DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3/1881 str. 24     <-- 24 -->        PDF

^ - 128 —


bi sadržavati broj puSanstva, broj kuća dotične čuvarije, selištnu
veličinu, broj pasuće rogate marve, broj konja i ovaca,
broj krmadi za žirenje, te broj Ijetnib i zimnib ognjišta. pa bi
od slučaja do slučaja u tom pogledu mogli svojim predpostay-
Ijenim pripomoći sastavljanju gospodarskih osnova posve točnimi
podatci.


Izim gore spomenutih točaka obćenita opisa imali bi takovi
lugari točno si bilježiti, u kakovom razmjerju postoje šumska
uživanja šuma. pripadajućih plemićkim obćinam.


Osobita lugareva pazka ima biti jošte i ta, da se ođkazana
drva ovlaštenikom po ustanovi §. 38. uvodno spomenute
privremene naredbe u propisanom vremenu iz šume izvezu, jer
bi tiem mogla šuma i u pogledu valjanog pomladjivanja stetovati.


Tendencija bijaše mi ovime izraziti želju te upozoriti sve
one gospodu kot. šumare, koji to možda jos učinili nisu da u tom
pogledu upućuju svoje lugarsko osoblje, te im bude možno na takav
način već jednom šumske kotare u red staviti, što se žali bože
nije uz svu prieku potrebu za preprieČenje toli užasnog haračenja
obć. šuma još do danas kod nas učinilo. Slapničar»


0 preinaci zakona o lovu.


(Zak. 6i. XVIII. ex 1870).


Svaki ljubitelj lova, razmatrajući pobliže obilje šuma, bujne
poljane i ravnice i divnu prirodu čitave Hrvatske, razmišljao
je već često ob uzrocih: zašto je lovstvo kod nas tako nesavršeno?
zašto nam plemenite divljači sve to više nestaje, naprotiv
škodljiva zvjerad u nekih stranah očevidno umnožava?


Izuzev neka vlastelinstva kod nas u Hrvatskoj, do najnovije
doba malo se je tko brinuo za obranu i gojitbn koristne
đivljadi.


To prinnka napokon prijatelje lova, da za promjenu i bo-
Ijak lovačkih naših odno^aja svoju reknu; u šumarskom našem
listu bilo je već vi^e članaka pisano ob utamanjivanju škodljive
zvjeradi, a u svezku prvom ove godine označio je pisac Članka
„popis zvjeradi i divljači u Hrvatskoj i Slavoniji koncem gogine
1880." šaljivim i satiričnim načinom, nu poznavajući dobro
okolnosti, tužne naše lovne ođnošaje. I u Narodnih Novinah




ŠUMARSKI LIST 3/1881 str. 25     <-- 25 -->        PDF

- 129 ^
u br. 39, 50, 52 ove god. iztaknute su želje, da se lovni zakon
od god. 1870. nadopuni i shodnijimi ustanovami preinaci.


Desetgodišnje izkustvo osvjedočilo je lovce, da se unatoč
toga zakona i uredbi lova đivljad nije ba^ znatno umnožala,
dapače u nekih stranah je imade manje nego onda, kada je
svaki slobodno lovio.


Ne gledeć na neke neshodne ustanove lovnoga zakona,
koje ćemo kasnije istaknuti, on se u cielom nije točno vršio, a
naskoro iza njega uvedenim zakonom o porezu na lov i lovne
puške uzeta je mnogomu seljanu vani mogućnost, da utamani
škodljivu zvjerad, koja u blizini sela boravi i koja mvi cesto na
očigled navaljuje na domaću perad i živinu.


Nagrade za ustrieljenu zvjerad ne podieljuju se kod naših
žup. dotiSnim lovcem već vise od 10 godina, hajke se pako
rieđko organiziraju, i to ne vode se svagdje baš sustavno i uredjeno
po pravilih lovstva, sto najbolje vidimo iz rezultata zaključena
pogona. Uz te nepovoljne činjenice nije čudo, da se u
razprostranjenih i velikih naših šumah ostaloj plemenitoj div-
Ijadi, dapače i gospodarstvu škodljiva i opasna zvjerad rada
zadržava i sigurno dalje plodi i umnožava.


