DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 25 <-- 25 --> PDF |
Imena Sorbms Aueuparia L. domestiea Staphylea pinnata L. Syi´iÄga vulgaris L. Tamarix germanica L. Taxus baccata L. Thuya Tilia argentea Desf, grandifolia Erh. parvifolia Erli. Ulmus campestris L. süberosa L. Viscum album Vitis vinifera Pinus sylvestris L, austriaca Höss. Abies ei:eelsa Poir. peetinata D, 0. Larix europaea D. 0. — vrsti jan oskoruša klokoČica perasta jorgovan mariška tisa kiek lipa biela velelista malolista briest poljski plutast imela vinova loza 3 e š « rbor, smreka gluM bor jela tankovrha omorika listvenica, ariš 26 čvrstoća vrlo čvrsta kožasta gotovo meka čvrsta omjeriee čvrsta tvrda čvrsta gotovo meka, tja i evrsta gotovo meka, tja i čvrsta gotovo meka, tja i čvrsta meka, tj a i čvrsta evrsta vrlo Čvrsta meka, tja i gotovo tvrda XI j a. 6 e, tvrda tvrda, tja i vrlo tvrda vrlo tvrda tvrda tvrda, ali pošto su Cetine tanani je, osjeća se manje ta tvrdoća Ukus neutralan mrvičak nakiselo-trpuk čudno neutralan nešto trpko-grk, tja i grk neutralan, tja mrvičak trpak neugodno trpak tja i vrlo grk čudan ukusposlie kusanja čudan poput ukusa smole ugodno neutralan ugodno neutralan ugodno neuti´alan neutralan neutralan, napvkon nakiselo trpak izprviee nasladko ugodan, napokon čudno Ijufc nešto trpko-nakiselo. čudan ukus po smoli iii terpetinu čudan jak terpentinski ukus čudan ukus po smoli iii terpetinu čudan jak terpetinski ukus čudan, ne toliko jak terpetinski ukus |
ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 26 <-- 26 --> PDF |
, — 27 — Što je koje lišće tvrdje, to mu nije zaprekom da valja za krmu; ta i nije lišće tvrdje od mnoge vrlo dobre poljske krme. I najtvrdje lišće brsti stoka samo kad joj ide u tek (primjerice crni jasen i omorikova mlađikovina). U ostalom može se zeleni i suhi brst onako sgotoviti, kao i druga poljska krma. Pošto blago voli dudovu brstu i lastaru i pošto veći dio poljske krme nije ni malo, ili je samo malo grk i trpak, to bismo mogli misliti, da mu i negrk brst bolje ide u slast. Ali to ne će biti tako, jerbo je primjerice toliko blagu omiljele jasenovo lišće posvema grko, pak je ipak veće ciene, nego li neutralno lipovo i brestovo lišće. Uploške pokazuje se, da je ukus blaga posve drugačiji, nego li ljudski. Jer dočim se čeljadetu čini, da bi mu pajasenovo lišće moglo u tek ići, ne mari blago za taj brst ni malo, a oblaporno brsti gotovo ogavno jelovo lišće i isto tako gadeće nam se omorikove izboje. Nam. se višim dvonožcem primjerice puno manje gade četine ariševe, nego li omorikove, jelove i borove; a četveronožcem čini se to drugačije, jer svaki pastir znaj da su ariši (listvenice) omjerice prema drugoj crnogorici najmanje obršteni. U kratko, kojimgod pravcem taj predmet razmatramo, pokazuje se nuždno, ako hoćemo s brstom umjetno postupati, da znanstveno proučimo svaku vrst i da pokušamo njom hraniti blago. Valjanost brsta po starini mu I po starini drveća. Već su se gospodari prostim izkustvom osvjedočili;, da doba, kad se brst ubire, mnogo odlučuje o vrednoći, t. j . ob omiljelosti, probavnosti i hranivosti brsta. Svaki pastir znade kad je lišće još mlado, sočno i tanahno, da ga onda stoka prerado brsti, kad pako lišće očvrstne i kožasto postane, da stoka za takovo i za lišće drastična ukusa slabo mari, a da ga jeseni popadala samo od velike gladi grize. Moramo dakle već po tom izkustvu držati, da čim je zrelije i čvršće lišće i čim su mu drastičnije prekomjernosti ukusa, da mu je tim manja hranivost. Znanost novijega doba razjašnjuje ne samo rezultate prostoga opažanja i izkustva, već je i bitno umnožila naše znanje |
ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 12 <-- 12 --> PDF |
- 13 — I u austrijskih pokrajinah lišće je kanadske topole na mnogih mjestih vrlo cienjenom krmom. Najodlicniji gojitelji ovaca hvale lišće kanadsk e topole^ da nađaje mlieko ovcam a po tom bi mogli suditi, da će nađavati i kravam. I janjcem dok još sisaju , a to traje tri mjeseca, daju počam od sredine drugoga mjeseca toga lišća i namah se opaža, da im prija. Možemo vjerovati (veli Wentz , a iz viesti sa Krasa nagadjamo), da se i junadi veo u prvi mah može davati ista krma, a da im razvitku ne će ni malo nahuditi. Block , pouzdani gojilac ovaca, koji je svakojakim brstom pokušavao hraniti ovce, pronašao je, da ovcam vriede dvie tunte kanadskoga topolova lišća uprav toliko, koliko tri funte siena, da dakle u lišća ima puno više hranive snage, nego li u lučkoga siena. Šteta je, što se na jablan o vu listu od uboda buba stvaraju kojekakve baburice, te s toga takov list n© valja za krmu. Javorje . Javorovo je lišće dobra krma ovcam i kozam, a ni goveda neće od njega zazirati Lišću od gorskog a javora osobito da goveda vole. Ostale vrsti javora: campestre (klen), obstusatum (tupolisti javor), illiricum (paklen, maklen, tvrdak) i platanoides (crni javor, mlieć) da su slaba krma. — Najvole javorovu lišću u Italiji, ali je lišće bieloga javora (acer pseudoplatanus) i na naših Alpah vele cienjeno. Grrabje. Bjelograb (carpinus betulus) daje dobru krmu ne samo ovcam i kozam, već i goveđom Od brsta mu, kao i od brestova lišća, vele, da krave i koze daju više mlieka. 0 grab u (ostrya vulgaris) i crnograb u (carpinus orientalis) mogu toliko kazati, da im brstu, po izkustvu u južnih zemljah naš6 monarhije, pripisuju toliku hranivu snagu, koliku i grabju na sjeveru. Rašće . Lišće od ljeti zelenećeg se hrašća prija ovcamkozam, osobito suho, jerbo tad nije trpko. I goveda ga jedu; ali kad mu se niesu navikla, i kad im se premnogo dade, onda mokre kadšto krvlju. Opazilo se to u porjecju liajne, gdjeno su g. 1858. za oskudice krme davali blagu vrlo mnogo skomljiva lišća od rašca, brezja i dr.j te je blago uzelo puštati krv osobito ondje, gdje mu se je hrastovo lišće davalo. Wentz sudi, da je tomu jedini uzrok, što su davali samo skomljivo lišće a nikakve druge valjane krme. |
ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 11 <-- 11 --> PDF |
