DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1880 str. 24 <-- 24 --> PDF |
- 119 bude pokus u tom pogledu uspio, imati će i Hrvatska sa Slavonijom za kratko vrieme svoje kulture vrba, a mi ćemo pri-, nuždeni biti spomenuti u knjizi o naših gospodarstvenih dohođcih i ovu granu šumogojstva. Cesto treba samo neznatne ponuke i u brzo eto takovih podhvata, o kojih se je prije u zemlji jedva čulo. Obzirom na to´ napisani su i ovi redci, pa ako bude piscu istih pošlo za rukom i samo nekoje od svojih drugova potaknuti na dublje promatranje toga predmeta, biti će preobilno nagradjen. Stoga velim unapred, da ovo ne ima biti znanstvena razprava, već samo obćenita, površna razprava i molim štovane prijatelje, neka mi oproste, ako se možda ne držim strogo tehničkoga, te kadkada i svoje mnienje, koje može biti krivo, umetnem. Drago će mi biti, ako tko dokaže protivno, a si. uredničtvo ovoga lista rado će ustupiti kritici mjesta u svom listu. Vrsti vrba. Najpoznatije vrsti vrba su ove: Stabla. 1. Biela vrba (Salix alba) 2) žukva (S. vitellina) 3) vrba krška (S. fragilis) 4) bademasta vrba (S. amygdalina) 5) velika vrba. (S. daphnoides) 6) kaspička vrba (S. acutifolia) 7. vrba pješćenika (S. pruinosa) 8) prašljika (S. pentranda). Grmovi. 1) Bekva (S. viminalis), 2) laplandska vrba (S. lapponum), 3) potočna vrba (S. incana) 4) mačkovina ili biela iva (S. caprea), 6) ivovina, (S. cinerea), 6) paiva (S. aurita), 7) rakita (S. purpurea), 8) uralska vrba (S. uralensis). Osim ovih vrba ima još mnogo podvrsti i izmetnulih granatih vrba, poimence u gorah; zatim ima sitnih vrba u vlažnih i močvarnih stepah, napokon sasma nizkih grmova na vrhuncih gora. I kod vrbe valja gledati koli na podnebje, tako i na tlo, ako hoćemo, da bude dobit u razmierju sa troškovi. Nuždnu pouku glede gojitbe pojedinih vrsti vrbe nalazimo u svakoj šumarskoj botanici, stoga ne ćemo o tom ovdje dulje govoriti. Samo mi je primjetnuti to, da je krivo ono obično mnienje, |
| ŠUMARSKI LIST 3/1880 str. 25 <-- 25 --> PDF |
— 120 — koje veli, da su vrbe duga života, te da ne trebaju osobite njege poimence da je gnojenje suvišno. To mnienje je uzrokom, da gdjekoje zemljište ne pruža one koristi, koju bi mogli pravom očekivati. Sama narav pomaže nam šumarom tiem, što odpalo sa drveća lišće daje zemlji vrlo koristan gnoj, a ipak znadu ljudi u svojoj kratkoumnosti i tu hranu oduzeti zemlji. Kao što visoka šuma, tako treba i vrba njege, pa gdje te nei&a, mora i vrba propadati. Tko se dakle kani baviti gojitbom vrbe, mora ponajprije znati, jeli opredieljeno za nju tlo prikladno, jer ima i takovih površina, koje su za gojitbu vrbe absolutno nesposobne. Najbolje zemljište za vrbu su nizine oko potoka i rieka, ako sadržavaju dosta vlage, te nisu štićene nasipi proti nanašanju mulja prigodom poplava ; ovo je tlo većinom pjeskovito, toplo a ipak sadržaje dosta crnice, pa stoga je za vrbu najprikladnije. Vrba uspieva doduše i u čvrstom tlu, dapače i u glinastora, ali se ovdje brzo iztroši. Kao što svakoj drugoj bilini, tako treba i vrbi, ako ima uspievati, rasti i duljega života biti, dovoljna prostora, da može korjenje svoje dovoljno razširiti. Stojeća voda škodi vrbi, te ona usahne; buduć pako mora glina trajno sadržavati u