Ü zemljak, obilujućih raznom divljači, kao n, pr. Ceskoj
i nekih stranah Njemačke, jest opasna zvjerad veoma riedka,
u pojedinih pokrajinah posve izkorjenjena, ili ako se i gdje pojavi,
to se sistematično proganja i tamani. Koliko imadu od
nas ove zemlje nepovoljniji položaj, i koliko oštrije i studenije
vlada tamo podneblje, pa ipak umnaža se ondje za čudo, dakako
uz davnu već njegu, koristna divljad. I dok se kod nas
po čitavoj zemlji i po svih obćinah ne bude uspješno tamanila
zvjerad, dotle ne gojimo niti nade, da će nam se lovstvo dići
i usavršiti. Preinakom lovnoga zakona od god. 1870., kako je
to predloženo i u prije napomenutih dopisih u N. Nov. .popravili
bi se u mnogom i na bolje okrenuli lovni naši odnošaji.
Nu kod sastavljanja ustanova i naredaba o lovu valja se osobito
obazirati na klimaticne odnopaje dotične zemlje, prema kojim
će pojedina divljad prije ili kasnije se pariti, bolje ili sporije
se razplodjivati, dakle valja paziti na okolnosti, po kojih
će se opređieljivati vrieme lovostaje za pojedinu divljad.


Da se na tu okolnost kod sastavljanja rečenoga zakona
nije uzeo osobiti obzi7^ vidimo odatle, što je kod nas za zečeve




ŠUMARSKI LIST 3/1881 str. 26     <-- 26 -->        PDF

- 130 —
opredieljena lovostaja od 1. veljače do 1. kolovoza, a u mjesecu
kolovozu smiju se već po volji strieljati, dakle u vrieme,
kad se jošte jako pare i legu.


Ima iznimno blagih zima, gdje se zečevi i u siecnju pare,
nu to je manje više riedkost, a mlada im od opet nadošavše
zime i trajnih kiša poginu, ali se pravilno može uzeti, da treće
ili četvrto leglo starije zečice pada u mjesecu kolovozu.


Koliko se pako grieši prema lovstvu i gojitbi divljadi,
ako se već u mjesecu kolovozu sa psi (kopovi) naganjaju z;ecevi
i strieljaju bređje zečice, a nedorasli mladi hvataju i raztrgaju,
priznati će svatko rado, a najtužnije osjeća to pravi
lovac, komu nije stalo samo do strieljanja i ubijanja, nego i
do gojitbe divljadi.


Stoga bi se u lovnom zakonu morala ustanoviti lovostaja
na zečeve od 1. veljače do 1. rujna^ a sa psi kopovi morao bi
se strogo lov zabraniti bar do 15. rujna. -


Za srne opredieljuje lovni zakon lovostaju od 6. siečnja
do 1. listopada. Ova ustanova mogla bi se tako promieniti, da
se lovostaja na srne protegne od 6. siečpja do 1. rujna; primjetiti
mije, da se i u vrieme lova imadu strieljati samo srnjaci,
a srne valjalo bi u svako doba štediti gledom na njiliovo slabije
razplodjivanje i u.mnažanje, i gledom na dugo vrieme bredjosti.
Samo u takovih lovistih, koja obiluju srnami, i gdje imade
starih, koje se vise ne plode, .smiju se takove strieljati. Za naše
pako ođnosaje ne bi pristao nikako uz predlog, da se srnjaci
izim dobe parenja kroz čitavu godinu strieljaju, ili da se što
kraća za nje opredieljuje lovostaja, jer bi setu porodile mnoge
zloporabe; malo imade lovaca, koji će srnjaka u biegu razlučiti
od srne, osobito pako spoznati ga posije gubitka rogovlja, gdje
postoje velike nepravilnosti, i napokon što je ta divljađ, prem
poznata po svoj domovini, svagdje zastupana samo u veoma
umjerenom, broju, i što je lov od L rujna do 6. siečnja dovoljan,
da se potuku srnjaci ondje, gdje bi ih slučajno i odviše bilo.


Bto se divlje ´peradi tiče, ustanovljuje lovni zak. po §. 18.:
na divlju perad zabranjuje se lov, (izim ptica selica i grabilica)
od 1. ožujka do 15. kolovoza. Kod nas n.Hrvatskoj i Slavoniji
je br-´z dvojbe lov na divlju perad joSte najizdašniji, pa pošto
zakon uzima tu vrst divljadi kolektivno, te takodjer za nju,
opredieljuje jednaku lovostaju, izu^am ptica selica i grabilica,




ŠUMARSKI LIST 3/1881 str. 27     <-- 27 -->        PDF

— 131 —





to mi se čini sbodnimj malo pobliže razmatrati prije reženu
ustanovu.


Ima ptica selica, koje se kod nas plode i legu, ili ih je
barem za vrieme prolaza kroz našu domovinu šteta ubijati, a
po rečenom zakonu je to dozvoljeno. Tako je dopisnik iz Velike
Gorice u br. 39. N. Novina dobro primjetio za prepelicii,
koja je prava selica, a kod nas gnjezdi. Prem nitko prepelice
u proljeću ne strielja, morala bi se ipak gledom na njihovo
plodjenje lovostaja do 16. kolovoza zak, opredieliti.


