DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1880 str. 34 <-- 34 --> PDF |
— 129 - Kada si je bud obilnim obećanjem, bud silom ili ugovori vlastelin prikupio kmetova ili naseljenika ili je želio, da si koji kraj napuči, to je imao dužnost pružiti sva potrebna jim sredstva za život i tjeranje poljodjelstva. Medju ostale vrlo malene potrebe, koje je kmet smio imati, spadala je i potreba gorivnoga drva, po okolnostih drva gradjevnoga, a za uzdržavanje stoke — potreba paše. U početku bila je kakvoća i kolikoća užitka neuredna, ali vremenom se je to sve većma uredjivalo. Do mala su se odnošaji bistrili, nastojalo se je, da se rad i privreda u sklad dovedu, te se je pismenimi ugovori ustanovljivao medjusobni odnošaj; usljed toga postale su stanovite obveznosti za obje stranke, koje su zastarenjem zadobile formu pravnoga naslova; pravo na užitke i na pojedine objekte, iz kojih su isti crpljeni, bilo je med kmetom i vlastelinom podie- Ijeno i tuj nalazimo početak služnostim (servitutom). U takovom po prilici stanju zatekla je godina 1848. obje stranke. Akoprem su carskom proklamacijom od 2. prosinca 1848. i patentom od 7. srpnja 1849. podložnički odnošaji ukinuti i prem je usljed istoga urbarijalni posjed i ostali do tada samo iznajmljeni odkupom preKŠao u vlastiiost sada slobodnjakovu, ostalo je još uviek dužnosti, kojim se je, jer su u životne uvjete zasiecali, moralo udovoljiti. Ako i jest prije pomenutim načinom došao kmet do zemljišta, koje ga je hraniti moglo, ipak mu nije bilo udovoljeno potrebi drvarenja i paše. Zato su uživanja tih potreba i iza odkupa postajala, te je bio vlastelin prisiljen kao što i prije podavati seljaninu pašu i drvo iz svoje šume, premda je seljaku morao vrlo malenu ili nikakvu naknadu za to pružati. Tako su nastale obvezanosti za vlastelina, koje su njegov posjed služnostmi obterećivale, te vrieđnost posjeda snizivale. Buduć se ne mogaše to stanje s gore navedenih razloga za dugo podnašati, valjalo je zakonom „moje i tvoje" ograničiti, te seljaku dati ono, što mu pripada, a vlastelina riešiti odnošaja, koji ga priečio svojom imovinom slobodno razpolagati. U tom nalazi carski patent od 2. ožujka 1863. o odkupu i uredjenju prava paše i drvarije, a usljed toga i segregacija , svoj početak i temelj. Segregacijom imao se je izlučiti od vlastelinske šume seljaku — kao glavniea s kamati — dio šume na račun potrajnoga užitka drvarije i paše. Za podlogu količine služila je selištna veličina (sessio), po kojoj je veličina 9 |
| ŠUMARSKI LIST 3/1880 str. 35 <-- 35 --> PDF |
— 130 — posjeda označivana tako, da je na jedno selište odpadalo najmanje 2, a najviše 8 jutara šume. Polag vlastitosti same šume, polag njenoga prirasta ustanovljivana je vještačkom procjenom kolikoća jutara po selište, te je tako prema raznim stojbinskim odnošajem i vrlo raznolika ploština odmjerivana, prem su često bile selištne j-azlike vrlo malene. §. 10 spomenutoga patenta dozvoljavao je u načelu nagodu izmedju vlastelina i podložnika obzirom na kolikoću jutara za jedno selište, a ako ova nije za rukom pošla (što je i najčešće bivalo), tad je urbarijalni sud imao sporazumno sa vještaci broj jutara po selištu označiti. E,aČunični proizvod iz kolikoće selišta te pripadnosti jutara šume na jedno selište iznašao je ploštinu, koja se je imala na račun riešenja služnosti izlučiti od spajinske šume, a te segregacijom izlučene šumske čestice jesu sadauje — obćinske šume. Idejalni vlastnik jest urb. obćina, pravi vlastnik pako obćinar na koliko jest sessionalista (sa 1 ili više selišta) ili željar (sa ´/a sel.) a i plemić, na koliko sačinjava s ostalimi ovlaštenici jednu urbarijalnu obćinu i ako nije napose segregiran. Ovdje valja nadalje razlikovati, da nije svaki obćinar ujedno temeljni ovlaštenik šumski, već samo onaj, koji je do godine 1848. stajao u posjedu zemljišta, koje je dano podložniku u zakup. Usuprot tomu može sada postati svatko šumskim ovlaštenikom, ako li samo prekupi sesionalnu veličinu od prijašnjega vlastnika. Ukupni broj sessija, na koji su šume segregirane, ostaje uviek isti, tu se nit ne smije niti može mienjati. Kako su prije komunikacijonalni odnošaji biti vrlo nepovoljni, a šume tik sela, uživali su se ponajviše ti objekti, a kako je šumarsko osoblje bilo stručno manje naobraženo, šumskih sastojina i odviše, drvu slaba prodja, raznolikih ugovora i pogodba, koje su opredieljivale užitak, to se je i rabio za namirivanje potreba neuredno preborni sjek. Tim postupkom su sastojine, koje su i najbolju uporabnu dobu prekoračile, bile i vrlo proredjene, jer se seljak nije dao po drvo u odaljenije predjele. Tako se je na jednoj te istoj ploštini kroz decenije pre-´ biralo. Vrlo je mala iznimka, da bi se bile sječine otvorile, ter opet zasadile. Prije nego li je bila segregacija provedena, proredjivalo se u tih sastojinah (selu najbližjih) sve to jače, bez brige za ikakvi pomladak, što je u ostalom i nemoguće bilo uz vječitu pašu stoke ovlaštenikove. Krom svega toga imade |
| ŠUMARSKI LIST 3/1880 str. 36 <-- 36 --> PDF |
— 131 — dosta slučajeva, gdje je vlastelin baš u istih dielih prodao još i trgovcu stabla, koji je, što mu je najbolje rabilo, povadio. Segregacija je inđi obdarila obćine sumarni, u kojih je bio sklop prelomljen, obrast ploštine vrlo manjkav, sastojinami bez ikakvoga pomladka i sa česticami najmanjega vrieđnostnoga razreda. Pripomenem li još k tomu, da je urb.^ obćina morala uzeti pojedine male lugove, što su bili na okolo sela razštrkani, te koji ne bijahu često ni od 40 jut. veći, i da su u velikom promjeru šume pojedine urbarijalne obćine 50—256 jut. velike, tad će svaki, koji nije š njimi niti poslovao, a niti ih vidio, imati o njihovu stanju živu sliku. I k tomu svemu pridružilo se je još i ona neugodna okolnost, da ti segregirani objekti nisu odmah predani strukovnjakom na upravu, već su gdje gdje i kroz decenij obćinski činovnici š njimi upravljali: sva funkcija sastojala se je u doznaki gorivoga i gradjevnoga drva, naravno i opeta neuredno prebornim sjekom, komu se je mjestimice još i ta pogrieška pridružila, da su u bukovih sastojinah otvorili čiste sječine. Pošto su takovim postupkom i ono malo dobrih povjeta, što su ih pojedine sastojine za segregacije posjedovale, uništili, predane su te izmrcvarene sastojine nakon uvedenja normativne naredbe od god. 1871 br. 2144/295 šumarom na upravu U br. 120—122 „Nar. Nov." illustrovao sam dovoljno naše obćinske šume, ter sam ovo morao kao sa predmetom nerazdruživo ovdje iztaknuti. Šumar nastupiv službovanje bez ikakvih podataka (šumovida, čestičnih upisnika, medjašnih zapisnika, izkaza ovlaštenika i t. d.) morao je odpočeti svoju funkciju — doznaku drva — ter gdje nemarnosti, gdje komoditetu za volju rabio i opet neuredno prebornu sječu. Osim toga uvedeni su i odviše veliki upravni kotari, tako da i uz taj uvjet, da je imao sve potrebne podatke, i nije se mogao sastavkom gospod. osnova baviti, ter sU naše obćinske šume vjekovitim preborom doprle do stadija, koji se može zbilja žalostnim nazvati. Naše hrastove obćinske šume su usljed zloga postupka š njimi toli lošega obrasta, da se može u velikom promjeru uzeti 8 stabala po jutru (gdje bi ih 18—24 stajati moralo). Drvna kolikoća po jutru iznaša 24—30 umjesto 70—80 hvati. Pojedine čistine umjesto da buje od pomladka, obraštene su glogom (Crataegus Oxyacantha), a tlo, s kojega je sunce humus izžeglo, |