sebi vode, ne možemo se slagati mnienjem onih pisaca, koji preporučuju glinasto tlo za gojitbu vrbe kao najbolje. To pako ne izključuje, poimence u predjelih izvrženih poplavam, da ne bi mogla vrba mjestimice i na pretilom zemljištu uspievati. Svakako valja gledati, osobito kod pokusa, da se što prikladnije tlo izabere za vrbu; zemlja, sadržavajuća u sebi željeza, ne valja za vrbu. Pročitamo li ono malo knjiga, napisanih o gojitbi vrbe za pletenje košarica, naći ćemo da su mnienja glede izbora zemlje za kulturu vrlo različita. To se dade tumačiti tiem, što je gojitba vrbe nešto još posve nova, što nisu još učinjeni dostatni pokusi, napokon što vrba uspieva u raznom tlu, samo ako se odabere prava vrst vrbe. Kad se bude i znanost bavila ovim za narodno gospodarstvo toli važnim predmetom, onda će se ne samo točno označiti podneblje i tlo za poznate dosad vrsti vrbe, već ujedno oplemenjivanjem dobiti takove vrsti, koje će nadkriljivati i najbolje vrbe, što ih sad imamo. Dosada nije se polagala osobita važnost na vrbu, dapače i botanici sami, zatim pisci o šumo |
| ŠUMARSKI LIST 3/1880 str. 26 <-- 26 --> PDF |
— 121 gojstvu i ratarstvu, spomenuli bi ju samo sa malo rieči, te si u svojih opisih i nazorih često protuslove. Uzrok protuslovju botanika leži u tom, što nije nijedno drveće tako težko razlikovati pogledom na vrsti, kao što vrbu, jer ona se lahko izrodi, pa ju onda po glavnijih svojstvih uvršćuju u ovu ili onu vrst. Ovakove vrbe (podvrsti-polutani) riedko su razplodne, jer jim je sjemenje obično prazno, stoga treba kod nasada izabrati prave vrsti, što može tiem lasnije biti, buduć se i iz izdanaka panjeva može razviti čitav vrbik. Da upliva i ustrojstvo tla ne samo na množinu, već i na porabnu vriednost vrba, dapače i na njibov vanjski oblik, o tom ne može nitko dvojiti, najmanje pako šumogojac. Nu i to je sigurno, da kolikoća pravilno upliva na kakvoću, pa da je upravo nemoguće dobiti ujedno kolikoću i porabnu vriednost u najvećoj mjeri. Čim je tlo bolje i čim više liranivih čestica sadržaje, tim ćemo dobiti veću množinu vrba, ali sigurno na uštrb kakvoće vrba. Drvo je više srčikavo, šupljikavo i krhko, te stoga za sitnije stvari neprikladno; osim toga iztjera sa strane više mladica, koje škode kalavosti. Da to biva obično kod t. z. debeloga tla, biti će svakomu poznato. Neki doduše tvrde, da vrbe, rastuće u ilovačom premješanoj zemlji, davaju zdravije i čvršće drvo, da manje trunu; po mojem mnienju je vlažno, humozno i pjeskovito tlo najbolje za kulture vrba, jer prem tu vrbe polaganije rastu, davaju s druge strane uslied toga, što ne imaju toliko pobočnoga granja, najbolji materijal, ponajpače za finije pletenine. Kako se zemljište priredjuje za kulturu. Posve je naravski, da se po raznolikosti tla mora ravnati pripravljanje zemljišta za kulturu (vrbe). Prije svega valja u obzir uzeti to, da vrba podnaša poplave, ili ne dugo stajaće vode. Stoga bilo tlo kakovo mu drago, ponajprije valja predjelopredieljen za kulturu, dostatno izsušiti. Ako hoćemo, da kultura dulje vremena postoji i da se izplati. moramo zemljište ponajprije planirati, visine poravnati, a doline nasipati. Samo takovo, brižno planirano zemljište može izpuniti naše nade na jednoliku, liepu kulturu. Najbolja mjesta za kulture vrba su bez dvojbe ona, koja ne stoje tako često pod vodom, a ipak se dade na ista po potrebi napustiti voda. Kad je zemljište na taj način planirano i dovoljno priredjeno, — mora se preroviti (rigolati). Ovaj posao je od osobito |
