DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1880 str. 20 <-- 20 --> PDF |
^ 180 se nakon kratkoga odmora najsrdačnijim načinom od vriednih domaćim i prijatelja oprostismo i razstasmo. Nosed n grudih najugodnije uspomene te obde osjećanje, daje Ijetošnja vinkovačka skupština toli svojim sjajem, koli zanimivošću daleko sve dosađanje sastanke naše nadkrilila. S^TŠavajul5i tim taj nacrt izvještaja Ijetošnje nam glavne skupštine, smatra si pisac istoga dužnošću izraziti onoj gospodi članovom, koji, akoprem bijahu u blizini sastanka, ipak nisu istomu bez osobitih uzroka prisustvovali, svoje iskreno sažaljenje, videć, kako se spoznavanje prave svrhe i koristi tih strukovnjačkih sastanaka žali bože u nas još ne uvidja ni u istih onih krugovih o boljku i unapredjivanju kojih baš naše hrvatsko šumarsko družtvo, vjerno zadaći i svrhi svojoj neprestano radi i nastoji, — Jer akoprem se je priličan broj družtvenih članova ljetos u Yinkovcih sastao, to ih ipak još do šest puta toliko na žalost našu ne vidjesmo tamo, a još manji broj ih se ma bilo i samo telegrafičnim pozdravom sjeti, da družtvo svoj najsvečaniji dan u godini slavi. S druge strane pako drži si odbor ugodnom zadaćom svoj gospodi članovom, zatim gg. mjestnim poslovodjam, kao i svim družtvom i osobnostim, koje su bud svojom prisutnošću, bud svojim djelovanjem i podporom k uzveličanju Ijetošnjega nam vinkovačkoga sastanka doprinjeli, svoju najtopliju, harnost ovime izraziti, kličuć im od svega srca „Živilil*´ U Križevcih , mjeseca listopada 1880. F. X K. Razprava profesora F. X. Kesterčankaj držana dnell. kolovoza u sjednici lirvatskog-a Šumarskoga đi´užtra u Vinkorcik Slavna skupštino! Yelestovana gospodo drugovi! Upravljajući odbor stavio je na dnevni red ove naše skupštine medju ostalim takodjer i razpravu „o najglavnijih tehničkih svojštvih hrvatsko-slavonske hrastovine, osobitim obzirom na uporabu iste kod pravljenja bacvarskih dužica", misleć time potaknut i Vas gospođo, da prema svom izkustvu i spoznanju koju k proucanju tehničkih svojstva, uporabi i tehniki najvažnijega nam domaćega šumarskoga proizvoda, hrastovine, doprinesete. Jer kao što je trgovac, obrtnik, tvorničar ili poljski gospodar dužan točno poznavati ne samo vrstnoću i vriednost svoje robe uz karakter tržišta i trgovine, nego i količinu produkcije i teh |
| ŠUMARSKI LIST 4/1880 str. 21 <-- 21 --> PDF |
— 181 — ničkih svojstva i uporabu svojih produkta, tako je sjegurno i svakoga šumara dužnost, da nastoji točno upoznati pravu kao i uporabnu vriednost i vrstnoću svojega najglavnijega proizvoda t. j . drva. G-ospodo , otimali se naisi učenjaci koliko im drago za šumarsku znanost, ipak smo i mi šumari n pravom smislu rieci obrtnici, a donekle bas i trgovci. Proizvodi, kojimi tržimoj su drvo, žirovina, kora i t. đ., a obrti naše takodjer imamo, jer ne samo da smo producenti surovina, nego mi smo i obrtnicij a produkti te naše obrtnosti jesu: oguljena kora, tramovi, jarboli, mostnice, šliperi, a ponajviše pako bačvarske dužice. Historija razvoja šumskog uporabljenja i gospodarstva naroda našega nas pako uci, da smo baš mi Hrvati donekle već -od davnine i uporabnu vriednost naših šumskih proizvoda, ponajpače pako naše hrastovine, umjeli cieniti, znajući joj vrstnoću kao gradje, liesa i t. d. te tim znanjem služili su se i otci naši u praktičnom životu. Dandanas pako, odkada nam naša hrastovina postala predmetom živahne, rek bi svjetske trgovine, mislim, da je baš unapredjivanje proučavanja i tožnoga spoznavanja ne samo tehničkih vrstnoća, nego i obće vriednosti naše hrastovine dužnost svih hrvatskih šumara. Jer odkada nam, gospodo, Trst, Marselja, Bordeaux, Lille, Londo% Beč, Pešta""!