| ŠUMARSKI LIST 3/1880 str. 37 <-- 37 --> PDF |
— 132 — jest razpucano i mršavo. Neumjestni postupak s našimi obćinr skimi hrastovimi šumami jest dakle: 1) snizio na^s—´/^ drvnu gromadu u sastojinah, usljed toga ne dopušta u svi´hu rekonstrukcije (promjene vrsti uzgoja) velikoga uredjajnoga doba, 2) lišiti sastojine svakoga pomladka, prema tomu i pretvorbu sastojina odmah kod uvadjanja gospod. osnove nemogućim učinio, 3) ološio tlo, na kom će koli gojitba biti tegotnija, toli i prirast lošiji, dok si same sastojine isto ne poboljšaju stvaranjem crnice. U gorskik sastojinah, koje su najviše bukvom (bud čistom ili jelom i hrastom pomješane) obraštene, počinio je zlo vodjeni neuredno preborni sjek još većih mana, ili upravo neizlječivih grieha. Na pojedinih spustih i obroncih prebiralo se je tako dugo, dok je kraj puta, koji se obično nalazi na rebrištu istih česa bilo, jer u jamu nije ovlaštenik išao. Te strmine, izložene oštromu brišu sjevera, nagloj bljuzgavici kiše ter upornomu žaru sunca, izgubile su tlo, što ga je kroz stoljeća sama bukva stvarala, ter sada vire pojedine gromade kamenja. Na koliko je i samoga pomladka bilo, to ga je ovlaštenik prigodom poradnje doznačenih drva sasjeko i tako radio razorujućim elementom u prilog. Prigodom kasnijih doznaka u kotlinah, jarugah, nije ovlaštenik htio poradjivati doznačeno mu drvo, ako je bilo krupnijih dimenzija, jer je bio izvoz istoga tegotniji, već ga je samo ili oklještrio ili pako u zamjenu na slabije komade posjekao, da mu bude laglje odpremiti drvo iz gudure. Što većom progalom (koja je morala iza ovakovoga postupka sliediti) vitlao je vladajući vjetar listinac u pojedine jarke i kotline ; ako i jest koja biljka slučajno klila, tu je sunce i mraz lišio života. Usljed manjkajuće zaštite i pomanjkanja tla počeo je prirast na stablih padati, vrsi se sušiti, ter stablo za stablom propadati. Nakon minulih evo desetak godina nije normativnoj naredbi niti uzpostavi šumarskoga osoblja pošlo za rukom uzčuvati sastojina, a niti na njihov preporodjaj uplivati. Osvada je to za šumare, koja se danomice na nas baca, ali koju mi i mirne duše podnjeti možemo, nu ne kao da je krivnja na pojedincu ili premalo dobro volje ili sposobnosti, već Sto je grieh počinjen u početku u samom organizmu. Za svoju obranu imademo živih |
| ŠUMARSKI LIST 3/1880 str. 38 <-- 38 --> PDF |
— 133 — svjedoka: radnja i predloga, od kojih su prve neuspjele, posljednji ostali na papiru, jer podpore ili je bilo vrlo slabo ili nimalo. Eazmotriti ću u nastavku povode tom stanju. U broju 156—158. „Narodnih Novina" lanjske godine obrazložio samprimjeri podupro lošost mnogih §§. normat. naredbe od god. ]871. — Temeljna pogrieška jest ta, što seje sastavitelj iste postavio na niveau uredjena jur stanja, što je na toj bazi osnivao sve daljnje odredbe, umjesto da je uvrstio unj´ paragrafe, koji bi sadržavali mjere za anormalno stanje, u kojem se zbilja još uviek nalazimo. Nadalje jest glavni uzrok osnivanje velikih šumsko-upravnih kotara, koji mjesto 2000 i 7000 jutara obsižu po 4 upravne oboine. — To mu će valjda biti uzrok, nemogućnost plaćanja šumara za pojedine obćine. U načelu ne bi bili smjeli u istinu kotari biti veći od 200 jut. uz onu okolnost, gto su šumske čestice i malene i razštrkane, jer bi se tim pružila upravitelju tih čestica prigoda