DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1880 str. 42 <-- 42 --> PDF |
- 202 — bito kod nas, gdje su težaci tako skupi, a k tomu nevjesti tomu radu, pa kada mlade kulture i odgojimo, čine nam cesto dosta štete i zareznici. Uzmimo napokon da smo i odgojili žetinjaSe, to ipak ne ćemo moći na svjetskom trgu tim drvom konkurirati sa Kranjskom, Štajerskom itd. jer neki tvrde, da je njihovo drvo bolje, te se radje traži i bolje plaća nego li naše, a drugo ne imamo tih prometnih sredstva, koja imadu ove pokrajine, U gorah kod mora ti navodi ne stoje, jer tu se omorike i jele dobro plaćaju, te im je ondje domovina. Iz ovih navedenih činjenica dolazim do zakljußka, da se četinjača ima ondje odgajati, gdje je već od naravi obzirom na položaj, podnebje, tlo itd,, a da se umjetno odgaja samo u bukovih šumah kao umetnuto drvo, jer će se dobro moći upotriebiti kao slabo građjevno drvo za kuće i gospodarska stanja, a kao takovo u većih dimenzijah i za prodaju. Polag okolnosti mogu se preporučiti omorika i bor, a bilo bi za željeti , da se i na ariš uzme veći obzir, buduć bi ta vrst mogla dobro uspievati na pojedinih položajih, a osobito je dobro građjevno drvo. Korist odgajanja mješovitih šuma svakim se danom sve više obistinjuje i uvidja, pa se u Ceskoj i Saskoj na šumarskih skupštinah mnogo o tom razpravlja, te svestrano preporuča. Ako nam sada napose bukove šume ne nose većega dohodka, uzrok tomu stoji u tom, što ne ima kod nas indastrije. Ima doduše tvornica parketa i žigica, uglevja, željeza i drugih rudarskih proizvoda ali svako poduzeće leži u mrtvilu. Kada se jedanput Sava i Kupa regulira, posagrade željeznice i putevi, onda će usljed dobrih sigurnih i jeftinih prometnih puteva i vriednost drva u Hrvatskoj veća biti, a i naše šume veći dohodak nositi. Razprava gosp. Dragutina Nanicinija, protustavnika otočke imovne obćine, držana dne 11. kolovoza u sjednici hrvatskoga šumarskoga družtva u Vinkovcih. Slavna skupštino! Pitanje, da li se preporučuje u obće umjetno uzgajanje fetinjackih šuma u Hrvatskoj, 2;aslužuje oso |
| ŠUMARSKI LIST 4/1880 str. 43 <-- 43 --> PDF |
bito zanimanje ne samo nas hrv. šumara, već žitave Hrvatske, ono bo je sgolj hrv. narodno-gospodarstveno pitanje, zabtjevajuće ne samo svestrano strukovno znanje, vec i pravo domoljubno osjećanje. Da se to pitanje u svakom pravcu sretno riesi, treba uz znanje imati i đomoljubje, a k tomu obilne prakse. Rado priznajem, da nisam dorasao izreći konaSne odluke ob ovako velevažnom pitanju, pa bilo ma u kojem pravcu, ne zamjerite mi stoga, sto se ipak u razpravu uplićem. Ne vodi me k tomu ni izticanje moje osobe, a još manje, da bi moje rieci imale uplivati na Vašu odluku, izrečenu na temelju dugotrajnoga izkustva. — Ne! to mi je daleko, ja bi želio samo ono reći, što mi se u ovoj stvari pričinja prikladnim pogledom na obće obstojnosti domovine naše kao i onih zemalja, koje su u šumskoj trgovini s nami vezane. Prije no to zapocmem, moram reći da sam se obazreo na one krajeve prostrane nam Hrvatske, gdje je sama narav pustila, da se velebni naš hrast vije nebu pod oblake, dočim se ne mogu osvrnuti na one dielove, gdje se je na klisurine i kamenje uspjela vita jela i omorika, ponosno odbija-juć svaku navalu prirode. Ovakovo razdielenje mislim da je u suglasju i sa postavljenim pitanjem, pa da sada mogu svoju reći. Ja se u ovom pitanju obazirem na Hrvatsku prema ostalom svietu