DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1/1880 str. 36     <-- 36 -->        PDF

^ 36


Šumski odnošaji U Bosni


od Hemiaima pl. Guttenberga, c. kr. šumarskoga savjetnika i zemalj. šum.
nadzornika u Trstu .´^)


Po nalogu Njeg. pt^euzvišenosti g.- ministra financija pregledao
sam prošloga ljeta u okupiranib zemljak državne i va^
kuf-šume, da izreknem svoje mnienje, kako bi te i§ume štoviše
koristi đoniele i kakove bi se imale učiniti priprave za organiziranje
uprave državnih šuma u tih krajevih, pri cem (razgledavanju)
su me podupirali šum. izvjestitelj ondašnje zemaljske
vlade, šumarski savjetnik M. Šveige r i c. kr. nadšumar A.
Kaltner . Buduc mogu predpostavljati, da će moja opažanja
biti zanimiva čitateljem, usudjujem se u sliedećem opisati šumske
odnošaje ovih, zapadnoj sad civilizaciji otvorenih, zemalja.


Stanje šuma u ob će. Sumom obrasla površina Bosne
iznosi najmanje 50 postotaka ukupne površine (760 cetv. milja),
nu tu su uračunane nizke šume i grmlje; površina, obrasla
visokom šumom, (koja se već može sjeći ili će se bar skoro moći)
ne iznaša pako više od 500.000 hektara t. j . 11—12 postotaka
ukupne površine. Najviše je visokih šuma u predjelu, zatvortoom
od rieka Bosne i Krivaje, sjeverno od Sarajeva pa do Rogatice;
medju cestom Jajce-Travnik-Sarajevo s jedne strane i
riekami Vrbasom i Neretvom kod Konjice s đrtige strane, onda
na zapadnih obroncih doline Skoplje; nadalje sjeverno od Livna
i Grlamoča do Une, na gorskoj kosi južno od Ključa i Petrovca,
na Kozara - planini i Motajici na jugu od Save, napokon
na lievoj obß-li Bosne medju Jajcem i Vrandukoin do rieke
TJkrine.´ Sjeverni i zapadni dio okružja Bihać, posavske ravnice,
kao i do njih južno protežući se ogranci Majevica-planine u
tuzlanskom okružju obrasli su većinom hrastici i grmljem,
kotari Livno i Županjac nasuprot, izuzam obradjene ravnice


i neke sjeverno od Livna ležeće šume, su većinom pusti i neplodni.
Najviše viöokih suma u Hercegovini nalazi se u gornjoj
neretvanskoj dolini od Konjice gore, zatim na sjeveroiztocnih
obroncih gorja veleškoga kod Mostara, poimence u
focanskom kotaru; nadalje je veća sastojina bukve na Cabulji,


*) Ovaj članak priobenjemo i/. ,,Central >)latt für das gesammte


Forstwesen" te mislimo želji p. n. ^g. čitatelja tim više udovoljiti, što isti


razpravlja odnošaje susjednih i srodnih nam zemalja Bosne i Hercegovine.




ŠUMARSKI LIST 1/1880 str. 37     <-- 37 -->        PDF

— 37 —


sjeverozapadno od Mostara i na Bielasica - planini u kotaru
Gackom. Ostale sve šume u Hercegovini su većinom samo grmlja,
osobito u krajevik tizduž Dalmacije, gdjeno se isto onako postupa
sumarni, odnosno gdje se isto tako pustoše, kao i u Dalmaciji,
u obće imadu stanovnici Hercegovine iste običaje, kao
stanovnici u dalmatinskih gorah, nasuprot Bošnjaci, manje žestoke
naravi, više pokazuju sličnosti sa Hrvati u Hrvatskoj, te
nisu ni tako poharali šume, kao pređjašnji. U ostalom moraju
se ove povoljne okolnosti i sretnijim zemljištnim i klimatickim
odnošajem u Bosni pripisati, ukupna drvljem obraštena površina
Hercegovine može iznositi 35 postotaka, površina visoke


šume 8 postotaka površine zemlje. Ovdje budi spomenuto, kako
je težko i samo približno označiti površinu pojedinih šumskih
skupova u okupiranih zemljak, a to zato, budue se nije ništa izmjerilo,
dapače i same karte su nepouzdane, nii pri tom valja
u obzir uzeti zaprieke, kojimi se morahu boriti ^stopni častnici
pri izmjerivanju, jer se nisu mogli nadati podpori od strane
turske vlade, već su morali neopaženi od nad njimi stražećih
i od sumnjiceće vlade poučenih zaptija svoje opazke napisati.
Nije se dakle čuditi, da su mnoga imena miesta i gora krivo
zabilježena, a´´karte glede nekih krajeva tako krive, da ih nisu
mogli šumoznanci uzeti podlogom za mjerenje šumske površine,
već su morali sve mjeriti prostim okom i vremenom, koje bi
proteklo od jedne dištancije do druge.