´t,""dV ustanovljuju rek bismier i količinu šumarske pro- dukcije i obrti i unovcivost naših šuma, od onoga doba. mnijem, da je i u nas Hrvata imalo prestati doba^ kadno su još paša, žirovina, ugljen i pepeljika bila jedina yriela šumarskih dohodaka, a glavni šumski proizvod rek bi još bezvriednim bio. Sli se danas hvala Bogu veo ne možemo tužiti, da je hrastovina naša bezvriedna, da se naši hrastici unovčiti ne mogu, paTlpaS´^^dvT äa je kojih desetaF´godina minulo 7""dF su nam se baš ti danas već toli cjeni hrastici još bezviiedno sušili i srulili, — a koji od Yas gospodo još nije cuo tužaljke naše vlastele i šumara, da su im najdivniji bukvici bezvrieđni, da im drvnu zalihu ma baš nikakvim"probitkom unovčiti ne mogu i t d., akoprem nam je s druge strane i svim predobro znano koli vrst&a__tehnicka i uporabna svojstva su baš u najno-^dje, doba za ovu bezvriednu bukovinu odkrita, ter koli dobro se bukove šume nekih krajeva podignućem Thonetove stolarske industrije, pivarsko-bacvarske industrije i t. d-unovcuju i unov |
| ŠUMARSKI LIST 4/1880 str. 22 <-- 22 --> PDF |
eivati mogu. Izvoz bukovih dužica iz austrijskili pokrajina u Francezkuj a osobito Englezku, i produkcija thonetskili zavinutih moebla toli rapidno raste, da se slobodno možemo nadati, da već nije daleko doba, kad će i naša toli vrstna bukovina svoju naravnu cienu zadobiti. A kako je sada u nas sa bukovinom, tako bje, kao što to već spomenusmo, izuzam naše primorske krajeve , do nedavna i s našom hrastovinom — i tek tudjinci nas nauciše pravu vriednost i vrstooću ist^ cieniti, Spoznanjem tehniökih svojstva brasiovine u obće poskočila je i konsumpcija iste, — s ovom pako i trgovačka joj vriednost, izceznućem hrastika pako u sredmjoeuropejskih državah uslied pretvorbe uzgoja i prevelike porabe morao se je napokon spekulativni kapital tih zemalja i na naše dosad još od svietske trgovine posve izlucene krajeve i hrastike navrnuti i tako vidimo, đa nam spekulanti svih naroda poplaviše domovinu, i do mala liepo pribraše hrastike, — a mi neuki ili sretni, da se riešimo prastarih i tobože bezvriednih šuma, dadosmo im najljepše i najcjenije naše dubove na pol badava, i tako se lišismo naših prašuma, dočim se oni obogatiše. Poznavajući samo mjestnu uporabu i vriednost naše hraste vine, a neznajući joj pravu trgovačku i tehničku cienu, bijasmo i nehotice uzrokom, da smo obično prodajom šume trgovcu poklonili šumsko zemljište, prodav mu tek uz vrlo neznatnu cienu gradju i debljevinu šuma. Ta eno i Vam su gospodo sjegurno još znane g. 1850—60, kad se u nas još hiljada izrađjenih francezkih dužica dobivalo za 6—14 for., tako da nam se je. za đvie i višestoljetne dubove jedva 2—3 for. kupovnine plaćalo — a ipak su baš onda u nas bile i bolje razvrstbine dužica i drva, a i radne sile jeftinije nego li danas — gdje već pojedine zaostale hrastove od one dobe za 20 i više forinti unovčismo! Da lije to pako i sbilja prava i primjerena ciena, odgovarajuća pravoj vriednosti naše hrastovine i hrastovih šuma, dotično gospodarenju, to je drugo pitanje, — jer, gospodo, ako ja na rali jedva. 15 takovih dubova imadem te i uz gornju cienu tek jedva 300—350 for. po rali šume dobivam, a pomislimo li na 160-, 180- a i višegodišnju obhodnju, to vidimo, da faktično razmjerno prema vriednosti zemljištnoga kapitala na renti gubimo, a ne pako dobivamo, a kamo t^kovg gospodarstvo vodi— to znademo svi! |
