DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1880 str. 14 <-- 14 --> PDF |
— 109 stava, a to su sustav centralizacije i sustav decentralizacije ih individualne slobodne uprave, da isto tako i u državno šumarskoj upravi u bitnosti dva karakteristična državno-šumarskogospodarska sustava razlikujemo, naime sustav centralizacije šumsko-gospodarske uprave ili tako zvani sustav šumarnički (Forstmeistersjstem) i onda sustav slobodne gospodarske samouprave ili tako zvani sustav nadšumarski (Oberforstersjstem). Osvrnemo li se pako mimogredce ipak jednom na razne države i njihove državno-šumarsko gospodarske sustave, to vidimo, da je n. p. u Badenskoj uveden šumarnički šumarsko-gospodarski sustav, u Pruskoj pako nadšumarski, državno-šumarsko-gospodarski sustav, dočim i opet s druge strane n. p. u Austriji neku smies jednoga i drugoga državno-šumarsko-gospodarskoga sustava nalazimo. Pitamo li pako, kako i na koji su se način ovi državno šumarsko-gospodarski sustavi razvijali i razviti, vidimo sliedeće. Poznato je, da su u prijašnje doba u šumarstvu bili pojmovi: lovac, lugar, čuvar, šumar, šumarnik i t. d. manje više sinonimni t. j . po raznih krajevih značili bi isto. Šumar bo, kao i lovac, smatrahu se osobami, kojim pripadaše prije svega vršiti čuvarsku i lovnu službu po šumah svojih gospodara. Šumar se smatraše slugom i lovcem. Ova podredjenost šumarskog stališa u staro doba imaše posljedicom, da je za dugo još naobrazba tih šumara, zaostajala znatno za onom inih tada još na neki način priviligiranih kasta. A znamo s druge strane i to, da je sama narav šumarske obrti za onda još takova bila, da se sve šumarevo umeće kretalo u granicah lovstva i čuvanja šuma. A naravno je, da se tako i toli podredjenom osoblju nije niti mogla, a još manje htjela povjeriti odgovorna i samostalna uprava ili gospodarenje sa velikimi, već onda cjenimi šumskimi dobri. Vrhovnu upravu i gospodarstvo vodio bio obično vlastnik sam, ili pako kod državnih šuma n. p. obično ljubimci vladaraodvietci raznih za onda vladajućih svemožnika. Nu ipak krom svega toga vidimo, da se već pod konac prošloga stoljeća bar u nekojih zemljak pojedini darovitiji šumari počimlju uzpinjati i do onih časti i iniesta, koja se dosad u obće smatrahu sinekurom vladajućih kasta. Al slab bijaše to napredak, jer joS sveudilj vidimo, gdje vlada šumarstvom kompcija i osobna samovolja pojedinih vlast, država, koji su šumarsku upravu |
| ŠUMARSKI LIST 3/1880 str. 15 <-- 15 --> PDF |
- 110 — i gospodarstva vodili, stoga pako ne mogaše se ni šumarski stališ s takovimi elementi sljubiti, koji bi bili mogli već svojom individualnošću napredak stališa i struke pospješiti. Tek razvojem šumarske obrti do nauke, politički i socialni prevrat Europe početkom ovoga stoljeća, ujedinjavanje šumarske naobrazbe, utemeljenje raznih škola i zavoda, a napokon i priznanje inih znanosti i šumarske znanosti kao takove, utemeljenjem stolica za šumarsku pođuku na akademijah pače i universah imalo je posljedicom, da su se sve to darovitije i bolje narodne sile takođjer i dosad prezrienoj još šumarskoj nauki posvećivale. A do mala već vidimo slučajeva, gdje je podredjeno i mlađje šumarsko osoblje strukovno znatno naobraženije, a i u službi okretnije nego li predpostavljeno, empirično izvježbano, oli samo obće naučno osoblje. Usljed toga nasta doskora potreba razlike šumarskoga osoblja prema stupnju obće i strukovne naobrazbe, koja se