i to pogledom na šumsko-gospodarstvene odnošaje, jer mi se ćini, da ću do sretna zaključka doći jedino tim putem. Mi cew.o bo stvoriti zaključak za daleku budućnost, pa nam se je na budućnost i osvrnuti i to kakova će biti u nas i kakovu će imati druge zemlje obzirom na iztaknuti pravac. Ovakovom prispodobom uviditi ćemo, da li nas ine zemlje ne nukaju napustiti hrastovinu, pa se latiti četinjača. Dalje nam se je upitati, može li nas tko utuci na svjetskom trgu sa svojimi produkti. Do svega toga doći ćemo prispodobom dotičnih zemalja prema tomu, kako li je koja šumovita i kakove šume imade pogledom na vrst drva, te da li ovo ne će naš hrast utuci na trgu. Svjetskom trgovinom vladaju danas Amerika, Englezka i Francezka; Njemačka i Austrija po manje. One trgaju ne samo rukotvorinami, već i šumskimi produkti. K tomu imadu šumski produkti o bok i mnoge surogate. Pa akoprem je tako, i akoprem je u najnovije doba u Evropi obilna koliSina drva za |
| ŠUMARSKI LIST 4/1880 str. 44 <-- 44 --> PDF |
_ 204 sYafeovrstnn uporabu iz Amerike´ đorezana i još se uvaža, to će nas prispodoba o šumskih obstojnostih ipak o inaöem poučiti. Kako sam eitao, posjeduje Amerika u sjevernom dielu najviše četinjača i to jele; ^ sriednjein na kanadskih jezerih: breze j kestene, oraha i hrasta, od konifera jelu-hemlok (Pitchpine); u Mexiku: uljiku i zimzeleni hrast (Qu. ilex); niže prema polutniku nalazimo dakako paome, thuje i slično drveće. — U južnoj Americi nije toliko šume, koliko u sjevernoj, a i ono što je ima, nije od važnosti, jer je to drveće takovo, koje je, malo ne jedino tamo naei. 0 Englezkoj neće mi se govoriti, jer kako je poznato, ona je siromašna na šumi, a što je ima, većinom je u Školskoj. Nu kako je u Škotskoj južna međja nad 55^ sjev. širine, to je već iz botaničke geografije očevidno, da se u ovoj zemlji nalaze većinom, konifere. Sada je red obazrieti se i na Francuzku. Ona najviše trži i najviše rabi naš hrast. Po najnovijih statističkih podatcih odpada u Francuzkoj od syih šuma na sam hrast (lužnjak) 29"/o, na bukvu 3P/o, na konifere 20^0, ostalo drveće zaprema ostalih 20^*/o. — Kako je viditi, hrastovine je porazmjerno najviše. 0 Njemačkoj i Austriji neću duljiti rieci^ jer je svakomu poznato, da one obiluju na hrastovini. Na Italiju, Rusku itd. opet se neću osvrtati, jer su u ovom pitanju od manje važnosti. Istina bog imade i u onih zemljah šume, ali većinom niti ne nađoknadjuje hrastovine, niti ju može iztisnuti. Red je sada da se obazirem i na Hrvatsku, nu kako je, ista bolje poznata slavnoj oyoj skupštini, dotično njenim uSestnikom, nego li meni, to će mi i odobriti, ako stvar mimoidjem Kada sye ovo saberemo, očito je, da je hrastovina u obće prostorno veoma razgranjena, pa da nam je tim teže konačno izjaviti se o postavljenom pitanju. Ovo jednostavno nabraujanje moralo bi nas^ upravo skloniti na uzgoj konifera. Nu da do zaključka ne dolazimo jednostrano, moramo se obazrieti sada na spomenute obstojnosti šumogojstva Ovo je najbolje mjerilo. PoČimam istim redom. Užasno je citati, kako nemilo propadaju amerikanske šume; ne možda radi elementarnih nepogoda, već radi poznate Vam nezasitne pohote za imetkom, koja u Americi vlada. Sunre |
| ŠUMARSKI LIST 4/1880 str. 45 <-- 45 --> PDF |
