitanju. Ne poriguć u cielosti shodnost spomenutomu predlogu, ipak mi se za sada čini preranim, — ne velim neshodnim — jer dvojim, da je uzgoj šume na našem Krasu već u toliko uspio, da bi trebalo više ljudi namjestiti. Nu pošto je ipak u obijuh vlada, a navlastito u krajiške, opaziti živu voli´a, da se šuma na Krasu podigne, to će dakako morati nastati i doskora vrieme, kad se bude izpunilo ono proricanje spomenutog pisca, „da će na Krasu trebati više umnih sila od jedne," |
| ŠUMARSKI LIST 3/1881 str. 37 <-- 37 --> PDF |
- 141 — ü koliko kao rođjeni Primorac iskreno želim, da se na njegda ponosnom hrvatskom Krasu opet bude razbijala o velebno drveće sila bure; da zaustavljajuca se u šumi vlaga bude izparivanjem svojim blagotvorno djelovala na i onako malene poljske usjeve sada biednoga Primorca i hladila nesnosnu žegu, — u toliko opet kao izuceni šumar znadem, da puno vremena treba, dok se šuma uzdigne^ a na Krasu da neće trebati samo vremena, već i rodoljubnoga truda, da se uzdrži i ono, što se je do sada ogradom marljive ruke sačuvati uznastojalo. Buduć se je ki^aško pitanje i za hrv. Kras jednom već pomaklo iz svoga povoja, to neću ni malo da dvojim, da će se posao i nastaviti, ovo bo je potreba narodna i dužnost države! A trebati će u buduće na Krasu na svaki način i više umnih sila, jer će usljed rada biti do mala sjegurno i uzgoj šume prostraniji. Spomenuti pisac „Slobode" nadalje pravo veli, da se za azgoj šume nä Krasu moraju uvježbati posebni mladi ljudi prije svega u samom poslu pošumljivanja goljeti; — moje je (nemjerodavno) mnienje, da ne M probitačno bilo slati ih zato na sam hrvatski Kras, već da bi bolje bilo slati ih van u svietf gdje bi se možda mogli za biidući rad svestranije naobrazitii usposobiti. U koliko sam se uputio u svjetske šumarske obstojnosti; mislim da bi najboljom školom bila francezka. JDa ne govorim ovo bez ,podloge, eno poznato djelo: ,,Demontzey P. Studien über die Arbeiten der Wiederbevraldung und Berasung der Gebirge", koje je poznati profesor barun Arthur Seckendorff preveo na njemački jezik; u tom je djelu sadržano množtvo podataka o uspješnoj radnji pošumljenja francezkih gorskih goljeti u predjelih Landes i Gascogne. Na ovaj me predlog nadalje potiče i opis učenoga iztražitelja napremica hrvatskog Krasa, g. Wesselya, koji u svojem djelu „Kras hrvatske Krajine" medju ostalim veli: ^Preporučio bi, da se vrstni mladići, što ih državna uprava želi na Krasu ponamjestiti, pošalju u najnaprednije zemlje, neka se tamo 1—3 godine praktično vježbaju." Tim bi bilo obrazloženje mog predloga u kratko nacrtano, pak mi se samo još namiće potreba, da mu dokažem i opravdanost, a glede toga navesti ću samo ono, kako ja stvar shva-. ćam. -^ 0 pošnmljenju Krasa radi se kod nas istom od nedavna, |
| ŠUMARSKI LIST 3/1881 str. 38 <-- 38 --> PDF |
-^ 142 — pa je naravna stvar, da pojedinac čovjek u tom kratkotn vremenu nije kadar čudesa stvarati. Nadalje se do sada šuma na Krasu najmanjim dielom i zbilja uzgaja pomladbom, t. j . onim načinom, po kojem bi se sadile i presadjivale mlade biljke, već se Sitav rad sastoji najvećim dielom u ogradjivanju pojedinih miesta, gdje se je nešto mladike uzcuvalo. Ograde ove imaju biti obranom proti pristupu blaga. — Viditi je dakle, da za danas barem ne bi bilo probitačno, ako i ne baš neshodno, da se na hrvatski Kras šalju mladi ljudi u vježbu, jer ne imaju gdje, a niti šume, da se vježbaju. Ako bi se pako koji i poslao onamo, ja dvojim, ne bi li baš toliko stojao- :2emljuj koliko n. pr. i: stipendista u Francezkoj. Ako pako ovo posljednje vriedi, to mi se razložnije i probitačnije pričinja slati vježbenika u Francezkn,* gdje imade mnogo bolju priliku, da se npozna ne samo sa nzgojnimi, već takodjer i velikimi tehničkim! radnjami, koje su od prevelikog upliva bile na brzi uzgoj šume na franceskom Krasu. Je li se doticnik upoznao ovimi radnjami, pa je i sam