mislila postići time, da su se višja mjesta šumarske uprave, al i s timi mjesti skopčana vlast i odgovornost davala samo onim šumarom, koji su se umjeli stanovitom strukovnom i šumarsko - znanstvenom naobrazbom izkazati. I tako vidimo već doskora međju šumari dvie velike cjeline, empirike i stare lugare s jedne, a naobražene šumare ili šumske upravnike i gospodare s druge strane. Dosada cjelovite ogromne šumske površine budu u administrativnom i gospodarskom pogledu razdieljene prema mjestnim odnošajem i zahtievom u manji ili veći broj medjusobno manje više neodvisnih šumskih upraviteljstva ili okružja. Sumarsko-gospođarska uprava ovih okružja povjerena bi jednomu oli nekolicini takovih naobraženih šumara, dočim su kotarsku šumarsku, lovsku i čuvarsku službu još i nadalje kao i do sada imali voditi takovi ljudi, koji nisu imali one vještine i strukovne naobrazbe, koja se sada već zahtievala od šumarskoga upravnoga osoblja. I tako vidimo gdje se po malo u raznih zemljah razvija centralistični ili tako zvani šumarnički šumsko-gospodarski sustav. Nu ni to ne mogaše za dugo tako ostati, jer princip, po kojem je onaj dalje avanzirao, koji je više znao i učio, morao je dakako imati tu posljedicu, da je svaki, koji se je odsele šumarstvu posvećivao, nastojao, da si steče čim veću strukovnu naobrazbu, pak da je baš usljed toga broj podpuno usposobljenih šumara danomice rasao. A domala već vidimo, da su |
| ŠUMARSKI LIST 3/1880 str. 16 <-- 16 --> PDF |
- 111 — po svih naprednijih đržavah sva višja šumarsko upravna mjesta povjerena samo dobro znanstveno i strukovno naobraženomu i vještomu činovničkomu osoblju. Nu buduć da je broj mladjih naobraženih šumara još uvjek i danomice rasao. cim je stališ šumarski bivao uglednijim, a službe izdašnijimi, to vidimo, da su napokon ne samo sva višja šumarsko-upravna mjesta vještimi strukovnjaci popunjena, no da ovi do mala već i mjesta podređjenog šumarsko-gospodarskog osoblja zauzimaju, to jest, da se po malo zahtieva u šumarstvu u obće jednoličnost naobrazbe kano preduvjet službe. Prije svega pako bila je i opet država, koja je imajuć pred očima obće narodno gospodarsku važnost šumarstva, odlučila, da mogu odsele u obće samo ljudi stanovite jednolične strukovne naobrazbe državno šumarsku upravnu i gospodarsku službu polučivati. Ta seje jednoličnost naobrazbe pako imala prije svega postići ujednostručenjem strukovnih šumarskih učilišta na temelju akademičke naobrazbe i uvođenjem tako zvanih praktičnih državnih šumarskih izpita za samostalnu šumarsku upravu. Naravno pako, da moraše napokon i po malo u svih državah, gdje su ova načela poprimljena, takodjer prestati ona velika i osjetliva razlika u sposobnostih, vještini i naobrazbi medju državnimi, a i istimi privatnimi šumarskimi činovnici, dapače ne samo da je obseg starih centralističnih šumarija usljed diobe i umnažanja istih danomice manji bivao, već i osoblje samo počelo se je po malo po poslovanju i individualnih sposobnostih u radnji pojedinih šumarskotehničkih i upravnih poslova, po radnji samoj lučiti u osoblje upravno, tehničko, procjenbeno, blagajničko i t. d. dakle jednom riečju tako, da se je po malo broj samostalno upravljajućih i gospodarećih šumara u veliko pomnožao, čim je ujedno i stari centralistični sustav šumarsko-gospodarske uprave prelazio u sustav samostalne šumarske uprave pojedinih šumskih ureda ili nadšumarija, to jest svakomu se šumarsko-upravnomu činovniku dodielio stanoviti djelokrug i vlast uz podpunu odgovornost neposredno predpostavljenoj si vrhovnoj središnjoj državno-šumarsko- upravnoj oblasti. Mislim da sam time dovoljno izcrpio obći povjestni razvoj obijuh sada postojećih državno-šumarsko-gospodarskih sustava, pa ću stoga sada preći na samo razmatranje istih. Što se tiče prije svega šumarničkoga sustava, to sam prije iztaknuo, da mu je |
