DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1/1880 str. 36 <-- 36 --> PDF |
^ 36 Šumski odnošaji U Bosni od Hemiaima pl. Guttenberga, c. kr. šumarskoga savjetnika i zemalj. šum. nadzornika u Trstu .´^) Po nalogu Njeg. pt^euzvišenosti g.- ministra financija pregledao sam prošloga ljeta u okupiranib zemljak državne i va^ kuf-šume, da izreknem svoje mnienje, kako bi te i§ume štoviše koristi đoniele i kakove bi se imale učiniti priprave za organiziranje uprave državnih šuma u tih krajevih, pri cem (razgledavanju) su me podupirali šum. izvjestitelj ondašnje zemaljske vlade, šumarski savjetnik M. Šveige r i c. kr. nadšumar A. Kaltner . Buduc mogu predpostavljati, da će moja opažanja biti zanimiva čitateljem, usudjujem se u sliedećem opisati šumske odnošaje ovih, zapadnoj sad civilizaciji otvorenih, zemalja. Stanje šuma u ob će. Sumom obrasla površina Bosne iznosi najmanje 50 postotaka ukupne površine (760 cetv. milja), nu tu su uračunane nizke šume i grmlje; površina, obrasla visokom šumom, (koja se već može sjeći ili će se bar skoro moći) ne iznaša pako više od 500.000 hektara t. j . 11—12 postotaka ukupne površine. Najviše je visokih šuma u predjelu, zatvortoom od rieka Bosne i Krivaje, sjeverno od Sarajeva pa do Rogatice; medju cestom Jajce-Travnik-Sarajevo s jedne strane i riekami Vrbasom i Neretvom kod Konjice s đrtige strane, onda na zapadnih obroncih doline Skoplje; nadalje sjeverno od Livna i Grlamoča do Une, na gorskoj kosi južno od Ključa i Petrovca, na Kozara - planini i Motajici na jugu od Save, napokon na lievoj obß-li Bosne medju Jajcem i Vrandukoin do rieke TJkrine.´ Sjeverni i zapadni dio okružja Bihać, posavske ravnice, kao i do njih južno protežući se ogranci Majevica-planine u tuzlanskom okružju obrasli su većinom hrastici i grmljem, kotari Livno i Županjac nasuprot, izuzam obradjene ravnice i neke sjeverno od Livna ležeće šume, su većinom pusti i neplodni. Najviše viöokih suma u Hercegovini nalazi se u gornjoj neretvanskoj dolini od Konjice gore, zatim na sjeveroiztocnih obroncih gorja veleškoga kod Mostara, poimence u focanskom kotaru; nadalje je veća sastojina bukve na Cabulji, *) Ovaj članak priobenjemo i/. ,,Central >)latt für das gesammte Forstwesen" te mislimo želji p. n. ^g. čitatelja tim više udovoljiti, što isti razpravlja odnošaje susjednih i srodnih nam zemalja Bosne i Hercegovine. |
ŠUMARSKI LIST 1/1880 str. 37 <-- 37 --> PDF |
— 37 — sjeverozapadno od Mostara i na Bielasica - planini u kotaru Gackom. Ostale sve šume u Hercegovini su većinom samo grmlja, osobito u krajevik tizduž Dalmacije, gdjeno se isto onako postupa sumarni, odnosno gdje se isto tako pustoše, kao i u Dalmaciji, u obće imadu stanovnici Hercegovine iste običaje, kao stanovnici u dalmatinskih gorah, nasuprot Bošnjaci, manje žestoke naravi, više pokazuju sličnosti sa Hrvati u Hrvatskoj, te nisu ni tako poharali šume, kao pređjašnji. U ostalom moraju se ove povoljne okolnosti i sretnijim zemljištnim i klimatickim odnošajem u Bosni pripisati, ukupna drvljem obraštena površina Hercegovine može iznositi 35 postotaka, površina visoke šume 8 postotaka površine zemlje. Ovdje budi spomenuto, kako je težko i samo približno označiti površinu pojedinih šumskih skupova u okupiranih zemljak, a to zato, budue se nije ništa izmjerilo, dapače i same karte su nepouzdane, nii pri tom valja u obzir uzeti zaprieke, kojimi se morahu boriti ^stopni častnici pri izmjerivanju, jer se nisu mogli nadati podpori od strane turske vlade, već su morali neopaženi od nad njimi stražećih i od sumnjiceće vlade poučenih zaptija svoje opazke napisati. Nije se dakle čuditi, da