| ŠUMARSKI LIST 4/1880 str. 23 <-- 23 --> PDF |
— 183 — Poznato Vam je imdalje gospodo^ da nije sv6 jedno, da li koje stablo za brodovni lies, za mostnice, šlipere, francezke ili njemačke dužice izradimo i unovčimo, dapače da baš ob ovoj izradbi ovisi znatno i u prvom redu i ciena, dotično pribod šuma. Vidimo dakle i znamo, da je poznavanje tehničke vrline, uporabe vriednosti i unovöivosti pojedine vrsti, a i razvrstbine drva veoma važno i potrebno poznavati za svakoga šumara. U nas Hrvata, gospodo, bio je sumarnik g. Adolf I)a,niLe- ,; lovsky prvi^ koji no je u svom poznatom djelu: ^^Die Teciinik/ des Holzwaaren-Gewerbes in den slavoniscben EicbenwäMern^´, i näsao shodnim "upozoriti nas na velevažnost poznavanja ovih | tehničkih svojstva i uporabe pojedinih razvrstbina i cesti drva I naše hrastovine kao i upliv ovoga spoznavanja na 2^2ŠKSit I 1 valjanost procjene naših šuma. Stoga i jest upravljajući od-j Bor´ bio prije svega baš g. Danhelovskya zamolio, da preuzme izvjestiteljstvo za oyaj tema današnje nam razprave, nu žalibože g. Danhelovsky bio je prinužden zahvaliti se na tom pozivu, — cim će dakako i tečaj čitave ove razprave valjda drugi smier zadobiti — te si i smatram dužnošću već unapried prisutnu gospodu slavonske šumare upozoriti, da se nadamo, da će oni sami bogatstvom svog izkustva u tom specijalnom pitanju umjeti tečajem dojđućega razpravljanja znatno đoprinieti k riešenju stavljene nam zadaće. Prelazeć sada na samo razmatranje obćih biljega, tehničkih svojstva hrastova drva u obće, spominjem, da se ne budem obazirao na manje važne odlike naših do petdeset vrsti hrastova, već samo na glavne vrsti lužnjaka, kitnjaka a donekle i cera, sliedeći pri tom poznata i znanošću jur usvojena fakta obzirom ua znanje tehničkih svojstva hrastovine u obće. Motrimo li pako znanstvenimi iztraživanji i izkustvom stečene rezultate obzirom na pojedina tehnička svojstva hrastovine, to vidimo, da međju ostalimi i poznati francezki tehnolozi i učenjaci E. Chevandier i Gc. Wertheim u svom djelu: ,,Mehanička svojstva drva" o tehničkih svojstvih hrastovine na sliedeći način govore: ,,Hrastovina se odlikuje time, da u sebi sdružuje, prem ne izkazuje za nikoje tehničko iliti mehaničko svojstvo drvlja najveću brojnu vrstnoću, ipak sva ta tehnička svojstva u velikoj mjeri. Ova skupnost svijuh mehaničkih svojstva u hrasto |
| ŠUMARSKI LIST 4/1880 str. 24 <-- 24 --> PDF |
