DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1880 str. 14 <-- 14 --> PDF |
- 14 — . Ob uzgoju šuma guljevača. 0 važnosti i koristi ove vrsti šumskoga Uzgoja nije nam potreba govoriti, jer je u ovom listu bilo vec jedno i drugo jasno predstavljeno. Da je ovoj vrsti uzgoja svrha, da se dobije drvna kora u onom stanju, odnosno dobi, kada najbolje djelovanje na učinjavanje kože služi, to je takodjer i o tom u ovom listu bila već riec, te ćemo se prije, nego predjemo na samu upotriebu i dobivanje drvne kore potruditi, da u nekoliko izložimo, što je uzrokom, da pitanje ob uzgoju šuma guljevaca nije zauzelo po svojoj važnosti zasluženo mjesto. Pitanje ob uzgoju šuma guljevaca, ma da zauzima mjesto jzmedju najglavnijih proizvoda šumskoga gospodarstva, moralo e kao i svako novo pokrenuto pitanje neke stepene preći, moralo je nemilo napadanje pretrpiti, moralo je borbom u život stupiti. Korist, koja se djubrenjem zemljišta dobiva, postoji kao istina od iskona, prednost željeznoga pluga napram drvenomu, i to postoji već davno kao dokazana istina, i mnogo jos što drugo. Ali i dan današnji žalibože naš seljak ni manje ni više, već „pleti kotac, kao što mu je i otac". Istina, da se može u Rekih krajevih domovine naše taj napredak opaziti, ali s malo truda uviditi ćemo, da je bio glavni -pokretač, koji ga je do ovoga doveo, nužda, prirodni položaj ili utakmica okoline. Običaj dosta na razviće novo iztaknutih pitanja i nazora sprieci. Zapitajmo seljaka, „zašto ovako i onako ne radiš", od govoriti će: „ni moji stari nisu tako radili, pa su imali." 1 razviću ovoga pitanja dosta je na smetnji bio običaj, jer stari strojbari ne mogoše se starih navika otresti, koje su od otca na sina nasljedno prelazile; novost, pa ma da ona bitno veću korist podaje, bješe trn u oku, i uvjek nešto hrdjavije od onoga, što je on od otca svoga nasljedio. On od novosti zazire i bez svakog izpitivanja u prvi mah pokaže mu se kao strašilo i štetna, koja je namjerna, da ga od liepih snova od otca nasljednih strgne. Drugi takodjer glavni uzrok bješe, da ovo pitanje u prvi mah ne dodje do razvića, što i industrija ne bijaš e razgranjena |
| ŠUMARSKI LIST 1/1880 str. 15 <-- 15 --> PDF |
— löte seje cieia potreba za ucinjavanje koža sa šiškami (šišar kami) pokrivala. Ovo će nam dokazati brojevi, koje ćemo dole navestikoje pokazuju rasteuje ciene šišarice pocam od 1830. godine pa do sada. Radi manjeg pisanja ćemo mi za svakih 10 godina osrednju vriednost označiti, tako: )0 staroj centi 5 for. 50 no „ 1840.—1851. 7 80 . ;i ; TI 11 11 11 J7 1851.—1860. !? .11 11 8 11 80 11 ,„ 1860.—1871. )) ?) 11 14 11 — 11 „ 1871. do sada 11 n 11. 16 11 — 71 Iz ovoga se vidi, da se je ciena šišarici za ne punik 50 godina tri put uvećala. Treći je uzrok bio, što se zna, da proces ucinjavanja kože treslom iz kore dobitim puno dulje traje, nego ucinjavanje sa šišarkami, a kao što se iz gore naznačenog vidi, i šišarka male ciene bila, to su strojbari tražili ono, što jim prije uloženi novac vratiti, odnosno opet u novac preobi´atiti može. . Tek u novije doba, kada je mak veći industrija uzelaya time se i utakmica u kakvoći i kolikoći robe porodila, moradoše se strojbari starog kova iz sna sladkog probuditi, te novost, od koje su negda zazirali, prigrliti, tim prije, što