su mnoga imena miesta i gora krivo zabilježena, a´´karte glede nekih krajeva tako krive, da ih nisu mogli šumoznanci uzeti podlogom za mjerenje šumske površine, već su morali sve mjeriti prostim okom i vremenom, koje bi proteklo od jedne dištancije do druge. Gfore. Budać se šume nalaze većinom na gorah, neće biti suvišno nabrajati najznamenitije gore. Osim nizine duž Save je Bosna i Hercegovina jako briegovita, i prosiecana mnogimi dolinami. Najvažnije gore, počimajuć na sjeverozapadu jesu: I. U Bosni : 1. Grmec-planina, sjeveroiztoćno od puta Kljuc-Bihae. -^ 2. Hrastici i crnogoricom obraštena Kozara-planina sjeverozapadno od Banjaluke. 3. Crljevica-planina (1971 m.) i s njom savisla i krasnimi borici obraštena Crna-gora, koja se proteže u dužini od 120 kilometara od Kixlesvakufa na Uni do blizu Livna. 4. Dinara, koja sačinjava granicu medju Bosnom i Dalmacijom, te se kosa napram Livnu 2ove Prolog. Vrh Dinare nalazi se u ostalom u Dalmaciji. Sjevernoiztočni t. j . bosanski obronci ovoga gorja obrašteni su mjestimice liepimi biikvici, od Livna prama jugu su pako goli. 5. Gola Ra^ušaplanina. 6. Na obroncih šumovita Vran-planina, zatvar^juća |
ŠUMARSKI LIST 1/1880 str. 38 <-- 38 --> PDF |
— 38 ramsku dolinu, na sjeverozapadnoj granici Hercegovine, poprilici 1800 m. visoka, te kao što i predjašnja mjestimice i lieti sniegom pokrita. 7. Gorska kosa, protežuca se od Jajca medju Vrbasom i lastvanskom dolinom, odnosno cestom Travnik-Sarajevo dužinom od jedno 90 kilometara do sedla Ivan-planine kod Bradine, preko kojega vodi cesta iz Konjice u Sarajevo. Pojedini dielovi ovoga vrlo šumovitoga gorja zovu se Eadovan, Seit, Zec, Vranića (potonje dvie gore viecnim sniegom, visoke 1900 m,,) onda Bitovnja, Lisin i Ivan-planina. 8. Od spomenutoga ^edla proteže se povorka gora, zvana Bielašnica (2115 m.), Treskavica (2128 m.), Jabovina (I8l4 m.) i Korje-planina, južno od Sarajeva do Drine. Osobito liepa je gora uviek sniegom pokrita, a na obroncib. krasnom visokom šumom obrasla Bielašnica- planina, koja se uzdiže neposredno iz ravnice sarajevske, te se sjeve:ni ogranak zove Iguman. Na podnožju potonjega izvire Bosna iz jedno 30 vrela, te naraste odmah do znatne rieke. ´9. Na sjeveru i iztoku glavnoga grada prostiru se većim dielom. vrlo šumoviti briegovi počam od Rogatice medju riekami Pracom i Bosnom s jedne strane, a Krijavom s druge strane, te nose razna imena; najvažniji su ßomanja, Ozren, Rapte i Dubostica. 10. Na sjeveru od Travnika diže se sasma gola, do 2000 m. visoka Vlašic-planina, a još dalje na sjever, priključujuc joj se vrlo šumovito gorje, zatvoreno riekami Bosnom, TJsorom i Vrbanjem, pod imeni: Vučja, Mabinaca i Borje-planina. Nisu više od 1300 met. 11. Medju riekami Krivajom i Sprecom proteže se od Maglaja do Kladanja sredogorje, noseće imena: Ozren, Vrana i Konja. Prva i zadnja gora obrasle su brastovi i borom prilično; jednoć krasnimi bukvici bogata Vrana-planina je sad većinom gola, te zemljište djelomice za poljodjelstvo riredjeno. 12. Sjeveroiztocno od sprecke doline ide od Bosnp, nizka nu duga kosa, do Zvornika na Drini, ime joj je Majevica, a obraštena je nizkom sumom i grmljem. IL U Hercegovini. L Prenj-planina, zatvorena na iztoku, sjeveru i zapadu od Neretve, jer ova opisuje medju Glavaticevom i Mostarom velik luk od 120 kilometara, docim mu tetiva (t. j . pravac medju ovimi mjesti) iznosi samo 2B kilometara. Ova jedno 2200 m. visoka, vrlo šarena i vrletna gora je samo malo, i to najviše na obroncib kod Konjice prema Neretvi, sumom obrasla; južni ogranci njeni nose imena Lipeta |
ŠUMARSKI LIST 1/1880 str. 39 <-- 39 --> PDF |