Gfore. Budać se šume nalaze većinom na gorah, neće biti
suvišno nabrajati najznamenitije gore. Osim nizine duž Save je
Bosna i Hercegovina jako briegovita, i prosiecana mnogimi dolinami.
Najvažnije gore, počimajuć na sjeverozapadu jesu:


I. U Bosni : 1. Grmec-planina, sjeveroiztoćno od puta
Kljuc-Bihae. -^ 2. Hrastici i crnogoricom obraštena Kozara-planina
sjeverozapadno od Banjaluke. 3. Crljevica-planina (1971 m.)
i s njom savisla i krasnimi borici obraštena Crna-gora, koja se
proteže u dužini od 120 kilometara od Kixlesvakufa na Uni do
blizu Livna. 4. Dinara, koja sačinjava granicu medju Bosnom
i Dalmacijom, te se kosa napram Livnu 2ove Prolog. Vrh Dinare
nalazi se u ostalom u Dalmaciji. Sjevernoiztočni t. j . bosanski
obronci ovoga gorja obrašteni su mjestimice liepimi
biikvici, od Livna prama jugu su pako goli. 5. Gola Ra^ušaplanina.
6. Na obroncih šumovita Vran-planina, zatvar^juća


ŠUMARSKI LIST 1/1880 str. 38     <-- 38 -->        PDF

— 38 ramsku
dolinu, na sjeverozapadnoj granici Hercegovine, poprilici
1800 m. visoka, te kao što i predjašnja mjestimice i lieti
sniegom pokrita. 7. Gorska kosa, protežuca se od Jajca medju
Vrbasom i lastvanskom dolinom, odnosno cestom Travnik-Sarajevo
dužinom od jedno 90 kilometara do sedla Ivan-planine
kod Bradine, preko kojega vodi cesta iz Konjice u Sarajevo.
Pojedini dielovi ovoga vrlo šumovitoga gorja zovu se Eadovan,
Seit, Zec, Vranića (potonje dvie gore viecnim sniegom, visoke
1900 m,,) onda Bitovnja, Lisin i Ivan-planina. 8. Od spomenutoga
^edla proteže se povorka gora, zvana Bielašnica (2115 m.),
Treskavica (2128 m.), Jabovina (I8l4 m.) i Korje-planina, južno
od Sarajeva do Drine. Osobito liepa je gora uviek sniegom pokrita,
a na obroncib. krasnom visokom šumom obrasla Bielašnica-
planina, koja se uzdiže neposredno iz ravnice sarajevske,
te se sjeve:ni ogranak zove Iguman. Na podnožju potonjega
izvire Bosna iz jedno 30 vrela, te naraste odmah do znatne rieke.


´9. Na sjeveru i iztoku glavnoga grada prostiru se većim dielom.
vrlo šumoviti briegovi počam od Rogatice medju riekami Pracom
i Bosnom s jedne strane, a Krijavom s druge strane, te
nose razna imena; najvažniji su ßomanja, Ozren, Rapte i Dubostica.
10. Na sjeveru od Travnika diže se sasma gola, do
2000 m. visoka Vlašic-planina, a još dalje na sjever, priključujuc
joj se vrlo šumovito gorje, zatvoreno riekami Bosnom, TJsorom
i Vrbanjem, pod imeni: Vučja, Mabinaca i Borje-planina. Nisu
više od 1300 met. 11. Medju riekami Krivajom i Sprecom proteže
se od Maglaja do Kladanja sredogorje, noseće imena:
Ozren, Vrana i Konja. Prva i zadnja gora obrasle su brastovi
i borom prilično; jednoć krasnimi bukvici bogata Vrana-planina
je sad većinom gola, te zemljište djelomice za poljodjelstvo
riredjeno. 12. Sjeveroiztocno od sprecke doline ide od Bosnp,
nizka nu duga kosa, do Zvornika na Drini, ime joj je Majevica,
a obraštena je nizkom sumom i grmljem.