jik je ogromna tražnja šišaraka i njena bitno povećana ciena prisilila. Evo ovo bjeku glavni uzroci, koji stajahu na putu razvitku ovoga pitanja´; danas pak tražnja kore od samih sirojbara učini, da se uzgoj šuma guljevaca kao po sve važno pitanje u šumskom gospodarstvu priznade. Kada se navedeni uzroci ukloniše i uzgoj šuma guljevaSa u život stupi, pojaviše se razna mnienja i nazori: je da li drvO: gulenjem kore na kakvoći i kolikoći gubi, ili ne? Da drvo na kakvoći gulenjem kore gubi, istina je, ali sav taj gubitak, a da se druge koristi u obzir ne uzmu, nadokna djuje dobit na samom treslu. Drvo u obće u zimu za vrieme mirovanja soka posjećeno, ima istina veću trajnost i ogrievnu snagu; s druge pak strane u proljeće posjećeno drvo daje veći plamen, te ga zanatlije, koji veći plamen pri svom radu trebaju, većma traže i bolje plaćaju. |
| ŠUMARSKI LIST 1/1880 str. 16 <-- 16 --> PDF |
- 16 - Sami strojbari tvrde, đa je hrastova kora od svijub drugih najbolja što se kolikoće, a i kakvoće za ncinjavanje kože tiče. Iz izkustva pak zna se, da hrastovo drvo slabu zapaljivost imade, pa s toga u proljeće posjećeno, što se ovoga svojstva tiče, veću vriednost imade. Drugo svojstvo, koje drvo u obće odkorenjem dobiva, je, što se odkoreno drvo prije i bolje osuši, nego ne odkoreno, što je kao bitna činjenica za bolju tražnju i postignuće veće ciene, koja se okolnost najbolje u velikih gradovih opaža, gdje većim dielom prostora manjka, da bi se drva skloniti i pođpuno osušiti mogla. Iz izkustva takodjer se znade, da se kod sviju vrsti drveća, bilo u koje doba posjećeno drvo, ako se pod korom ostavi, već u prvoj ili u drugoj godini sasma vidljivo primjetiti može kvarenje, te time i svoju vriednost gubi, dočim kod odkorenog drveta sasvim je obratno, jer se je izkustvom dokazalo, da se odkoreno drvo, bilo i vremenu izloženo, tako rekuć kao kost stvrdne. Ob ovom najbolji komentar daje tužba, što se češće od radnika na težko sječenje odkorenog i osušenog drveta čuje. Što smo ovim dosad kazali, namjera nam bješe predočiti gubitak, koji se guljenjem kore drvetu na kakvoći opaža, — s druge pako strane dobit, kojim se taj gubitak nadoknadjuje. Što se pako gubitka na kolikoći tiče, o tom nije potrebe ni govoriti; jedino, što se zna, da se odkorivanjem drvetu oduzima jedan dio od nikakove tako rekuć gorivne vriednosti, drugo, što upotreba same kore daje mnogo veću vriednost, i treće, što se odkoreno drvo većma traži i bolju cienu ima. S druge pako strane pokrenulo se pitanje o prednosti hrastove kore napram omorikove i obratno. Zastupnici, koji prednost omorikovoj kori naprama hrastovoj daju, tvrde, đa će omorikova kora pri svem tom, što joj nije tako jako uporaba razgranjena, opet prvo mjesto zauzeti, navode pako, da je uzrok tomu bio, što se nije kora mogla dobro samljeti, i tog^ radi kiselica kao što treba pripraviti, te ni đielujuće snage podpuno imati nije mogla, dokazujući pako, da se je ovoj anomaliji obnovom amerikanskog stroja doskočilo. Mi držimo, da su za riešenje ovoga pitanja mjei-odavna mnienja strojbara. — Mnienje pako istih je, da hrastovo treslo prvo mjesto zauzima, jer tvrde, đa u obće koža, a poglavito |
| ŠUMARSKI LIST 1/1880 str. 17 <-- 17 --> PDF |