| ŠUMARSKI LIST 3/1880 str. 17 <-- 17 --> PDF |
— 112 — glavni biljeg usredotočenje sve upravne i gospodarske vlasti, kao i odgovornosti u osobi pojedinih šumarskih činovnika ili šumarnika. Ovi šumarnioi morah:i se pako prije svega, kao predstojnici i zastupnici ureda i oblasti izkazati ne samo podpunom naobrazbom, no i osobitirai strukovni mivrlinami, dapače češće i većimi, nego li ih u zbilji mogahu imati. Oni su jedini samostalni i odgovorni upravitelji češće baš ogromnih Šumskih gospodarstva. Podčinjeno im osoblje pako obično predstavlja samo mašine, koje izvršavaju shodne naredbe bez ikakvog samostalnog djelovanja. Ista manipulacija s novci, ustanovljivanje sječina, branjevina i drugih pukih gospodarskih i tehničkih naredba pripadaše jedino šumarniku, on je jednom rječju personifikacija šumskoga gospodarstva. Njernu sva čast i slava, al ga idu i svi prikori za griehe drugih. Nejednaka naobrazba šumarskog osoblja, mala vriednost šuma i šumskih proizvoda omogućuju uz neintezivno gospodarstvo, da se ovaj sustav još i sada u raznih državah uz manje ili veće promjene u krieposti nalazi, pa i kod nas u Hrvatskoj i Austriji u obće. Sad da vidimo, kako je sa nadšumarskim državno-gospodarskim sustavom, ili sustavom decentralizacije u upravi i gospodarstvu. Buduć da ovaj sustav prema naravi si prije svega predpostavlja dovoljno strukovno i obće naobraženog všumarskog osoblja, kojega inteligencija jamci ne samo za zahtievom znanosti odgovarajuće gospodarenje u povjerenih mu šumah, nego i za poštenu radnju u obće, vidimo, da je taj sutav do sada samo u onih zemljah proveden, koje imadu znamenite državne šumske posjede, ter gdje je u obće intezivno i napredno šumarenje. Već karakter ovog sustava sam zahtieva podpuno odlučenje šumarske uprave od šumarske policije i tehnike, to jest sve se osoblje strogo luči u upravno - gospodarsko i čuvarsko-lugarsko osoblje. Od upravno gospodarskog se osoblja zahtieva universitetska, dotično akademička naobrazba — dakako uz tehničku vještinu, a čuvarsko- lugarsko osoblje pako organizirano je obično na vojničku, ter mora imati lugarsko predznanje, koje si stiče buđ u posebnih lugarskih školah ili pako za posebne poduke u vojsci. Obzirom na velevažnost ovog sustava u obće, a i boljeg razjašnjenja radi, spomenuti ću tuj sada, kako i na koj način je organizirana državna šumarska uprava u kraljevini Pruskoj baš po načelih ovog nadšumarskog državno-šumarsko-gospo darskog sustava: |
| ŠUMARSKI LIST 3/1880 str. 18 <-- 18 --> PDF |