i vrieme, da uzmogne raditi na uredjenju kotara i na sastavku osnova; a ujedno bi se isti mogao baviti kulturami, marljivim obilježenjem čestica, pružati ruku pomoćnicu u svakoj potriebi svojoj šumi. Te sve dužnosti ne može upravitelj velikoga kotara obavljati, jer mu je vrieme i dispozicija s istim preškrta. Dovoljno je ako napomenem, da je kot. šumaru od potrebe 5—6 mjeseci, dok samo provede doznaku drva; gdje je vrieme za obavak inih administrativnih posala, gdje vrieme za reviziju sastojina i nadzor osoblja, a gdje ono za nabavu nacrta i sastavak gospod. osnova?! Osim toga jest ovdje i materijalna strana odlučujuća, jer šumar ne ima prigodom vanjskih tih radnja nikakve zaslužbine, već mora iste u račun plaće obavljati. Još je uz sve ono žalostno i to, da mora mnogi uredjujući šumar — ođnošaji prisiljen — u mnogo slučajeva i proti svojoj volji i proti zasadam šumarske znanosti postupati. Još žalostnije jest, da nas tek desetgodišnje izkustvo uči poznavati pogrieške, koje se ipak ukloniti moraju. Da se to uzraditi mora, o tom je svaki pojedini od nas osvjedočen; način kojim da to bude, imade se prikladno okolnostim ustanoviti, a o tom nastojati nam je temeljna dužnost. Obćinskim šumam jest zadaća, da namiruju potrebu ovlaštenika na gorivom i gradjevnom drvu. Prema tomu uzpostavku dužnost je šumara podignuti produktivnost povjerenih mu šuma na najviši stepen; jer ne namiriš li zbiljnu potrebu ovlašteni |
| ŠUMARSKI LIST 3/1880 str. 39 <-- 39 --> PDF |
— 134 — kovu, on će si ju namirivati sam — počinjati će šumske štete, — a time ne samo da se dovodi u sukob sa šumskim zakonom, već on oštećuje i sastojinu te izprekriža često najljepše namjere sjekirom. Iz šume mu se smije izdati samo prirast čitave drvne gromade, koji se u najstarijem dobnom razredu reprezentira; je si li pošao za koji hvat dalje, načeta je normalna drvna gromada (za kojom* nam je težiti), ter se neće račun prihoda jur buduće godine sa potrebom slagati. Da se je tako činilo neuredno prebornim sjekom, ne treba ni uvjeravati, ako iztaknem činjenicu, da se je tako dugo stablovje izdavalo, dok nije i posljednji ovlaštenik bez obzira na samu sastojinu namiren bio. Niti tuj nije šumar mogao kontrolirati medju prirasta i normalne drvne gromade, na koliko bi je još u izprebranih sastojinah bilo, niti je mogao oštro prosuditi, da li je svaka kompetencija namirena jer stabla u šumi nisu rasla po veličini selišta, već su izdana po ovih posljednih, pa se je koli ovlaštenik toli i činovnik na tu nepravilnost jur tako priučio, da se o tom više ni ne disputira. Tiem sam htio samo označiti motive dosadanjemu gospodarenju i način, kako se sve udovoljavalo. Zdrav razum, strukovna naobrazba i pogled na naše obćinske šume izriču najbolju odsudu nad tim postupkom, a ja se usudjujem tvrditi, da ako ne dodje izdatna pomoć odzgora, da će se prebirati do posljednjega stabla Jur u početku naglasio sam moment, koji je važan za obćinskoga šumara, tek koji ne smije iz vida pustiti: potreba ovlaštenikova. Prama toj ima udesiti svu svoju snagu, sve svoje umieće, da toj dužnosti udovolji. To prosudjivanje dovodi ga do izbora načina gospodarenja, kojim će to najbolje postići, do izbora vrsti uzgoja, drveća, uporabne dobe i t. d. — Premda je taj thema jur mnogo puta pretresan i u skupštinah i u raznih prigodah, ipak nije svestrano obradjen, već je bilo više radnja po šabloni bez specijalna zadatka; prema tomu bio je i odgovor uviek obćenit: za gospodarenje obćinskih šuma preporuča se uzgoj srednje šume, jer ima te i te prednosti. Da se tuj nije uzimao obzir na razlučbu sastojina: hrastovih i bukovih sa smjesami, na položinu šuma t. j . ravne i brdske, dokazujeobširnost, koja se u gornjoj izreci krije. Da se u naših hrastovih obć. šumah mora uvesti uzgoj srednje šume, o tom smo osvjedočeni svi s razloga toga, jer nam samo ta vrst uzgoja pruža najveću užitnu ploštinu uz mnogovrstnost svoga produkta. Vi |