- 184 vine pako čini, da je hrastovina u ohće za svaku tehničku porahu sposobna, ter nam ujedno razjasnjuje i uzrok velevažnosti hrastovine u praktičnom životu. — Mnienje,! da je strž drva i debljevine u obće u hrastovine vriednija i boljih svojstva, podpuno se izkustvom opravdava, pošto se pokusi pronašlo, da pojedina mehanička svojstva baš u tih gestih i razvrstbinah hrastovine svoj maksimum postigavaju. Pokusi nadalje dokazuju, da je u obće drvo mladjih hrastova čvršće od onoga starijih stabala iste debljine, a napokon još i to, da je dryo kitnjaka ili ranoga hrasta (Traubeneiche) u obće valjanije od onoga lužnjaka (Stieleiche) ili poznoga hrasta. To je daVako samo obzirom na sva tehnička svojstva u obće, bez obzira na razlicnosti ovih pojedinih vrsti hrastova i njihovih posebitih razlika u tehničkih vrstnoćah. Poznati šumar i prof. Pressler pako veli, govoreć o hrastovim: „Unter den deutschen Holzarten ist wohl die Eiche nicht nur heute, sondern nicht minder auch für alle Zukunft als die forstlich edelste zu betrachten und für gewisse Zwecke am allerschwersten wenn auch nicht gerade zu unersetzbar."; a naš veleštovani počastni elan i bivši ravnatelj šumarske akademije u Mariabrunnu i poznati austi-ijski šumarski učenjak g. Josip Wesely veli u svom djelcu: „Oesterreichs Waldschatze und sein Holzexport", govoreć o naših hrvatskih hrasticih i hrastovini, da je drvo lužnjaka u nas u obće manje tyrdo, nu zato kaiavije od onoga kitnjaka, koji je zato i opet znatno čvršći, pa zato i bolji za brodogradju od piwoga, ali koji i opet daje bolje i ljepše dužice." Za vrstnoću naše hrastovine govori nadalje i sama naša hrvatska historija šumarstva i izkustvo; prva nas bo uči n. p. I poznavati veliku trajnost hrastovih stupova Trojanovoga mosta |;na Dunavu i milijune naših stotine godina starih pilota jadran- I ste"TeWcij"e i t. d., — drugo t. j , izkustvo nas pako uči ve- I Jiku kalavost, gorivost i nosivost naše hrastovine cieniti i svrsi shodno uporabljivati. Proučavajući pako i mi mehanička i tehnička svojstva naše hrvatsko-slavonske hrastovine, dolazimo do sliedećih zaključaka: „Hrastovina je najcjenije drvo naših šuma, obzirom na skupnu vrstnoću tehničkih svojstva pako nadmašuje sve ostale vrsti europejskoga šumarskoga drveća, a pošto se u obće opa |
| ŠUMARSKI LIST 4/1880 str. 25 <-- 25 --> PDF |
^185 - žilo, daje hrastovina iz strana blagoga podneblja najboljanajvrstnija, jer se pravi pojas kitnjaka i lužnjaka slaže sa pojasom vinove loze, to možemo takodjer pođpunim pravom zaključiti, da drvo brvatsko-slavonske hrastovine spada u obce medju najvriedniju hrastovinu, davajuć baš u nas najbolju gradju i lies," Uzmemo li rečeno na um, ter razgledamo li se ponešto po raznih drvo trošecih obrtih, to vidimo, da hrastovinu prije svega rabimo kod velegradnje, zatim gradnje u vodi, za brodogradju, za šlipere, onda još poglavito i u bacvarskoj obrti, akoprem i ostale obrti kao n. p, stolarska i kolarska takodjer u veliko hrastovinu troše. Za nas su od osobite važnosti brodogradnja i bačvarstvo, pa što se veći dio naše hrvatsko-slavonske hrastovine baš u ove svrhe izradjuje i uporabljuje, a historija nas naša uči, da se je hrvatska hrastovina. jur od davnine kao brodovni lies r^bacvarska grädja u Veneciju ^ ostalu Italiju i u ine susjedne zemlje izvažala» Dužice t. zv. njemačkoga lika jedan su od najstarijih proizvoda naših šuma koli u domaćoj, toli u izvoznoj trgovini našimi šumskimi proizvodi, dočim je produkcija francezkih duga, kao što znamo, tek plod najnovijih trgovačkoobrtničkih poduzeća šumarstva u nas. Nu dočim je prije proizvadjanje dužica bio jedini posao naših domaćih bačvara, to je u nas u novije doba pravljenje dužica u toliko preuzelo mah, da ih