— 12 -" U Prancezkoj sude^ da je ono lišće manje dobro, kojemu naličje nije gladko, već čupavo, , Na jednom hektaru vinograda doHvaJu u Francezkoj 16 do 20 metr. centi zelena lastara. I u Austro-Ugarskoj upotrebljuju lastar krmom; i to ne samo ono, što ljeti osiecanjem loze nabave, veći redovitim kupljenjem lišća, poimence u austrijskih južnih zemljak, poslije berbe. Ako ima dosta radinih ruku, posnima se lišće s loze; ako ih ne ima, onda se pričeka, dok samo popada. Što ga se nasprayi, daje se onda blagu pomiešano s drugom običnom krmom. — Suhi se lastar pomieša sa izsjeckanom kuruzovinom i namoči se prije, nego li se daje muzaram. i teglećemu blagu, bar se polije vodom, drugdje se kvasi u vodi 1—2 sata ili čitavu noć prije, nego se daje blagu, još drugdje ga poparivaju vrelom vodom. Mnogi osoljivaju tu krmu^ neki primješavaju joj posije. Sitnomu blagu daje se ta krma suha. Tres nj evo lišće smatraju na Alpab vrlo dobrom krmom poimence sitnomu blagu. Takvo je i sljivoyo i jabukovo lišće. Ošmrciva se prije, nego će samo popadati, mieša se s drugom izsjeckanom krmom (primjerice s jednom trećinom sitna siena), smjesa se kvasi u hladnoj vodi ili se popariva vrelom vodom, ili se ostavi mokra, da dva dana kiša. Poimence mali posjednici upotrebljuju lišće tieh voćaka u velike. Za kruškov o lišće ne mare toliko, jet je kožasto. Topola, jagnjed, jasika i jablan. Topolovo lišće valja osobito za ovce i koze.- Najbolje će biti za taj poso lišće kanadsk e topole, te ga s toga na mnogib mjestih proglasiše najvaljanijom ovcijom krmom; za tim će doći jagnjedovo, jasikovo i topolovo; a najmanje će vrieđiti lišće biel e topole . Ali 0 tom lišću sude jedni ovako, drugi onako. Za jablanovo i jagnjedovo vele ponajviše, da je drugoga reda; u Italiji pako, najpace u Lombardiji i Napulju tvrde, da je prvoga reda*. Block, zatočnik brsta i ovčarstva hvali najvećma kanadsku topolu, Francez Olivier de Serres tvrdi, dato Ešće prija najvećma sitnomu blagu. * B u rg e r potvrdjnje i priobćoje, da primjerice u Toseani namah iza berbe omremjn iastar i jablanovo lišće pa da jednim i drugim hrane i ml%Ae krave. |
ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 10 <-- 10 --> PDF |
~ 11 — Na Krasu vole brstu crnoga nego li prostoga jasena. Ja iz svoje glave velim, da tomu nije povod veća nutrnja dobrota, već krepea odoljača snaga suhoga lišća prema mehaničnomu zlostavljanju, koje onud ne će uminuti komutje toga brstja, prije nego li se krmom posvema potroši. Du d (murva). Svuda, gdje se uzgaja množina dudova (za hranu svilaca), smatraju dudov brst ponajboljom krmom svakoj vrsti blaga. To je tako najpace po južnih zemljak Austro-Ugarske, poimence u južnoj Tirolskoj i u austrijskom primorju. — Šteta samo, što se dudovo lišće može istom skupljati u mrtvu jesen; jer kad se prvo lišće ošmrca za hranu buba pod kraj proljeća, onda bi nahudilo drveću, ako bi se lišće opet ošmrcalo mnogo prije, nego li uzme samo padati. I jesensko to lišće dobro je za krmu u velike, đapace i ono, koje samo popada, vriedi toliko, koliko i dobra slama; samo neka se namah pokupi, cim popada, prije, nego li ga mraz opuri, U austrijskih zemljah skupljaju dudovo lišće ovako. Mjeseca listopada ošmrcivaju duge izboje (mladice), koliko im za to radine snage dotjece, pak ili ga zelena daju blagu, iK ga suše za zimu. Malo kašnje drmajući drveće otresu lišće i samo, što ostane, to još ošmrcaju, ili čekaju, dok samo popada, što osobito u sav jek biva iza prvoga mraza. Sa velika duda dobiva se 5—10 centi zelena lista, od kojih postane 5—6 centi šušnja. Valjan radnik može jednu centu lišća ošmrcati za čitav dan, a natresti i ošmrcati za kakova po dana. ´ ´ Po naših