Šljuke, takodjer prave selice, strieljaju se dva puta na
godinu i to u proljeću i jeseni, te za tu plemenitu divljad samo
zato, što je selica, ne postoji u lovnom zakonu nikakova lovostaja.
Da se pako lovom šljuka u proljeću, dakle u vrieme njihova
parenja, uz savršenije sada puške ostraguše očevidno radi o
utamanjivanju ovih ptica, priznati će mi rado svaki stariji lovac,
jer te dugokljunke bivaju od godine do godine sve to rieđjimi
i u onih okolicah, gdje su najljepše prilike i zgode, da
se zadržavaju. Dakako da bi se opravdana zabrana lova na
šljuke u proljeću morala protezati na sve europejske pokrajine
i zemlje, ili bi bar lovački krugovi svih napućenijih i prosvjetijenijih
zemalja imali medjusobno sami si takovu ustanovu
odrediti, za kojom bi se svi pravi lovci sigurno povadjali i povadjati
morali.


Da imademo egoizam i vlastiti interes vazda pred očima,
da se osvrćemo na pokrajine i narode, koji za njegu divljadi
baš ništa ne rade, ne bi ni mi trebali držati važne i dobre
ustanove lovnoga zakona i gojitbe divljadi u obće.


Tako je poznato, da se već mnogo godina osobita pažnja
i zaštita stavlja na ptice pjevačice radi osobite važnosti, koju
imadu po gospodarstvo i šumarstvo.


Te nedužne ptice hvatale su se mrežami i raznim načinom
na hiljade komada svake godine za vrieme selitbe po Italiji
sve do danas tako, da se je oskudica i njihov manjak opazio
baš u svih ostalih zemljak. Da se tomu barbarskomu utamanjivanju
koristnih ptica na put stane, sklopljen je izmedju države
austrijske i kraljevine Italije dne 5. i 29. novembra pr.
god. posebni ugovor na zaštitu i obranu ptica.


Njemačko družtvo za gojitbu i njegu životinja u Lipskom
„Neuer Leipziger Thierschut^verein´^, poslao je na državnoga




ŠUMARSKI LIST 3/1881 str. 28     <-- 28 -->        PDF

- 132


njemaSkoga poslanika baruna Keudella u Rimu molbu, da so
na dotionom mjestu takodjer svojski zauzme za obranu tih neđtižnili
ptica.*


Mnoge vrsti pataka, koje se kod nas vidjevaju, gnjezde
po velikik barah i ritovik u Hrvatskoj i Slavoniji i legu se
tuđe svake godine u stotine hiljada. Patke se imadu ovdje
smatrati kao stalne ptice, i ako se samo za kratko vrieme na
koju milju odaljuju, kad zamrznu bare, a kasnije se opet natrag
vraćaju, to se mogu u tih predjelih, gdje se samo časovito pojavljuju,
smatrati kao skitalice, nipošto pako kao redovite i
prave selice. 0 njih ne kaže pobliže lovni izakon ništa, prem
je to naša najobćenitija i najobilatija lovna divljađ, osobito
pako u Slavoniji. Lovostaja, koja se nije ti svih krajevih za
nje jednako obdržavala, nu najviše ipak u smislu §. 18. toga
lov. zak. na nje protezala od 1. ožujka do 15, kolovoza, mogla
bi se tako urediti; na patke zabranjuje se lov od 1. ožujka do


15. srpnja.
Čitateljem biti će znano, da se kod nas već drugom polovicom
srpnja na te mlade poletarce iispješan lov lovi, a stare
već ne sjede na gnjezdih. Strogom ustanovom imalo bi se zabraniti
sabiranje patčih jaja po barah i stavljanju mreža u
mjesecu ožujku, kad se već pare.


Dopisnik iz Siska u br. 50. „Nar. Nov.´^ naveo je takodjer
neke veoma dobre izpravke lov. zakona. Tako se posve š njim
slažem, da se §. 21., kojim se ustanovljuje: „Za zvjeradi, nastrieljenom
u vlastitom lovištu, a preskočivšom u tudje lovište,
ne hernije se u potjeru ići, jer ona pripada ovlašteniku onoga
lovišta, u koje se je povukla,´^ nadopuni jošte slieđećim: „II
vlastitom lovištu nastrieljena, nu na susjednom lovištu za izvjestno
ili na oćigled lovca poginula divljađ pripada onomu,
koji ju je ubio."


Ako se to izriono zakonom ne ustanovi, mogle bi se medju
medjaši lovi-sta poroditi ružne svadje i prepirke, ili bi, da lovac
pusti na susjednom lovištu poginulu životinju ne smijuć po nju
ići, propala ista bez svake koristi. Isto je tako umjestno, da se
ukine §. 29., kojim se zabranjuje obdržavati hajke po nedjeljah,
gdje upravo imade seljak najviše vremena i prilike, da prisu


* Vidi: lllustrirte Jagd-Zeitnag. Wien 10. März 1881.