sada većinom obavljaju primorski i kranjski i drugi naši domaći drvari, i to u službi kupca šuma ili poduzetnika, a riedko kad u režiji samoga vlastnika šume. Obzirom na zahtjeve, koje stavljamo na dobru bacvarsku robu, vidimo dvojake zahtjeve, i to neke obćenite, zatim opet posebite, obzirom na vrsti dužica naime, da li njemačku ili pako francezku bacvarsku robu izradjujemo. I tako vidimo, da se prije svega zahtieva, da budu dužice iz podpuno zdrayog i jedrog, ter drva jednolikih godova, dotično vlaknina, producirane. Srčikovina i biel drva ili debla ne može, kao što znamo, služiti za dužice — tek samo pravo deblo ili strž. Ovo je sjegurno velevažni moment već i za samu procjenu drvne gromade takovih proizvadjanju bacvarskih dužica namienjenih hrastika, pošto je kora i jedan dio bielij a i samo |
| ŠUMARSKI LIST 4/1880 str. 26 <-- 26 --> PDF |
— lS-6 -srce stabalja za bačvara ili kupca rek bi bezvriedno drvo, koje se mora n. p. takodjer i kod samoga proračunavanja količine dužica po formuli šumarskoga nadzornika lUesa (u Nagy-Ka roli-u) -J=—"~^^^ -* u obzir uzeti; ovaj odpadak obično se uzimlje sa 4—6 cm. na vanjskom promjeru debla. Znamo nadalje, da je samo debljevina stabala prikladna za pravljenje dužica, a i to opet ne svih oblika hrastova, pa već spomenusmo, da najbolje dužice dobivamo iz slavonskoga lužnjaka. Razlika tvarna pako medju francezkimi i njemačkimi dužicami, koja se poglavito sastoji u vrstnoći robe i kalavosti, čini u obce, da je kod jednog te istog debla n. pr. dolnji dio prikladniji za proizvadjanje francezkih, gornji pako za proizvadjanjö njemačkih dužica. Znamo bo, da se francezke dužice obzirom na njihovu porabu, veću kalavost i bolje ter odličnije razvrstbine, obično samo iz najboljih vrsti hrastovine proizvadjaju, prije svega već s toga razloga, što je običajno francezke dužice u samoj Francezkoj, dakle na mjestu konsuma, još jednom kalati. Izvrstna, da baš odlična kalavost našega lužnjaka iz nizina Krajine i Slavonije osobito pospješuje uz tamo postojeća naravna prometila do Siska proizvadjanje i trgovinu ovimi francezkimi dužicami. Obratne odnošaje nalazimo u onih šumskih predjelih, kojim trgovina s drvi k Podravini prijanja, sa glavnim tržištem dužica i drva Barčom, tamo bo se proizvadja najviše njemačkih dužica, koje imadu uz manju tehničku vrstnoću drva takodjer i manju cienu, dakle zahtievaju i jeftinija prometila. Poznati tehnolog i professor šumarstva Karlo Gayer spominje, govoreć 0 hrvatskoj hrastovint i dužicah, da se iste osobito odlikuju „osobitošću jedrine, vrstnocom vlaknine, velikom težinom i dobrom mjerom", a sav trgovački sviet priznao je jur od davna, da su dužice iz hrvatsko-slavonske hrastovine najbolja i najizvrstnija roba svoje vrsti. Osobita se je važnost već od vajkada podavala dobi sječe obzirom na tehničke vrline drva, tako n. p. i u poznatom therezijanskom urbariju nalazimo ustanovu, kojom se preporuoivaše zimska sječa hrastika obzirom na proizvadjanje duga, preporučivajući medju ostalim takodjer i pravljenje bačva iz starijih, posye izsašejiili «Juga-; |
| ŠUMARSKI LIST 4/1880 str. 27 <-- 27 --> PDF |
