DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1881 str. 1 <-- 1 --> PDF |
ŠUMARSKI LIST. Br, 3. ü Zagrebu dne L svibnja 188L God. T. Neke prirajetbe k osnovi nove naredbe o naših šumarskih državnih izpitih. Sjegurno se je svakoga našega šumara ugodno dojmila viest, da se je visoka kr. zemaljska vlada napokon jednom ozbiljno latila preustrojstva naredbe o polaganju šumarskib državnih izpita. Smatrajući to radostnim začetkom nove ere na polju domaće đržavno-šumarske uprave, pravom nam se j*e nadati, da će isto tako do mala valjda sliediti i pretres nove osnove obćeg šumskog zakona, zakona o preustrojstvu uprave imovnib obćina, lovskog zakona itd. Premda se u bitnosti slažemo sa načeli, razvitimi u osnovi, koja bje u zadnjem svezku objelodanjena, — ne bismo ipak mogli u cielosti rečenu osnovu takovu, kakova je sada, na odobrenje pi´edložiti, dotično preporučiti, uzroke, s kojih držimo, da bi se rečena osnova svakako još prije nego li će u kriepost stupiti, bar donekle promieniti imala, spomenut ćemo u sliedećem. U koliko mogosmo iz rečenog članka razabrati, pošla sa gospoda profesori, sastavljajuć tu osnovu, po prilici sa sliedećeg stanovišta a) Da za Hrvatsku i Slavoniju bude samo jedan t. z. viši državni izpit pravovaljan za samostalnu šumarsku upravu, i to bez razlike službe. h) Da se tim, što se usvaja samo jedna kategorija višega šumarskoga izpita, po polaganju kojega je kandidat u obće za svako šumarsko mjesto sposoban j priznaje takodjerpitomcem kr. šumarskog učilišta jednaka sposobnost kao onim inih sličnih učilišta. c) Da se, kako je to u inih državah jur odavna uvedeno, izpit taj učini obligatnim uvjetom za svakoga, koji želi u Hrvatskoj i Slavoniji šumarska službu oba^djati. |
| ŠUMARSKI LIST 3/1881 str. 2 <-- 2 --> PDF |
— 106 — Doeim se u prvoj i drugoj točki samo uvjetno sa predlogom slažemo, u pogledu točke c. posve odobravamo stanovište odbora. Öto se najme toga tiče, da li taj državni izpit svakoga, koji ga jednom položi, u oboe za svako mjesto šumarske uprave osposobljuje ili ne, mislimo, da se takovo pitanje može samo teoreticno riešiti, doeim je u bitnosti slabe praktične vriednosti, jer nam svim je i predobro znano, da se u oboe nikakvim izpitom ne može kvalifikacija vrstnog upravitelja itd. polučiti, tu bo su individualna svojstva i ženijalitet, koji pojedinca nad ine uzvisuje, ter tako i za odlicnija mjesta uprave osposobljuje. Promaknuće u šumarskoj službi (pošto je doticnik već šumarom) ne smije a i neće sliediti po školskih i izpitnih svjedocbah, već jedino po tom, kako je doticnik vrstan u svojoj službi, u koliko joj je đorasao ili ne itd. Onaj pako, koji imade bolje uvjete kasnijoj stručnoj naobra?;bi t. j . drugimi riecmi: onaj, u koga je veće teoreticno predznanje, doći će po svoj prilici dalje od ostalih mu drugova, Već iz toga vidimo, da uspjeh, polučen u polaganju ovog ili onog izpita, ne ima toliki upliv na kasnija promaknuća, koliko u obće samo na postignuće službe. Pitanje je dakle, ima li onaj, koji je već jednom zadovoljio zahtjevom državnog izpita, i zbilja pravo na svako šumarsko mjesto u državi ili ne, bilo ono državno, obćinsko ili privatnog posjednika? To je pako upravo ona točka, o kojoj čitava nafta šumarska organizacija zapinje, a to stoga, što ne imamo kandidata šumarstva jednake stručne prednaobrazbe. Docim je naime