DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 4/1880 str. 30     <-- 30 -->        PDF

.^ 190 ^


nekle mogla nađoknadjivati faktiSne tvarne gubitke šumskoga
sospodarenja sa tako visokimi obhodnjami, to ipak s druge
strane nesmijemo ni to zaboraviti, da se možemo za pravljenje


t. ZV. njema^kib dužica i znatno nižimi obbođnjami n. p. 120godišnjimi
podpuno zadovoljavati, tim više, ako uvedemo za
buduće u mjesto kalanja pilenje dužica, te ako i to u obzir
uzmemo, da prekomjernim povišenjem obhodnja znatno pogortavamo
i samu stojbinsku vrstnoću šumskoga tla.
Svršavajući time ova svoja razmatranja „o teknickih svojstvib
i vrstnoci hrvatsko-slavonske hrastovine osobitim obzirom
na porabu iste u baSvarskoj obrti", zahvaljujem se slavnoj
toj skupštini na prijateljskom praćenju iste, moleć ujedno prisutnu
gospodu, da izvole možda sada sami na temelju izkustva
i znanja sam težaj razprave toga velevažnoga pitanja eventualno
nastaviti i popunjati!


Razprava


šumarnika g. Vatroslava B-aSki-a, držana dne 11. kolovoza
u sjednici hrvatskoga šumarskoga družtva
u Vinkovcih.


Hrvatska povjest koncem XVI. vieka pokazuje nam, da
su pomorski narodi, osobito mletaßka republika, svu pažnju
obratili na izvrstno drvo iz hrvatskih šuma, cieneć ga osobito
prema tadanjoj porabi kao izvrstan i dugotrajan materijal za
brodogradjevine, a odtuđ se i datira ono opustošenje hrvatskih
šuma uzduž hrvatskoga primorja, koje je mal ne sasvim golo i pusto.


Daleko bi zasegao, kad bi htjeo opisati stanje hrvatskih
šuma one dobe, pa kad bi opisao žalostni postupak tadanje
uprave i gorke tužbe pučanstva onih predjela, jer bi zašao na
sasvim drugo polje, nego što mi je nakana prema onom pitanju,
na koje mi je u današnjem sastanku razpravljati, odgovoriti,


Bit će s jedne strane uzrokom, da su naše i^ume odaljene
od primorja, t. j . šume u srcu Hrvatske do u novije doba sačuvane
od sjekire upravo radi njihove odaljenosti od mora kao
naravskog i najprikladnijeg izvozišta za svjetsku trgovinu,
nefito radi slaboga razvitka obrta i trgovine, te radi nevaljanih
komunikacijonalnih sredstva, a ponajviše i sbog toga, što




ŠUMARSKI LIST 4/1880 str. 31     <-- 31 -->        PDF

.^ 191 ^


se je nažio dosta surovine te ruke manje više u samih i u su


sjednih zemljahj koje su tu surovinu rabili za pokriće svojih


svakdanjih potreba na gradjevnom drvu u obće.


Nu čim je zalihe na drvih sve to više nestajalo u drugih
zemljah; cim se je u bogatoj Francezkoj vinarstvo sve više dizalo
te uzpored tomu i ina trgovina i obrt procvasti počela
a komunicijonalna sredstva rasla, pa uslied toga bila i laglja
i jevtinija doprema surovine: tim više obratio je trgovački
sviet svoju pažnju na bogate šume Hrvatske n širjem smislu. ^


Rastućim i sve to više cvatućim vinogradarstvom vino-\
rodne Francezke i renskih pokrajina, te sve to vjše dižućim |
se exportom onih plemenitih vina na evropsko tržišće, a po-i
haxom nestalih francezkih šuma u dobi prve revolucije , nasta I
i oskudica na drvu, pa je valjalo drugamo poći i zaseći, da se \
svakdanjoj potrebi udovolji, a da time ne pati silnu štetu i |
zemlja i narod-


Yriedno je ovdje spomenuti, da je bio ovdje Hrvat prvi
naime Riečanin Andro Adamić, koji je poŽeo u naših šumah izradjivati
francezku dužicu za Francezku. Za njim dodje neki
Bonnćj koji je u naših hrvatskih šumah takove dužice izrađjivao
za OettCj grad u Erancezkoj, kan najvažnije tržište sa vinskim
posudjem, a neću pogriešiti, ako reknem, da je taj grad
bačvarski grad, napućen skoro izključivo samimi bačvari.


