DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1880 str. 38 <-- 38 --> PDF |
se je kasnije most još više pnt, ali na drugom mjestu nižje, promienio i sagradio. Sjećam se iz mladjib svojih godina, da su mi pripovjedali vjerodostojni ljudi, kako su oko Skradina tamošnji ljudi u nekom klanjcu, kopajuć zemlju, naišli na tamo običajni „barilac" t. j . drvenu hrastovu posudu od 2—3 oke poput naše čuture, koji je barilac u đubljini zemlje preko 2 stope duboko ležao, pače da je u njem još nešto i vina bilo. Da li je u tom barilcu vina bilo ili ne, od male je važnosti, ali svakako sudeć po dubokom steralju zemlje, koja je isti pokrivala, može se zaključiti, da onaj, koji je radio taj barilac, sigurno nije više na životu bio, a da je barilcu mnogo i mnogo godina bilo. Kako je barilac onamo došao, nije znao nitko pripovjedati, nu sigurno je, da je bio stariji, nego što je najstariji čovjek u onoj okolici bio, kad su ga našli. ´; Tim završujem ovo razmatranje o svojstvu našega hrvat´ skoga hrastovoga drva, pa će mi milo biti, ako sam tim što doprineo na korist i diku naših hrvatskih lugova, koji su mi , uz sve ino tim miliji, što su „hrvatski", te u kojih biljiše slavulj ptica, pa dok ona tako, možemo veselo nzkliknuti: „još živi stari hrvatski bog i još po naših lugovih pjevaju gorske vile, da još Hrvatska nij´ propala" a mi muževi zelene struke ljubimo ´ ju, jer je naša. ^^"^ Razprava gosp. šumara Dragutina Laksara, držana dne 11. kolovoza u sjednici hrvatskoga šumarskoga družtva u YinkoYcih. Slavna skupštino ! Druga strukovna razprava koja dolazi na dnevni red, je pitanje: Da li se preporučuje u najnovije doba uvadjanje ogoja cetinjačkih šuma u Hrvatskoj i Slavoniji obzirom^´na^šunaafsko-gospođarstvene i financijalne odnošaje? Ako je, zašto? ako ne, zašto ne? U Hrvatskoj i Slavoniji zauzimaju šume 357o oiele površine. U ravnicah nalazi se čist hrast, u briežuljastih pre= djelih bukva, (umetnuto dolazi hrast i ostale vrsti drveća), a u gorah bukva, omorika, bor i jela. Docim šume toliku površinu zauzimaju, morale bi iste kod racijonalnoga šumarenja potrajno toliko drva producirati, da bi se nakon podmirenja |
| ŠUMARSKI LIST 4/1880 str. 39 <-- 39 --> PDF |
^ 199 _ domaće potrebe višak za eksport upotriebiti mogao, pa dočim u nijednoj zemlji Europe nije uzgoj hrasta povoljnijima uz to hrast najskuplje drvo, to bi nam i novßani dohodak morao veoma izdašan biti Nu žalibože nije tako, jer je skoro veći dio te šumske po vršine slabo obrašten ili nikako, kao što to vidimo kod ob ćinskih šuma^ a naši veleposjednici većim dielom nastoje samo 0 tom, da što veću korist iz šuma vuku, pomladjenje istih de veta im je briga. Da te površine pošumimo, a s druge strane da nam šume što veći dohodak nose, nastaje pitanje: bi li sijali i sadili listacu ili četinjaču. Za riešenje toga pitanja daje nam sama narav odgovor. Odgajajmo onu vrst dryeca, kojoj je kod nas najpovoljniji po ložaj i tlo, te koja je stoga i sama bez čovječje pripomoći tako liepo uspievala, da se možemo sa našimi hrastici, bukvici itd. ponositi, a kanimo se stoga sastojinu mienjati obzirom na vrst drveća. U ravnicah, gdje iole samo tlo prija hrastu, tu on najbolje uspieva i daje nam najveću korist. Od koje je vriednosti drvo, razložio je prije g. profesor Eestercanek. U starijoj dobi rode nam hrastici žirom, stoje od osobite gospodarske važnosti, jer se je stoga i moglo kod nas gojenje svinja tako razširiti, te time pružiti pučanstvu liep izvor dohodka. Nu može se žir i izvažati; tako je g. 1877. znamenita množina u Ugarsku, Austriju pače i u Njemačku odpravljena. Osim toga daje nam hrast šišku, koja je u ovih predjelih znamenit dohodak, a i paša u takovih hrasticih je dobra, te stoga uaosljiva. Da obhodnja mora mnogo veća biti nego li kod ostalih vrsti drveća, to je nepobitno, te stoga dolaze hrastove šume najkašnje do uporabe^ ali zato ima hrastovo drvo dvostruku vriednost. Pomladjivanje hrastovih šuma obavlja se naravnim i umjetnim načinom, si janjem po površini ili pođ motiku, bez velikoga truda i napora, čemu je i naše pučanstvo već priviklo i rado to čini. Mladi naraštaj takodjer ne strada toliko od elementarnih nepogoda, niti mu zareznici ne čine znatne štete. Gdje dakle hrast imade tolike prednosti, ne bi bilo nisašumarsko-gospođarstvenoga, a ni sa financijalnoga gledišta shodno drugu vrst, a najmanje četinjaču .odgajati, koja ne bi niti uspievala na takovom položaju i tlu. |