| ŠUMARSKI LIST 3/1880 str. 27 <-- 27 --> PDF |
122 Ti velike važnosti kod takovoga tla, koje se uslied dulje suše rad jako izsuši. Kad se pako zemlja porahli, može voda iz nutrnjosti zemlje po zakonih vlasitosti lahko doprti do površine. Ako smo doljnju zemlju jednom čestito porahlili, ostaje kroz više godina ovako rakla, ma se gornja zemlja i ugazila. Kako duboko se ima zemlja preroviti, odvisi jedino o njenoj kakvoći, čim je bolja doljnja zemlja, tiem manje treba prerovanja, nu obično se uzima, da treba bar tri lopate duboko preroviti zemlju; to je dakle obična mjera. Najbolje je preroviti zemlju u jeseni da se tiem tlo prepusti gnojećim i pojedine česti lučećim uplivom zime. Rahla zemlja se u proljeću drlja (drljačom), pa onda sliedi sadba. Nu može se isto tako i u jeseni saditi, u obće glede vremena sadbe su mnienja različita. Ja mislim, da je bolje saditi u proljeću, jer ako smo sadili već u jeseni, bojati nam se je, da ne bi proljetni mrazovi mladim vrbam naškodili. Stoga ako već hoćemo sadbom početi u jeseni, treba za kulturu izabrati zaštićena mjesta. Izbor vrbe za kulturu. Za pletenje košarica važne su — kako se samim sobom razumije — osobito za finije pletenine, jedino grmolike vrbe, pa prem ima od tih vrlo mnogo vrsti, nalazimo kod kultura vrbe samo neke. Ne ima dvojbe, da je za buduće uspievanje kulture najvažnije to, da se izaberu prikladne vrsti vrbe za stanovito zemljište. Nu ne samo da mora izbor vrba biti prema ustrojstvu tla, već valja ujedno gledati, da bude dotična vrst vrbe prava i čista, sadjenice da su prije dobro odgojivane, pa da se onda mogu smatrati zdravim i za sadbu prikladnim materijalom. Za veće pletenine osobito valjaju: Biela vrba (Salix alba), žukva (S. vitellina), bademasta vrba (S. amygdalina) i kaspička vrba (S. caspica s. acutifolia). Još bolji su grmovi: Bekva (S. viminalis) i rakita (S, purpurea). Kad ne znamo pravo, koju bi vrst uzeli, valja nam najprije ustanoviti, u koju ćemo svrhu sadbu provesti i kako će nam čim veću korist donieti. Kad ne imamo sami dovoljnih vrsti vrba, moramo se obratiti na realno dobavljalište, a ne kupiti sadjenice ma od koga, jer se tiem obično dobiva smjesa raznih vrsti. |
| ŠUMARSKI LIST 3/1880 str. 28 <-- 28 --> PDF |
— 123 — Za nove kulture obično se izaberu sadjenice od dominirajućih kolosjeka t. j . najdulje i najjače šibe. U novije doba rabe se i jednogodišnje šibke kao sadjenice. Starije grančice mogu se preporučati samo ondje, gdje je kultura izvrgnuta ledu i poplavam; samo u nuždi uzimlju se starije šibke, jer takove kulture pravilno prije propadaju. Jednogodišnje sadjenice nasuprot su nam jamstvom za jednako razvijanje nasada i njegovu potrajnost; gibanje soka je brže, rezotine prije zaciele, a sadjenica ostaje zdrava. Važno je i to, da se sadjenice ne sieku jeseni, buduć se onda moraju, da se ne bi posušile, ciele zime u vodi držati, a tiem gubi doljnji dio, koji je bio u vodi, većinom svoju snagu. Najbolje je rezati sadjenice 4—5 