većina naših državnih šumara svoje nauke na akademijah i visokih školah, kako to već traži današnje stanje šum. struke, uz sve s tim skopčane preduvjete (svršene srednje škole itd,) svršila, vidimo opet s drage strane, da nam žalibože križevačko učilište do sada daje samo kandidate srednjih škola, koji se po tom naravno obično ne smatraju u nikojem pogledu đoraslimi onim prvanjim, (izuzam nekih slučajeva). Ne može se pako državi ni zamjeriti, što nastoji svoja šumarska mjesta popunjivati samo jednolično (akademičuo) naobraženimi kandidati, a to tiem manje, što se po zajedničkom ugarsko-hrvatskom zakonu i onako propisuje za postignuće državne i šumarske službe akademična prednaobrazba. I u Austriji vidimo slične odnosaje, gdje država namješta izključivo samo |
| ŠUMARSKI LIST 3/1881 str. 3 <-- 3 --> PDF |
~ 107^ — abitarijente visoke škole u Beču, akoprem imade i u WeisswasserUj Eulenbergu i Lavova šumarskih zavoda, ter će taj postnpak uzprkos svih naprezanja (Seskih šumara valjda i za buduće ostati. Nu s istih razloga uvelo je bečko ministarstvo osim običnog državnog izpita još i god. 1875. posebni državni izpit ža kandidate državnih šumarskih miesta. Vidimo dakle, da za cislajtaniju postoje faktično dva visja šumarska državna izpita^ jedan za abituriente srednjih šumarskih učilišta (isti, koji je i kod nas još u krieposti), i drugi za abituriente šumarskih akademija i visokih škola, ter kandidate državne šumarske službe; potonja će ustanova obstojati bez dvojbe dotle, dok budu postojale u Austriji, pa bilo pod kojom firmom, srednje šumarske škole. U nas je do sada postojao običaja da su državni šumarski vježbenici u Krajini, koji su većinom bili pitomci marijabrunnske akademije, državni izpit išli u Bec polagati. Pi^ema zaključkom zadnjeg austrijskog šumarskog kongresa bilo bi to u obće nemoguće, jer su tamo zaključili, da u cislajtaniji za buduće može samo austrijanski državljan viši šumarski državni izpit polagati. Nu ni to nije nova ustanova, jer takova već dugo postoji za razne njemačke države, a prema tomu morati će dakle, ma bilo i proti volji, svi naši kandidati šumarstva praviti državni izpit u Zagrebu, u kolibo si možda erar ne bi pridržao ća i magjarski državni izpit zahtievati za krajiške državne šumarske činovnike. To je pako i uzrok, s kojega smo spomenuli, da se slažemo s tim, da se spomenuti državici izpit zahtieva od svakoga, koji želi u buduće u Hrvatskoj i Slavoniji šumarskoupravnu službu obnašati. Isto tako bili bi prema rečenom samo onda bezuvjetno za jedan viši šumarski di´žavni izpit, kad bi svi naši šumari bar prilično jednake naobrazbe bili; doklegod toga postići ne ćemo, dvojimo ob uspješnom razvoju šumarske struke u nas. Usljed toga scienimo, da bi visoka kr. zemaljska vlada u velike zadovoljila težnjam čitavog našeg hrvatskog šumarskog stališa, kad bi kod uvedenja nove osnove za šumarske državne izpite pošla još i koji korak dalje, pak u buduće na kr. šumarsko učilište primala samo abiturijente srednjih škola. To je zahtjev podpunoma opravdan, odgovarajući podjedno već i tolikokrat izraženoj želji hrvatsko - slavonskog šumarskog družtvaj da se križevačko šumarsko učilište ili za |
| ŠUMARSKI LIST 3/1881 str. 4 <-- 4 --> PDF |
