DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1/1881 str. 33     <-- 33 -->        PDF

- 31 —
Otežkujuća, dapače i umištujuća okolnost po svakog posjednika
šuma je nadalje joS i u ministarskom naputku na str.


8. propisana skrižaljka o prihodu, koja izkazuje samo V stojbinskili
vrstnoća i to s toli velikim popi´iečnim prihodom na
drva, kakav se faktično u nas nigdje ne nalazi; ove su ustanove
tim štetnije, što se žalibože godine 1877. naknadno izdane
i ovu ustanovu ublažujuće ministarske naredbe, po kojih bi se
ovi izkazi zbiljnim obstojnostim imali prilagoditi, u istinu ne
izpunjuju.
Držimo, da bi prema navedenom postanku i sastavljanju
izkaza o drvnoj glavnici, zatim o izkazih, o predhođnih i
nuzgrednih prihodih, o važnosti kulturnih troškova i tenieljih
zakona ob oporezivanju zemljišta t. j . o zemljištnom prihodu,
kakvi je u skrižaljkah I. i II. izkazan, bilo suvišno još i dalje
dokazivati nevaljalost kao i nepravednost katastralnoga opredjeljivanja
čistoga prihoda šuma.


Medjutim ne leži glavni uzrok tomu toliko u samih ustanovah
obće pravedne učine očitujućega zakona ob uredjenju
zemljarine, koliko baš u samom provadjanju istoga. Po naravi
kao i slovu zakona zahtieva se samo poznavanje, dotično ustanovljivanje
zbiljnoga godišnjega prihodnoga viška, inclusive izdataka
za porez, koji se prihodni višak ima tek za buduće
onda jednoličnomu oporezanju podvrći. Jednolično ustanovljivanje
toga prihodnoga viška pako za šumske kao i ratarske
zemlje nepravedno je po šumarstvo, kako će nam to jasnije
predočiti sliedeći primjer:


Već smo prije iztaknuli, da se zemljištni kamati u šumarstvu,
koje nam godišnji prirast na panju predočuje, mogu tokar
pod konac gospodarske obhodnje prikupiti. Takovim prisiljenim
spravljanjem tih svakogodišnjih priraštaja na drvu
(zemljištnih kamato-kamata) pako nestaje po malo glavnica iliti
ona drvna gromada na panju, koja nam predočuje sadanju
vriednost u buduće tek sječi dorasle sastojine t. j . sadanju vriednost
neke glavnice, koju ćemo tek po izminuću mnogih godina
unovčiti, dotično dići moći. Bez dvojbe je dakle posjednik šuma,
ma i proti svojoj volji, prisiljen, u iznosu vriednosti prihoda
konačne sječe svojih šuma dići uz kamate same takodjer i onu
glavnicu, koja je tečajem razdobja obhodnje, n. p. 100-godifnje,
iz prištedjenih i svih dosad ne dotekavših kamata zemljištne