™ 17 — . djon jedino hrastovim trieslom učinjen, dobiva najveću gibkosti i od gnjijenja odnosno nepropuštanja vode saöuva. No što su se ova pitanja sve bliže k svome rješenju klonila, i kada se dokazi računom iznese o dobiti (o cenm je i u ovom listu dovoljno dokazano), što nam uzgoj šuma guljevaca daje, nadjoše se neki, koji ovaj način uzgoja nazvase ni manje ni više već pustošenjem šuma, te naravno i one Ijude^ koji ovo zastupaju, kao takove, koji za opustošavanjem šuma teže. — ?! Na ovo bi se moglo sa tri rieci odgovoriti, no mi ćemo kojugod yiše reći. Na kraju prošlog stoljeća spopade neka bojazan njemački narodj da će ostati bez gorivnog drveta, te se i početkom ovoga stoljeća mnogi pisci zabrinuše i latiše sredstva, da se nepovoljno sti ovoj doskoči. Dok su se neki sa uzgojem brzo rastućih drveća zanimali, dotle pisac Mayer (mora biti da je bio veliki mislioc), da bi što veće sigurnosti imao, da se ovoj nepovoljnosti doskoči, zahtjevaše ća od vlade, da se prirast pučanstva preprieci i ograniči na toliko, koliko utvrdjeni naturalni donos dopušća. Evo baš toga radi, da se ne bi i kod nas Hrvata podobni Mayer pojavio, reći ćemo za utjehu, da se neimamo ni ukoliko bojati, da ćemo oskudicu u drvih trpiti. Podatci dra. Matkovića*) govore sasvim obratno; oni nam dokazuju, da se bez uštrba trajne domaće potrebe može preko sto milijuna kock. stopa upotrebiti, dočim izvoz godišnji jedva da deset milijuna kock. st. iznosi, iz čega sliedi, da nam tako ogromna drvna masa kao suvišak ostaje; no što je još žalostnije, da se taj suvišak baš većim dielom odnosi na takova drva, koja se u inozemstvu traže, što će reći, da se ovaj suvišak nahodi u drvih od veće vrieđnosti. Iz ovoga se vidi, da se ne imamo niti najmanje bojati, te bi oskudicu trpili, već baš naprotiv, kako ćemo ovu ogromnu zalihu ukoristiti, kako ćemo u njoj ogi-omnu glaviücu unovčiti; jer ovdje,može baš ležati glavni uzrok, što naše šumsko gospodarstvo od dana na dan sve veći udar trpi, bolje reći opada. Ovo opadanje šumskog gospodarenja tako je već daleko dotjeralo, da nije nikakova tajna, „da zemljište može ma *) Spomenica za svjetsku izložbu g, 1873. |
| ŠUMARSKI LIST 1/1880 str. 18 <-- 18 --> PDF |
~ 18 -^ kakovu drugac uviek veću korist donositi^ nego 1^ kao šumsko", a kao posljedica ovoga može se eešće cuti^ „daje šumsko zemljište skupa blagajna". Šumska nauka treba istinito i u najvećoj potankosti ovu styar da predoči, jer istina se može pritajati, ali sasvim zatrpati nikakoj te kad tad doći će na vidjelo. Bješe nam namjera, da ovim dosad razložimo razvitak pitanja ob uzgoju šuma guljevača, a naročito da razna mnjenja na ovaj predmet odnoseća se predstavimo. Sadu pako neka nam se dozvolij da se malo pozabavimo sa jednim pitanjem, koje je još 1875. godine na državnom izpitu šumarskom potaknuto. Po našem mnjenju ovo pitanje ide u prilog uzgoju šuma Pitanje je sljedeće: „Koje su listace najprikladnije za obale riekä Hrvatske i Slavonije i zemljišta, koje su češćoj poplavi ^ izložene, da bi se sa korišću zasijati mogle i uz koju obhodnju." J..