DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 6 <-- 6 --> PDF |
_ 7 " bude slabija gora. U jednom i drugom slučaju ue ima napokon drugoga j>xavoga razloga neporabi brsta, već taj, što se druga krma cjenije dobiva. Drugačije´je to, kad nastane duga suša (kao na ugarskoj ravnici strašne 1863. g. ili u Graliciji jadne 1875. g.) ili preduga zima, koja dulje traje, nego li spravljena krma (kao što biva u hrvatskom Primorju, po dalmatinskili visocinah, Alpah). U takovo doba obćenite oskudice poskoče ciene običnoj krmi, osobito uzporednomu i toli nuždnomu lučkomu sienu, te se onda ižinebuha pi-omiene napremice, a brst je onda bolje nego ikoje drugo dapače cešee jedino sredstvo, da se prehrani stoka. Žalibože, što ta časomićna pomoć ne ima pravoga ukona, jerbo bismo šumu, toga nabavnika brsta , za namicanje te pomoći samo onda mogli udesiti, kad bi se ta pomoć svejednako i redovito zabtievala. Veliki su troškovi nabave glavnim uzrokom, što se gospodari po onib krajevib, gdje ib okolnosti silno nukaju na porabu brsta, uklanjaju trošku nabave ugoneći blago u gric i mlade gajeve, da brsti, i ako gdje trave ima da uzgredice i nju popase; u kratko: uzrokom su, sto se po onih krajevih blago u brst goni. Istinabog je to ćasomice cjeniji naSn porabe brsta, ali je to, žalibože, i zator šumi, koja brstom radja: mogli bismo taj postupak sravniti s postupkom dioničkoga družtva, koje bi uzelo trošiti glavnicu u to ime, da budu veće dividende. Jer gdje blago postojano brsti^ ondje mlada gora već ne napreduje? ondje postaje sve gric i kržljad, ondje već ne će biti prave krupnogorice. Od vajkađa svatko zna, da je svejednako brstnja gotov zator šume, dapače da je brstnja na takvu rogokopu (terreno đi poco fonđo), kakov je Kras, pravo pravoato ogolećivanje, ili postajanje onih zloglasnih golih stiena, što se iz daleka biele. Posve je dakle naravno, što šumari ne dadu, da se u mladu goru dugo i u velike ugoni blago u brst. I seljaci gospodari — ä tih se redovito tiče, kad govorimo o brstnji — znadu dobro, koli je brstnja štetna; dokaz je tomu, da uz vrlo male iznimke ne dadu blagu brstiti na svojih griÖevitih zemljah. A všto ipak svoje blago bezobzirce ugone u državne ili obćinske šume, u brst, to je samo s toga moguće, što na mnogih mje&tih |