; U ondašnjih bacvarnicah ili đjelaonicah vinskoga sudja
vješti i izkusni bačvari osvjeđociše se o izvrstnosti hrastovoga
drva iz hrvatskih predjela, a nije čudo, da su naše prebogate
hrvatske šume došle do onoga glasa, koji jih ide pođpunim pravom
i po vrstnoći i po dobroti surovine na prvom mjesfcu medju
inimi zemljami, pa evo nasta silna jaguna, a sjekira u hrvatskih
lugovih čini svoje.


Daleko bi zašao, kad bi nabrajao statistične podatke o
cielovitoj množini francezkih dužica, koje su se posljednjih, desetak
godina u hrvatskih šumah proizvele, a osobito g. ;1873.
kad je trgovina sa njemačkom bacvarskom gradjom najveći vrhuliać
postigla iie samo glede množine proizvoda, nego i glede V
čiene od jedne i druge vrsti gradje.


Uzpored silnomu proizvadjanju njemačke bačvarske gradje
izradjivala se je u naših šumah na veliko i francezka dužica
uz svu nesreću, koja je Francezku zadesila ratom, te uz po




ŠUMARSKI LIST 4/1880 str. 32     <-- 32 -->        PDF

— 192 —


zebuonđašnjih vinograda god. 1873. Jer je god. 1874. do konca 1875.
bilo proizvedeno u svih hrvatskih šumah natemeljn podatakah
tršćansko-sisačke trgovačke komore ppprieono oko 29 milijuna
komada francuzke dužice, docim je istodobno u Ugarskoj profŽTCSeno´
bilo poprieono oko 14 milijuna komada, pa uz sve to
bila joj je i ciena velika; god. I865"186g. bo plaćalo se je za |^
100 kom. običajne franc. dužice popriecno 17 for., dočim jo je J ?
do Lcod. 1874. bila poprieona ciena 22 .for., a ona iz hrvatskih 1)
šuma proi5;xeaSäiä«3^öl^^^^^-^^^^^ .izvrstnosti samoga ma- ||_
terijala.


´"´^Ovo, što dosad navadjah, bilo je nuždno napomenuti s
togEj da dokažem ono silno bogatstvo, koje leži u naših hrvatskih
šumah, a da uz to razabrati možemo, da su naše hrvatske
šume došle na red po svojoj vrlini i izvrstnosti u pogledu
surovine, da važno mjesto zauzmu u svjetskoj trgovini^
odkud neće samo poteći junačkomu hrvatskomu narodu materijalna
polakšica i dobrobit njegova, već kao što mu se je pronielo
ime rad njegovoga junactva^ tako će mu pronieti širom .
svieta i rad njegova prirodnoga bogatstva, pa uzpored s tim
doći će u doticaj sa naobraženimi narodi^ e da i on u kulturnu
borbu zadje, pa da se natjecati može u svem, što je plemenito,
liepo i izvrstno.


Prelazim time na drugo polje.


Za proizvadjanje fraucezkih dužica u obće treba takovo
hrastovo stablo, koje je ne samo bezgranato, već koje je od
podnožja pa do krošnje pojednako, ne čvorasto te dosta debelo;
jer se u nas kod proizvadjanja dužica te vrsti izkljucuje
ponajviše sva srcina, koja se inače ne bi, kad se ne bi ista
vrst gradje imala već u šumi običnim načinom uzduž drvenih
vlakanaca kalati.


