DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 4/1880 str. 47     <-- 47 -->        PDF

~ 207 —


Njemačkoj i Austriji dnevice konifere sve to više uvađjaju,
pošto nam dalje Englezka s njenimi drvnimi produkti upravo
niti jedan dan na svjetskom trgu zatvoriti ne može, pa pošto
niti ostale zemlje naše lirastovine utuci ne mogu, izjavljujem
se mirnom dušom proti uvadjanju četinjača.


Ne velim, da sam ovimi redci nepobitno dokazao rečeno
načelo, te da se momu razglabanju ne bi moglo prigovoriti,
ali kada s druge strane uvažim, da je god. 1879. samo na dužicah
izvezeno iz. Hrvatske do 20 milijuna, — a iz Austrije
ukupno do 30 milijuna, — tada mi se prije rečeno načelo tim
opravdanijim ukazuje. Ne smijem kod ovoga zaboraviti spomena
svakako vriednu činjenicu, da naša hrv. hrastovina prolazi još
uviek dobro, akoprem ju i druge zemlje na trg đonašaju. Ne
smijemo niti toga s vida pustiti, da na trgu najbolje prolazi
(zar je to zakon!) najbolja roba, pa nam je i to dovoljnim jamstvom,
da 6e naša hrastovina uviek dobro prolaziti.


U obće dalo bi se puno toga navesti, što bi nas silno ponukati
moralo, dabras t ne zamienjujemo četinjačami.


To je, velecienjena gospodo! sve, što za sada mogu navesti
u obranu našega ponosnoga brv. krasta. Znam da nije ni puno
ni znanstveno, a niti vlastitim izskustvom stečeno! Oprostite \
još sam mlad i neizkusan, pa se kod stvari ne mogu onako ni
zadržavati, kako mi um i volja hoće, s toga niti ne mogu ništa
reći 0 šumogojstvenoj strani ovoga pitanja. Ne zamjerite mi
ipak, što se ovom sgodom sjećam god. 1873,, koja je j^Česku.
Sumavu^´ uništila. Vi znate, veleštovana gospodo, da je spomenute
godine^omorikov pisar (B. typograkpus) baš u nazadak
porinuo šumsko gospodarstvo u rečenomu dielu Češke, te da
je ova u šumarstvu inače napredna zemlja kvarovala na milijune
forinta vriednosti. Ja ne želim Hrvatskoj ovakove godine,
znam da niti Vi, pa sam osvjedočen, da ćemo tomu nemilomu
gostu znati zatvoriti vrata. Uvažimo još i to, da i susjedna
Slovenska imade u četinjačab veoma nemiloga gosta, neku vrst


„Elatera", pa da od tuda nije dalek put k nam, tada nam je
pogibelj po obstanak četinjača tim bjelodanija. — Pa ne samo
zareznici, — već je tu nebroj drugih nepogoda, s kojimi nam
se je boriti, uzgajajuć četinjačke šume. — A niti požari nisu
malenkost, koji se u cetinjačnih šumah češće poradjaju, nego li


*) Gentraiblatt f. d. a. Forstwesea 1880.