DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1881 str. 45 <-- 45 --> PDF |
— 43 — ostalih velikaša. Uprava popisa povjerena bi teti liji, pošto je ona najpametnijom, najmudrijom, najpouzdanijom i najokretnijom pronadjena za obavu toga važnoga posla. Teta lija zahvali se skupštini na toj njoj povjerenoj časti i obeća, da će zahtjevu točno zadovoljiti i po svršenom poslu svoje izviešće podnieti, što bi imalo svakako koncem siečnja biti, za koje bi se vrieme skupština opet sastati imala. Kako bi urečeno, sakupi se pomenuta zvjerad i divljač na dan odredjeni u podpunom broju, željna saznati uspjeh popisa, koji ima teta lija predložiti; teta lija zbilja je prispjela i zauzev stolicu izvjestitelja izjavi, da joj je ponajprije nuždno slavnu skupštinu obaviestiti o svom putovanju. „Znajte" reče „šta sam pretrpila i mojima očima vidila, šta sve s nami biva." „Kako sam se, štovana skupštino, s Vami oprostila, dadoh se još isti dan na put. Prvih dana proturala sam se kojekako, nu u nepoznatom predjelu zabasala sam jedno jutro u šumi obćine lekeničke, gdje moradoh prileći, da se odmorim, al´ za čas opazim, gdje sniegom prti na tri noge tetak kurjak, umoren, izpruženoga jezika i sav krvav; —ja mu vičem ; „Stani tetče" i upitam ga, kuda tako rano ide, a on odgovori mi: „Potjera velika! organizirana hajka ide proti nami!" te doda, da je čuo, kako su lisice turopoljske guske pognjavile, pa tom prilikom da je stradao i on prav zdrav sa više svojih pajdaša i tako da se Ijutito na nje odadra. Ja, koja to nisam prigristi mogla, odgovorim mu- „Lažeš,ier sam ja već u novinah čitala, da se vi kurjaci u čoporih klatarite već i nabliz sela, da kradete i koljete, gdje šta živa ugrabite te da po cielu noć urličete, se nadvikujete i svatove pravite, pa onda veliš, da smo mi lije tomu krive." — Na to se on Ijutito sa mnom oprosti, i još mi rekne, da ga u popis ne uzimam, pošto će u najbližoj šikari svakako otegnuti papke. Ja mu želim sretan put i legnem, gdje sam namjerila da odpočinem". „Ntt medjutim čujem sve veću i veću viku hajkašku i puškaranje lovaca bliže prama meni idućih. Na to se ja povučem nešto dublje u gustaru, znajući, da se hajkaši po gustari, koja i meni samoj dodija, rado ne provlače, te obično u čoporu idu i viču, čim mi mnogo nahuditi neće, — a tako je i bilo. Hajkaši provikahu veselo kraj mene, a ja se već držah spašenom, kad Vam, gospodo, na jednom nabasaše na mene kapovi, od |