DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 2/1881 str. 21 <-- 21 --> PDF |
— 77. -^ ^ Godišnji uvoz kopnom. Drvlja se nvezlo: 1872—74. 1875—77- 1878—79, Gradje -- kub. met. _ . 31.765 f)9.235 65.650 Goriva „ ,^ .. / ´ 9.680 15.822 20.678 Drvnog ugljevlja metr. cent 75 1.570 1.235 D rven e r ob e: Proste ~ metr. cent. 1.978 4.444 6.571 Polufine „ ,, 424 173 767 Fine´ „ ,, .; .. -685 1.258 43B Bacava i bađanja............. — — 235 Smolina: Tekline, metr. cent — 127 68 Kolomasti „ 7 31 —- Katrana „ ^ „ 260 — 583 Trieslaimastila: Kore, metr. cent ,.. . 139 159 379 Suma „ „ 34. ,. 528 "´ 75 Drva za bojadisanje metr. cent. . — — 28 P e peljik e: Pepeljike, metr. cent 1 9 6 Dočim ove brojeve zabilježismo bez svakog dalnjeg prišivka, uvjereni smo, da će svaki našib članova iz tib vele zanimivih izkaza moći koju tu zanimivu, a donekle valjda i poučnu razabrati, Šumarstvo u kneževini Srbiji. Kako je jur priznano, đa smo mi Hrvati i Srbi jedan te isti nai-od, ter kako se u najnovije doba, Lvala bogUj i u našib političnih krugovib ta naša narodna jedinstvenost sve to više priznaje a i cieni, to držimo, da ne bi ni od strane našega družtva s gorjega bilo, kad bi nastojali bar za buduće uzimati primjereni obzir na razvoj i odnošaje šumskog gospodarstva srodnih nam naioda balkanskog poluostrva. A kako je Hrvatska baš u šumarsko-gospodarskom obziru od svib balkanskih |
ŠUMARSKI LIST 2/1881 str. 22 <-- 22 --> PDF |
- 78 — država ne samo najnaprednija j no u obće i jedina zemlja, posjednjnća jur već svoje narodno šumarsko osoblje, škole i uđružbe, to držim, daje ne samo u interesu naroda našega, no i donekle i do budućnosti hrvatskog šumarskog stališa, da nastojimo tu duševnu hegemoniju šumarstva našeg takodjer i u moralnom pogledu izcrpiti. Mislim pako, da bi nam to najprije za rukom pošlo tim, budemo li cim veću pozornost obraćali takodjer i na spoznavanje i proučavanje šuraarsko-gospodarskih odnošaja tih naših južno-slovjenskih suplemenika. Zaoto nam budi sada ovdje dozvoljeno spomenuti članak broja 41. biogradskog ilustrovanog lista za poljsku privredu „Težak" pod naslovom: „Potreba uređjenja našeg šumarstva^´, koji nam stanje šuma i šumskog gospodarenja u bratskoj kneževini na slie deći način karakteriše: U prijašnjih člancih „Težaka´´ predstavljeno je čitaocem, koliko se mnogo i naglo, i zašto se zatire gora u nas; već taj jedan fakt, što je zatiranje gore uzelo toliko silnog maha, — dovoljno tvrđi, kako je jaka potx-eba, da se što bržim i dobrim uređjenjem našega šumarstva predupredi i očuva od očevidne propasti i satiranja bar taj ostatak naših šuma. Mi ćemo pokušati, da izložimo potrebu za uredjenje našeg šumarstva sa slieđeća dva gledišta, naime: I. Da li su nam i u koliko nuždne šume , i je li i v koliko je nuždno, da se one čuvaju, podižu i unapj-eđjuju? i II. Da li nije možda i sađanje uredjenje šumarstva kod nas dovoljno? xld I. Hume su u glavnome dvojako koristne; prije svega svojim moćnim iiplivom kao cjelina na klimu, kulturu, blagostanje , pa ća i običaje ljudstva; a zatim svojim glavnim i mnogostiukim sporednim proizvodima za raznovrstnu materijalnu upotrebu čovjekovu. Kao