zemljah, gdje hrane bube, toliko je pravim gospodarom do dudova lišća, da i iste ostanke brsta, všto su ga davali bubam, dapače i istu bubju nečist suše i zimi uz drugu krmu davaju blagu. Spravljenim šušnjem krme blago onako, kao i lastarom. a to ćemo sad protumačiti. Lasta r (lišće vinove loze). Lastar je vrlo dobrom hranom ne samo ovci i kozi, već i govedom, pa i istim kravam. Lastar je hraniv i okrepan a misle neki, kad se ovcam daje, da na njih neće hripavac. Sto onoliko hvale monte-doreski (Honski) sir, vele, da polieže od lastara, kojim onud hrane koze. |
ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 9 <-- 9 --> PDF |
— 10 — Valjanost brsta po vrsti drveća. Kao što brst svakoj vrsti stoke ne prija jednako, isto tako niesu ni sve vrsti brsta jednako omiljele i kranive; ima dapače u tom toli golema razlika, da su neke vrsti brsta najboljom krmom, a druge smrtnim otrovom. Žalibože nije još izpitano, kojoj vrsti stoke, koliko staroj i čemu valja svaki pojedini brst. Ipak doznadok iz zemalja, gdje brstom krme blago, ili gdje su ga bar kušali braniti brstom, za ove pojedinosti: Prosti Jasen. Jasenov brst, premda je grk, ipak je prevaljanom krmom govedom. ovcam i kozam, dapače blago o njem deblja i muzare daju više mlieka. Samo je mlieko neugodna teka, kad se muzaram daje odviše te krme. Jasenov brst vrieđi na Alpah mnogo. S toga uzgajivaju jasenJB u anstrijskik alpskib pokrajinak rubom polja i livada^ uz puteve i potoke te pokraj obora svuda i u velike, da imadu kreševine (mogli bismo takovo drveće po njemačkom .,Scbneitelbaume" zvati: kresanicami ili klaštrenicami); jasenje je ovdje u toliko namienjeno brstu, da se vazda razumieva samo ono kad je riec o brstu, i brstiku pa kad se poimence ne spomene drugo koje drvo. Na mnogih mjestih (poimence na gornjem otajeru) snimaju dapače lišće s jasena dvaput svake godine. I na naših Alpah ciene jasenov brst najboljim, samo se i tuj tuže, da mlieko, kako već gore rekosmo, grkne, kad se daje odviše te krme. ´ U Tirolskoj drže, da je jasenove lišće ovcam najbolji liek od žućenice. Sa svežnjići jasenova šušnja treba cuvarno postupati, jerbo se suho lišće namah razpađa, čim ga nemilice prihvatiš, te tako (osobito kad ga je kud voziti i prematati) propane još prije, nego li se potroši. To će biti i uzrokom, sto na Alpah malo kad vežu jasenov brst u svežnjiće, već lišće ošmrcivaju i miešaju medju sieno. Crni Jasen . Lišće je crnoga jasena (fraxinus ornus, or- nus europea) doduše kožasto i čvršće od lišća prostoga jasena, i u velike grče; ipak ga na jugu Austro-Ugarske, gdje ima mnogo grmasta jasenja, smatraju valjanom krmom i svatko ga skuplja. Vežu ga u svežnjiće (homute, baglje) kao i sienoj osmrcivaju ga, suše i daju blagu zajedno sa sienom. |
ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 6 <-- 6 --> PDF |