radio (što bi svakako morao), sjegurno će njegov rad kod kuće mnogo uspješniji biti, nego li kada bi se ovdje vježbao. — Na temelju rečenoga držim, da bi probitačnije bilo za ovaj čas imati koga stipendistu u Francezkoj, nego li vježbenika na Krasu. Sada se još upitajmo, da li je opravdano imati za ovu struku stipendiste? — Ja odmah velim, da jest! i opravdam tu tvrdnju time, što u nas malo ne svaka struka imade bar po -*= Opazka uredničtva. Ü koliko podpunoina odobravamo živo zanimanje pisca gori spomenutih redaka po samu stvar, to smo ipak u bitnosti drugih nazora. — Siljati osobito vrstne i prokušane vei.- sile u naprednije zemlje na poučna putovanja i naueanja, priznato je vee davna shodnim i koristnim sredstvom promicanja kulture, ali pri tom ne valja zaboraviti niti na onu priznanu ter iskustvom potvrdjenu einjenieu, da je bolje mlađje ljude u zemlji samoj; gdje im je služiti i njezinom okolišju pozabaviti, izkusnije pako ljude i o lo, koji su zvani zastupati višja mjesta uprave i gospodarstva n zemlji, tek valja siljati u dalnji sviet na proueanje i razmatranje odnošaja. — Za moei razsuditl dobro od zla, koristno od štetnog u gospodarstvu, treba prije svega obsežno xnnnje, temeljito poznavanje struke, al poglavito i izkustva, nije bo sve, što sjaji, zlato, a bogme nije ni gve, što se Franeezu, Njemeu itd. koristnim i vrstnim prikazalo, za nas, a za moći prosuditi to, treba mnogo znanja i izkustva. — Kad bi se dakle spotakmilo pitanje n nas, ima li se tko od strane zemlje u inozemstvo, a poglavito u Francezku na naukovanje i šumarsku vježbu u predjelo Landesn i Gasoogne slati to bi to po našem mnienju jedino mogle takove osobe biti, kojim se kani |
| ŠUMARSKI LIST 3/1881 str. 39 <-- 39 --> PDF |
— 143 — jednoga takovoga, koj se u izučenoj već struci iisavršava. Neka mi se dakle ne zamjeri, što ja kao izuceni šumar držim šumarsku struku jednom od ponajglavnijik u promicanju materijalnoga napredka (osobito kod nas Hrvata!), pa kao takova mora se ona od države i podupirati. Po gotovu je ovo onda opravdano, ako tu podporu izrično traže obstojnOsti zemlje. T- Tko će reciy da kraški predjel svake podpore ne treba, pa bila u kojem mu drago obliku! A da je ponajveće potrebuje baš pogledom na uzgoj šume, o tom rekoše umnici svoju već odavna. Zaključujem stoga ove redke punim osvjedočenjem, da bi veoma shodno i probitačno bilo, kada bi krajiška kao i provincijalna vlada imale svaka bar po jednoga stipendistu u I´rancezkoj, koji bi se tečajem dvijub godina vježbao u pošumljivanju goljeti, a po tom da bi se upotriebio kod kuće. Ne bf rekao, da sam predložio šta nemoguća ili neprikladna, i da se ne bi moglo za ove izdatke pokrića naći! povjeriti bud uprava, bud provedba samog posla ogojivanja Krasa, a možda i takova osoba, kojoj bude za buduće uzgojivati šumarsko ^ tehničko osoblje hrvatskog Krasa, — nipošto pako vježbenici! Što se pako spomenutog naucanja prvih vježbenika kao i inog najpotrebnijeg šumarsko-tehuiekog osoblja na Krasu tiče, to mislimo, da bi najshodnije bilo, kad bi se nekoliko mladića (bilo vježbenika šumarskih, bilo ka^ndidata lugarskih) poslalo na jednogodišnju vježbu šumskim upravain na austrijskom Krasu, poimence pako u Gorica, Bodik, Koeevje itd., gdje bi isti sjegurno mogli naći dovoljno sgode i prilike, da se u eim kraće doba upoznadu onim, sto im je u obće obzirom na dojduće zvanje i zanimanje potrebno znati. To pako držimo ne samo za shodnije, no i znatno jeftinije, jer doeim bi svaki pojedini stipendista u Francezkoj na godinu najmanje 1000 for. stojao, to bi se za isti novac dvojica mogla u Istri uzdržavati, a isto tako bi i poučno boravljenje od nekoliko mjeseci (kako je n, pr. i austrijska vlada postala, baš ako se ne varamo, g. prof. Seckendorfa) kojeg vrstnog strnkovnjaka u Francezkoj došlo dosta jeftino; to je postupak, koji je izkustvom inih naroda jur odavna opravdan ~ i provadjan! |