cjelina koristne su nam šume, a često i neobhodno nuždne, što one moćno uplivišu na temperaturu izvjestnog predjela, i sto održavaju umjerenost izmedju najveće žege i najveće hladnoće; one umjeravaju sunčanu pripeku, a ublažavaju zimnu hladnoću. — Ne manje snažno pako uplivišu šume i n^ obrazovanje atmosteiičkih taloga, jer je u šumskim predjelima izparivanje veće, lakše i ravnomjernije, no na otvorenom polju; a postavša vođena para ne odilazi tako brzo, niti se pak sbog |
ŠUMARSKI LIST 2/1881 str. 23 <-- 23 --> PDF |
´ ^ 79 -^ , umjerene toplote rnože da nakupi i održi u velikoj koližini u parolikom stanju, već se razhladjivanjem vazduha odnriah pretvara u rosu, maglu, kišu i snieg. Kolika je velika pripomoć šuma za obrazovanje vodenih taloga, toliko je jošt vise neocjenivo djelovanje njeno na smanjavanje i ublažavanje opasne pustoši uslied plaliovitili kiša i povodnja. Grdne i najčešće trenutne poplave kao i tolike opustjele već njive i livade skoro svuda izpod kamenitih ili pjeskovitih brda i brežuljaka, — datiraju se i kod nas istina od skoro, ali na žalost od onoga doba, od kada gramzivost naša sasiče i utamanjuje naše šume ne samo po ravninama, koje su udesne za obradjivanje, već i po najgorim pjeskovitim kamenitim brdima. One regulišu ne samo vlagu i atmosferske taloge u obće, već i sam tok vođa. Sanitarska vriednost šuma dovoljno je takodjer dokazana, naročito u pogledu izvjestnih, ponajviše priljepćivih i vrlo opasnih bolesti, protivu kojih je svaka Ijekarska pomoć uzaludna, tako da se održavanje šuma svuda i sbog toga smatra kao životno pitanje. Dejstvo šuma pri raznim plućnim bolestima poznato je od pamtivieka, jer paćenici od tih bolesti žudno se primiču šumi, da se nasite svježa vazduha. Pa tko još ne osjeti onaj slatki duševni utisak, što mu ga šuma pricivunja, čim u nju stupi? I estetički značaj šume dovoljno je poznat i opravdan, a i tipus jednog naroda sasvim je drugaČi u šumovitim predjelima. U šumama i šumskim predjelima nalazimo svježe^ zdrave vesele ljude, naprotiv wa ogolićenim bregovima slabe i boležljive. Sve dovde napomenuto, a i još mnoge nespomenute dobre strane šume neosporno kazuju, koliki je upliv šume na čovjeka, na njegovo dobro i zlo, a nebrojeni i istiniti primjeii i slučajevi svakojakih bieđa i nevolja uslied zatiranja šume iz blizke prošlosti kao i sadašnjosti u svima skoro državama, negde više negde manje, — neka su nam nauk žalostne, no osvjedočene istine, sadržane u ovoj izreci: „siečenjem drva i zatiranjem šume idemo na to^ da dobro svijuh pokolenja zakopamo, da ih dovedemo sigurnoj moralnoj i fizicnoj pi^opasti.". Ali šuma pored raznovrstnog svog upliva koristi ljudstvu mnogo i premnogo i svojim proizvodom. Grlavni proizvod šumski, drvo, bješe sve do skora neobhodna životna potreba; no |
ŠUMARSKI LIST 2/1881 str. 24 <-- 24 --> PDF |