nedjeljaprije porabe i za to vrieme zakopati ili u svežnjevih do polovice u zemlji ili čuvati u podrumih. Opažanja dokazala su naime, da ovakove sadjenice bolje tjeraju nego one, koje su se odmak, kako su odrezane zasadile. Uzrok tomu je taj, jer djenice uslied toga, što dulje vremena leže odrezane, gube jedan dio vode, te kad dodju u zemlju, tiem pohlepnije traže i usišu vlagu, a stoga i brže tjeraju. Sadjenice obično su duge jedn u stopu , za mehku zemlju nešto dulje. Rezati se moraju oštrim, najbolje srpastim nožem uzkih tilutica, po prilici kako se režu loze, da bude rezotina posve čista i gladka, a kora da se pri sadjenju tako lahko ne oguli. Kod sadjenja redovito se služimo koncem, na kojem označujemo razmak sadjenica uzlovi ili komadići papira. Svaki poslenik imade kod sebe posudu, košaru ili drugo šta, u kojoj se nalaze sadjenice, i to tako položene, da su sva oka sadjenica okrenuta prema jednoj strani, te radnik ne mora svaku pojedinu sadjenicu pogledati, da ju ne bi naopako u zemlju zataknuo i tako narasli sami strmogledi (Trauerweiden). Razmak vrba i redova ravna se po rodu i vrsti vrbe i po svrbi porabe. Cim je bolje i plodnije tlo, tiem može biti razmak manji, isto tako čim tanje šibe želimo dobiti. Ako je tlo plodno, može razmak redova iznositi 38 cm., a razmak sadjenica medju sobom 15 cm.; ako je tlo lošije 45 cm., odnosno 20 cm. Veći razmak ne bi bio nuždan, jer mi koćemo baš imati grmlje. Sadjenje samo biva ovako: Sadjenica zatakne se u kutu od 45 stupnjeva na označenom mjestu u zemlju. Ako je zemlja rahla, ne treba sadiljke. |
| ŠUMARSKI LIST 3/1880 str. 29 <-- 29 --> PDF |
— 124 nu ako je tlo pjeskovito ili prerahlo, valja zemlju malo zgaziti ali se mora paziti, da se pri tom ne ozledi kora Sadjenica samo turi se tako duboko u zemlju, da ostane samo 1 palac njezine dužine vani; gdje se je pako bojati naplava pjeska ili mulja, ostave se 2 palca izvan zemlje. Vele, da ovakove sadjenice, koje vire više van iz zemlje, tako dobro ne uspievaju. čim nastupi u proljeću vegetacija, odmah potjeraju sadjenice, ako imadu dovoljne vlage; nu istodobno pokazuje se i korov, koji je najveći neprijatelj mladib vrba, te može kadkada i čitavu kulturu uništiti. Stoga se mora svom pomnjom izoupati sav korov medju sadjenicami, osobito veći i jači, kao: koprive, drač, loćike, jer .škode vrbam svojom velikom sjenom. Još pogibeljnija je za kulturu vrba slatkovina ili poljski slak (Oonvolvulus arvensis), zatim hladolež (C. Sepium) i vrdun ili popovac (Cuscuta europaea). Na ove neprijatelje kulture valja osobito paziti, te ne treba žaliti niti truda niti posla, da se posve utamane; jer slatkovina ovije se oko mladica i privuče k zemlji, a korjenje vrduna prodire i kroz koru vrbe, pa joj izsiše sav sok, tako da se mora osušiti. Najbolje i najjednostavnije sredstvo, koje nam daje i nuzgredne jož koristi, jest sijanje okopavine (Hackerfrlichte) medju sadjenicami. Tiem se ne samo očuvaju medjuprostori od pogibeljnoga korova, već se tiem donekle takodjer namiruju troškovi tamanjenja. Posijati može se — naravski uz potrebnu opreznost — korun ili repa; hoćemo li sijati zelje ili kelj, moramo već unapred zemljište razdieliti na gredice i valjano nagnojiti. Nije dosta, ako se gleda samo prve