-^ 108 htjevom vremena i struke primjereno podigne na stupanj akademije, ili pako ukine, ter na zagrebačkoj univerzi osnuje odgovarajući odsjek za šumarstvo. Prema današnjemu predznanju križevackih pitomaca i stečenomu izkustAm dvojimo u obće, da će isti moći i sada po preustrojstvu zavoda, budu li se u novoj osnovi označeni zahtjevi i zbilja od komisije u svoj strogosti stavili, zadovoljiti, akoprem je isti zavod prema sadanjoj mu naukovnoj osnovi nenarayskim naöinom nekako ha stupanj akademije stavljen. Daje cieia ta sgrada slaba, svjedoci nam takodjer zadnjih godina baš obćenito slabi napredak slušatelja, jer samo vrstniji i većim predznanjem providjeni mladići mogu na nje stavljenim Uvjetom odgovarati. Sve bi to pako prestalo, kad bi se samo zreliji i srednje škole jur svršivši mladići primali na zavod. Visoka kr. zemaljska vlada mogla bi pako ovim zahtjevom tiem prije udovoljiti, što će se pocam od sliedeće školske godine slični zahtjevi protegnuti i na jedino još postojeća srednja šumarska učilišta u Weisswasseru i Eulenbergu, kako to bar prigodom Ijetošnjeg šumarskog kongressa i sami ceski i moravski zastupnici svečano izjaviše. Napokon učinio bi se tiem ujedno korak dalje, da se već zbilja jednom podigne šumarsko naše učilište na stupanj akademije, što će jednom morati biti. Smatrajući tu točku jednom od najpogibeljnijih u rečenoj osnovi, zabavismo se tuj i ponešto dulje obširnijim razglabanjem naših nazora, držeći se one; Uz jednake dužnosti — jednaka prava! Kako su do sada na svih učilištih tako zvani šumarski diplomni ili konačni izpiti slabo odgovarali svrsi, akoprem ih je mogla jedino uvidjavnost potrebe stvoriti, to se u novije doba u mjerodavnih krugovih ozbiljno povela rieč, da se uz lih praktične državne -šumarske izpite uvedu još i teoreticni državni izpiti, koji medjutim faktično i u bitnosti ne bi bili ino, nego li je već namišljeno bilo kod ostvaranja rečenih diplomnih izpita. Tako je n. pr. ova namjera i u najnovijem ministarskom nacrtu 0 državnih izpitih u cislajtaniji postala činom, u koliko se je^najme država odlučila od svojih kandidata zahtievati u buduće t. z. teoreticni državni izpit, koji bi se imao prema dosadanjim ustanovam diplomnog izpita na c. kr. visokoj školi za zemljotežtvo pod posebnimi modaliteti polagati, pa tek kandidati, koji su več taj teoreticni državni izpit položili, moći će |
| ŠUMARSKI LIST 3/1881 str. 5 <-- 5 --> PDF |
— 109 ™stupiti u državnu služba, da se onda i opet nakon propisanog broja godina prakse podvrgnu t. zv, praktičnomu šumarskomu državnomu izpitu. Pošto postoji i na našem šumarskom učilištu od najnovijeg doba neka vrst takovog teoretičnog državnog izpitaj po kojem se kandidat tek proglašuje za šumarsku praksu sposobnim ili nesposobnim, to bi se u interesu same stvari najjednostavnijim putem dalo u kratko u nas ono isto postići ^ što ce u cislajtaniji još mnogo truda stajati. Uvede li se pako i taj u narav same stvari sadržani postupak, to bi se dakako morala tomu primjereno takođjer i ona u osnovi pod §. 