IL U Hercegovini. L Prenj-planina, zatvorena na iztoku,
sjeveru i zapadu od Neretve, jer ova opisuje medju Glavaticevom
i Mostarom velik luk od 120 kilometara, docim mu
tetiva (t. j . pravac medju ovimi mjesti) iznosi samo 2B kilometara.
Ova jedno 2200 m. visoka, vrlo šarena i vrletna gora
je samo malo, i to najviše na obroncib kod Konjice prema Neretvi,
sumom obrasla; južni ogranci njeni nose imena Lipeta




ŠUMARSKI LIST 1/1880 str. 39     <-- 39 -->        PDF

— 39 ™
i Porim. 2. Veleš; to je veličanstveno do 1700 m. visoko bilo,
spojeno sa Prenjplaninom pomoću 3150 m. visokoga porimskoga
sedla, graniči na zapadu kod Mostara sa neretvanskom dolinom,
na iztoku velikom ravnicom nevesinjskom. Zapadni obronci su
osim maloga bukvika goli, iztocni nasuprot obrašteni krasnom
bukvom i jelom. 3. Naprotiv Velešu t. j . medju iztocnom granicom
spomenute ravnice i gornjim tekom Neretve uzdiže se
1880 m. visoka Cervanj-planina, na cijik se obroncih prama
rieci nalaze prašume od bjelogoriee. 4. Lelija- ili Dumoš-planina
na desnoj obali Neretve do njenoga izvora, visoka je
2070 m.; te je na južnih obroncih skoro sasma gola, na sjevernih
nešto šumovita. 5. Cabulja- i Korstica-planina, koje obe,
jedno 1800 m. visoke, malu dolinu Dresnicu sjeveroiztocno od Mostara
prema Neretvi ograničuju; druga je većinom gola, prva pako
obrasla velikom sastojinom od bukve,.zvanom 5,Eakiöki gvozd".


Vrsti gora, Geologičku narav okupiranih zemalja iztražilo
je tečajem prošloga ljeta po nalogu vlade više članova
držav. geologickoga zavoda, te će se za kratko vrieme glede
toga točniji podatci obznaniti, Nu ovdje budi samo u obće navedeno,
što su mogli šumarski iztražioci motrenjem pronaći.
Sjeverni dio Bosne, naime savske nizine, sastoje u´ravnici iz
naplave, docim pripada briegovito tlo novijoj tercijarnoj tvorbi.
Glavne gore u srednjoj Bosni (Vlašić, Eaduša i Vranića) sastoje
iz tercijarnog vapna, na podnožju njihovom nalazi se opet
drugih naslaga.


Sredogorje, i to osobito bila, koja granice vrbaskom dolinom
do Jajca, sastoje iz posebne vrsti glinastoga blieštnika slabim
sjajem, koji sadržaje tamne dugoljaste čvorove oblika i veličine
od datulje. Na nekih mjestih izmiešan je taj blieštnik eruptivnim
.kamenjem (npr. kod Prusca melapyrom); isto tako je tercijarno
vapno Vranica-planine pomješano trahitskim kamenom (rhyolitom),
te se je vapno pretvorilo na mjestih, gdje se dotiče
trahita, u krasan biel mramor. — Od desne obale Vrbasa kod
Celinca prostire se južnoiztočnim smierom široka pruga zmijevca,
koji prelazi izmed Maglaja i Vranduka Bosnu, pa prestaje na
sjeveroiztoku od Vareša. Isti sadržaje kod Zepca i Maglaja
leđaca od bronca i sjeverno od Vax-esa mnogo kroma. Na nekih
mjestih, poimence u gostovičkoj dolini kod Žepča proniknut je
zmijevac žilami ledastoga vapna (verde antico). — Zapadni dio




ŠUMARSKI LIST 1/1880 str. 40     <-- 40 -->        PDF

Bosne pocam od Bibača duž dalmatinske granice, kao i ciela
Hel-cegovina sastoje većim dielom iz krednoga va;pna sa svojstvom
kraške tvorbe. Na izlazu ramske doline i na južnih
obioiicib Bitovnja-planine ima erupt. kamenja (porfira i lave),
a kod Konjice nalazi se dosta dolomita.


Ruda ima osobito kod Vojnice (željeza), Vareša (željeza i
kroma), kod Kreševa (željeza, žive, bakra) i željeza na mnogo
drugili još mjestib. Ehyoliti na Vranića - planini kriju zlata.
Mrkoga ugljena nalazi se u Velikoj ranožini, osobito kod Zenice,
Liviia, Županjea i drugdje, nadalje ima kod Tuzle slanica
(solno vrelo), kod Banjaluke toplo sumporno vrelo, kod Zepca,
i Kiseljaka željezne kiselice, kod Sarajeva toplice sa 40** E-
Tlo je izuzam kraških krajeva većinom vrlo duboko i u šumovitih
predjelih bogato bumušom. Naslaga zemlje prikriva vrške
i obronke gora, koje su obično do granice šumske vegetacije
obrasle .šumom, gore pako travom; u kraških predjelih pako su
gore većinom gole i klisuraste.