| ŠUMARSKI LIST 3/1880 str. 40 <-- 40 --> PDF |
— 135 soki uzgoj, prem podaje najveće drvne masse, odpada radi velike uporabne dobe, koja snizuje godišnju užitnu ploštinu, osobito u ovom slučaju. Uzgoj nizke šume ne možemo pridržati s razloga, što nam je istim nemoguće odgajanje stabala za gradnju. Preostaje nam dakle kao jedino povoljno uklonište — srednja šuma. Najprikladnija uporabna doba kod srednje šume bila bi za podstojnu sastojiiiu ona od 30 god., a za nadstojnu ona od 60 god. — Onom prvom dobijemo stabla za gorivo drvo jačih omjera, usljed toga i veću drvnu gromadu ; ovom posljednom dobiti ćemo dovoljno debelo gradjevno drvo za vlaštenikovu potrebu. U podstojnu sastojinu odabrale bi se vrsti brzo rastuće, na koliko bi im samo stojbina prijala, kao što su jasen, briest i jalša, ovi rek bi postojani pratioci našega hrasta. Ako nam i je tako lahko sa našimi hrastovimi sastojinami, biti će nam to puno teže sa gorskimi, gdje imademo posla sa bukvom i jelom. Vrst visokoga uzgoja odpada s istoga razloga, s kojega i u hrasticih tiem više, što su bukove sastojine ponajviše samo stoga razloga izlučivane, da se š njimi namiri manjak na ploštini šuma izlučenih u ravnini. S uzgojem srednjih bukovih šuma ne ćemo uspjeti, jer kod uzgoja bukve najvažnije jest samo tlo. Uzčuvati pako sviežost tla, uzmnožati ga godimice, ne ćemo moći uzgojem srednje šume u naših malih kompleksih radi progale krošnja, koje bi obćinsk a srednja šuma zahtievala, a bukva ju ne bi podnosila. U obćinskih šumah, prejakom progalom uživanih, nalazimo na bukove sastojine, koje su u prirastu duljine zaostale; mjesto gorostasa gledamo patuljke 4—6 mtr. duge sa prsnim promjerom od 50 ctm., a stari su 100 i više godina. Upitamo li za uzrok tomu, to će nas prvi pogled na okoliš stabla uvjeriti, da je s toga mjesta nestalo humozne naslage tla. Čim jednom počima bukovo tlo uzmicati, miče nam se i bukva, ter ako se dosađanji postupak ne promjeni, naići ćemo koju godinu ili na krševite praznine, ili na žbunje. Da je to nastalo povodom nespretnoga postupka sa sastojinom, lahko je vjerovati, a naravna je posljedica, da bi nam tako bivalo, sve dok bi nadstojno drveće stajalo vrlo riedko na sječini. Uvedemo li odviše mali postotak progale, čemu je svrha zaštita tla, tad nam je užitak spao na ništicu; uvedemo li obširniji užitak, polomili smo sklop krošnja, omogućili vjetru i suncu laglji pristup; pomladnja postaje sve više nemogućom, |
| ŠUMARSKI LIST 3/1880 str. 41 <-- 41 --> PDF |
— 136 — tlo sve lošijim. U prvom slučaju morali bi to nazvati igrarijom, jer bi uzgajali vrsti drveća samo radi zaštite tla -— slabom nadom na prihod; u potonjem slučaju pako djelovali bi štetno na uspietak bukve, u nijednom pako od oba slučaja ne bi postigli svrhe, koja nam mora pred očima lebditi: da prigospodarimo što veći materijalni godišnji prihod za ovlaštenike. U svakom onom slučaju, gdje bukva ne stoji na stojbini, koju si je sama odabrala, uzmiče nam ona, silom držati ne možemo je nigdje. Humozno, svježe pokrivalo na odgovarajućem joj tlu (lapor, vapnenac), stvara si ona sama kroz stoljeća, te mi nalazimo bukvu u podpunom razvitku, u veličanstvenom representiranju samo u visokom uzgoju. Ondje ima ona