_ 7 " bude slabija gora. U jednom i drugom slučaju ue ima napokon drugoga j>xavoga razloga neporabi brsta, već taj, što se druga krma cjenije dobiva. Drugačije´je to, kad nastane duga suša (kao na ugarskoj ravnici strašne 1863. g. ili u Graliciji jadne 1875. g.) ili preduga zima, koja dulje traje, nego li spravljena krma (kao što biva u hrvatskom Primorju, po dalmatinskili visocinah, Alpah). U takovo doba obćenite oskudice poskoče ciene običnoj krmi, osobito uzporednomu i toli nuždnomu lučkomu sienu, te se onda ižinebuha pi-omiene napremice, a brst je onda bolje nego ikoje drugo dapače cešee jedino sredstvo, da se prehrani stoka. Žalibože, što ta časomićna pomoć ne ima pravoga ukona, jerbo bismo šumu, toga nabavnika brsta , za namicanje te pomoći samo onda mogli udesiti, kad bi se ta pomoć svejednako i redovito zabtievala. Veliki su troškovi nabave glavnim uzrokom, što se gospodari po onib krajevib, gdje ib okolnosti silno nukaju na porabu brsta, uklanjaju trošku nabave ugoneći blago u gric i mlade gajeve, da brsti, i ako gdje trave ima da uzgredice i nju popase; u kratko: uzrokom su, sto se po onih krajevih blago u brst goni. Istinabog je to ćasomice cjeniji naSn porabe brsta, ali je to, žalibože, i zator šumi, koja brstom radja: mogli bismo taj postupak sravniti s postupkom dioničkoga družtva, koje bi uzelo trošiti glavnicu u to ime, da budu veće dividende. Jer gdje blago postojano brsti^ ondje mlada gora već ne napreduje? ondje postaje sve gric i kržljad, ondje već ne će biti prave krupnogorice. Od vajkađa svatko zna, da je svejednako brstnja gotov zator šume, dapače da je brstnja na takvu rogokopu (terreno đi poco fonđo), kakov je Kras, pravo pravoato ogolećivanje, ili postajanje onih zloglasnih golih stiena, što se iz daleka biele. Posve je dakle naravno, što šumari ne dadu, da se u mladu goru dugo i u velike ugoni blago u brst. I seljaci gospodari — ä tih se redovito tiče, kad govorimo o brstnji — znadu dobro, koli je brstnja štetna; dokaz je tomu, da uz vrlo male iznimke ne dadu blagu brstiti na svojih griÖevitih zemljah. A všto ipak svoje blago bezobzirce ugone u državne ili obćinske šume, u brst, to je samo s toga moguće, što na mnogih mje&tih |
ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 5 <-- 5 --> PDF |
Tako i kon j brsti doduše i dapače prerado, kad je mlad, ali da ostane na snazi i na mesu, ne dostaje mu sam brst. Brstom se može konj krmiti samo uza zob ili drugo žito na mjesto siena ili sječke. ~ Bez drage jaklene krme valja brst samo toliko j da konjce uz njega može prekužiti gladnu godinu. Iz toga kratkoga predocaja vidi se vec, da brst prija kozi najbolje, ovci dobrano a govedcetu i koDJu samo za nevolju. Vidi se, da bi imali krmiti kozu samim brstom, a ovcu bar dielomicej jer se može braniti tom, branom. Napokon da i govedom i konjem uz dragu krmu valja brst, pa da mogu, kad su mladi, ili kad je, nestašica druge krme i o samom brstu preživiti oskudicu. Protumačiv sve te navode znanstvenim jezikom gospodarske nauke, glasilo bi to ovako: Brst je kozi vrlo valjana održavajuca i (tov i mlieko) proizvodeća krma; govedcetu je i konjcetu slabo (snagu i tov) proizvodeoa a dovoljno održavajuca krma. Zašto se dakle uz takve okolnosti ne upotrebljava brst u gornjem smislu, zašto se posebice vrlo malo spravlja i troši poput siena? Na to ćemo lako odgovoriti. Bit 6e tomu uzrok dielomice i to. jerbo na malo miesta poznaju dostatno prednost brsta, valjano mu sabiranje i porabu; pogiaviti su pako uzroci tomu gospodarsk e naravi. U gospodarstvu ne odlučuju samo stvarni učinci već isto toliko i troškovi^ o kojih ueine postigosmo. A