| ŠUMARSKI LIST 4/1880 str. 40 <-- 40 --> PDF |
-WQ — ; IT brežuljastih predjelili dolazi nam kao glavna vrst bukva^ a umetnuto brast i ostale vrsti drveća. Promatramo, li točno naše bukove sastojine, osvjedočiti ćemo se, da bukva sve više gubi na terenu ] tomu su uzroci velike štete u blizini gradova, nespretno post\ipanje s oplodnom sječom, promjena odnošaja itd. te se onda takova prazna mjesta popunjuju žirom, borom itd. Bukva nam daje najbolje gorivno drvo, a nastoji se svakim danom sve više i za druge svrbe upotriebiti kao gradjevno i tvorivno drvo i to: za gradnju brodova kao planke i t. d. za željezničke predmete, koji se moraju veće trajnosti radi impreginirati, za razne daščice, u obrtu za pravljenje raznoga gospodarskoga orudja, lopata, zubaca, tacka, te se tako za deblo dobije od kubičnoga metra 1 do 3 fr., ostatak pako, to jest vrb i ostalo se upotriebljava za gorivno drvo, samo se moraju u tu svrbu. i deblje bukve, dakle s većom obbodnjom, odgajati. Dobodak na liesu nije dakle tako malen, kao što se to na prvi mab čini, a naši ljudi upotrebljuju mlado bukovo drvo i za grede, roge itd. koje su trajno pod krovom, osobito ako dim na iste ide, a iz starib ciepajti daske za tavan i ogradjenje. Osim toga imamo bukvicu, koja nam za tovljenje svinja mnogo vriedi. Dočim nam bukva tlo veoma poboljšava, buduć ima gusto lišće, to je umjestno i sa financijalnoga gledišta i koristno kod naravnoga pomladjivanja, koje se kod iste rabi, prazna mjesta popuniti krastom ili kitnjakom, dočim je lužnjak samo za ravnice, s česa nastaju: mnoge pogrieške, kao što ^sam se ja o tom osvjedočio; pa će ovdje kitnjak uz bukvu krasno uspievati. Nu mogu se prama položaju i tlu i druge listače u smjesi odgajati, te i konifere. Ove vrsti pomnožaju nam onda lies (Nutzbolz) u bukovib šumab. Siju se i sade pojedince ili jošte bolje u skupovib, samo se na pr. omorika ne smije prerano saditi, osobito ako se pojedince sadi, jer će inače potištiti bukvu. Bakva se stoga osobito preporuča u briežuljastih predjelib, buduć veoma dobro uspieva u smjesi s ostalimi vrstmi, koje nam dragocieni lies dadu. U mnogib mjestib, gdje je četinjača kratke uztrajnosti, uspieva bukva mnogo bolje, dočim su joj takovi položaji povoljniji kao na pr, na vapnenastom i subom tlu. |
| ŠUMARSKI LIST 4/1880 str. 41 <-- 41 --> PDF |
Sreća je, gdje bukva dolazi u smjesi sa cetinja5amij jet poznato je, da su takove sume mnoga stalnije proti raznim nepogodam, osobito proti buri, koja u cetinjačah može nemilo baratij te stabla sbog slabog ubokorienja a visokoga rasta obarati, — isto tako proti zsLTezuikom. Uzmimo da tlo, obrašteno bukvomj poradi male drvne mase i liesa samo pol onoga dohodka nosi, koji bi nosilo, da je omorikom obrašteno, moramo ipak pomisliti i na nesigurnost toga računa. Nepobitno je, da bi iza pretvorbe nadošli odnošaji, koji bi osobito ondje, gdje bi se tlo pogoršalo., taj očekivani plus u minus pretvorili. Pravo je stoga, što se u šumarstvu prava vrieđnost stavlja u sigurnost dohodka, a ta ee se smanjiti svakom pretvorbom u četinjaču. Iz svega toga vidimo, da naši stari nisu zlo radili, kad su bukvu, gdje su ju mogli, uzdržali, jer se ta mogu umetnuto sa šumarsko-gospodarstvenih i financijalnih razloga i četinjače u smjesi odgajati. U gorah imademo bor, omoriku i jelu. Docim je ovdje položaj i tlo za vrsti drveća, koje nam uz to i najveći dohodak nose, moraju one vrsti naravnim ili u osobitih okolnostih umjetnim pomladjivanjem i za budući uzgoj ostati. Uzgajati pako ciste četinjače na tlu, gdje su već druge vrsti drveća, ma i bukva, kojoj tlo prija, nije umjestno. Pogledajmo starije Setinjace, pa ćemo naći, da bor na plitkom tlu ne ima glavnoga korjena, a omorika postaje u mnogih položajih na srcu crveno-trula prije nego postigne fcvoju tehničku ili iinancijalnu sjecivost. Bura, vjetar, zareznici, gusjenice i oganj pro uzrokuju u žetinjacah češće takove smutnje, da nam badava i gospodarska osnOjVa, doćim se nje nije moći držati. Šta nam tu koristi, ako prorricunamo najkoristnije uporabno doba, kada nas u tom pria´ie dogodjaji, koji mnogo prije te sastojine k uporabi dovedu. Da fto stoji, dokazom nam je Češka. Koliko se je liesa moralo izr?´.diti na drva, pače ugljen paliti, samo da se neka korist dobije, kada je bostrichus typographus tolike hiijade rali najljepših šuma uništio. Koliko je onda potežkoca s kulturami na velikih praznih površinah, i kako su skupociene kulture, oso |