— 113 — Kraljevina Pruska podieljena je u šumarskom obziru u 679 samostalnih državnih nadšumarija, i to bez obzira da li nadšumarija samo državne ili pako i obćinske, zadružne, zakladne ili ine pod neposrednim državnim nadzorom stojeće šume obuhvaća. Obćinske i zakladne šume dužne su primjereni stanoviti prinos k uzdržavanju upravnog koli i državnog lugarskog osoblja svoje nadšumarije doprinašati, i to prema razmjeru posjeda. Poprečna veličina ovih državno-gospodarskih nadšumarija iznaša 3—5000 hkt. šumske površine. Svaka se nadšumarija dieli prema potrebi i površini u čuvarije poprečne veličine od 500 hektara. Dvie do tri nadšumarije čine zajedno u administrativnom pogledu ujedno tako zvano šumsko gospodarsko okružje, a tri takova šumska gospodarska okružja opet sačinjavaju po jedno šumskogospodarsko područje ili nadzorničtvo, dakle tako, da je svakomu državnomu šumarskomu nadzorniku dodieljeno na nadgledanje i pazku 27—45000 hektara šumske površine. Vrhovna šumarska upravna oblast u državi je ministarstvo financija, (dotično ministarstvo gospodarstva i državnih dobara). Svakomu šumsko - gospodarskomu području ili nadzorničtvu predstoji s. z. državni šumarski nadzornik, na čelu nadšumarija pako stoje državni nadšumari, dotično šumarnici, čuvarijam pako predstoje šumari ili nadlugari. Kod nadšumarija s ovećim djelokrugom, dodieljuju se od vremena do vremena prema potrebi pojedini kandidati nadšumarstva u svojstvu šumarskih pristava i nadsumarskih zamjenika. Sve činovničko osoblje počam od nadšumara imenuje kralj, lugarsko šumarsko osoblje pako dotični ministar na predlog nadšumara ili pako i iznimice u onih nadšumarijah, gdje obćinske šume bar V^ posjeda zapremaju, po predlogu samih obćina. Ako li je pako u nadšumariji više raznolikih šumskih vlastnika, koji se obzirom na imenovanje osoblja ne mogu medjusobno složiti, to odlučaje politička okružna oblast. Plaću i mirovinu dobivaju dakako svi ti šumarski činovnici iz državnih blagajna. Što se djelokruga pojedinih organa tiče, to vidimo da pripada, i to prije svega, nadlugarom i šumarom: 1. da čuvaju u obće šumski posjed protiva svim šumarsko-policajuim prekršajem i oštetam zatim 2. imadu voditi privremenu bilježbu i predhodnu uknjižbu vrhu naturalnog prihoda u šumi. 3. voditi nadzor kod svih radnja u šumi li obće, osobito pako voditi u evidenciji radnje, naime od 8 |
| ŠUMARSKI LIST 3/1880 str. 19 <-- 19 --> PDF |
— 114 — službe za đopitane kazne sbog počinjenih šumskih kvarova i ošteta. 4. Vodjenje nadzora nad urednim izvadjanjem servituta po ovlaštenicih i čuvanje svih aktivnih prava pojedinih vlastnika servituta na šumu. 5. Napokon imadu izvršavati točno sve propise, naredbe i zapovjedi predpostavljenih im oblasti i organa, u koliko ove ne bi stojale u očitom protuslovju sa postojećimi posebnimi naputci ministarstva. Nadalje im još pripada voditi skrb unutar granica pripadajućih im prava, da se ne budu u šumariji ili području dogadjali njihovim znanjera takovi prestupci, koji bi ma kako i u obće mogli štetno na interese vlastnika šuma djelovati. Što se nadalje djelokruga nadšumara tiče, to sam već spomenuo, da se nadšumar smatra jedinim odgovornim upraviteljem i gospodarom podčinjene mu nadšumarije. On je odgovorni upravitelj i gospodar toli u okružju se nalazećih državnih šuma, koli obćinskih, gradskih, zakladnih i crkvenih unutar granica postojećih zakona i zakonskih propisa. Njemu je dakle povjereno cielo vodjenje šumarske uprave i gospodarstva toli prema gori, koli prema doli, stoga mu i pripada pravo neposrednog obćenja sa svimi ostalimi državnimi oblastmi. Njemu je nadalje dužnost preduzimati toli vremene, koli redovite revizije šuma i osoblja, ter skrbiti za potrebni kulturni materijal. Za občinske i zakladne šume imade ustanoviti na temelju gospodarske osnove potiažni prihod istih, nu eventualno unovčenje ovoga, ne pripada njemu, već spada u djelokrug samih autonomnih obćina. Nadšumar izdaje