P 0 dneb 1 j e. Klimaticki odnošaji su naravski prema uzvisitosti
nad morskim površjem vrlo razni, nu za šumsku vegetaciju
u "obće povoljni. Velik dio sjeverne Bosne osobito dolina
Bosne i Vrbasa od Zepca, odnosno Jajca dole, zatim dolina
na doljnjoj Drini i Spreci, vrlo je zgodna za vinogradarstvo)
kako se to može vidi ti po onih-mnogih divljih lozab, koje ondje
rastu. Nu ondje se ne tjera nigdje vinogradarstvo. Osobito jo
za to prikladna neretvanska dolina od Konjice dole, kao i predjeli,
graniceći JDalmacijom´, radi toplijega podnebja i za vinogradarstvo
prikladnoga kraškoga tla. Kod Konjice.i Mostara
se i tjera vinogradarstvo, osobito pako za prodavanje groždja
u gradovih Mostaru i Sarajevu. — Sto bi se* sad moglo učiniti
iz skoro sasvim neobradjene, do 4000 hektara obsižuće mostarske
ravnice (sastoji od zemlje i kršja iz Neretve te nije zato toliko
prikladna za poljodjelstvo, ali za vinogradarstvo i maslinarsto),
pokazuje nam vrt maslina, koji je prije 30 godina nasadio Alipaša
kod Bune, te koji daje ne lošije ulje od dalmatinskih
maslina, i izvrstno vino iz okolice mostarske. —


Vrst i drveća . Najčešće stablo u Bosni i Hercegovinije
bukv a Ona se nalazi ili sama, ili sa drugom bjelogoricom (hrastom,
javorom) na gorah srednje i južne Bosne i Hercegovine, te
saČLojava velike sastojine visokih šuma i dielom još prašuma




ŠUMARSKI LIST 1/1880 str. 41     <-- 41 -->        PDF

- 41 —


Od bjelogorice najviše je posije bukve zastupan hrast, i to
u savskoj dolini lužnik, u nutrasnoj Bosni hrast kitnjak i granik


(Q. conferta), u Hercegovin i hrast kosmati, koji je ondje, osim
na visokih gorah, najčešće stablo, nu većinom je to samo grmlje,
napokon pozdni cer. U bukvicih nalaze se više ili manje razne
vrsti javora, i to najviše Acer obtusatum Kit., onda A. pseudoplatanus
L., A. monspessulanum L. U nizkih šumah nalazimo
često A. campestre L. i ct. opulifolium Vili. — Puno je još
divljih voćaka, kao jabuka, krušaka i oraha; potonji sačinjavaju
u dolini rieke Bosne čitave sastojine. U bosanskih šumah ima
u manjoj mjeri lipa (T. grandifolia Ehrh, i argentea Dsf,),
bieli grab, hmeljevac, jasen bieli, briest, u obće skoro sve vrsti
drveća, rastuće u srednjoj i sjevernoj Austro-ugarskoj. U hercegovačkih
nizinah pokazuje se već dalmatinska inače flora, i
to osim spomenutih dvajuh vrsti hrasta vidimo crni jasen, iztočni
bieli grab, rašeljku, smrdelj, koprivić, zanoviet, a od vazda
zelene bjelogorice česminu (Q. ilex), jagodnjacu (Arbhutus UnedoL.
j, filyreju (Phillvrea media), i drugo važno rašće. Medju crnogoricami
je prva omorika; od nje ima osobito u kotaru
glamočkom i livnjanskom, onda kod Prasca i Dolnjeg-Yakufa
velikih i čistih sastojina vrlo krasnoga rasta, osim toga nalaziš
ju u mnogih drugih šumah, ali uviek na visin ah od bar 1000
metara, pomješanu sa jelom. Jel a je česta u bukvicih, koji stoje
800 — 1200 m. nad površinom morskom, ali riedko imade od
nje čistih sastojina, jer mjesto sa bukvom raste ona u viših
predjelih pomiešana sa omorikom. Od svih ondašnjih konifera
postigne ona najveći obseg, te ostaje i vrlo stara već još zdrava
t. j , gdje ostaje neoštećena. Zdrava stabla od 18 — 20 čvrstih
metara nisu riedka. Najljepše jele nadjene su u šumah na
Bielašnici i Romanja-planini kod Vareša na sjevero iztocnih
obroncih Veleša, kao i u šumi Crnagora kod Mostara. U nižih
predjelih t. j . izmed BOO — 800 m., nalazimo razne vrsti bora,
i to na vapnenastom tlu samo crni bor i sličnu mu vrst sa posve
drugimi eešarkami i drugom korom, u drugom zemljištu crni
i bieli bor, pomiešan medju sobom, ili drugimi vrstmi npr.
hrastom kitnjakom. Bieli bor odlikuje se gustim granjem i liepim
rastom, a erni bor što obiluje smolom. Napadno je, da se vrsti
bora toli često nalaze na serpentinskom tlu, dočim ih je manje
na glinastom blieštniku. Žalibože nestaju sve više sastojine bora,
3b