Za proizvadjanje dužica te vrsti daju nam izvrstno drvo
oni hrastici sa lužnjakom, koji leže u poriecju savskom, te
koji 3u podvrženi pravilnoj poplavi jesenskoj, ali pri kojoj ae
razlijana vođa dugo ne drži, veo je i naglo nestane, ili u onih
šumah sa manje vrstnim hrastovim drvom za gradju te ruke,
koje je poraslo na naplavnom šumištu, gdje dakle dolnja voda
dosiže još do gornje mekote» Tuđi uz valjan sklop ne samo da
se rastuće drvo pojednako u svem srojem ustrojstva razvija,
veo ono u pravilnom i primjernom sklopu postizava preliepu




ŠUMARSKI LIST 4/1880 str. 33     <-- 33 -->        PDF

— 193 -^
visinu, a bezgranato drvo, koje je bezuvjetno od potrebe za
proizvadjanje francezkiii dužica.


Docim je za proizvadjanje njemačke gradje manje balavo
drvo, a i dosta granato i cvoravo još dobro, to se je njemačka
bačvarska građja ponajviše proizvađjala dosad iz lirastika, koji
su na suhom šumišta izmedju DraA^e prama Savi, dočim za
proizvadjanje francuzkih dužica ostaju izkljucivo i u buduće
samo šume uz savsko poriecje radi svoje izvrstne kalavosti i
jednakog drvenog pleteža.


Sva kalava gradja, osobito francezka dužica kao roba za
prenasanje tieči na najudaljenija prekomorska mjesta, mora se
iz takovog brastovog drva izraditi, koje je bez svake mahne
u nutarnjem svom ustrojstvu, te koje se osobito dobro kala
uzduž svog pleteža. jer je tim i dugotrajnije. Iz više manje
čvoravoga i granatoga drva bolje je u pogledu kolikoće praviti
njemačku bačvarsku gradju, jer radnik može prilikom razdjeljivanja
debla u dotične vrsti ove zaprieke laglje mimoići, te i
manju i kraću vrst gradje te ruke praviti. Kod proizvadjanja
francuzkih dužica glede kolikoće nije to pogledom na običajnu
mjeru moguće učiniti, niti se ne mogu pri tom ni nutarnje
mahne u drvu ukloniti s toga,, sto se takove dužice po ustanovljenoj
mjeri duljine i debljine samo makijom izglade ili izmakljaju
u pravcu drvnib žica, inače bi mnogo drva suvišno
odpalo kao neuporabivo na štetu onoga, koji se tim poslom bavi.


Ja sam tečajem ´Ovoga razlaganja već spomenuo, da je
pogledom na proizvadjanje francuzkih dužica naše hrvatsko
drvo u poriečju savskom, dakle u obće u onih lugovih, koji su
redovito brzo nastajućoj poplavi izvrženi, veoma, dapače izkljucivo
valjano i sposobno; jer ne samo da su hrastici u primjerenom
sklopu uzdržani, već gledeć na nutarnji ustroj samoga
drva razvile su se okrugle polygonalne stanice uzduž
cieloga debla tako pravilno, da su nalike na duge, izpravne niti,
koje doprinašaju najvećoj kalavosti. U takovih šumah, kao što
su naše u poriečju savskom, imade drvo pojednako staničevlje
a Duhamel u izvrstiSm svom" djelu dokazuje, da Čim su više
jednaki godovi u, drvu, da je tim i veća njihova kalavost. U
Soliko mi je pošlo za rukom dosad motriti pogledom na godove
naše hrvatsko drvo, opazio sam, da naš lužnjak, iz koga su
se dale francezke dužice izvrstno ciepati, imade popriečno 3-^5