plativne doznake šumskim radnikom, ter sastavlja račune ob izdatku i porabi povjerenih mu pričuvnih novaca za radnike. Njemu je nadalje izradjivati i sakupljati, potrebni šumarsko-statistični materijal nadšumarije, te rukovoditi i nadgleđavati obću šumarsku policajnu službu u cjelom okružju, u koliko ova ne bi spadala u djelokrug suda. Nadšumaru je nadalje, kao neposredno predpostavljcnomu glavaru šumara, nadlugara i čuvara šume, nadzirati neprestano i točno službovanje istih, on je sam pako neposredno podčinjen vrhovnoj šumarsko - upravnoj oblasti u državi, koja je jedina vlastna uplivati na njegov rad i naloge mu izdavati. Nadšumari sjedinjenih Sumsko-gospodarskih okružja i protustavnici istih sačinjavaju tako zvano okružno šumsko gospodarsko vieće. Ovo drži svake godine u drugoj nadšumariji |
| ŠUMARSKI LIST 3/1880 str. 20 <-- 20 --> PDF |
— 115 — svoja redovita viećanja, kojom se sgodom imadu prije svega ustanoviti uzajamno vi glavnih orisih, i preizpitati gospodarske osnove, pojedinih zastupanih nadšumarija. Tako dakle da se poprečno svaka nadšumarija po gospodarskom vieću okružja redovito svake treće godine pregledava i pohadja. Kod uzajamnog sastavljanja šumsko - gospodarskih osnova za dojduće trogodište valja načelno, da se ne imaju šumsko-gospodarski učini u rukuh pojedinih nadauma skupiti, kako to n. pr. kod našeg šumarničkog šumsko gospodarskog sustava biva, gdje su šumarnici dotično predstojnici šumsko-gospodarskih ureda ujedno i personifikacija uprava i gospodarstva. Gospodarska viećanja imadu nadalje svrhu, da se takovimi svakogodišnjimi razmatranji susjednih nadšumarija šire i bistre pojmovi o gospodarstvu pojedinih u vieću zastupanih nadšumara medjusobnim saobćivanjem i podukom. Ova šumarsko-gospodarska vieća sazivlje svaki nadzornik šumarstva za svoje područje, a tečaj istih se imade pobilježiti u posebnih zapisnicih, koje moraju svi prisutni podpisati. Ovi se zapisnici imadu kašnje po nadzorniku podastrieti ministarstvu na dalnje uredovanje. Ako je možda nadzornik bud s kojih razloga zapriečen takovomu gospodarskomu vieću prisustvovati, to ga imade zastupati ili najstariji nadšumar područja ili pako koji povjerenik ministarstva. Kao što dakle već iz toga razabiremo, to postoji za svako šumsko i gospodarsko područje u državi po jedno državno nadzorničtvo šuma, kojemu je na čelu državni šumarski nadzornik. Zakon ga prije svega veže na obitavanje unutar pripadajućega mu područja, predmnievajuć, da će isti samo u tom slučaju moći steći potrebno poznavanje mjestnih odnošaja, koje mu je nuždno za moći izvršivati pomnjivo i valjano nadzor. Njemu je točno izpitivati način šumskoga gospodarenja, uprave, uporabe, nadzora šuma u podčinjenih njegovu nadzoru nadšumarijah. Zato mora prema uyidjanosti i potrebi ili pako prema nalogu ministarstva poduzimati u svom području potrebna putovanja. On prima nadalje ter strukovno preizpituje sve šumarsko-gospodarske osnove pojedinih nadšumarija, koje mu nadšumari imadu in duplo pošiljati. Za moći si pribaviti osvjedočenje, da zbilja vlada u području suglasje u upravi i gospodarstvu pojedinih nadšumarija, osobito obzirom na uglavljene mjere po gospodarskom vieću, valja da od vremena do vremena poduzimlje |
| ŠUMARSKI LIST 3/1880 str. 21 <-- 21 --> PDF |
