DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 3/1880 str. 60     <-- 60 -->        PDF

— 155 (
Sbirka narodnoga muzeja). Sbirka ptica narodnoga zoologičkoga
muzeja u Zagrebu još je nepodpuna, valjalo bi ju đalile popuniti, a to bi
se moglo tim prije učiniti sada, pošto je novoimenovani preparator nar. zool.
muzeja nastupio službu.


Nar. zool. muzeju bi osobito dobro došle sve moguc´e vrsti i suvrsti
orlova (osim bjelorepnoga, velikoga orla = weisscli-wanziger Seeadler), naime
krunati orao ili krstac žuti, kličeći, zmijski, patuljasti i mali riblji
orao (Kaiser-, Stein-, Schi-ei-, Schlangen-, Zwerg- unđ Flussadler) zatim
kanjuge (rother- und sclivarzer Milan), razne vrsti strnjarica ili eja (KornWiesen-
Sumpfweiher). Dakako đa bi osim toga trebalo zavodu svih vrst
riedkih ptica, ili takovih, koje su kod nas riedke ili inaCe još slabo zastupane
u sbirci nar. zool. muzeja. Da se pako ptica putem ne pokvari, potrebno
bi bilo uliti kroz grkljan ptice žeste ili rakije, te ga strnikom ili
pamukom začepiti. Razumjeva se, da treba kod svakoga eksemplara točno
označiti dan i mjesto, gdje je ptica ubijena ili zatečena. Kad bi se našlo
šumara ili drugih, koji bi htjeli stupiti sa ravnateljstvom zavoda u neposredan
savez, bilo bi mnogo više izgleda uspjehu, a zavod bi, gdje bi uztrebalo,
nosio troškove opreme ili moguće nabave.


(Dar za pošumljenje Krasa). Šumsko upraviteljstvo prejasne kneginje
Thurn i´ Taxis u Majeru kod Rieke poklonilo je, kako nam to velesl.
kralj, poožupanija na Rieoi dopisom svojim od 1. lipnja t. g. broj 3818
priobduje, u svrhu pošumljenja primorskoga krasa 16.000 dvogodišnjih
biljkah omorikovih, koje su po žup. nadšumaru gosp. Otokaru Bončeku, uza
istu svrhu ustrojeni razsadnjak u Novom zasađjene da se, kada ojače, na
krasu na shodna mjesta presade. (Ugledala se i ostala vlastela u ovaj
hvalevriedni na napriedak domaće kulture smjerajući čin. Op. Ured.)


(Gospodinu I. C. u Sisku) možemo na pitanje, koja se kod nas
od vrba drži pravom ivom odgovoriti: da se u naših predjelih nalazi više
vrsti ive ; najpoznatije su :


1) Bieloiva (Salix caprea — L.) različitim opet lišćem :
a) okrugljastim. Lišće je okrugljasto, brka nešto svinuta, na podini
srSasto, 3 — 7 cm. dugačko, 2—5 cm. široko.


b) paokrugljastim. Lišće paokruglo, na vrhu i podini jednako protegnuto,
dva put dulje nego širje (5—10 cm. dugačko, 2 5 — 5 cm. široko).
— Lišće je s lica gladko i sjajno, mrko-zeleno i samo po žilicah
fino vlasasto; s naličja ima ojake debele žilice, te je fino pusteno. Nalazi
se svagdje u ravnici i brežuljastih krajevih, raste po šumah sa drugimi li-
stačami; osobito je ima u kolosjecih (šestarih). Raste i po livadah, pasnjacih
i na mnogih drugih mjestih. U visinu raste 8 —10 met. , a rieđko
kad je promjer debla veći od 30 cm. ; raste i grmasto, kako se po šipracih
i poljskih medjah najviše i vidja. Kora je na deblu pepeljugasto-siva,
uzduž i popriečce napucana, na mlađom drvlju i mladih granah sivasto-zelena ;
na proljetnih je grančicah žutkasto-zelena i pustena. Pupovi su jajasto obli,
kestenjaste ili blieđo-zagasite boje; u zimno doba odlikuju se svojom veličinom.


2. Prava iva (Salix cinerea L.) Razlici po obliku lišća su;