— Zao nam je, što se ob ovom pitanju još prije rieč ne po vede, a vriedno bi bilo, da se rješenja ovako važnih stručnih pitanja na javnost dadu, jer po našem mnjenju pretresanje ovakovih pitanja putem javnosti što prije i bolje pravoj bi se syrhi domaklo. Strogim rješavanjem ovoga pitanja nije nam namjera sada baviti se, mi ćemo ga u toliko u pretres uzeti, u koliko spada u okvir pitanja ob uzgoju šuma guljevaca. Istina, pitanjem ovim najglavnije se na obranu zemljišta smjera, ali opet nama ostaje siobodno, što više i zadaća nam mora biti, pored te koristi da još i na drugu moguću korist pažnju obratimo. Na mjestihj u pitanju izloženih istina je^ da bi vrba^ topola i ovim podobne vrsti najbolje uspjevale, ali ni u najboljih okolnostih ne bi davale toliko novčane dobiti, koliko bi bilo i u srednjih okolnostih uzgoj hrastove šume uz nizku obhodnju naraienjena za gulenje kore. Uzgoj nizke šume mora se kao princip na obalah kraj rieka uzeti, jer poglavito ima služiti za preprieku ođronjivanja zemljivšta, te bi kao obranbena šuma služila; hrastova vrst pak t. j . lužnjak iz gospodarstvenih odnošaja za uzgoj mora se primiti, što mu je staniyte prikladno , i što bi nam jedan članak u trgovinskom obrtu važan ä to koru davao, ele po ovom vidi |
| ŠUMARSKI LIST 1/1880 str. 19 <-- 19 --> PDF |
— lese, da bi pored glavne koristi obrane zemljisa još i od drveta i koru vukli, naročito korom, što bi lakki izvox vodom boij´u prodaju, odnosno veću korist doprinjeo. Za što skorij´e rješenje ovog pitanja osim svoje važnosti još nas i ta okolnost nuka, da ga što prije prečistimo, što re guliranjem Save svakako mora izazvano biti; sada pako da predjemo na I. Upotrel)u drvne kore. Da bi kožu za obuću i druge svrbe upotrebiti mogli, mo ramo ju prije svega za to pripraviti. Sredstvo, kojim se koža pripravlja, jest kora, odnosno trieslo, koje se iz kore dobiva; proces pako^ kojim se koža pripravlja, zove se uč inj avanje, ovim, što se koža učini, dobiva neke osebine, koje ju s jedne strane od gnjiloće čuvaju s druge pako strane dadu joj gibkost. Gotovo sve naše domaće vrsti šumskog drveća manje više imaju trieslove kiseline, no malo jih ima, koje ju na toliko sadržavaju, da bi se njihova upotrieba za uSinjavanje kože izplatila. Od ovih malo jesu: hrast, po tom omorika, a ponešto i breza, jalša, ariš i briest. Hrast stoji na prvom mjestu pogledom na obilovanje trieslene kiseline kao i na kakvoću iste. Po mnjenju strojbara može se koža samo korom od mladih hrastića učiniti, da vodu ne propnšća, po ćemu se vidi, da hrastova kora ne samo s toga svoju prednost ima, što se- tim posebnim svojstvom odlikuje, već i po tom, što tim svojim svojstvom i koži veću vriednost daje. Množina pako trieslene kiseline kod raznih stvari, koje u sebi triesla sadržavaju, ne može se za sada ni sa malom sigurnošću brojevi obilježiti. — Pokraj mnogobrojnih analitičkih metoda, koje su se u novije vrieme pojavile i prokušavane, ne ima još dovoljnog odgovora u ovom obziru, te se i riešenje ovoga pitanja mora budućnosti propustiti. II. Dobivanje drvne kore. Materija, koja za uKnjavanje kože služi, nalazi se u bielikovini, te po tom od brzo izraslog mladog stabla ili panjevnog izdanka, koji još nikakove izumrle plute ne imaju, dobiva se najskupocjenija, poznata pod imenom svjetla kora. Starija pako debla, kod kojih je pluta izumrla, daju t. n. grubu koru, |
| ŠUMARSKI LIST 1/1880 str. 20 <-- 20 --> PDF |