godine uništiti korov i drač, već se mora ciela kultura svake godine dobro pročistiti, i svako bezkoristno bilje izčupati. Okapanjem koruna i t. d. izmedju mlađih vrba ujedno se povećaje koristonosnost kulture, pa se tiem ujedno tamani korov. U novije vrieme potaknulo se je pitanje, da li je potrebno gnojiti mlade vrbike. Prem se je o tom puno već razpravljalo, ipak će bez dvojbe istom pokusi i izkustvo kasnijih vremena odgovoriti na to pitanje. Izim korova ima i drugih neprijatelja nasadu vrbe, prem ti nisu nikad tako pogibeljni kao prvi; ti jesu a) ušenac (Aphis salicina), b) šiškar (Tipula salicina) c) zlatica (Chrysomela tremulae i vulgatissima) đ) drvotočac (Cerambyx textor), e) vrbov bušak (Cossus ligniperda). Zatim spadaju amo od većih životinja: |
| ŠUMARSKI LIST 3/1880 str. 30 <-- 30 --> PDF |
~ 125 divljač, ovce, koze i napokon štakori; daljnji dušmani su vrganj (vrbovnjak, melampsora salicina), onda gnjijenje stabla. Sjedenje vrbova šiblja. Najprikladnije vrieme za sjecanje vrbova šiblja jest jesen, kad drveće ne mezga. Kod većih nasada vrbe, gdje je ti´eba za sječenje šiblja dulje vremena, može se sjeći i klaštriti i do početka svibnja, ali ipak škodi sječnja za vrieme kolanja mezge, stoga je uviek bolje, ako se taj posao može obaviti u jeseni, i to onda, kada je već lišće popadalo sa drveća; šibe bo, odsječene sa lišćem, dobivaju crne pjege, a to im umanjuje vrieđnost_ Za sječnju šiblja, koje se ima skupa sa korom upotriebiti za t. ZV. siv u robu , može se preporučiti vrieme od mjeseca studenoga do početka veljače, jer su šibe, u to vrieme sječene, više gibke i žilave; nasuprot ako lioćemo šiblje oguliti za bielu robu, moramo ga sjeći počam od polovice veljače do kouca ožujka ili najdulje do početka travnja. Kod mladih nasada ne valja sječnjom početi prije, nego je zima već dobrahno pritisnula, jer bi se mogle sadjenice, koje se još nisu dosta ukoreuile, iz mehke zemlje lahko iščupati. Kako smo već prije rekli, moraju se šibe sjeći oštrim srpastim nožem, i to se moraju odsjeći tik do grane Kao kod vinograda, tako je i kod nasada vrbe pravo rezanje šiblja jedan od glavnih uvjeta za uzdržavanje i uharnost nasada. Osobito valja paziti, da se ujedno odsieku slabe šibe, koje se rabe za vezanje, jer ako ostanu, razgranjuju se sliedeće godine, prieče rastenje ostalih šiba, te nisu za ništa. Od vrba možemo dobiti trovrstnu korist. Ponajprije možemo šibe upotriebiti kao sadjenice, osobito od mladih nasada; ili za vezanje i pleten je košarica, i to sa korom ili bez nje; napokon za obruče. Sadjerrioe za prodaju valja uzeti samo iz čistih sastojina stanovite A-rsti vrbe. Šiblje za vezanje treba već sjeći prije obće sječnje i svezati u svežnje. Šiblje pako, koje će se oguliti, veže se u \eće svežnje, nu tu valja paziti, da ne bude medju šibljem kojekakve trave, koja bi gnjijenjem svojim škodila šibam. Oni svežnjevi stave se na što više proti vjetru zaštićenom mjestu jedan do drugoga u 2—3 palca duboku vodu, nu površina te vode mora biti uviek jednaka, dok ne nastupi kolanje mezge, a kora se lahko odlupi. Cim to bude, izvade se šibe i ogule. |
| ŠUMARSKI LIST 3/1880 str. 31 <-- 31 --> PDF |
