DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1880 str. 23 <-- 23 --> PDF |
— 118 - Gojitba vrbe. u novije doba razvila se je u šuniogojstvu takodjer gojitba vi´be (osobito bekve, Korbweide) za pletenje košarica, te se već i u nekih pokrajinah austro-ugarske monarkije goji vrba, prem u manjoj mjeri, ali ono ipak uspješno i probitkom. Pa znatna dobit, koju nam pruža gojitba vrbe, i mora svratiti pozornost svih onih malo- i veleposjednika na goiitbu vrbe, koji posjeduju prikladno za tu gojitbu zemljište, što no je pako dosad bilo većinom neplodno, jer bi ovo zemljište pri racijonalnom gojenju vrbe moglo donašati znatne koristi. —Razgledajmo se malo po Hrvatskoj i Slavoniji, to ćemo viditi, da tu ima takovoga zemljišta puno, pa da treba na nekih mjestih samo neznatne pripomoći, da se za vrlo kratko vrieme preobrati posve neplodno zemljište u plodan i koristonosan posjed. Žalibože nije dosad u Hrvatskoj nikomu ni na um palo ma samo pokus učiniti tom gojitbom, prem ne treba za to niti puno truda, niti novaca, i prem ta gojitba u drugih krunovinah donaša već tolikoga dohodka. Glavni uzrok za to valja tražiti u tom, što nisu naši šumogojci našli dosad za vriedno baviti se ovom granom šumske obhodnje i što su naši glasoviti hrastici povukli na se svu pozornost u trgovačkom i industrijalnom svietu, pa stoga se zaboravilo, da bi se moglo upotriebiti i ono šumsko zemljište, koje leži na ugaru ili još nije obrađjeno, a za hrastove šume neprikladno. Nu pregledamo li kartu o naših šumah i izkaz o izvezenih iz naših šuma drvih, odmah ćemo uviditi, da su hrvatski šumari u istini tako obterećeni poslom, da možemo lahko pojmiti, kako su Hrvatska i Slavonija rek bi jedine zemlje u monarhiji, u kojih je gojitba vrbe tek po imenu poznata. Nitko ne može našim šumogojcem predbacivati stoga kakovu nemarnost, ali te okolnosti moraju nas poticati na razmišljavanje, ne bi li ipak bilo shodno uvesti gojitbu vrbe u Hrvatskoj; bar neka se kuša. Tko je ikad vidio, kolika se često množina najrazličitijih košara dovaža iz inozemstva putem željeznica u našu domovinu i tko si u obće može stvoriti pojam o potrebi košara kod nas, neće ni najmanje dvojiti, da bi se racijonalnom gojitbom vrbe moglo skoro toliko privriediti, kao što i gojenjem najljepših hratiska, ako ne isto toliko. Kad se bude to uvidjavalo, pa kad |