— 20 - ´, ´ koja se mora prije, nego što bi se upotriebiti mogla, od izu mrle pinte odvojiti; s toga pako, što ju je nemoguće podpuno od plute odvojiti, ne daje cisto trieslo, čega radi slabo se i traži a i plaća. Mi ćemo malo niže nabrojiti one momente, koji kako na kakvoću, tako i na kolikoću triesla utiču. Kao što smo gori naveli, da izkustvo strojbara tvrdi, da na prvom mjestu dolazi nein, koji se pravi od kore mladog hrastića, pošto najbolje zadovoljava potrebam strojbarstva; — kako smo pako nadalje vidili^ da hrast stoji na prvom mjestu po kolikoći i kakvoći trieslene kiseline, to ćemo se u daljnjem govoru jedino sa dobivanjem hrastove kore baviti. Tvrdnju strojbara pojačava i to: što već u nekih zemljah ima prostranih šuma hrastovih, koje se poglavito za dobivanje kore goje i njeguju. Prije nego što bi prešli na promatranje načina, odnosno i radnje, kako se kora dobiva, potrebno je, a i na mjestu je da se prvo upoznamo sa momenti, koji na kolikoću i kakvoću utiču, od kojih su sljedeći: a) Vrst drveća. Za gulenje kore prikladan je hrast ckitnjak i lužnjak. Prednost izmedju istih ne daje se točno oznaiti, pošto bitnost od okolnosti odvisi, da li posebni odnošaji staništa ovoj ili onoj vrsti manje ili više odgovaraju, negdje se daje prednost kitnjaku, a negdje opet lužnjaku. Što se pako tiče mnienja strojbara, to oni daju donekle prednost kitnjaku, tvrdeći, da kora od kitnjaka Izvrstnije djeluje, osobito za učinjavanje djona. Osim toga postoji tvrdnja, koja opet u prilog kitnjaku ide, što se izkustvom znade, da se kora od kitnjaka puno laglje guli, nego li od lužnjaka. b) Stanište . Kao što svuda, tako i ovdje bujnost i brže j-asterije zavisi od prikladnosti staništa; što je stanište prikladnije, tim brže i Inijnije mladice hrasta napreduju, a time se i najviše triesla dobije, iz čega sliedi, da ne samo množina, nego i valjanost kore u pravome razmjeru prama odnošajim uspjevanja stoji. — Procjenbena množina trieslene kiseline stoji pri jednakoj starosti hrasta u pravom razmjeru naprama debljim kore, a naravno da debljina kore odvisi od bujnijeg ili sporijeg uspjevanja. — Po ovom jasno se vidi, da odnošaji staništa imadu najveći upliv na izdašnost kore, odnosno trieslene kiseline. Hrast već po svojoj prirodi spada medju drveće, koje za |
| ŠUMARSKI LIST 1/1880 str. 21 <-- 21 --> PDF |
" ~ 21 - htieva blago podnebje. a za gajenje radi dobivanja kore najglavniji je uslov blago podnebje, jer n oštrom podneblju mladice, koje iz panjeva ili korienja tjeraju, lako uginn. Kao glavni uslovi uz blago podnebje dolazi nadalje sveže, po mineralnom sastavu jako toplo zemljište. c) Način gajenja. Sve šume, isto se za proizvadjanje kore podliranjuju, gaje se po pravilu nizkog šumarenja, jer se podmladak iz panjeva mnogo brže podiže, nego onaj iz sjemenai Uz cisto nizko šumarenje biva negdje, da se isto spaja sa poljoprivriednim medjuuživanjem. Medjutim ovaj način ne može se u ničem uzeti kao razložan. d) Obhodnja. Upotreba kore najbolja je, kada likovn sloj najveću debljinu postigne, te s toga se uviek gleda upotrebiti ju prije stvaranja pluta, jer usljed stvaranja istog počne kora pucati, a od tog vremena biva sadržina triesla sve to manja, docim prije te dobe dva puta više trjeslene kiseline u sebi sadržava. Prije stvaranja pluta kora je najskupocjenija i najizvrstnija, zove se, kao što je već kazano, sjajna kora (Glanzrinde), posije ovo doba zove