DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 31 <-- 31 --> PDF |
- 32 — Absolutno su neprobavne plutne i kožne sućine^ smola, vosak i listno zelenilo. Ali su dielovi tih tvari u sućini krme gotovo vazda toli maleni, da ih iztražujuć hraneću snagu ne trebaš ni na um uzeti. Relativno probavnih proteinskih tvari u sienu, slami i zelenoj krmi ne probavi se kakovih 50 postotaka; manje ih se ne probavlja, kad je krma mlada, a više u kašnje mahove rasteža, kad se većma uzme stvarati drvena vlaknina. Ali samo proteinskih hranećih tvari probavu zaprečuje drvena vlaknina, ne zaprečuje pako nipošto probave nedušičavih hranećih tvari. Neđušičavih organicnih hranećih tvari zajedno s mastnimi sućinami (nedašiSavimi vadici) suyih i zelenih vrsti krme probavlja se kakovih 40 do 60 postotaka. Najviše idu u korist lučko sieno, osušena djetelina i soživnjače, a najmanje žitna slama. Drvene vlaknine u suvoj i zelenoj krmi probave preživaoci kakovih 40—60 postotaka, a mogu je probaviti i 80 postotaka. To odlučuje ponajpače sastav drvene vlaknine; kad je biljka posve mlada, onda se i ta vlaknina najlakše probavlja; cim se pako više drveni, tim je neprobavnija, dok napokon pretvoriv se u plutnu i kožnu sućinu ne postane posve neprobavna. Postalu drvenu vlakninu ne mogu probavljati najpace krmci i konji, docim ju preživaoci još probavljaju. Grdje je krepka probavaća snaga, gdje su svi zubi i dobra uzgredna krma, ondje i drvena vlaknina ide bolje u korist. Medju lucbenimi sastavinami krme najveća je hranać a snaga u proteinskih tvari; ođ njih najpace postaje krv; s toga ih i zovu tvornimi tvarmi. Samo je težko probavljati proteinske tvari. Najlakše se probavlja bjelanjak, za tim vlaknivo (fibrin), napokon sirivo (sočivo). Medju nedušicavimi hranećimi tvarmi najvećma hrane pretilin e (masti) i ugljovodani, samo ih je teže probavljati; probavnost im je tolika, kolika i u bjelanjka. Ostale su nedušižave hraneće tvari (ugljovodani i dr.) najmanje hranive sastavine krmi. Najlakše se probavlja slador za tim sve to manje jedno od drugoga; škrob, biljevna sluz, tekline; a najposlije dolazi stanicevina. Po relativnoj hranećoj snazi redaju se te sućine ovako: škrob, staniževina, biljevna sluz, slador od trstike, slador od groždja, pektinska kiselina od bilja. |