- 116 — vatiredne pretrage i revizije. Njemu je nadalje nadzirati sjetvu zatim izdatke šumsliili užitaka, ter preizpitivati trgovačkogospodarsko knjigovodstvo nadšumarskih ureda; isto tako mu pripada pravo riešavati osobna pitanja pojedinih podčinjenih mu organa. U obće je pako nadzorniku voditi nadzor nad svimi granami mjestne uprave i gospodarstva. Za svako revizijonalno putovanje ima se sastaviti posebni zapisnik, koji je nadzornik dužan dotičnomu nadšumaru na supođpis podastrieti. U slučaju pako, da jedna ili druga stranka stvari radi podpiše sub clausula, ili da bud koja stranka protiv navodom zapisnika podnese na ministarstvo pritužbu, mora isto obtuženu stranku na očitovanje pozvati. Nadzornik imade nadalje svake godine sastaviti tako zvano glavno godišnje izviešće, u kojem mora spomenuti u glavnih orisih sve biljege i odnošaje uprave i gospodarstva svih šuma podčinjenoga mu područja. Nu on je dužan dostaviti ovo izviešće nadšumarom na uvid, da ga ovi uzmognu okolnostim i navodom primjereno bud samo podpisati, bud pako posebnimi utoei nadopuniti. Samo se po sebi razumieva, da je nadzornik vlastan izdavati podčinjenim organom prema potrebi i uvidjanosti bud posredno putem ministarstva, bud neposredno, naloge, u koliko isti nisu u protuslovju sa postojećimi propisi. Nasuprot pako ne ima nadzornik nipošto pravo uticati osobno bud ma kako u tekuće gospodarsko i tehničko poslovanje nadšumara, jer za ovo su nadšumari sami uključivo i neposredno ministarstvu odgovorni. Konačno bi nam bilo još koju spomenuti 0 središnjoj šumarskoj upravi u obće. Središnja šumarska upravna oblast podčinjena je u svih državah neposredno kojemu od postojećih ministarstva. Po naravi svojoj oblast je to kolegijalna.^ Njoj pripada vrhovni nadzor i obća uprava čitavoga šumarstva u državi, odluke osobnih odnoSaja, imenito pako pravo predloga pogledom na popunjivanje pojedinih miesta i činovničkih promaknuća. Nu ipak moguća je i proti odlukam ove središnje šumarske upravne oblasti još apelacija na samoga ministra, dotično kralja. Ovoj središnjoj šumarsko-upravnoj oblasti dodieljeni su još sliedeći uredi: a) tajničtvo sa pomoćnimi uredi b) šumarsko-mjernički ured, c) šumarsko-statistični ured, đ) računovodstvo. Da li pako ova središnja šumarsko-upravna oblast sačinjava posebni odsjek kojega od postojećih ministarstva ili pako samo |
| ŠUMARSKI LIST 3/1880 str. 22 <-- 22 --> PDF |
- 117 — pokrajinske oblasti, ovisi o državnom ustrojstvu, obsega, veličini kao i važnosti šuma po koju državu. Tiem mnijem da sam dovoljno izcrpio stavljenu si zadaću, naime razmatranja o državno šumarsko-gospodarskih šuštavih, pa bi mogao konačno samo još to spomenuti, da se svagdje gdjegod je nadšumarski šumarsko-gospodarski sustav zakonom uveden, zahtieva od svijuh kandidata za nadšumarske službe prije svega akademicka naobrazba, t. j . sve one kvalifikacije, koje država u obće kano preduvjet državnoga službovanja traži, a to su svršene humanitarne nauke na šumarskih akademijah ili universah, sa izkazi i svjedočbami o valjano svršenih fakultativnih izpitih kandidata. Tek na temelju ove prednaobrazbe sliedi dvogodišnja praksa kandidata, i to u najmanje dvih raznolikih nadsumarijah. U dvih ponajprije stoga, što je bitno po praksu kandidata, da se uzmogne upoznati sa raznolikimi odnošaji šnmskoga gospodarstva, a i zato, što ne sliedi, da je svaki dobri nadšumar takodjer i dobar naučitelj. Nakon ove dvogodišnje šumarske pokusne službe kandidata kao nadšumarskoga pristava sliedi državni izpit, kojemu je svrha dokazati prije svega praktičnu sposobnost kandidata