DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3/1880 str. 37     <-- 37 -->        PDF

— 132 —


jest razpucano i mršavo. Neumjestni postupak s našimi obćinr
skimi hrastovimi šumami jest dakle:


1) snizio na^s—´/^ drvnu gromadu u sastojinah, usljed
toga ne dopušta u svi´hu rekonstrukcije (promjene vrsti uzgoja)
velikoga uredjajnoga doba,


2) lišiti sastojine svakoga pomladka, prema tomu i pretvorbu
sastojina odmah kod uvadjanja gospod. osnove nemogućim
učinio,


3) ološio tlo, na kom će koli gojitba biti tegotnija, toli i
prirast lošiji, dok si same sastojine isto ne poboljšaju stvaranjem
crnice.


U gorskik sastojinah, koje su najviše bukvom (bud čistom
ili jelom i hrastom pomješane) obraštene, počinio je zlo vodjeni
neuredno preborni sjek još većih mana, ili upravo neizlječivih
grieha. Na pojedinih spustih i obroncih prebiralo se je tako
dugo, dok je kraj puta, koji se obično nalazi na rebrištu istih
česa bilo, jer u jamu nije ovlaštenik išao. Te strmine, izložene
oštromu brišu sjevera, nagloj bljuzgavici kiše ter upornomu
žaru sunca, izgubile su tlo, što ga je kroz stoljeća sama bukva
stvarala, ter sada vire pojedine gromade kamenja. Na koliko je
i samoga pomladka bilo, to ga je ovlaštenik prigodom poradnje
doznačenih drva sasjeko i tako radio razorujućim elementom u
prilog. Prigodom kasnijih doznaka u kotlinah, jarugah, nije
ovlaštenik htio poradjivati doznačeno mu drvo, ako je bilo krupnijih
dimenzija, jer je bio izvoz istoga tegotniji, već ga je samo
ili oklještrio ili pako u zamjenu na slabije komade posjekao, da
mu bude laglje odpremiti drvo iz gudure. Što većom progalom
(koja je morala iza ovakovoga postupka sliediti) vitlao je vladajući
vjetar listinac u pojedine jarke i kotline ; ako i jest koja
biljka slučajno klila, tu je sunce i mraz lišio života. Usljed
manjkajuće zaštite i pomanjkanja tla počeo je prirast na stablih
padati, vrsi se sušiti, ter stablo za stablom propadati. Nakon
minulih evo desetak godina nije normativnoj naredbi niti uzpostavi
šumarskoga osoblja pošlo za rukom uzčuvati sastojina,
a niti na njihov preporodjaj uplivati. Osvada je to za šumare,
koja se danomice na nas baca, ali koju mi i mirne duše podnjeti
možemo, nu ne kao da je krivnja na pojedincu ili premalo
dobro volje ili sposobnosti, već Sto je grieh počinjen u
početku u samom organizmu. Za svoju obranu imademo živih