DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 3/1880 str. 37 <-- 37 --> PDF |
— 132 — jest razpucano i mršavo. Neumjestni postupak s našimi obćinr skimi hrastovimi šumami jest dakle: 1) snizio na^s—´/^ drvnu gromadu u sastojinah, usljed toga ne dopušta u svi´hu rekonstrukcije (promjene vrsti uzgoja) velikoga uredjajnoga doba, 2) lišiti sastojine svakoga pomladka, prema tomu i pretvorbu sastojina odmah kod uvadjanja gospod. osnove nemogućim učinio, 3) ološio tlo, na kom će koli gojitba biti tegotnija, toli i prirast lošiji, dok si same sastojine isto ne poboljšaju stvaranjem crnice. U gorskik sastojinah, koje su najviše bukvom (bud čistom ili jelom i hrastom pomješane) obraštene, počinio je zlo vodjeni neuredno preborni sjek još većih mana, ili upravo neizlječivih grieha. Na pojedinih spustih i obroncih prebiralo se je tako dugo, dok je kraj puta, koji se obično nalazi na rebrištu istih česa bilo, jer u jamu nije ovlaštenik išao. Te strmine, izložene oštromu brišu sjevera, nagloj bljuzgavici kiše ter upornomu žaru sunca, izgubile su tlo, što ga je kroz stoljeća sama bukva stvarala, ter sada vire pojedine gromade kamenja. Na koliko je i samoga pomladka bilo, to ga je ovlaštenik prigodom poradnje doznačenih drva sasjeko i tako radio razorujućim elementom u prilog. Prigodom kasnijih doznaka u kotlinah, jarugah, nije ovlaštenik htio poradjivati doznačeno mu drvo, ako je bilo krupnijih dimenzija, jer je bio izvoz istoga tegotniji, već ga je samo ili oklještrio ili pako u zamjenu na slabije komade posjekao, da mu bude laglje odpremiti drvo iz gudure. Što većom progalom (koja je morala iza ovakovoga postupka sliediti) vitlao je vladajući vjetar listinac u pojedine jarke i kotline ; ako i jest koja biljka slučajno klila, tu je sunce i mraz lišio života. Usljed manjkajuće zaštite i pomanjkanja tla počeo je prirast na stablih padati, vrsi se sušiti, ter stablo za stablom propadati. Nakon minulih evo desetak godina nije normativnoj naredbi niti uzpostavi šumarskoga osoblja pošlo za rukom uzčuvati sastojina, a niti na njihov preporodjaj uplivati. Osvada je to za šumare, koja se danomice na nas baca, ali koju mi i mirne duše podnjeti možemo, nu ne kao da je krivnja na pojedincu ili premalo dobro volje ili sposobnosti, već Sto je grieh počinjen u početku u samom organizmu. Za svoju obranu imademo živih |