DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1881 str. 39 <-- 39 --> PDF |
— 37 — pose, zatim pako ću preći ua samu obću gospodarsku korist takovih šuma, valjanost drva, tehničku porabu i vrieđnost njegovu. Pitomi ili sladki kesten (Die Edelkastanie. — Fagus Castanea. L.; C. vulgaris Lam ; takodjer C. vesca Graert.) ovisoko je drvo, ako je iz sjemena niklo, inače se već u neznatnijoj visini od 8—12 m. počme razgranjivati, čineći jaku, granatu, prilično u širinu razvitu krošnju. Svoje ime stekao je od Castane, starinskoga grada Tesalije, odkuda su ga prvobitno u Italiju i k nam prenieli. Lišće mu je, kako je poznato, dugoljasto — bodkasto, oštrljato piljasto; mužke su rese dugačke i valjaste; plodnica ima 5—8 pregrada, ostalo kano u bukve, nu sjeme nije posve trouglasto, već s jedne strane pupčasto. Krošnja je prilično tamna, a korjenje naliči onomu hrasta, imade jak srčan korjen, koji kao i ostalo korjenje i žilje osovno ter duboko u zemlju prodire*, akoprem se za veće starosti jače korjenje takodjer i ravno površjem stere. Osobito je važno svojstvo u pitomoga kestena, da ima veliku životnu snagu, česa radi se brzo pomladjuje iz panjeva izboji, korjenjaci se pako ne umnaža. Cesto dostižu ovi izboji jakošću ista iz sjemena nikla stabla; moći je kesten takodjer i povalanjem pomladjivati. Hoćemo li kesten uzgajati lih samo sbog drva bez obzira na rodnost i vrstnoću ploda, to ga u nas po gotovo svagdje uzgajati možemo , pošto mu naše podnebje podpuno prija, a i inače je bez dvojbe obilježje te biljke južno, najbolje joj bo prija blago podnebje prigorja, isto se tako na južno-iztočnih i iztočnih obroncih pomladjuje bolje iz panjeva, na sjevero-zapadnih i sjevernih pako bolje iz sjemenja**; slabo uspieva na južnih i zapadnih obroncih, i to po svoj pri´ici s nedostatka vlage i radi čestih mrazova baš na tih stranah. Najbolje prija kestenu duboko i rahlo tlo; na tvrdu neraztvorenu i mršavu tlu ne- uspieva niti kao sitnogorica, nu tim laglje mu prodire korjenje medju pukotine razrovanih klisura , samo ako su ove dovoljno duboko raztrošene , s toga ju i na istih kamenolomih i ruljah nalazimo. Kesten podnaša prilično i samu sušu. Vlažno tlo mu ne prija, sveže tlo najbolje, nu i na suhom tlu još prilično uspieva, samo ako je duboko. *) Vidi. K. Gayer: Wa](ibau. 1. Banđ. str. 131. **) Vidi. Kaysing: Bauers Monatsehrift 1866. str. 490. |