3. spomenuta kućna radnja posve izostaviti. — Kadgod se je pako o tih šumarskih državnih izpitih, pa bilo gdje, razpravljalo, yazda se je velika važnost polagala na to, da taj državni izpit ima koliko moguće praktični karakter, t. j . da se mora samo praktična naobrazba i vještina kandidata, ne pako teoreticno njegovo znanje izpitivati, što je naravno tek samo onda moguće, ako je kandidat svoju teoreticnu sposobnost i znanje polaganjem inog (dakle teoretičnog strogog) izpita već dokazao. Slažuć se pođpunoma sa dieljenjem izpitnog povjerenstva u stalno i vremeno, željeli bismo, da se ipak samo izpitno povjerenstvo — umjesto iz predsjednika i dvijuh — iz trijuh članova sastoji, a uz to da se dodieli još koji perovodja zemalj. vlade za vodjenje zapisnika, kako je to n. pi\ običajno u cislajtaniji. Glede prostorija, gdje da se izpit obdržaje, mogla bi se možebiti koja shodna sveucilištna dvorana ustupiti, kako to biva kod polaganja inih državnih izpita. Mjesto da se svjedocbe i zapisnici pod vladinim pečatom izdavaju, dotično zaključuju, preporučili bismo, da se za izpitno povjerenstvo izda posebni pečat sa napisom: „Povjerenstvo za polaganje kr. državnog šumarskog izpita´^ uz zemaljski grb. — što se nadalje tiöe načina ocienjivanja kandidata, preporučili bismo isti postupak po jedinicah, kako je u cislajtaniji običajan. Predmeti diele se po važnosti, a isto tako i brojevi redova; „nedovoljno" označuje se-iiišticom, „dovoljno" sa 1, 2. 3, „dobro" sa 2. 4. 6., „veoma dobro" sa 3. 6 i 9 itd. Obzirom na opetovano polaganje državnog izpita kod onih kandidata, koji su na izpitu jednom pali, držimo da je dovoljno, ako se u obće samo dvokratno polaganje izpita dozvoli. — Treći puta |
| ŠUMARSKI LIST 3/1881 str. 6 <-- 6 --> PDF |
^ 110 polagati državni izpit znači rek bi prisiliti povjerenstvo, da kandidata propusti, a samo se po sebi razumieva, da se u slučaju opetovnog polaganja izpita mora čitav izpit u cielom svom obsegu iz nova praviti, i to najmanje tek po izminucu jedne godine. U koliko se nadalje iz rečene osnove razabire, ne ima tamo spomena o zamjenicih izpitnib povjerenika, što bi svakako uvrstiti trebalo; s druge strane opet scienimo, da bi se gdjekoje točke, koje su u samoj osnovi spomenute, mogle možda umjetnijfc uvrstiti u posebni naputak za povjerenstvo šumarskog državnog izpita, koji će se i onako napose morati izdati. Tiem bismo bili u kratko spomenuli naše primjetbe pogledom na sadržaj rečene osnove, pak bismo svršavajuć ta razmatranja samo još jednu ne manju važnu spomenuti željeli. Sa polaganjem šumarskog državnog izpita i njegovimi ustanovami bit će bez dvojbe u najtjesnijem savezu (osim obće prednaobrazbe i strukovnog naukovanja) još i propisana dvo- dotično trogodišnja šumarska praksa kandidata. Ne ćemo tuj da i opet spominjemo stare jade i poznate tužaljke u tom. obziru, al ne možemo propustiti, a da ne iztaknemo prieku potrebu, želi li se i zbilja valjan uspjeb za buduće polučiti, da se vis. vlada pobrine, neka se čim prije ustroji dovoljan broj i zbilja poučnih šumarsko-vježbeničkih miesta, i to bez obzi)´a, bila ona sa plaćom ili nagradom, ili pako i bez plaće. Spomenusmo to zato, jer dosadašnje posvemašnje skoro pomanjkanje šumarsko-vježbeničkih miesta u nas i sbilja se može smatrati najvećom rakranom na^e šumarsko - državne uprave. Potreba te institucije možda se i nije dosada toliko osjećala, nu očevidno biva danomice sve priečom, jer dočim se broj izpražnjenib šumarskih miesta sve to više umanjuje, raste nasuprot danomice broj kandidata za šumarstvo. Ne upuštajući se medjutim tuj jo^´ i u dalnja razglabanja 0 tom predmetu nadamo se, da će o tom toli važnom pitanju svakako još prije, nego li se oživotvori, još i u kojoj anketi strukovnjaka temeljito razpravljati. |