DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1881 str. 11 <-- 11 --> PDF |
^ ^ 07 ~ sluSaj takodjer i prinuka, da u interesu stvari i u tom listu koju prosborim ob uzgajanju višnje i važnosti ter probitačnosti uzgoja takovih višnjika. Kod nas u Hrvatskoj nalazimo više vrsti višnje^), jedna je obiöna višnja (Cerasus caproniana), slična trešnji, sa sasvim gladkim, svjetlim i kožnim lišćem i mnogimi izdanci ili mlazovi, što izbijaju iz njezinoga korjenja, od kojih su naši Bošnjaci, boraveći u tih krajevih pravili cibuka; druga je dalmatinska višnja (pnmus marasca), treća je vrst pako t. zv, višnja rašeljka, (prunus mahaleb — Steinweichsel), a to je baš ona vrst, o kojoj ćemo ovdje prije svega razpravljati. Grm je to 10—18 stopa visok, okruglo-jajastim lišćem, koje je obsrcasto, oštr- Ijato, tupo, pilovito, gladko plešivo; bieli cvjetni grozdovi su omaleni; cvati prije nego lista; voće okruglo-jajasto, crnkasto, veće od graška. Raste po prigorju, imade osobit-o mirisno crvenkasto drvo (rašeljkovina) crvenkaste kore, a što je za nas najvažnije, prava mu je domovina u Europi naša krševita Dalmacija. Drvo je osobito u novije vrieme predmet živahne i izdašne trgovine, trebaju ga bo, kao što je poznato, tokari, rezbari, stolari, ali i sapunari. Domaći naši žganicari (ijiquerfabrikanten) peku od voća maraskom oplemenjene rašeljke poznatu sladku žganicu, zvanu „maraschino"; osim toga je u Dalmaciji i po susjednih krajevih Bosne i Hercegovine ta rašeljkovina važan predmet obćeg narodnog domaćeg rukotvorstVa, tamošnji žitelji bo ne samo da prave iz njega prekrasne čibuke cesto velike upravo vriednosti, nego i ine domaće rukotvorine, kako nam to medju ostalim jasno takodjer i g. 1876. na Skradinskoj gospodarskoj izložbi izloženi predmeti pokazaše. Isto tako je uzgajanje te rašeljkovine već odavna udomljeno po dolnjoj Austriji, imenito po bečkoj okolici, gdje je ne samo vele zanimiva no i važna proizvodna grana. Ne goje se pako tu višnjici već kroz malo ne stogodište sbog koristnog ploda, već jedino sbog izdanaka i mlazova, u kojih razvija kora sbog sadržine t. zv. cumarina (naziv one lučbene sastojine, koja rašeljkovini i višnjevini miris daje), osobito kad se za dobe cvatnje odrezani izdanci malo ugriju, preugodan miomiris^), n. pr. sličan 1) Vidi : Dr. Bogoslav Šuhk „BHjarstvo" str. 105. i 106. ´) Vidi: Dr. E. Ph. Dobner „Lehrbuch der Bot. f. Forstmänner" 3. Aufl. str. 276. |