— 205 --^ se tamo tarace bez cilja i razuma, k tomu mnogobrojna naselca pučanstva gine, te se iste moraju krčiti, da se pučanstvo domogne polja, pa je već danas u Americi oćatiti oskudicu na drvib. Ovo naročito valja za sriednju Ameriku, gdje je ponajviše hrastovine. -— Yriedno je ovom prilikom pripomenuti, da u Americi ne ima nikakove šumske uprave, već da se o istoj tek počelo raditi, ali — sa bojazni. Lošo dakle gospodarstvo! U Francezkoj stoje stvari inače. Tamo ne samo da su uređjeni posjedovni odnošaji, već je uredjeno i gospodarstvo šumsko, a sama uprava je većinom u rukuh države. Ja ne trebam ovdje ni liecju spominjati, što se ima razumjeti pod „državnom upravom" u uredjenoj državi? kakova je naročito Fracuzka. Zao mi je, što se ne domogoli sredstava, da ovo i brojkami uztvrdim, ali već sama obstojnost, da ova zemlja troši na godinu do 12 milijuna franaka na jedino pošumljenje go- Ijeti, nuka me ustvrditi, da je uprava uredjena. Prema tomu dolazimo do zaključka, da će u ovoj državi ne samo preostati šume, već da će je vremenom i više biti. Za Englezku sam čitao, da drvo dobiva iz Amerike, medju ostalim i krastovinu u velikoj množini, ići će dakle te robe malo u Francezku. Osim toga je poznato, da je Englezka u najvećem obsegu zemlja obrta i poljodjelstva, pa da joj dakle malo ostaje prostora za uzgoj šuma. Neće se po tom mi u buduće u Englezkoj styax promjeniti i ona neće na trgu uplivati. Yiše no Englezka i Francuzka uplivaju na naše šumsko gospodarstvo Njemačka i Austiija. Prva jer ima u obilju šu ma i odavno uredjeno šumarstvo, druga jer ne zaostaje za prvom u pogledu obsega šuma i njenib produkta i jer je samo šumarstvo takodjer malo ne posvema uredila, a u koliko oboje šumu goje i za nju se staraju, najboljim nam je dokazom nji hova šumska literatura. Kada ovako pxodjemo smotru ob uredbi i gospodarenju sa sumarni, namiće nam se dosliedno pitanje, kakove će šume imati ove zemlje u buduće? Po mojem dubokom, nu ni kako ne mjerodavnom uvjerenju je to pitanje po sudbinu našib hrastika najvažnije. Već prije rekoh, da stvaramo zaključak za budućnost, pa nam se je dosliedno na budućnost i osvrnuti. 0 Americi neću govoriti., jer gdje se šuma ne pomladjuje već dnevice harači, pa i kolonizaciji uzmicati mora, znamo što |
| ŠUMARSKI LIST 4/1880 str. 46 <-- 46 --> PDF |
— 206 — takova zemlju u budućnosti čeka ^ ako se stvari na bolje ne okrenu. Da H će skoro krenuti, neka govori obstojnost, da ova ogromna zemlja ne ima nikakve šumske uprave. Nije mi ni od potrebe iztaknuti, da tamo ne ima šume, gdje nije niti organa, koji bi ju čuvali, a još manje uzgajali. Vidili smo, da je šumarstvo u Erancezkoj uredjeno. Tako sam dalje čitao, da je već odavno uredjeno za svu zemlju, kada i koje godine će koja suma doći pod sjekiru, koliko će dati materijala, ali sam i na to naišao, koliko će se je na novo zasaditi ili zasijati, Iz toga opisa mogao sam razabrati, da će prije navedeno razmjerje šumske površine ostati i za buduće isto. Uvažimo k tomu, da je u Francezkoj pučanstvo mnogobrojno, da od ove zemlje odpada na šumu 173**/o, üi na 37 milijuna stanovnika 9,200.000 hektara (na dušu 25 ara), — svakako veoma malo, — s druge strane, da se Francez najriedje izseljuje, to nam je očevidno, da će Francuzka i u buduće dovažati drvne potrebštine iz inib zemalja, kao i do sada. Dostojno je i uvaženja vriedno, a za riesitbu ovoga pitanja takodjer i važno obazrieti se ovom prilikom i na pošumljenje goljeti u Francezkoj. Upitati nam se je, neće li ono nabrojene obstojnosti preokrenuti i to tim više i tim prije, što pošumljenje uslied ogromne novčane podpore silno napreduje, dapače već i korist daje. Ja se usudjujem uztvrdit, da ne, bar na dugo godina ne, jer se goljeti našumljuju većim dielom koniferami i inim kojim drugim drvom, a hrasto m ne , ili veoma slabo. Izim toga nam je i to uvažiti, da su predjeli ovi većinom briegoviti, pa da će i u buduće konifere biti tamo vladajućim drvom. Po tom ne samo da ono prije navedeno razmjerje neće ostati isto i u buduće, već će se dapače postotak konifera i povećati. 