vremena, da pretrpi kroz decenije nanesene joj boli kod posljednjega sjeka, da si poboljšava tlo silnom oborinom svoga listinca; samo pod timi uvjeti smijemo se nadati rastu i napredku bukve. Vlastelinstva i imovne obćine, koje imadu komplekse od više hiljada jutara sa raznolikimi potrebami, mogu se baviti uzgojem bukovih sasastojina (kao visokih ili srednjih), a to već zato, što im je pružena prilika voditi sjek uviek u horu, na što se mi u naših malih obć. kompleksih radi godišnje potrebe ne možemo obzirati. Po tom se pričinja, da će bukva morati iz naših obćinskih šuma, priračunamo li k tomu još i vječitu pašu, izčeznuti. Tko poznaje bukvu, tko ju je mogao danomice motriti, osvjedočen je, da bi se gore navedene predmnjeve, temeljeće se na istinitih podlogah, samo na našu nesreću izpunile. A zašto da i mi jednom s tudje štete ne crpimo koristi. U Njemačkoj bijaše uvedeno srednjo-šumsko gospodarenje, te pošto su se nakon dugotrajnoga prakticiranja osvjedočili, da radnje i pokusi ne uspievaju, okanili su se toga posla, i povratili se uzgoju visoke šume´. Kad se nije ondje u velikih ploštinah dalo provesti gospodarenje srednje šume s probitkom u bukovih sastojinah, gdje se je mogao oplodni sjek sa svojimi nuždnimi pratioci polag zbiljne potrebe i u pravo doba provađjati mnogo manje će to biti moguće u naših malih obćinskih šumah, u kojih ako si iz sječine izvadio samo desetak stabala sa nepravoga mjesta ili ne baš u horu, promašio si svrhu. Kada nam dakle nije moguće visokim sjekom — radi premalih čestica, ni srednjim — radi pro ´) Vidi: „Stuđien iiber die Buohen-Wirths(3hafc´´ von C. A. Knorr, Nordliausen 1863. |
| ŠUMARSKI LIST 3/1880 str. 42 <-- 42 --> PDF |
— 137 tunaravnoga i neuspjeloga odgoja bukve uživati naših brdskih i gorskih šuma, neće nam preostati ino, već da se pustimo na zadnje grane, na nizku šumu. Pa u istinu ne može biti ništa prikladnije u naše svrhe. — Na koliko se mogu već sada promatrati posljedice mjestimičnih doznalca drva, prije 10—12 god. provedenih, gdje se je sve, što se samo izvesti dalo, posjeklo i izvezlo, i moramo biti sa mlađimi sastojinanri, na koliko su uspjele, zadovoljni. Grdje gdje preostala nam je bukva, koja ovlašteniku nije bila dovoljno kalava ili koji oklještreni grabar, 0 kom ne bi niti „vražja baba svoga zuba razklimala", ter su ovi lošim i nevaljalim zastorom ono malo sjemenja, što ga je na ploštinu stiglo, do klicavosti štitili. Na mjesta i prostore, koji ne bijahu zaštićeni, doskitala se je jašika, jasen i žukva. U prvi mah pada u oČi, kako je lahko upravo bekove mladice prebrojiti, dočim se grabar i ostale umjesine u množini upravo natječu. Prigodom prve uporabe, gdje će se stari grabri i bukve izsjeći, nestati će zastora a i bukovim mladicam traga. Već ti mladjahni svjedoci, nastali griehom naših predja, upućuju nas što i kako nam valja raditi. I drvokradice mogli bi u nadstojnoj sastojini izsiecanjem jačih stabala škoditi i gojitbeni rad šumarev izprekrižati. Suvišno je dokazivati, da se sa nekoliko stabala na maloj sječini u nepravo doba izvadjenih sve laglje promašuje cilj i uspjeh. Osim toga povećati ćemo samo nizkim sjekom prihod na gorivu, na koliko ga manje vadimo u hrastiku, ostavljajuć za nadstojno drveće jače izbojke i sjemenjake iz sjeSina brdskih šuma, osobito ako uvedemo nešto veću uporabnu dobu, možda 25—30 god., ter tako našu svrhu — što veći materijalni prihod postići. Gospodarenjem nizkih šuma zavesti ćemo sječine, a njimi se oštro označuje medja užitka, a ujedno i pomladna ploština, i samo tiem načinom stati će se na put ovlaštenikovomu nezadovoljstvu i argumentaciji „ta ima još šume". Izkolčena sječina mu imponira, označuje mu oštro njegovo pravo ali i dužnosti obzirom na podavanje radnika i ovršivanje gojitbenih radnja. Naravno da će nam bukove mladice uzmicati, izbojci iz panjeva pred mrazom i suncem stradati ter panji izumirati. Taj put pružati će nam se najljepša prigoda te bolnike zamjenjivati zdravimi mladicami četinjače iz naših razsadnjaka, koje ćemo si jur io zavođenja gospodarstva pripraviti imati. Ovaj |