^ 187 današnje nas pako izkustvo uči, da najcjenije i najvrstnije francezke dužice dobivamo iz prastarih, prosto uzraslii dubova, pa zato i vidimo, da je n. p. i u našib državnih sumah za stabülje, namienjeno kalanju duga, ustanovljena I60~180-godisnja obhodnja. Baovarska hrastovina zahtieva, da može dobro uspievati, dobru stojbinu, svjetlo i popriecnu godišnju toplotu od najmanje 10^ R. Zato i zove podpunim pravom Josip Wesj ^ J Hrvatsku i Slavoniju „europejskim eldoradom hra?tovirie^^ y^ "^´^^ ´^KakÖ j^e prijeü h^^^^^ u obce j^inica žitne mjere vrlo nejednaka bila, to je naravno, da su se u nas u prijašnje doba i lagve, dotično badnji, dakle i duge najraznije veličine i dimenzija, proizvađjale. Najveća poznata bačva iz dužica naših krajeva bje godine 1873- na svjetskoj izložbi u Beču po veletržcu Kristianu Hermann iz duga hrastovine brodske imovne obćine izložena, a imala je 20()0 vedara prostorine. , "Bačva ova ostati će valjda jos na dugo „unicum´´ bacvarske produkcije, ter živa reklama za vrstnoću naše hrastovine. Istina je doduše, dandanas ierao još malo takovih hrastova naći, iz kojih bi mogli praviti dužice i bačve tolike sadržine, ali sam ipak uvjeren, da ih još imamo! Spomenuvši prije koju nuzgredice o samom proizvadjanju dužica, rekao sam, da su odpadci t. j . gubitci drvne mase vele znameniti; ti gubitci pako su dvojaki, i to 1) gubitci na bieli i srcu debla, koje nije u obće sposobno za gradju duga, i 2) gubitak kod same izradbe duga, na tržištu i t, d. Mnogo važniji od prvoga je ovaj posliednji gubitak, koji iznaša po lUesu najmanje 657o debljevine, — obzirom na jedrinu (ukupnoga) stabla pako vidimo, da dolazi na jedrinu dužica B^o „ „ triešća 597» granja i krošnje pako 367» čini ukupno lOO^o- Wesely pako veli, da se u Hrvatskoj i Slavoniji potrebuje za svaku kubičnu stopu izradjene bacvarske robe 2"5 do 4-5 kubičnih stopa surovoga drva. Postotci tih odpadaka tim su´veći, čim su radm bačvarskomu poslu, te u veći kod izradbe francezkih dužica, nego li kod izradbe njemačkih dužica i dužica piljenih. Prije sam već spomenuo, da |
| ŠUMARSKI LIST 4/1880 str. 28 <-- 28 --> PDF |
._ 188.— tudjinci našu robu bvale sbog prevelike mjere, t. j . da je u nas običaj praviti dužice veće i širje, nego li je normalno propisana mjera za dotičnu vrst duga, koji visak bi trebao kod sveže robe tek samo- 20^0 iznašati, kod nas pako iznaša obično 25^/o i više. Ovaj običaj ili bolje rekši zla navada morala bi prestati, budue se ne dade. ma baš ničim opravdati,-a s druge strane pako bismo ukinućem ove zle navade mnogo prišteđili na gradji. Uaustro-ugarskili je zemljak običaj spremati vino u posiide najraznije veličine, zato i vidimo, da je tako zvanim njemačkim dužicam duljina i veličina vrlo nejednaka, tako da ik imamo od 1´ do 20´: dugačkik iz slavonsko-krvatskili šuma. Nejednakost tik dužica pako je uzrokom, da je veoma težko baviti se njikovom fabrikacijom" u veliko, bar za tako dugo, dok se ne bude neka približna normalna jedinka utanačila, kako to n. p. kod francezkih dužica imamo, gdje nam služi tako zvana normalna dužica ili ^v/i podlogom obrti. Bude li se pako kada u tom pogledu neki sporazumak postigao, to će i fabrikacija njemačkih dužica u nas u vele poskoSiti) i to tim više, što se-izkustvom pronašlo, da debljevinu lužnjaka najbolje unovcujemo u onom slučaju, kad proizvadjamo iz. gornjih cesti debla njemačke, iz dolnjih pako francezke dužice; osim toga nam je takodjer njemačke dužice spretnije strojevi sgotavljati, nego