0 Njemačkoj i Austriji ne smijem puno govoriti, za nje bo se zna, da su priljubile koniferam, pa daje nasadjuju, gdje samo mogu. Ovo nam je takodjer dovoljnim dokazom, da će se površina hrastovine umanjiti, a ona konifera povećati. Ovim sam, velecienjena gospodo! gotov mojim pabirenjem po tudjem vinogradu^ pa se uslobodjujem isto zaključiti ovim: Buduć u Americi šume propadaju, a mlade se ne uzgajaju; pošto Francuzka neće ni u buduće moći namiriti svojih potreba iz vlastitih šumaj već će hrastovine uvažati morati j buduć se u |
| ŠUMARSKI LIST 4/1880 str. 47 <-- 47 --> PDF |
~ 207 — Njemačkoj i Austriji dnevice konifere sve to više uvađjaju, pošto nam dalje Englezka s njenimi drvnimi produkti upravo niti jedan dan na svjetskom trgu zatvoriti ne može, pa pošto niti ostale zemlje naše lirastovine utuci ne mogu, izjavljujem se mirnom dušom proti uvadjanju četinjača. Ne velim, da sam ovimi redci nepobitno dokazao rečeno načelo, te da se momu razglabanju ne bi moglo prigovoriti, ali kada s druge strane uvažim, da je god. 1879. samo na dužicah izvezeno iz. Hrvatske do 20 milijuna, — a iz Austrije ukupno do 30 milijuna, — tada mi se prije rečeno načelo tim opravdanijim ukazuje. Ne smijem kod ovoga zaboraviti spomena svakako vriednu činjenicu, da naša hrv. hrastovina prolazi još uviek dobro, akoprem ju i druge zemlje na trg đonašaju. Ne smijemo niti toga s vida pustiti, da na trgu najbolje prolazi (zar je to zakon!) najbolja roba, pa nam je i to dovoljnim jamstvom, da 6e naša hrastovina uviek dobro prolaziti. U obće dalo bi se puno toga navesti, što bi nas silno ponukati moralo, dabras t ne zamienjujemo četinjačami. To je, velecienjena gospodo! sve, što za sada mogu navesti u obranu našega ponosnoga brv. krasta. Znam da nije ni puno ni znanstveno, a niti vlastitim izskustvom stečeno! Oprostite \ još sam mlad i neizkusan, pa se kod stvari ne mogu onako ni zadržavati, kako mi um i volja hoće, s toga niti ne mogu ništa reći 0 šumogojstvenoj strani ovoga pitanja. Ne zamjerite mi ipak, što se ovom sgodom sjećam god. 1873,, koja je j^Česku. Sumavu^´ uništila. Vi znate, veleštovana gospodo, da je spomenute godine^omorikov pisar (B. typograkpus) baš u nazadak porinuo šumsko gospodarstvo u rečenomu dielu Češke, te da je ova u šumarstvu inače napredna zemlja kvarovala na milijune forinta vriednosti. Ja ne želim Hrvatskoj ovakove godine, znam da niti Vi, pa sam osvjedočen, da ćemo tomu nemilomu gostu znati zatvoriti vrata. Uvažimo još i to, da i susjedna Slovenska imade u četinjačab veoma nemiloga gosta, neku vrst „Elatera", pa da od tuda nije dalek put k nam, tada nam je pogibelj po obstanak četinjača tim bjelodanija. — Pa ne samo zareznici, — već je tu nebroj drugih nepogoda, s kojimi nam se je boriti, uzgajajuć četinjačke šume. — A niti požari nisu malenkost, koji se u cetinjačnih šumah češće poradjaju, nego li *) Gentraiblatt f. d. a. Forstwesea 1880. |