— 39 ™ i Porim. 2. Veleš; to je veličanstveno do 1700 m. visoko bilo, spojeno sa Prenjplaninom pomoću 3150 m. visokoga porimskoga sedla, graniči na zapadu kod Mostara sa neretvanskom dolinom, na iztoku velikom ravnicom nevesinjskom. Zapadni obronci su osim maloga bukvika goli, iztocni nasuprot obrašteni krasnom bukvom i jelom. 3. Naprotiv Velešu t. j . medju iztocnom granicom spomenute ravnice i gornjim tekom Neretve uzdiže se 1880 m. visoka Cervanj-planina, na cijik se obroncih prama rieci nalaze prašume od bjelogoriee. 4. Lelija- ili Dumoš-planina na desnoj obali Neretve do njenoga izvora, visoka je 2070 m.; te je na južnih obroncih skoro sasma gola, na sjevernih nešto šumovita. 5. Cabulja- i Korstica-planina, koje obe, jedno 1800 m. visoke, malu dolinu Dresnicu sjeveroiztocno od Mostara prema Neretvi ograničuju; druga je većinom gola, prva pako obrasla velikom sastojinom od bukve,.zvanom 5,Eakiöki gvozd". Vrsti gora, Geologičku narav okupiranih zemalja iztražilo je tečajem prošloga ljeta po nalogu vlade više članova držav. geologickoga zavoda, te će se za kratko vrieme glede toga točniji podatci obznaniti, Nu ovdje budi samo u obće navedeno, što su mogli šumarski iztražioci motrenjem pronaći. Sjeverni dio Bosne, naime savske nizine, sastoje u´ravnici iz naplave, docim pripada briegovito tlo novijoj tercijarnoj tvorbi. Glavne gore u srednjoj Bosni (Vlašić, Eaduša i Vranića) sastoje iz tercijarnog vapna, na podnožju njihovom nalazi se opet drugih naslaga. Sredogorje, i to osobito bila, koja granice vrbaskom dolinom do Jajca, sastoje iz posebne vrsti glinastoga blieštnika slabim sjajem, koji sadržaje tamne dugoljaste čvorove oblika i veličine od datulje. Na nekih mjestih izmiešan je taj blieštnik eruptivnim .kamenjem (npr. kod Prusca melapyrom); isto tako je tercijarno vapno Vranica-planine pomješano trahitskim kamenom (rhyolitom), te se je vapno pretvorilo na mjestih, gdje se dotiče trahita, u krasan biel mramor. — Od desne obale Vrbasa kod Celinca prostire se južnoiztočnim smierom široka pruga zmijevca, koji prelazi izmed Maglaja i Vranduka Bosnu, pa prestaje na sjeveroiztoku od Vareša. Isti sadržaje kod Zepca i Maglaja leđaca od bronca i sjeverno od Vax-esa mnogo kroma. Na nekih mjestih, poimence u gostovičkoj dolini kod Žepča proniknut je zmijevac žilami ledastoga vapna (verde antico). — Zapadni dio |
ŠUMARSKI LIST 1/1880 str. 40 <-- 40 --> PDF |
Bosne pocam od Bibača duž dalmatinske granice, kao i ciela Hel-cegovina sastoje većim dielom iz krednoga va;pna sa svojstvom kraške tvorbe. Na izlazu ramske doline i na južnih obioiicib Bitovnja-planine ima erupt. kamenja (porfira i lave), a kod Konjice nalazi se dosta dolomita. Ruda ima osobito kod Vojnice (željeza), Vareša (željeza i kroma), kod Kreševa (željeza, žive, bakra) i željeza na mnogo drugili još mjestib. Ehyoliti na Vranića - planini kriju zlata. Mrkoga ugljena nalazi se u Velikoj ranožini, osobito kod Zenice, Liviia, Županjea i drugdje, nadalje ima kod Tuzle slanica (solno vrelo), kod Banjaluke toplo sumporno vrelo, kod Zepca, i Kiseljaka željezne kiselice, kod Sarajeva toplice sa 40** E- Tlo je izuzam kraških krajeva većinom vrlo duboko i u šumovitih predjelih bogato bumušom. Naslaga zemlje prikriva vrške i obronke gora, koje su obično do granice šumske vegetacije obrasle .