— 126 — U tu rivrhu rabimo drvenu, glasbenoj viljuški (Stimmgabel) vrlo sličnu spravu, providjenu peri i na vrbovih obloženu jakom želj. žicom. Kroz tu spravu povuku se šibe i liše kore, zatim se metnu na snnce, da se osuše. Šiblje smije se guliti samo za vedrili dana, a ne smije ni pokisnuti od kiše, dapače ni rosa ne smije pasti na šibe, jer inače pocrne. Za to se mora šiblje preko noći odnieti u zaštićen prostor, da mu ne može ni rosa, ni kiša nahuditi. Kad je već posve sulio, veže se opet u svežnje te čuva u komori do prodaje. Više puta se je već pretresalo pitanje, da li se smiju u proljeću zasadjene vrbe sliedeće jeseni već klaštriti. Mnienja glede toga si pako vrlo protuslove. Ne može se doduše tajiti, da nam prvo sječenje daje vrlo slabih, većinom samo za vezanje upotrebljivih šiba, nu čini se, da je to siečenje ipak potrebno, jer inače dobijemo druge godine dvogodišnje vrbe, koje takodjer ne valjaju za pletenje košara, najviše za omotninu. Prvom sječnjom se još postizava i to, da postaje stablo jače, te dobijemo ako i ne drvo za gradju, a ono bar za sadjenjake. Novčana dobit iz vrbika. Tko se hoće pobliže informirati o koristonosti vrbika (vrbovih nasada), naći će potrebitu pouku u nedavno izašloj brošuri: „Die Korbwaarenkultur im Kreise Heinsberg" od ravnatelja Janszena , iz koje je uzet sliedeći primjer. U kotaru heinsberžkom ima za sada 800 jutara vrbika; od jednoga jutra bolje kulture dobiva se na godinu 80—90 svežanja vrbova šiblja u obsegu od 1-1 metra, a od lošijih kultura dobiva se 60—70 takovih svežanja. Popriečna produkcija tih 800 jutara (po prilici 260 hektara) iznašala je: 22810 svežanja oguljenih šiba i 33750 sv. šiblja sa korom, skupa 56.660 svežanja. Novčana dobit od jednoga jutra, ako se odbiju svi troškovi za uzdržavanje nasada, iznosi već prema vrstnoći nasada 90—210 maraka na godinu. Troškovi za nasad nisu baš tako maleni. Poravnanje tla, prekopavanje zemlje, troškovi za natapanje i napokon sađjenje sadjenica prouzrokuju znatne izdatke. Popriečno iznosili su ti troškovi 210 maraka za jutro, t. j . 504 ir. a. vr. za 1 hektar. Po tom donosi glavnica, uložena u vrbovu kulturu 307o—357o koristi. |
| ŠUMARSKI LIST 3/1880 str. 32 <-- 32 --> PDF |
— 127 — Odbijemo li troškove, ostaje nam čiste dobiti od 800 jutara 119.060 maraka na godinu, što čini 71.430 for. a. v.. dakle od hektara po prilici 179 for. Polag tolike koriš tonosnosti vrbovih kultura možemo sigurnošću tvrditi, da će se gojitba vibe još jako razširiti, tiem više, .^to produkcijom ujedno raste i potreba. U Njemačkoj stoji jutro zemlje najlošije vrsti 2B talira, ili jedan hektar 100 talira, pa uzprkos tomu daje korist od 30—35"/,,, koliko veću korist bi dakle morala pružati gojitba vrbe kod nas, gdje zemljište, prikladno izključivo za gojitbu vrbe, ne ima baš nikakove vriednosti ili bar vrlo male; mi bismo mogli dobiti 60—100% čistoga dobitka. Kušajmo jednom sastaviti malen pregled troškova za vrbovu kulturu kod nas, i to za površinu od 1 hektara. Troškovi. Hektar zemlje za nasad stajao bi 30 for. Obradjivanje 1 za prekopavanje 200 rad. dana po 70 n. 140 „ zemlje i to J za poravnanje zemlje 35 radnika 35 „ Sadjenje sadjenica, za 1000 kom. 4 radnika po 70 n. 48 „ Za dvokratno okopavanje u godini i čišćenje od kukolja 24 „ Kamati za izdani novac, sa 5% na godinu 18 „ Svi troškovi iznose 395 for. Računajmo popriečno na godinu od 1 hektara samo 400 svežanja vrbova šiblja, svežanj po 1 for. 50 nov., to imamo već prve godine brutto-dohodak od 205 for.; pa ako uzmemo, da je trošak za produkciju t. j . za sječenje, vezanje, gulenje kore i t. d. iznosio 150 for., ostaje nam ipak već prve godine čist dohodak od 65 for.. dakle l5"/o kamatnoga dobitka. Pa uzmimo, da su tro.