baš, što se troškova za brst tiče, prečesto pokazuju se velike nepovoljnosti, ne toliko, kad se blago ugoni u brst, već kad se brst sieče, skuplja i veže, što mnogo stoji, a dovoz brsta stoji još više, nego li dovoz ikoje druge krme. Po mnogih predjelih ima paše, lučkoga siena, slame i druge krme tolika množina i s toga toli malo stoji, da poimence za goveda i konje ni ne trebamo brinuti se za drugu. Drugdje pregaramo neporabu brsta, jerbo gora mnogo vriedi i jerbo -ri toga šume — koje jedino mogu namicati dosta brsta, koje su dakle prave livade u zraku ~ podižemo samo poradi gore a baš s toga ne damo, da se brsti ili kupi list, da ne |
ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 22 <-- 22 --> PDF |
— 23 — Imena negundo tatariciim L. Aesculus Hippoeastanum L, Ailantliiis glanduiosa Desf. Alöus glutinös a L. incana Dec. Amygdalus communis L. Armeniaca Berlberis vulgaris L. Betula alba L. Carpinus betulus L. orientalis Lam. Castanea vesea Gart- Celtis australis L. Cerastts marasea Host. avium L. Mahaleb L. Padus I). C. Clematis Vitalba L. Colutea arboresoeus L. Cotoneaster vulgare Cornus masoula L. sanguinea L, vrsti pajavac žest divlji kesten pajasen jolia prosta gorska badem natipierka žtttika l>reza biela grab bjelograb crnograb kestea koprivić trelBja višnja prava trešnja rašeljka sremza pavit pacaliua pigva, mušmuIjača drien , svib Čvrstoća cvrstai tja kožasta čvrsta evrsta meka evrsta čvrsta evrsta evrsta evrsta kožasta kožasta´ kožasta evrsta evrsta, tja i kožasta . gotovo meka meka, te i gotovo meka meka, tja i malo evrsta evrsta meka meka vrlo evrsta gotovo evrsta, tja kožasta malone meka, tja i evrsta Ukas ponešto trpak i tj.a grk ponešto grk ponešto grk neutralan, tja ponešto grk i trpak manje grk od gorske johe Čudno grko neutralan, mrvieak nanosee na grki bademak nešto nakiselo grk trpko-kiseo neugodan poseban ukus nanoseć na, smolu nešto trpak malone nešto trpak nasiadko neuti-alan neutralan, tja mrvičak trpak neutralan, tja vrlo malo grk, mirisav neutralan, tja vrlo malo grk, mirisav nešto trpak i grk nano seć na ukus višnje grk, gotovo kao grki bademak trpko-nagrk vrlo grk Čudno neutralan grk nešto, tja i trpko grk |
ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 21 <-- 21 --> PDF |
— 22 svojoj okolici, te kako se sam osvjedoči, vjerovati mi ili ne vjerovati. Što sam lišća kušao, bilo je iz bečke šume, te iz perivoja osobito iz sveuciliatnoga naše priestolnice. Iztražujuć gledao sam pronaći, koliko je lišće čvrsto, i kakova je ukusa ili teka. Kolikoću čvrstoće označivao sam obično ovako: meko, malone meko, čvrsto, malone kožasto, kožasto, tvrdo, jako tvrdo, Gdje sam napisao, da je koj list „neutralnoga ukusa", htio sam reći, da nije niti trpak, niti grk; jer gotovo na svakoj vrsti lišća opaža se neka osebitost; a gdje sam takovu osebitost napomenuo, iztice se ona u velike. Od treslina poliežuće trpkoće biti će i u grkom lišću; samo ju groina zatomljuje. Posebne osebitosti niesmo mogli označiti opisom baš s toga, što su osebitosti; doticnimi izrazi rad sam dakle samo iztaknuti nalikost za druge ukuse. Osebitomu, rek bi, mirisavu ukusu trešnjeva i natipierkova lišća cini mi se, bit će uzrokom modrikovina. Kako, rekob, kušao