— 80 —sada, ma da je u domaćoj ekonomiji u nekoliko, a u tehničkim poduzećima u mnogome drvo zamienjeno praktičnijim i jeftinijim .sredstvima, ipak ne gubi mnogo od svoje raznovrstne upotrebe. Ono ima veliku vriednost kao drvo za gorivo, kao materijal gradjeidnski i kao sirov industrijski materijal. U koliko bi mu prema tome bila smanjena upotreba u jednom pravcu, neće još nastupiti vrieme, kada će se to moći učiniti i u svima, ostalim. Osim drveta šume nam daju i mnoge sporedne koristi, kao: travu, žir, voće itd., koje su kako gdje,, negdje od.veće,, a negdje od manje upotrebne vriednosti. U dalje i obširnije izlaganje pojedinih koristi od šuma ne ćemo se ovde upuštati, pošto smo to učinili u drugom jednom članku i doeim ovome članku to i nije cilj. I ovo, što je izlo ženo, samo je zato, da posluži kao osnova za riešenje prvo po-. stavljenog pitanja inieno: da li su nam nuždne šume i valja li ih čuvati, podizati i unapredjivati? Prema ovako jasno postavljenim koristima, što ih čovjek i ljudstvo u. obće od šume ima, izgledaše mnogima možda smiešno ovo pitanje. Doista pri pametnoj i svestranoj ocjeni..navedenih koristi pitanje je ovo posve izlišno. Ali postupci naši,sa šumom, a osobito suvišno i bezrazložno satiranje navodi nas i na to pitanje: pojimamo li mi doistnu koristnost, naprema tome i nužnost naših šuma, kad ih ovako ravnodušno zatiremo? S pogleda koristi, koje nam čini šuma svojim uplivom kao cjelina, kao biće, mislimo, da će jedva biti koga, koji bi i do te zablude došao, da odriče potrebu čuvanja i održavanja naših šuma; ali valja više i pravilnijeg shvaćanja svijuh tih koristi, kako ne, bi ravnodušno činili ono, o čem smo uvjereni, da, ue treba činiti, kako ne bi dakle upropašćivali naše šume pri svem tom, što vjerujemo, da su nam one nuždne. Posljedice od satiranja šuma mi već jako opažamo u če-^ćim pojavima raznih elementarnih nepogoda, — kao što su nagle i suvišne kiše, a tim naravno mjestimične poplave, a odma zatim ljute i žestoke suše i t. d. Već pojavi ovih nepogoda, a naročito opažene iz^ mjene u počinjanju, ,trajanju i prestajanju godi:xnjih vremena kao i jaka ostupanja u pojavu kišnih, igetrovitih i sunčanih dana, — sve to izazivlje i kod najprostijih pomisao : da li sve to đrugčije biva sada no prije nekoliko godina, odtuda. što u |
ŠUMARSKI LIST 2/1881 str. 25 <-- 25 --> PDF |
— 81-^ toj i u toj okolini ne ima više šuma, kao što negda bjehu! Ali takove misli, ne pojedinoga no i svijub nas, već su kasne i slaba su iitjeba. One šume, koje nismo podigli ni odgajali, već ih prirodno odgojene nasljedili, nismo umjeli ni htjeli ni očuvati, nego smo ih do koi:´jena utrli, a da ih iznova podižemo i gojimo i ne pomišljamo, i onda nas ni sva zapomaganja od češćih nepovoljnih vrenienih. slučajeva ne mogu spasiti. I s gledišta koristi, koje imamo od šuma upotrebom njenih proizvoda, nuždne su nam^ume, još nama nuždnije no drugim naprednijim državam. Kod nas je drvo u upotrebi kao gorivo još i n mnogim tehničkim poduzećima, gdje je u drugim zemljama davno već sasvim zamienjeno jeftinijim i praktičnijim gorivnim sredstvima: u domaćoj pak ekonomiji ono je izkljućivi gorivni materijal. Kao gradjevinski mateiijal drvo je takodjer u nas posve malo zamienjeno drugim sredstvima, a u poljoprivrednim i u obće seoskim gradjevinama ono je jošte u svemu skoro izkljućivi materijal. Ono je kod nas jošte malo zamienjeno i ondje, gdje bi probitačnija pa i jeftinija bila upotreba gvoždja