13




ŠUMARSKI LIST 4/1880 str. 34     <-- 34 -->        PDF

- 194 —
milim, široke godove, a čim su godovi širji bili, da se je drvo
dalo slabije ciepati i kalati, pače preko 6 milim, širokih godoya
prestala je svaka kalavost, te se je drvo više ili manje
đeralo u dužje, tanje iverje. Eazlog je tomu taj, što u drvenih
naslagah sa širokimi godovi ne ima onoga suvisloga spoja
uzdužnih drvenih vlakanca, te je takovo drvo više spužvasto,
đočim je naše drvo hrastovo n obee u svem svojem nutarnjem
pletežu ciele staničevine pojednako, a uslied toga ne samo
kalavo, već i gusto drvo, što je osobito važno u onu svrhu,
za koju ima služiti, izrađjujuc ga za spremanje tieei i odašiljanje
na odaljena mjesta.


Ako je u nutarnjosti drvo pravilno, tomu je i kora prema
tomu pravilnija. U naših hrasticih vidimo svjetlu i dosta gladku,
prem za čudo debelu koru sa brazdami, koje teku istotečno od
podužja debla prama vrhu, s toga i radnik i trgovac osobito
rado motre koru sa pojednakimi, nepretrgajućimi se brazdami.
jer iz toga zaključuju na kalavost drva, te po tom ciene
manju ili veću sposobnost drva za proizvadjanje francuzke dužice.


Opazio sam, da se naše hrastovo drvo pogledom na svoju
boju znatno ne mienja, pa iz izkustva znamo, da je izradjena
kalava gradja, kud spadaju i francuzke dužice, nakon godinu
dana skoro istoga lica kao onda, kad je jos sirova bila. Površje
takove gradje još je uviek zelenkasto, te nakon dvijuh
godina i kasnije postaje ponešto tamnije žutkasto.


Vinogradari u veliko ciene takovo drvo za burad, i u
tom se naše dryo približaje onomu izvrstnomu hrastovomu
drvu iz Provence. Ovo je važno svojstvo naše hrastovine u
svrhu pravljenja francuzkih dužica, jer u takovom drvu s tim
jfzvrstnim svojstvom ne mienja se ono vino u svom prvobitnom
licu, vino komu je zarediti rek bi cieli sviet, te komu je promjeniti
svako podnebje. ´


Po svoj prilici dolazi ovo dobro svojstvo odtud, što u
našem hrastovom drvu ne ima toliko trieslovine; jer rastuć ovo
izvrstno drvo na tlu, koje je pođvrženo redovitoj poplavi ili bar
mokrini dolnje vode, zasižuće do gornje mekote, biya vodom
skoro do kraja izluženo, te sigurno prima ovu izluženu trieslovinu
jaka i debela kora kao šupljikavo tielo. ü takovom drvu
ostaje u prevagi kvercinova kiselina, koja daje vinu osobit karakterističan
ukus i miris.




ŠUMARSKI LIST 4/1880 str. 35     <-- 35 -->        PDF

™ 195 -.


Vinogradarom je neko pravilo, da novo vino spremaju u
novu burad, a nikada staro vino da sipaju i spremaju u novo
sudje, te na različit način iziužuju novu buradj ako su ipak
prisiljeni staro vino spremati u novu burad.


Ja sam god. 1879. izpurio sa vrućim izlievkom t. j . sa
mutežem, koji mi je prilikom otakanja na dnu buradi ostao, te
koji sam dao do kljucanja ugrijati, svako novo bure, ne rabeć
više od pol vedra izlievka na 100 akova buradi od više komada
te nakon ovoga postupka, izbaciv izlievak, nisam ništa ino radio,
već sam dobro izprao svako bure vodom i radi ohlade ostavio
do dojdućega jutra vani, da se provjetri. Tko je to vidio, svaki
je glavom klimao, ali ja nisam mnogo mario, jer mi je valjalo
iz velikoga burenja odstraniti staro vino, da mogu unj smjestiti
novo vino. To je bilo mjesec dana prije berbe.