| ŠUMARSKI LIST 3/1880 str. 43 <-- 43 --> PDF |
- 138 — postupak nam ne otežčava niti najvažniji u gojitbah moment — skupocjenost istih — jer u tu svrhu podavaju ovlaštenici bezplatne radnike. Oviem ne želim reći, da je četinjača jedino sposobna vrst drveća za naše obć. šume, ter da nam je njoj za volju sve ostale vrsti drva izkorieniti, već sam samo naveo to, da bi se praznine, nastale usljed čistoga sjeka i izostatka bukve odmah Siogle š njimi zasaditi. Ostati će tada šumaru, da si uzgaja mješovite ili čiste sastojine, što će moći postići valjanom gojitbom i pravodobnim proriedjivanjem. Po mojem doduše ne mjerodavnom, ali iz svakdanje zbiljnosti i opažanja crpljenom mnienju, imala bi se ta generalia za gospodarenje naših obć. suma prihvatiti, naravno uz modalitete , koji bi pojedinim osebinam odgovarali. Da bude pako provedba podp-ana i momentana , imale bi se te upute u formi naredbe ili službene instrukcije izdati na provadjanje od predpostavljene oblasti, jer prem da sam osobni neprijatelj šablonage, ipak mi je priznati, da bi se imala neka jedinost, na koliko samo postiziva, uvesti, buduć nam je dandanas, koliko nas je šumara, toli i postupak o jednoj te istoj svrbi različan, a stoga često i bezuspješan. Da bi se pako uzmogle reforme provesti, to bi se morao i položaj osoblja, komu bi to povjereno bilo, promjeniti. Uvedenjem prije razvijenih predpostava i gospodarenja od potrebe je čim više osoblja na što manje ploština , jer šumar ne može proriedjivanje, gojitbe i procjene lugarskom osoblju prepustiti. Osim toga mora on provesti sve nuždne predradnje zavođenjem srednjo-šumskoga gospodai-enja u svakoj sječini i inimi se radnjami baviti. Temeljnim uzrokom za uspievanje i napredak naših obć. šuma imadu dakle biti čim manji šumsko-upravni kotari, na svaki način ne veći, nego što zbilja dosiže djelotvornost pojedinca. 0 ploštini je težko što reći, jer tuj je položaj i raztrešenost čestica mjerodavan, nadalje bi smio kotar u ravnini veći biti nego li onaj goiski. Ako bi se već komu prohtjelo većih kotara, to bi se smjelo na osnivanje istih misliti tek onda, kad bi šumsko gospodarstvo jur u svih obćinskih šumah zavedeno bilo, kad bi uredjajne radnje dogotovljene bile, premda bi još onda bilo dovoljno uzroka, koji bi govorili za protivno. Da bi na primjer po dvie upravne obćine sa ploštinom od 2—3000 jut. mogle šumara uzdržavati, o tom nije dvojiti. Uz primjerenu |
| ŠUMARSKI LIST 3/1880 str. 44 <-- 44 --> PDF |
— 139 plaću i stanarinu mogle bi obje stranke dužnostim udovoljavati. Ovdje mi je pripomenuti, da se uvedenje putnoga paušala ne bi imalo dozvoliti u krajevih, gdje ima dovoljno konja, tu bi ovlaštenici redomice predprege davali; dočim bi se u drugih predjelih taj paušal ostavio, ali bi se ujedno na svaki način imala ustanoviti ciena, koju imade šumar po kilomtr. platiti, da mu i paušal za putovanje dotjeće, i da ne %ude izvrgnut pretjeranim zahtjevom kirijaša. Kao nadzorno osoblje, koje bi radnje i provadjanje obćinskih šumara izpitivalo i nadziralo, te kao vodice služilo, imalo bi se kod svake