za samostalnu šumarsku upravu. Zakon propisuje, da se praktično službovanje kandidata imade koliko moguće ograničiti samo na praktičnu i tehnička šumarsku službu u šumi, a tek samo u najhitnijem u uredu. Organizacija čuvarskoga i lugarskoga osoblja u Pruskoj provedena je ministarskim regulativom od g. 1873. Čitava Pruska imade po prilici 8.116.202 hektara šume, a tim upravlja šumarsko osoblje od 19.000 ljudi. Uzmemo li pako konačno u obzir, da u Hrvatskoj od ukupne šumske površine sa 1,468,936 hektara odpadaju malo ne dvie trećine na državne i obćinske šume, to možemo takodjer uviditi i važnost nadšumarskoga državno-gospodarskoga sustava po nas i naše odnošaje. Kod nas ne može tako dugo, dokle se ne budu odnošaji naših obćinskih i zakladnih šuma po državnu uredili, i dok se ne bude bar u bitnosti postigla jednoličnost naobrazbe našega hrvatskoga šumarskoga stališa, ob iivedenju državno-šumarsko-gospodarsko-nadšumarskoga sustava dakako ni govora biti^ kako i na koji bi se to pako način pospješiti dalo — možebit drugi puta — za sada kličem: Napred hrvatski šumari, da sagradimo hrvatsku šumarsku akademiju! |
| ŠUMARSKI LIST 3/1880 str. 23 <-- 23 --> PDF |
— 118 - Gojitba vrbe. u novije doba razvila se je u šuniogojstvu takodjer gojitba vi´be (osobito bekve, Korbweide) za pletenje košarica, te se već i u nekih pokrajinah austro-ugarske monarkije goji vrba, prem u manjoj mjeri, ali ono ipak uspješno i probitkom. Pa znatna dobit, koju nam pruža gojitba vrbe, i mora svratiti pozornost svih onih malo- i veleposjednika na goiitbu vrbe, koji posjeduju prikladno za tu gojitbu zemljište, što no je pako dosad bilo većinom neplodno, jer bi ovo zemljište pri racijonalnom gojenju vrbe moglo donašati znatne koristi. —Razgledajmo se malo po Hrvatskoj i Slavoniji, to ćemo viditi, da tu ima takovoga zemljišta puno, pa da treba na nekih mjestih samo neznatne pripomoći, da se za vrlo kratko vrieme preobrati posve neplodno zemljište u plodan i koristonosan posjed. Žalibože nije dosad u Hrvatskoj nikomu ni na um palo ma samo pokus učiniti tom gojitbom, prem ne treba za to niti puno truda, niti novaca, i prem ta gojitba u drugih krunovinah donaša već tolikoga dohodka. Glavni uzrok za to valja tražiti u tom, što nisu naši šumogojci našli dosad za vriedno baviti se ovom granom šumske obhodnje i što su naši glasoviti hrastici povukli na se svu pozornost u trgovačkom i industrijalnom svietu, pa stoga se zaboravilo, da bi se moglo upotriebiti i ono šumsko zemljište, koje leži na ugaru ili još nije obrađjeno, a za hrastove šume neprikladno. Nu pregledamo li kartu o naših šumah i izkaz o izvezenih iz naših šuma drvih, odmah ćemo uviditi, da su hrvatski šumari u istini tako obterećeni poslom, da možemo lahko pojmiti, kako su Hrvatska i Slavonija rek bi jedine zemlje u monarhiji, u kojih je gojitba vrbe tek po imenu poznata. Nitko ne može našim šumogojcem predbacivati stoga kakovu nemarnost, ali te okolnosti moraju nas poticati na razmišljavanje, ne bi li ipak bilo shodno uvesti gojitbu vrbe u Hrvatskoj; bar neka se kuša. Tko je ikad vidio, kolika se često množina najrazličitijih košara dovaža iz inozemstva putem željeznica u našu domovinu i tko si u obće može stvoriti pojam o potrebi košara kod nas, neće ni najmanje dvojiti, da bi se racijonalnom gojitbom vrbe moglo skoro toliko privriediti, kao što i gojenjem najljepših hratiska, ako ne isto toliko. Kad se bude to uvidjavalo, pa kad |