Ja sam dakle staro vino od god. 1878. u novo sudjd.^ipao
i spremio, te ga odmah kući odvezao. Nakon pet nedjelja unidjem
strahom u podrum, misleć, da se je vino sasvim i u licu
i u dobroti pokvarilo. Ali moj strah bje bez uzroka. Izvadiv
vino, koje je one godine bilo dosta kiselo, ne samo što nije lica
syoje promjenilo, dapače bilo je žuće i mirisavo, kao nikad prije.


Bilo bi dakle vrlo dobro, kad bi se komu pružila prilika,
da i glede toga dalnje pokuse učini, jer time bi ne samo poskočio
ugled našega hrastovoga drva u obće, nego to svojstvo
uplivalo bi znatno na još to veće proizvadjanje francuzkih dužica
za svjetsku trgovinu.


Uslieđ male množine trieslovine u samom drvu naše hrastovine
vidimo i to, da se pri izradjivanju francuzkih dužica,
osobito pri kalanju te maklanju ne mienja lice drva, inače bi
moralo znatno pocrniti, što ipak ne biva.


I podnebje imade veliki upliv na dobrotu drva. Obće je
načelo u tom, da vruće podnebje daje laglje drvo, dakle sa širjimi
godovi, dočim hladnije podnebje radja čvršće, teže drvo, a
po tom i manje kalavo.


U naših brdskih šumah, gdje ipak nije velike razlike pogledom
na podnebne uplive, ipak opažamo, da je naše hrastovo
drvo teže, a godovi da su mu znatno gušći, te po tom i cieli
stanični sustav konpaktniji ne samo sbog suhoga položaja šumišta,
već i pogledom na niži stupanj godišnje toplote* Takovo
drvo ne samo što je gušće, voć je uz sav sklop više granato,




ŠUMARSKI LIST 4/1880 str. 36     <-- 36 -->        PDF

~ 196 ~


te glede množine proizvadjati se imajućih francezldb dužica bar
za ´*/5 manje sposobno, nego ono u ravnicab sa jednolikom godišnjom
toplotom. 0 cjepkosti u onoj mjeri, kao pri drvu naših
lugova uz savsko poriečje, gdje je najviBJa toplota mjeseca srpnja
30" (stupnjeva) R., a najniža —6´\ ne ima ni govora.


Naše hrastovo drvo, koje se kala, ne sadržaje nakon godine
dana više od IS^o vodenih čestica, pa odtud dolazi, da su
francezke dužice, izrađjene iz takovoga drva, već za godinu, a
svakako za dvie godine uporabive, ako još k tomu leže u suhom,
propuhnom mjestu, dočim se inače misli, da su takove dužice
najbolje, ako odležn bar tri godine.


Pošto se naše hrastovo drvo skoro nimalo ne usušuje u duljini
drvnih vlakanca, to je i ususivauje našeg hrastovog drva
na moždalju dosta malo. Uslied toga daje se i francezkim dužicam
već u šumi pri izradjivanjn običajna mjera duljine — bez


svakoga viška.
Pri izradjivanjn francezkih dužica ne upotriebljuje se većinom
srčina, jer se rado izperi ili vitoperi, često ima i koju
mahnu, a uslied toga je izsušivanje i puklosenje naših fran.
cuzkih dužica vrlo neznatno, dapače i toli riedko, da se običajnoj
debljini dužica te vrsti neznatni višak daje.


liadnik, kalajuć u šumi francezke dužice, ponajprije razđie-
Ijuje deblo u tako zvane furke, uklanjajuć se čvorovom ili manjim
granam, koje nisu unutra u dryo unišle, na običajnu mjeru od
36 palaca, koja je duljina prava duljina običajne franeuzke dužice.
Sad podieli dotični furak po običajnoj mjeri od 5^2 palaca
duljine na čelu furka ili trupca u toliko zgonova, u koliko jednakih
dielova može obod furka prama broju i debljini dužice
razđieliti, te si takove zgonove sa ugljenom ili sa olovkom pobilježi
do onoga mjesta, dok mu siže mjera od 5^/2 palca, počam
od onoga diela bieli, koja leži tik tako zvanoga zreloga drva,
prama srčini trupca ^ a sve zabilježene točke na srčini obkruži
s istim ugljenom ili olovkom u okrug, koji okrug pokazuje,
dokle imade sa kalaeom ili vagacom pojedine zgonove kalati.
Ako je srčina zdrava, dade se i ona ponešto kalati, a radnik
kmsa i nju, u koliko se može, pokalati.