se hrapava ili gruba (Raitelrinde), koja se vrlo slabo i traži i plaća; jer se prvo mora od pluta odvajati, a kako nije moguće podpuno ju od ovog odieliti, to ni trieslo nije čisto, te ne može ni intenzivno djelovanje imati. Kod racionalnog proizvadjanja kore sjeku se sastojine u dobi od 12 — 18. godina, pošto je po izkustvu dokazano, da se u ovoj dobi doista najbolja kora kako kolikoćom, tako i kakvoćom dobija. Dogad.ja se kod obćinskib i privatnik šuma, gdje je mala površina, da se pored toga u obzir uzeti mora dobivanje za sitnije tehničke i obrtne potrebe ; tu se obhodnja povisi na 20, pa i na 30 god. Po sebi se razumije, da će sa ovakovom duljom obhodnjom ,kora manje vriednosti osobito na kakvoći imati. — e) Primiešavanje drugih šum skihrastlina. Šume guljevace ne sastoje se uvjek iz čiste hrastoye sastojine već često je manje više primješan grab, bukva, breza, ljeska pa i četinjače; osobito se rado nameće ljeska. S gledišta razložnog gojenja šume guljevace, mora služiti za pravilo da se u koliko je moguće više ostavlja prostor čistom razvitku, poeem samo čisti dobit |
| ŠUMARSKI LIST 1/1880 str. 22 <-- 22 --> PDF |
:— 22 — raste ili opada, sa manjim ili većim primješkom drugih vrsti drveća. Mješovita guljevača na dobrom zemljištu, dokle bez nužde smatra se kao nemarno gospodarenje. /) Gr u s 10 ć a obrasta. Veliki stupanj kako topline tako i svjetlosti zahtjeva hrast, te se u preveć stješnjenom sklopu svrha razložnog podhranjivanja kore ne može postići; naravno da i kod sastojine, koja je odveć progaljena, da prave se cielji isto tako doći ne može, pošto u tom sluSaju^zemlja trpi, čim se bitno napredovanje prieci. Gustoća sastojine u srednjih okolnostih uzima se za najsurazmjerniju, gdje se 2—4000* snažnih panjeva po hektaru nalazi. Tamo pako gdje se sastojine proredjaju, naravno, da u početku mogu i gušće biti. — Neubrand , preporučuje, da se pri osnivanju šume guljevace kao pravilo uzme: da u prvom slučaju ne treba prekoračiti razmak biljka od 1^, u drugom pak od 1-57. g) Ostavljanje živica (Lassreifer) Negdje se prakticira, pa se uz korist dobivanja kore spoji i dobivanje sitnijeg užitnog i kolarskog drva, te se ostavlja pri sječi samoniklice ili iz panja izteralih izdanaka do drugog, a negdje i do trećeg sjeka. Ima šuma guljevača, koje u ovakovih okolnostih posve oblik srednje šume dobiju. Ovim bi se htjelo dvie koristi vući; što se pak može vrlo često dogoditi, da obadvie koristi ukupno manje donesu, nego što bi jedna donjela. — Kako se ova gornja stabla samo na uštrb dolnjega razvijati mogu, to razložno gospodarenje, pri podhranjivanju šume guljevace ne dopušta takovo ostavljanje, čijom se zasjenom ubija napredovanje okolo stojećih panjeva, jer time se tako rekuć nuzgređnom koristi praya korist tuče. h) Pauživanje. Što se ovoga tiče, to kod šume guljevace nema nikakvog mjesta, jer je prvi i najglavniji uvjet kod Mme guljevace, da je tlo što snažnije, za da bi što brže, i za što kraće vrieme snažne mladiće iztjerivati mogle, te u takovih šumah niti se smije marva pasti, niti stelja kupiti. III. Prlredjivanje hrastove kore. Priredjivanje kore u obće, može se u tri zasebna posla podieliti, na ime: pripravni rad gulenje i sušenje kore. |
| ŠUMARSKI LIST 1/1880 str. 23 <-- 23 --> PDF |