mjesto drveta. Osim drveta šume su kod nas negdje vi^e, negdje manje nuždne i koristne radi upotrebe sporednih njihovih koristi. Popaša i žiropaša još jedino u šumah valjanih ima. Raznoj divljaci pribježište su naše šume i mnoge još sitnije i mjestimične koristi iz šumskih predjela mogu se uživati samo donde, dokle šume postoje. Koliko su važne pobrojane potrebe za pojedinca, toliko je šuma znatno nuždnija, da pruža našoj državi bilo neposredno u surovom ili izrađjenom materijalu, bilo posredno mnoge i osjetne potrebe i koristi. U Srbiji, kao svuda, sixme treba da predstavljaju obilat izvor dohodaka i snažan i neižcrpljiv predmet bogatstva njenog. Što šume to do sada kod nas bile nisu, samo je za sažaljevanje; jer izključivo sa nemara i sa posA^e malo pokušaja za uredjenja šumarstva kod nas — država jošte- jednako vuče jedino neke neznatne koristi od izvoda drva i ostale gradje, a sve druge mnogo pretežnije ko risti, što ih može i treba od svojih šuma da vuče, za nju jošte i ne postoje. Šta više dosadanja državna suviše mala briga za naše šume učinila je, te je obstanak njihov već u pitanju^ zbog čega tako malo joj i mogu poslužiti kao jamstvo kakovih sigurnih dohodaka |
ŠUMARSKI LIST 2/1881 str. 26 <-- 26 --> PDF |
— 82 — Neosporna je dakle nužnost šuma i kod nas kako i za pojedinog i sve nas skupa, tako i za državu našu. I jedva bi bilo koga, koji bi to poricao. Samo svima pa i državi našoj potrebxije više uvidjaynosti i svestranija ocjena i pogled na važnost naših šuma, te na taj način i ozbiljnija briga za održanje njihovo. Pitanje o održavanju i unapredjenju šuma kod nas joHe ni ukoliko ne dolazi ni u sudar sa poljodjelstvom, niti se zato opaža i najmanja potreba. Kod nas još i ne ima poljođjeljstva tolikoga objama i savršenstva, da bi mogla otvoriti borbu protivu šuma i težiti, da se što više šumskog terena preobraća u kulturno — žiratno — zemljište; naprotiv dobar uspjeh današnje naše poljoprivrede u tiesnoj je svezi sa bićem i održanjem šuma, i riedki je naš poljoprivrednik, koji uz svukoliku poljsku radnju ne vodi opažnu brigu i o očuvanju po kojeg svog branika, jer tek ako ima i dobrih zabrana pored valjanog ura djenog polja i odnjegovane stoke, — onda se smatra za domaćina i zemljodjelca na svom mjestu i onda se i sam opaža za dovoljno osiguranog sa svima potrebama, nužnim mu za radnju njegovu. Šume su nam i inače već toliko umanjene i na nzak prostor svedene, da bi se jedva i riedko gdje i dala prilika, da se iztakne: da li bi koristnije bilo, daše izyjestna šumautre u korist poljoradnje, jer skoro svuda šume kod nas pokrivaju mahom samo ona i onakova mjesta, koja su šta više i nepristupna, a kamo li da bi se mogla koristno obradjivati, kao njive, vinogradi, livade i t. d. Ne dakle s pogleda tog, da se šumsko zemljište koristnije upotrebi za poljoprivredne cieli, nego iz nedovoljne ocjene prave važnosti i koristnosti naših šuma, a često još iz gramzivne težnje za posebno koristovanje upotrebom drveta i ostalih koristi, što ih šume daju, — one su kod nas već svedene na suviše ograničen prostor, tako da nam se skoro javlja, ne neopravdano no sa dovoljno razloga, pitanje: da li nam je sadanji rejon šuma dovoljan ili će možda biti potrebe, da se izyjestna pa i mnoga kulturna zemljišta preobrate u šumska. Poljska privreda u nas sa šumskom mora stojati u tiesnoj svezi i koracati u svome razvitku uporedno? pođpomažući se. Današnji stupanj razvića naše poljske privrede ne predstavlja još ni malo potrebu smanjivanja šumskih predjela u korist poljođeljstva, i prema tome i u tom pogledu |