škovi za nasad još veći, nego što smo rekli, pa da se još ni druge godine obhodnje ne može pomisliti na čisti dobitak, ipak ne može nitko podvojiti, da ne bi uložena glavnica pri današnjoj cieni vrbova šiblja nosila bar 30"/^—50%, tiem manje, što može vrbova kultura postojati 50 godina, a kroz tih petdeset godina jedini je (i to neznatni) trošak onaj za sječenje šiblja. Kad se bude i kod nas uvidilo, koliku korist nose vrbove kulture, pa kad budu neki veleposjednici naši svoja dosad bezkoristna zemljišta preobratili u vrbove kulture, sliediti će taj primjer i maloposjednici, te mi ne ćemo više prisiljeni biti svoje |
| ŠUMARSKI LIST 3/1880 str. 33 <-- 33 --> PDF |
— 128 — pletenine, dapače i šiblje zato, naručivati iz inozemstva, već će gojitba vrbe otvoriti našim posjednikom vrielo dobitku, kojemu se ni ne nadahu. Kamo sreće, da se to u Hrvatskoj što prije obistini, te da se to vrielo što bolje crpi. S. Obćinske šume i njihovo stanje. burne, koje su sada vlastničtvo pojedinih urbarijalnih obćina staroga provincijala, bijahu prije vlastnost vlastelina. Taj vlastelin bio je bud plemić, bud družba, po koji put moralna osoba. Sume sada obćinske dopale su istim segregacijam. Segregacija bijaše nuždan posljedak koli političke restauracije i odnošajah nastalih godinom 1848. s jedne strane, toli i s narodnogospodarstvenoga gledišta s druge strane. Feudalni odnošaji riešeni su uvedenjem osobne slobode, — dignućem kmetstva Osim stališa nije mogao prije nitko nekretnina posjedovati, plemić pako dolazio je do posjeda bud darom, baštinom, bud ženitbom, kupom, a često i geslom: ,,tko je jači, taj kvači". Nu buduć da je vrlo razprostranjeni posjed bio skroz slabo napučen, te usljed toga i manje vriedan, nego li u protivnom slučaju, to je bila glavna briga vlastniku, da si posjed napuči, jedno da dobije privriednika, a drugo da si novu stečevinu osjegura, jer osim toga što su mu naseljenici obradjivali polja morali su oni i stečevinu braniti. Pa i vriednost posjeda ocienjivala se je ne po njegovoj prostranosti, po njegovu položaju i po raznih protekcijah same naravi, već po broju podložnika — kmetova. Buduć da seljak nije mogao vlastitoga posjeda imati, to mu ga je vlastelin samo na uživanje ustupio, te ga obvezao na plaćanje pogodjene najamnine. Ta je bila s ondašnjimi okolnostmi skroz u suglasju, mjesto novaca primao je danak u naravi. Trećina, desetina poljskih prihoda, dio privriede od stoke bili su obični podanci, kojimi se je imalo jedno potrebi vlastelina udovoljiti, a drugo se često takvim podavanjem imao samo priznati odnošaj, u kom se je kmet nalazio prama svomu gospodaru. Usuprot tomu imao je vlastelin obveznosti prama svomu kmetu: suditi mu sud, brinuti se zanj u gladnih godinah, ter ga iz svojih žitnica podupirati, akoprem je često to bivalo samo u posudbenom odnošaju. |