podžupanije uvesti podž. šumar. Ovi posljednji imali bi biti plaćeni iz zemaljskih sredstva, jer bi ujedno bilo oblasti kao izvjestitelji dodieljeni. Da bi uzastopce tomu imao sliediti novi šumski zakon sa provedbenim! naredbami, koji bi nas podigao iz lethargije i nepodobština, prema kojim smo nemoćni, razumije se samo po sebi. Tiem načinom ne samo da bi se samoj stvari — našim obć´ šumam i njihovim posjednikom — koristilo, ter jedan i drugi od prieteće pogibelji spasili, već bi se takodjer pružila najljepša prigoda i škola za naše mlade šumare: nadgledani, vodjeni, vezani na zadanu radnju, svjestni si svojih dužnosti, učili bi i usavršivali se za samostalnost. Cieli članak dao bi se reasumirati u sliedeće točke: Naše obćinske šume (staroga provincijala) nalaze se u vrlo žalostnom stanju, čemu su poglavito krivi: «) preveliki šumsko-upravni kotari 6) đosadanji načini uživanja c) pomanjkanje gospod. osnova d) pomanjkanje propisa i naredaba, prilagodjenih faktičnomu stanju. Jer se je pako temeljito bojati, da će, potrajaju li ove okolnosti, još i na dalje ovlaštenici biti lišeni jednakoga i potrajnoga užitka iz svojih obćinskih šuma, to je od potrebe: 1) da se službovanje šumarsko reorganizira, i to da se uvedu toliki šumski kotari, da odgovaraju djelotvornosti pojedinca i da se uprava s istimi preda vještim strukovnjakom, 2) da se uklopno s tim ustrojstvom pruže šumarskomu osoblju svi nuždni podatci za radnje oko uredjenja, |
| ŠUMARSKI LIST 3/1880 str. 45 <-- 45 --> PDF |
- 140 — 3) da se kao nadzorno i instruktivno osoblje uvede kod svake kr. pođžupanije šumar kao referent za šumarstvo, poglavito sa zadatkom, da nastoji oko ohć. šuma. 4) da se izdartu k provedbi i rukovanju potrebni propisi i naredbe, ter da se tom prigodom za svaku skupinu obć. šuma (na koliku su sastojbinski i odnošaji vrsti drveća jedni te isti ili slični) usttinovi vrst i način gospodarenja u glavnom. Vodjen od zbiljne potrebe preustrojstva, i to ne samo osobnoga, već i stvarnoga, o kojoj sam potrebi osvjedočen, poznavajuć naše obć. šume u dušu, predajem ovu razpravicu uz želju, da se predmet do ovogodi.šnje rujanske glavne skupštine prouči , moža i u našem listu pretrese, da se zaključci podnesu visokoj vladi u formi rezolucija kao vr!o nuždan predmet na meritorno riešenje, jer samo će predmet, koji je svestrano pre- učen ter družinom šumara pretresan i nepobitnimi razlozi podkriepljen, naći uvaženja. Pojedincu riedko se je uspjehu nadati. — Tco — Različite viesti. Imenik p. n. gospode članova hrv. - slav. šumarskog družtva i predbrojnika na „Šumarski list". A. Zaoastni članovi. Zaostatci od god. 1878, 1879. 1880. Ukupno. Wessely vitez Josip, glavni nau/.ornik dobara i e. kr. umirovljeni ravnatelj šumarske akademije u Beču —. Tomie Ante, o. kr. umirovljeni šumarnik u Samoboru — B. Podupirajući članovi. Bačič Ante, trgovac u Zagrebu^ — — 2. -2. Benakovie .Josip, posjednik u Županju — - 2.-2 Bubanovie pl. presvietli, veliki župan u Vukovaru.. — — 6.— 6 Dražić Josip, trgov. u Vrbanju (p. Drenoviee) — — 5. -5 Bit:´, presv. grof u Vukovaru — — 25, — 25.— 50 Gašparac Ante trgovac u Vrlrinju — .— 5.— 5 Hirsch L. L. n u Si=ku — - 5.-5 Jankovie presv. grof u Darovaru — - 5.— 5 Ivie, posjednili i odbornik imovne oboine u Vinko vcili — — 2.— 2 Kajganovič, posjednik u Tvrdj. Ivanić — o.— 5. Kuković pL, vlastelin u Karlovcu — 6.— 6 Maisatz Viktor, trgovao u Mitrovioi - 5. -5. Nugent presv. grof u Zagrebu 10, - 10.— 20. Mihajlovič Josip uzoriti kardinal u Zagrebu 25 — 25. -50. Eajkovie, posjednik i odb. imovne obćine u Vinkovoili - 2.— 2 |