ŠUMARSKI LIST 2/1881 str. 27 <-- 27 --> PDF |
— 83 — jasna je nužnost ne samo održavanja postojećih, no i podizanja novih šuma. Ad. II. Sa pitanjem: da li nije i sadanje uredjenje šumarstva dovoljno? — mogli bismo odma biti na čistu, davši kratak a jasan odgovor: Današnje uredjenje našeg šumarstva ne samo da je nedovoljno, no je u obće ništeno. No ipak nužno će bitij da se malo pozabavimo i na iijemj te da to baš objasnimo i dokažemo. Svekoliko uredjenje sa svima dosadanjim zakonim propisima o našem šumarstvu izloženo je u zakonu „šumska uredba" od 1861 godine. Osim ove uredbe izašle su za tim 2j 3 dopune i razpis 1. minist, financija od 1872 god. Br. 2924 0 ustanovi i postavljanju državnih šumara. I to je sve. Ne može se poreći, da je ovom šumskom uredbom, i ako još prije 20 godina, obuhvaćena misao o početnom iiređjenju, a naročito održanja postojećih šuma, dosta jasno i dovoljno prema vremenu, kada je stvarana. Ali najveća mana i pogreška ta je, što se ni onoliko, koliko je njom propisano i uredjeno, nije u djelo privelo, jer i ako je što učinjeno, to je bilo više forme radi, a prava celj postižena nije. Glavno što je valjalo riešiti i u djelo privesti, čim je pomenuta uredba izdana, to je: ograničenje šuma po svojini i bar približno i po prostornosti. Ovo samo da je učinjeno, kao što valja, pa bi se šume na-^e doista mnogo bolje sna^le, niti bi se mogle ovako grdno i nemilo satrti. Podjela i odredba šuma po svojini liepo je i jasno predstavljena u šumskoj uredbi, ali zalud, kada je ostala neostvarena. Izlišan kao da je bio i onaj posao, što su ovoj celji izašiijane neke komisije odma pošto je spomenuta uredba u život stupila, — kada je njihov rad mahom ostao tajna kancelarijska, pakao takova bačena u arhivu vječitog zaborava ili što je još gorje, ako rad njihov nigdje ni zapisan nije, no je sveden samo na to, što je prisutnim kmetovima i seljacima rečeno: do tog i tog potoka ili drugog mjesta po seoskom nazivu bit će šuma privatna i selska, a odatle dalje državna. Priča se samo, kako je izvjestna komisija prije dvajestinu godina išla po šumi i kako je ona opredjeljivala, koja će šuma čija ostati; ali ovakova pričanja niti daju kakove osnovane sigurnosti šumarima ili cuvaxima šuma, da te šume kao takove doista smatraju i brane^ niti mogu i najmanje odvratiti ma koga, koji se sprema da odpočne sječu i prisvajanje takove šume. |
ŠUMARSKI LIST 2/1881 str. 28 <-- 28 --> PDF |
