DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 2/1880 str. 42 <-- 42 --> PDF |
- 90 kandidat nadšumarstva u praktički život. Da dakle postane nadšumarom, mora se podvrći posebnomu državnomu izpitu, te kad ovaj dobrim uspjeliom položi, smatra se sposobnim za nađšumara. Posvema dobro bi bilo, da se i kod nas u Austro ugarskoj, kako su to već naši susjedi uveli, uvedu dva stepena u šumarskib izpitih. Po tom bi sad postojeći državni šumarski izpit osposobljivao samo za službu šumara, odnosno šumskoga upravitelja, docim bi imali kandidati za službu višega činovnika podvrći se posebnomu, strožijemu i obsežnijemu izpitu. Nu pri tom bi još morali dokazati, da su već položili državni izpit za šumara i valjano služili više godina kao samostalni upravitelji. Da dakle postane nadšumarom, morao bi mladi šumar ne samo svojom inicijativom dalje učiti, već ujedno dulje vremena služiti radi prakse, proći sve stepene služba, pa tek onda smio bi tražiti nadšumarsko mjesto. Zakonom, moralo bi. se zabraniti postaviti koga višim činovnikom, koji nije položio nadšumarskoga izpita, a avancementpo službenih godinab smio bi se dopuštati samo do stanovite službe. Kad bi se to kod nas izvelo, ne bi se više dogadjalo, da nadju neznani ljudi, koji su svoju sreću kod svib već služba pokušali, med šumarskim osobljem utočište i mjesto odmora, štono nisu nikako zaslužili. Tko želi dobro našoj struci, kao što mi, i da procvate, sigurno će se slagati s našim nmienjerü, jer jedino onda će naći revan muž sreću, koju sad uživaju mnogi nevriednici; onda se šumogojstvo neće više učiti kao zanat, a lihvarenje stanovitih ljudi — srećnika — med našim osobljem postati će tiem većinom nemoguće. Možda je ipak već blizu vrieme, gdje se neće više primati na naših šumarskih učilištih ođpušteni trgovački pomoćnici ili realci i gimnazijalci, koji su na tih zavodih propali, kad ćemo stvoriti svi skupa čvrsto spojeno tielo, vezani vezom zajedničkih težnja i zajedničkoga znanja, kad neće svaki ugnjelica dobiti protekcijom svjedočbu zrelosti, kad napokon neće biti kod naše struke prepoznanih veleuma, već gdje će svaki pripadnik šumarske struke sam si stvoriti službu, dokle već sižu njegove sposobnosti. To vrieme biti će zora sjajnoj budućnosti šumoznanstva! |