DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1881 str. 24 <-- 24 --> PDF |
— 22 — Tu posjetismo vodostaju kneza Švarcenberga, gdje su se upravo ustavljale i lovile cjepanice, tociljajuće se iz Krumave Od Krumave pa do Buđweissa treba tociljajućim se cjepanicam jedan i pol dana, a budjejovački vodostaj može da ulovi 10.000 jedrih metara drva. Tako se je g. 1878. ovdje zaustavilo 200.000 j . m. drva. — Cjepanice se na putu od 20 milja četiri puta iz vode vade, osuše i opet dalje tociljaju. Rešetka za ustavljenje popravlja se svake IBte godine. Sad posjetismo jošte glasovitu, od godine 1790. obstojeću Hartmudtovu tvornicu olovaka; tu radi 700 radnika, pa smo imali i ovdje priliku motriti ogromnu diobu radnje. Osim naših mehkih vrsti drva rabi se ovdje još i cedrovina, a grafit se dobiva iz Češke Šumave, mjesta Magrana. Za godinu dana izradi se ovdje 40,000.000 kom. olovaka. Preostade nam jošte Ritterov zavod za parno impregniranje i to si doskora pogledasmo. Impregniraju se većinom željeznički podvalci od mehka drva; sam posao obavlja so u ogromnih kotlovih sa cink-kloridom. Podvalci ostaju u kotlu 4´/2 ure, parenje traje 1^/2 ure, odvodba zraka l´/4 ure, a utisak 1^/2 ure Impregniranje jednoga komada od borovoga drveta stoji 40, a od hrastovoga 36 novčića; može se pako najednom impregnirati 230—260 komada. — Proboravivši kratko vrieme u Budjejovicah, ostavismo oko 3 ure po podne liepu ovu okolicu. Mogu uvjeriti svakoga čilaoca da nam se je težko, veoma težko, bilo razstati — kad je vlak pojurio, mi smo još rubci pozdravljali našega zadnjega predvotelja gospođina Marterera, koj nam je suznim okom vraćao onaj zadnji pozdrav. Još jednom svaki oko baci na grad, dok nam se misli u razgovoru ne svratiše na drugi tema. Doskora iz" čeznu sve, a mi se približavasmo žurno letećim vlakom pomalo našemu domu. — Putujući obraćali smo našu pozornost na sve važnije; čekajući na vlakove, imali smo priliku i nekoje gradove pobliže upoznati kao Linao, Celovac, Maribor i Celj. Grornjoštajerske Alpe kao i jezero gmundensko i mnogo drugo učiniše na nas ne mali utisak. Doskora prošli smo i naš liepi Zagreb, te eto nas natrag u Križevcu, gdje smo sada prionuli k novome radu, jer se stalo bližiti vrieme izpitom, nu krugovi naših slušalaca uviek su odsada puni razgovora 0 liepoj ekskurziji u „Češku". E. Slapničer. |