_ 84 — Najpreče i najvažnije opredjelenje u sadanjem našem šumarskom zakonu većinom clakle nije ni u koliko ostvareno, a ako se je negdje i htjelo da ostvari, to je ipak suviše nepodpuno učinjeno. Kada se osnovno opredjelenje kakvog zakona ne oživotvorij onda je sasvim naravno, da i sva ostala opredjeleiija takog zakona malo ili nimalo ne vriede. No i ostali propisi ovog zakona niti predstavljaju dovoljno pođpunosti, niti su sami po sebi predstavljeni tako, da se doista mogu i moraju vršiti. Najveći dio ovog zakona zauzima propis prava upotrebe drveta za državnu, općinsku i privatnu potrebu iz šuma, obće narodnih i obćinskih. Pobrojavaju se svi slučajevi, u kojima država i opštine imaju prava slobodne sječe drva u šumama, a zatim i sve potrebe pojedinaca — privatnih, na ime kojih mogu negdje i bez dozvole i prijave, a negda sa dozvolom bezplatno sjeći drva, pa bilo u obćinskoj bilo u obće narodnoj šumi. Propisuje se do pojedinosti uputi način, kojim se dobija dozvola za bezplatnu sječu drva, pa se zatim u kratko napominje, kako se dozvoljava sječa za špekulaciju. I pri svem tom, što je ovaj dio dosta obširno i podpuno predstavljen u ovome zakonu, opet koliko je to malo pripomoglo očuvanju naših šuma ?! Izgleda kao da je postalo izlišno svekoliko ovo pobrojavanje slučajeva bezdozvolne i dozvolne bezplatne sječe, kao i slučajeva nedozvoljavanja sječe šuma, — kada dejstvo zakona i vršilaca njegovih nije imalo ni toliko upliva, da u narodu našem bar izmieni, ako ne sasvim izkorjeni ono vajkadašnje mnienje njegovo o šumi, da je to obće dobro, dobro bogom dano, i da.takovo može vSyaki uživati, upotrebljavati, pa ća i tamaniti onako, kako se kada njemu prohtje. Doduše narod naš umije dosta dobro da cieni šumu, kada je ona njegova sobstvenost, ali kao obće narodnu, kao obćinsku on najgroznije umije da satire, pa to čini ća i bez zazora, što je to takodjer zakonom zabranjeno. Ovo jasno kazuje, koliko je malo ovaj naš zakon obuhvatio onaj dio, što se u nauci šumarskoj zove šumska policija, i koliko je blag bio pri propisivanju kazni za šumske štetočine. Upravo zakon ovaj skoro ništa i ne propisuje u ovom pogledu. Ono malo napomena u nekoliko paragrafa o kaznima pod IX. |
ŠUMARSKI LIST 2/1881 str. 29 <-- 29 --> PDF |
— 85 ~ , odjelkom ovog zakona toliko je tek koliko da zaplašuje. Istina zakona blagost u ovome može se podpuno da opravda time. što je u vremenu sastavljanja ovoga zakona malo i bilo možda potrebe, da se taj dio do pojedinosti i u većoj strogosti razvija, jer satiranje gore ni iz daleka nije bilo onda tolikoga objama i tako i´aznostrucnOj kao što je ono kasnije nastalo i kao što iz dana u dan sve veći mah obuzima. Ovom šumskom uredbom htjelo se je da reguliše i pitanje 0 davanju zemlje oskudnim ljudima. No u njem je kanda najveća pogrieška učinjena, kao da se onakovim propisom, kakovo postoji u ovoj šumskoj uredbi, išlo više na to, daše oskudnima pomogne, nego li što bi to bilo kakvo pravo zakonsko uredjenje. U samoj stvari ništa više i nema no golo uputstvo, kako da oskudni dodju lahko i jeftino do zemlje najprije za uživanje, a po tom i kao zakone sobstvenosti. I doista priznat će svakij koji se je ijole bavio promatranjem naših šuma, da je ovo „davanje oskudnima" najvećim diel om našu šumu upropastilo. Ovo davanje išlo je svakojako, kako gdje ~ tek većinom sasvim nepravilno, nezakonito, otraički i do skrajnosti varljivo. Pod ovakovom obrazinom i najveći bogataši prigrabili su