— 23 — 1. Pripravni rad. Kao sto je vec u predašnjem odjelu rečeno, šume guljevače nisu ciste sastojine, jer se vrlo cesto neki primješak od drugih vrsti di-veca nahodi. Da bi se pri glavnom radu više vremena imalo, a ujedno i više prostora dobilo; s druge pak strane, da se ne bi sjecenjem u vrieme soka užitna vriednost ovih primješanih drva oštetila, a poglavito; da bi se što moguće brže gulenje kore postiglo i svršilo; — posjece se sve ovo primješano drvlje zasebno tako rano, da se do početka dobivanja kore izradi i iz šestara ukloni. Ovaj rad najprilienije, a i najobičnije se u zadnjem dielu zime obavlja. Na mnogih mjestih spaja se sa ovim i čišćenje šestara, kojom se prilikom i hrastovo drvlje, za gulenje neprikladno uklanja. — 2. Grulenje. Ä) Vrieme gulenja. Za. obće pravilo ne može se baš točno postaviti, pošto na to osobito podneblje i položaj utiču, jer što su ove dvije činjenice prikladnije, tim prije se mora gulenje i odpoöeti. Neki navode, da se gulenje može ođpoceti od mjeseca svibnja do polovice srpnja, no ovo je nešto relativno prama tvrdnji izkustva, „da se kora guliti poeme odmah po razvoju pupova´´, a to prama položaju i pođnebju biva i pri koncu ožujka, a obično u prvoj polovici travnja. Obično se gleda, da se gulenje odpocne kod tjeranja prvoga soka, naročito kada se gulenje u velikom tjera, dakle s proljeća sa razloga: jedno, da se ne propusti proljetna vlaga, koja gulenje veoma podpomaže, drugo, da bi nove mladice — izdanci — imali dovoljno vremena, do ranih jesenskih mrazova otvrdnuti i ojačati, a napokon stoga, što je vrlo vjerojatno, daje množina trjeslene kiseljine u kori s proljeća veća nego liljeti. 5) Način gulenja. Kod gulenja kore, razlikuju se uobičajena tri načina, ili se guli kora sa u tu svrhu posječenih već drva, ili se skida sa prignutih ili sasvim stojećih stabala. Ded da razmotrimo djelanje svijuh trih načina, napokon pak napomenut ćemo u najnovije doba pronadjeni način, kako se kora parom guli. a) Gulenje kore sa ležećegdrvlja. — Ova je jedna od najrazšireDijih metoda. U Njemačkoj, gdje se ova radnja u veliko "tjera, ponajviše se ove metode drže. |
| ŠUMARSKI LIST 1/1880 str. 24 <-- 24 --> PDF |
— 24 " , -^ Kod ovoga načina uajglavniji je, da se posao razporedi, tako da jedni podsjećaju, drugi odmah da gule, te tako uvjek gledati, da se toliko samo obori, koliko se prama broju gulioca u jednom danu oguliti može, ostane li pako neoguljenih komada, koji su samo 24 sata ležali, to se moraju već tući, a kad što i na još manje komade prosjecati, cim se na dobitku triesla izgubi. Prema tome mera se kao pravilo uzeti, da se u večer ne ostavlja neizradjeno komađje, pošto se kora samo tada lako skida, ako se odmak čim se posječe, guli. Pri samom pako podsjećanju stabala treba obratiti pažnju na snizak i gladak sjek. Jedan dobar drvar može u jednom danu pođsjeći za dva gulioca. Cim se koji odio drva podsjece, odmak se mora svaki komad okresati, očistiti, prevršiti, i guljacem za guleuje dati. Što je dan topliji, to ove partije moraju biti manje i rad tako razporedjen, da jedni podsiecajUj drugi krešu i ciste a treći gule, jer sušno vrieme čini, da se kora bolje drvetu sljubi, te tim gulenje oteža, no i ako jako pokisne kora, tojoj voda jedan dobar dio od kakvoće oduzme. U raznik okolicak razno