šumom, gore pako travom; u kraških predjelih pako su gore većinom gole i klisuraste. P 0 dneb 1 j e. Klimaticki odnošaji su naravski prema uzvisitosti nad morskim površjem vrlo razni, nu za šumsku vegetaciju u "obće povoljni. Velik dio sjeverne Bosne osobito dolina Bosne i Vrbasa od Zepca, odnosno Jajca dole, zatim dolina na doljnjoj Drini i Spreci, vrlo je zgodna za vinogradarstvo) kako se to može vidi ti po onih-mnogih divljih lozab, koje ondje rastu. Nu ondje se ne tjera nigdje vinogradarstvo. Osobito jo za to prikladna neretvanska dolina od Konjice dole, kao i predjeli, graniceći JDalmacijom´, radi toplijega podnebja i za vinogradarstvo prikladnoga kraškoga tla. Kod Konjice.i Mostara se i tjera vinogradarstvo, osobito pako za prodavanje groždja u gradovih Mostaru i Sarajevu. — Sto bi se* sad moglo učiniti iz skoro sasvim neobradjene, do 4000 hektara obsižuće mostarske ravnice (sastoji od zemlje i kršja iz Neretve te nije zato toliko prikladna za poljodjelstvo, ali za vinogradarstvo i maslinarsto), pokazuje nam vrt maslina, koji je prije 30 godina nasadio Alipaša kod Bune, te koji daje ne lošije ulje od dalmatinskih maslina, i izvrstno vino iz okolice mostarske. — Vrst i drveća . Najčešće stablo u Bosni i Hercegovinije bukv a Ona se nalazi ili sama, ili sa drugom bjelogoricom (hrastom, javorom) na gorah srednje i južne Bosne i Hercegovine, te saČLojava velike sastojine visokih šuma i dielom još prašuma |
ŠUMARSKI LIST 1/1880 str. 41 <-- 41 --> PDF |
- 41 — Od bjelogorice najviše je posije bukve zastupan hrast, i to u savskoj dolini lužnik, u nutrasnoj Bosni hrast kitnjak i granik (Q. conferta), u Hercegovin i hrast kosmati, koji je ondje, osim na visokih gorah, najčešće stablo, nu većinom je to samo grmlje, napokon pozdni cer. U bukvicih nalaze se više ili manje razne vrsti javora, i to najviše Acer obtusatum Kit., onda A. pseudoplatanus L., A. monspessulanum L. U nizkih šumah nalazimo često A. campestre L. i ct. opulifolium Vili. — Puno je još divljih voćaka, kao jabuka, krušaka i oraha; potonji sačinjavaju u dolini rieke Bosne čitave sastojine. U bosanskih šumah ima u manjoj mjeri lipa (T. grandifolia Ehrh, i argentea Dsf,), bieli grab, hmeljevac, jasen bieli, briest, u obće skoro sve vrsti drveća, rastuće u srednjoj i sjevernoj Austro-ugarskoj. U hercegovačkih nizinah pokazuje se već dalmatinska inače flora, i to osim spomenutih dvajuh vrsti hrasta vidimo crni jasen, iztočni bieli grab, rašeljku, smrdelj, koprivić, zanoviet, a od vazda zelene bjelogorice česminu (Q. ilex), jagodnjacu (Arbhutus UnedoL. j, filyreju (Phillvrea media), i drugo važno rašće. Medju crnogoricami je prva omorika; od nje ima osobito u kotaru glamočkom i livnjanskom, onda kod Prasca i Dolnjeg-Yakufa velikih i čistih sastojina vrlo krasnoga rasta, osim toga nalaziš ju u mnogih drugih šumah, ali uviek na visin ah od bar 1000 metara, pomješanu sa jelom. Jel a je česta u bukvicih, koji stoje 800 — 1200 m. nad površinom morskom, ali riedko imade od nje čistih sastojina, jer mjesto sa bukvom raste ona u viših predjelih pomiešana sa omorikom. Od svih ondašnjih konifera postigne ona najveći obseg, te ostaje i vrlo stara već još zdrava t. j , gdje ostaje neoštećena. Zdrava stabla od 18 — 20 čvrstih metara nisu riedka. Najljepše jele nadjene su u šumah na Bielašnici i Romanja-planini kod Vareša na sjevero iztocnih obroncih Veleša, kao i u šumi Crnagora kod Mostara. U nižih predjelih t. j . izmed BOO — 800 m., nalazimo razne vrsti bora, i to na vapnenastom tlu samo crni bor i sličnu mu vrst sa posve drugimi eešarkami i drugom korom, u drugom zemljištu crni i bieli bor, pomiešan medju sobom, ili drugimi vrstmi npr. hrastom kitnjakom. Bieli bor odlikuje se gustim granjem i liepim rastom, a erni bor što obiluje smolom. Napadno je, da se vrsti bora toli često nalaze na serpentinskom tlu, dočim ih je manje na glinastom blieštniku. Žalibože nestaju sve više sastojine bora, 3b |