veće ili manje, a gdje gdje i grdno velike prostorije šuma obće narodnih i obćinskih. U najviše prilika vlast davanja i odredjivanja zemlje oskudnima koncentrirala se jedinstveno u kmetovima, u obćinskoj vlasti, i na taj način izbjegla se i ta jedina kontrola u tom davanju, na ime: odobravanje od strane više državne vlasti, da se kome zemlja dade. Kmetovi i odbornici odpoćeli su sami riešavati i davati zemlje oskudnima, i kada već i sami kao „oskudni^´ prigrabe mastne prostorije šumske ili utrinske zemlje, onda razumije se ne može se već na ino, no i svima drugima dati, samo ako se jošt imade odkuda da daje. Iz ovakovog pak davanja zemlje oskudnima proizašlo je zatim prisvajanje i otimanje obće narodne i obćinske šume i zemlje, te tako mnoge obćine, pa i čitavi srezovi i okruži, ne imaju više ni stope obće narodne ni obćinske šume, pri svem tom, što su ih prije nedavnoga Yvemena imale u izobilju. To su glavniji predmeti, koje je šumski zakon obuhvatio. 0 podizanju i njegovanju šume, o njenoj upotrebi, pa zatim o regulisanju prava službenosti, o čuvanju šume, postavljanju |
ŠUMARSKI LIST 2/1881 str. 30 <-- 30 --> PDF |
— 86 — personala šumskoga i uredjenju dužnosti., odnošaja i prava njihovih, o svem tom skoro ništa ne ima u sadanjem zakonu. Po koja nuzgredna napomena o zasadjivanja šume samo na izvjestnim mjestima, o dužnosti kmetova i policijske vlasti, da o šumama vode nazor i uput na neke prastare i preživjele uredbe o popaši, žiro vini i suvaöenju trgovačke stoke, — ne može se smatrati ni u koliko ni kao približno dovoljno za postignuće cilja, — niti daje i najmanje jamstva, da će se doista i onoliko i onako raditi, koliko je i kao što je tamo spomenuto. Pored predmeta obuhvaćenih sadanjim šumskim zakonom neobbodno je potrebno, da u zakon uđje i što podpunije se predstave u zakonskoj formi i ovi gori pobrojani, jer je nastalo već skrajnje vrieme, kada valja ozbiljno misliti o obstanku još postojećih šuma, a ne manje i o podizanju novih, na razvalinama nerazložno satrvenih. Na kratko, sadanje uredjenje našega šumarstva posve je nedovoljno, nepodpuno i nesavremeno. Kada je već i samom naukom primljeno načelo, da se država brine 0 svojim obćinskim, pa u nekoliko i privatnim šumama, onda ni naša država ne može biti nemarna prema toj grani svoga staranja, koja je takodjer od prevažnoga upliva po njen obstanak, razvitak, napredak i blagostanje njenih državljana. Dužnost joj je, a preka je potreba, da prema tome i zakon šumarski što prije izda i udesi onako, kako će on podpuno odgovarati današnjim potrebam. Imena našemu hrašću. Po prof, W. Wessel3^-ti. U netom izašlom programu ceske šumarske škole u E ulenberg u za g. 1880. nalazimo medju ostalim veoma zanimiv članak od g. prof. W. Wessely-a: „Die Namen unserer Waldbäume", iz kojega spominjemo: 1. (^iiercns pedunculata. Ehrh. Willd. Brkhs. Htg. Rehb. Doli. Pok. Kotschy, Nördl — Quercus robur a. Lin, — Quercus robur I. pedunculata A. De C. Nouv. Duh. Loud-— Quercus germanica Lasch. — Quercus femina (foem.) Linn. Du R. MilL Du Harn. G-led. Bgdof. Roth. — Quercus robar pedunculata Mert. - Qaercus racemosaLam. Du Ham. - Quercus Hemeris |