DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1880 str. 34 <-- 34 --> PDF |
— 129 - Kada si je bud obilnim obećanjem, bud silom ili ugovori vlastelin prikupio kmetova ili naseljenika ili je želio, da si koji kraj napuči, to je imao dužnost pružiti sva potrebna jim sredstva za život i tjeranje poljodjelstva. Medju ostale vrlo malene potrebe, koje je kmet smio imati, spadala je i potreba gorivnoga drva, po okolnostih drva gradjevnoga, a za uzdržavanje stoke — potreba paše. U početku bila je kakvoća i kolikoća užitka neuredna, ali vremenom se je to sve većma uredjivalo. Do mala su se odnošaji bistrili, nastojalo se je, da se rad i privreda u sklad dovedu, te se je pismenimi ugovori ustanovljivao medjusobni odnošaj; usljed toga postale su stanovite obveznosti za obje stranke, koje su zastarenjem zadobile formu pravnoga naslova; pravo na užitke i na pojedine objekte, iz kojih su isti crpljeni, bilo je med kmetom i vlastelinom podie- Ijeno i tuj nalazimo početak služnostim (servitutom). U takovom po prilici stanju zatekla je godina 1848. obje stranke. Akoprem su carskom proklamacijom od 2. prosinca 1848. i patentom od 7. srpnja 1849. podložnički odnošaji ukinuti i prem je usljed istoga urbarijalni posjed i ostali do tada samo iznajmljeni odkupom preKŠao u vlastiiost sada slobodnjakovu, ostalo je još uviek dužnosti, kojim se je, jer su u životne uvjete zasiecali, moralo udovoljiti. Ako i jest prije pomenutim načinom došao kmet do zemljišta, koje ga je hraniti moglo, ipak mu nije bilo udovoljeno potrebi drvarenja i paše. Zato su uživanja tih potreba i iza odkupa postajala, te je bio vlastelin prisiljen kao što i prije podavati seljaninu pašu i drvo iz svoje šume, premda je seljaku morao vrlo malenu ili nikakvu naknadu za to pružati. Tako su nastale obvezanosti za vlastelina, koje su njegov posjed služnostmi obterećivale, te vrieđnost posjeda snizivale. Buduć se ne mogaše to stanje s gore navedenih razloga za dugo podnašati, valjalo je zakonom „moje i tvoje" ograničiti, te seljaku dati ono, što mu pripada, a vlastelina riešiti odnošaja, koji ga priečio svojom imovinom slobodno razpolagati. U tom nalazi carski patent od 2. ožujka 1863. o odkupu i uredjenju prava paše i drvarije, a usljed toga i segregacija , svoj početak i temelj. Segregacijom imao se je izlučiti od vlastelinske šume seljaku — kao glavniea s kamati — dio šume na račun potrajnoga užitka drvarije i paše. Za podlogu količine služila je selištna veličina (sessio), po kojoj je veličina 9 |