se oyaj način i radi. U Odenwaldu, Wirtembergu. Pfalcu i t, d. izsjeku se sva stabla, pa i granje i vršika za gulenje sposobna na oblice u dužini od obične cjepanice; gulioci uzimaju oblicu po oblicu i odljupljuju čitavu koru Metne radnik oblicu na kakovu tvrdu podlogu, i natuče ju ušicama za posao već napravljene sjekirice u pravnoj liniji, tako, da se ona kora duž ove crte podlupi. Istina, ovo je natucivanje kore samo kod ćvorastog stabla, jer kod gladkog đrveta radnik samo razpori ajekiricom, pa ju pomoću kosira (Lobschlitzer) rukama skine. U nekih okolicah pako gule se posjećena stabla, kao ono što se liko guli, na dugačke uzke trake, koje se u male svežnje od60^j^i dužine, i40%i oboda vežu i u takovih svežnjih ostavljaju, da se suše. h) Gruljenje sa prignutih stabala sastoji se u tom da se prigne, (savije) ozdo se nasiece uzduž razreze, pa se sa kosirom kora skida. G) G-ulenje kore sa stojećih stabala. Ovaj je naöin u mnogih njemačkih okružjih, pa i u nekih okolinah Austrije uobičajen, a u Francuzkoj je skoro obćenit. Sastoji se u tom, da se stabla dokle je moguće dohvatiti, pođkrešu, za tim da se |
| ŠUMARSKI LIST 1/1880 str. 25 <-- 25 --> PDF |
~ 25 — jedan po jedan trak, koliko se visoko dade, svuce pomoću kosira. Oni trakovi smotaju se ovlaš u svežnje te se objese, da se suše. Za guljenje gornjeg drveta obično se upotrebljavaju ljestve. — Pri ovom načinu kora se ne tuce, ali se opet time gubi^ što se od granja kora ne dobiva. Koji je način probitačniji, da li gulenje sa ležećih ili stojećih drva, nije još odredjeno, oba načina imaju svojih i dobrih i loših stiana. Veći dio šumara daju prvenstvo prvomu naöinu. Ova tri načina gulenja, koja smo naveli, su već odavna poznati i upotrebljivani; u najnovije pak vrieme, pronadjen je jedan način gulenja, koji se prilično širi, jer ne samo da mu se priednost već i probitačnost veća mora dati od svijuh od prije poznatih načina,´pošto kao što smo vidili, ovi predjašnji načini guljenja, moraju se o jednom izviestnom vremena obavljati, dalje i to smo još vidili, da bilo kod jednog ili drugog načina, imamo gubitka ili na kakvoći kore. Grulenje kore parom, to je najnoviji način, koji nam ne samo bolju i trjeslom bogatiju koru daje, već što je najglavnije, on je kroz cielu godinu izveđljiv, 3. Sušenje kore. Ako se igdje može pripomenuti ona pametna poslovica hrvatska „bolje je umjeti no imati^´, zaisto ovdje najboljeg mjesta imade, jer je sušenje kore rad, koji najveći upliv na vriednosf njenu imade. Najmanji nemar ili neznanje može najveći gubitak sobom donjeti. Mi smo i iz prije spomenutog vidili, da kiša može bitni gubitak na kakvoću kore prinjeti, te s toga je pri ovom poslu svakako najglavniji zadatak koru sačuvati od mokrinje, usljed koje pliesan koru napada i kvari. Najbolji je način sušenja onaj, kojim se kora od zemljane vlage izolira, a promaji izloži. Najobičniji način je sušenja, da se kore razprostru po motkah, koje su horizontalno prama zemlji na stubove položene. — Da su motke, što tanje mogu biti, za ovaj posao preporučaju i da koru treba tako položiti, da gornja strana kore okrenuta bude, samo je po sebi jasno; prvo stoga, što kod debljih motaka ne bi se kora nikad podpuno osušiti mogla, u drugom pako slučaju s toga: što manje vlage u se prima. = |