li francezke. Poznato je nadalje, da tim intenzivnije drvom gospodarimo, čim raznoličnijih razyrstbina dužice,, ^primjereno debljini i širini trupca, izradjujemo, t.j . čim se više-držimo pravila: svaki dio svojoj svrsi! Čim jednoličnije dužice pako izradjujem iz jednoga te istoga trupca, tim je veći postotak odpadaka na triešću i sjeku, Odkada je i u nas ciena hrastovine dostatno poskočila, vidimo, da se jur s mnogih strana nastojalo intenzivniju izradbu dužica uvesti; osobite zasluge oko toga stekao si je baš gosp. Danlielovsky, koji takodjer i u prije spomenatom djelcu obraća pozornost Šumara na tu okolnost veleliepimi primjeri i dokazi, preporučujuć medju. ostalim takodjer i pilenje dužica i dokazujuć, da su dobro piljene dužice one iste vrstnoće kao i kalane, te veli: „Es mag die Daube durcli Sägung oder Spaltung zur endlichen Formung vorbereitet v^erden, so bleiben ihre Beschaffenheit und Eigenschaft dennoch in beidw Fallen die |
| ŠUMARSKI LIST 4/1880 str. 29 <-- 29 --> PDF |
— 189 — selbe." Poznato je pako, da se taj nacin proizvadjanja dužica jur od dulje vremena i u drugih zemljabj kao n. p. u Englezkoj i Francezkoj, uspješno rabi, a Karl Grayer veli o tako iz:radjenib dugab , da su točnije pravljene i bolje izradjene od onib rukom kalanih. Ja pako držim^ da je to sjegurno velevažan momenat, koji bi zaslužio najveću pozornost i naših šumara a i naših špekulanta s drvi, tim postupkom bo ne samo da bismo neizmjerno mnogo dobivali na cielom materijalu, koji sad absolutno gubimo u triešću kalanjem, već bismo mogli tim postupkom takodjer izradjivanje dužica mnogo lukrativije obavljati, svakako pako morali bi se tim postupkom služiti kod izradjivanja spomenutih njemačkih dužica jačih dimenzija! Konaßno držim, dami je ovdje još jedan moment obzirom na stavljeni thema iztaknuti, a taj bi bio, da uzprkos toga, što se u Europi još prilično mnogo hrastovih šuma nalazi^ ipak veoma malo država i predjela nalazimo, koje bi mogle Hrvatskoj obzirom na proizvadjanje i trgovinu duga ozbiljnu i trajnu konkurenciju praviti^ docim znamo, da nam tek hrastovina poranjska dužice iste vrstnoće i valjanosti daje. Uzrok tomu pako stoji osim u jur spomenutom uplivu klimatičnih i tiozemnih odnošaja još poglavito i u tom^ što se za proizvadjanje^ osobito vrlo kalavih: francezkih dužica, zahtieva šumsko gospodarenje u veoma velikih´obhodnjah. Velike obhodnje pako ne odgovaraju današnjim pojmovom šumarsko-gospodarstvene i šumarsko flnancijalne nauke, ter se u obće zabacuju za uzgoj i gospodarstvo čistih visokih šuma. To držim dage najhitniji uzrok, zašto se danomice i vidno umanjuje vrstnoća dužica i zanj sposobna hrastovina, tako da se već i u nas, osobito po hrvatskoj banovini, dandanas i takovi hrasto^d na dužice kalaju, koji su iz prijašnje zlatne dobe naših špekulanta kao škart i nesposobni za dužice na pašnicih i sjecinah zaostali. Dvojim nadalje, da će isti naši veleposjednici i država moći 180 i više godišnje obhodnje i ubuduće priđržati za hrastike namienjene bacvarskomu liesu^ te mislim, da će se i u nas morati sa šumogojstva čistih visokih Šuma takovih hrastika preći na uzgajanje pojedinih bacvarstvu namienjenih hrastova u sriednjih i mješovitih šumah, a eventualno i po pašnicih, Akoprem bi velika važnost žirovine po naše šumarenje do-" |