Primiv se radnik zgonova, nastoji sa vagačom prema debljini
dužice takove zgonovo razkalati, a pri tom sliedi njegova
vagaca ymier uzdužnih drvnili vlakanca ili uzduž tako zvanih




ŠUMARSKI LIST 4/1880 str. 37     <-- 37 -->        PDF

žica. Pri toin je najglavnija stvar, da mu još neizrađjene cjepotme,
koje imadu biti dužica, budu jednake debljine, ne osvrćuć
se toliko na njihovu širinu. Kad je sve zgonove razkalao u dovoljan
broj dužica prema njihovoj debljini, mora ove dužice
okrajciti, i j . s jedne i s druge uže strane ne samo biel odstraniti,
nego i onu stranu izjednačiti, koja se je strana odkalala
od srcine na zabilježenom okruga, a uz to i po širjoj plosnatoj
strani sve zakoljke makijom izmakljati, da bude površina dužice
ravna i, glađka, te prema običajnoj debljini i debela. Običajna
debljina francuzke dužice jest 1 palac, nu pošto se dužica na
moždini usuši, to joj se daje kod našeg hrastovog drva, koje se
slabo usušuje, 1 palac i 2 crte ili 14 crtica. Običajna širina
francuzke dužice jest 4^4 do B palaca, rieđje 6 palaca, dočim
se dužica od 3—4 palca širine broji medju uzku vrst gradje te
vrsti. Ovo neznatno osušenje našega kalavoga drva za. francezku
dužicu znamenito je glede vrstnoće našega hrastovoga drva, iz
čega se vidi, da ne ima u njem nagomilanih vodenih cestica u
toj mjeri, da bi mogle uplivati na njegovu manju trajnost.


Duhamel, nadzornik fraiicezjke. mornarice, kušao je sve
vrsti hrastovog drva od malne ciele Evrope glede trajnosti, pa
veli, da je iz vlastitoga izkustva pronašao, da je najdugoti^ajnije
hrastovo drvo ono iz Provence i ono iz adrijatickih predjela,
pod kojim imenom u obće on sigurno razmnieva naše hrvatsko
hrastovo drvo, i uz to piimjećuje, da je ono hrastovo
drvo vrlo dugotrajno, bilo ono ciepano ili vodom splavljeno.


Nu sudeć po tom, što je naše hrvatsko drvo u cielom svom
stanicevlju pojednakoga pleteža, a uslied toga i vrlo kalavo, te
obziruć se na to, što je ono drvo dugotrajnije, koje se dade uzduž
svojih žica ciepati, a manJB dugotrajne, ii koga se uzdužne
žice poprieko prosieka, držim, da će doći francezke dužice, pogledom
na dugotrajnost iz našega hrvatskoga drva na glas
prema tomu, da li ee biti vlažno ili suho mjesto, gdje će se
burad od našega drva smjestiti i čuvati.


Žalim vrlo, da ne imam pri ruci-dovoljnih podataka iz
ciele Hrvatske o trajnosti naše izvrstne hrastovine, nu poznato
mi je, da je na utoku Riecine u more god. _185o., kad sa sadanji
most gradili, izyadjen´hrastov stup, koji je na površini
reć bi bio sasvim truh´a´rnutri tako´Čvi´st i zdrav kao željezo,
a starci one okolice drže, da je bio preko 200 godina star, jer