sam lišće ljeti, kad je najbranovitije. Posebnimi iztragami osvjeđocib se, da je lišće cim starije, tiem čvršće a da je i kožasto te tvrdo lišće u prve mabove izbijanja iz oka meko. Tako se i ukus puno manje opaža, dok je lišće mlado, nego li kad dozori; ali kad je lišće neutralnoga ukusa, onda se ta razlika jedva opaža. Snaga ukusa pokaza se po tom različita, kako je koje drvo starije, ili da pravo rečemo kako koje drvo bujnije raste, s čega je đašto lišće krepke mladogorice redovito izrazitijega ukusa, nego li starogorioa ili kržljad. Tako se je primjerice meni kušajuć lišće biele topole pričinilo ovo samo malo nagrko, docim je lišće mladih izdanaka istoga stabla bilo posve grko. Ime na Acer eampestre L. saonspessitlanum L.) illyrictim J. ( opuljfollum YilL ) obtusatnia Wild. \ . platanoiđes L. pseuđoplatanus vrsti javorje klen maklen , paklen, tvrdak tupolisti javor mlieö pravi, javor čvrstoća malone meka tja i čvrsta čvrsta i tjapi:ožasta kožasta evrsta čvrstai tja kožasta Ukus neutralan i tja ponešto trpak neutralan, i tja ponešto trpak i grk trpak ili nagrko-trpak neutr. i tja ponešto grk ponešto grk i tja grk |
ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 20 <-- 20 --> PDF |
— 21 -veda, te i krav e uz drugu krmu potrašaju i đielomice probavljaju borove i jelove pilotine, a da im ne nahude*. Uzmu li se redom na um spomenuti izkušaji gospodara, to moramo priznati, da Se blagu može davati gotovo svaki brst. Sto pojedini i mjestimice cesto tvrde ^ da ovaj ili onaj brst ne valja, to ne treba posvema vjerovati; jerbo primjerice na mnogih mjestih vele, da orahov, brezov^ johov i borov brst ne valja, a drugdje ga ipak s uspjehom daju blagu (osobito gdje ne ima boljega brsta). 0 valjanosti brsta odlučuje i to, da li se grsti ili pak ide u slast blagu, a to opet biva po navici Navikom dapače postiže se i to, da gđjekoja krma prija blagu bolje nego li druga. Dogadja se blagu što i Ijudem. Jestojska, kojoj niesmo navikli, lie ide nam u slast, a kadšto nam i nahudi želudcn. Ali ako je više puti založimo, to nestane i grstenja i neprobavnosti; dapače kad nam je veo neko vrieme bila hranom, prorači nam se*"^. Tako dakle biva, da se dngom nestašicom obične hrane, dakle od nevolje promieni i rac i prljanje to u ljudi, to u stoke, dapače gdjekad da udje u običaj nova koja hrana. 1 količina brsta, koja se blagu daje , čini golemu razliku, mnoge grke i skomne vrsti brsta prijaju blagu vrlo, kad mu se daju s drugom krmom, docim ne bi probitačno bilo blago krmiti samo takvim brstom. Čvrstoća I ukus (tek) različitoga lišća j iztražio Josip Vesely. Ova me razprava o brstu prinnkala, te sam ljeti 1876. zaredao sam kušati svaku vrst lišća. Pronalaze! toga prostoga obavka neka u prvi mah bar isto zamiene absolutnu nestašicu takovih temeljitijih iztraga, a ja tiem manje oklievam izniet ih na javu, što je svakomu prosto kušati pojedino lišće po * Hocliegger u br. 27. becMh gospodarskih novina g. 1876. ** Na alpah ugone u sjecišta i u mlađikoviim (gdje mladice ne nadvisuju veliko Čeljade) kud je otela bujati trava, preranogo stoke, te tako napokon nestane brzo trave i blago se ne može zasititi. Od gladi uzme onda brstiti mlade jeliće, 2a neko vrieme obikne taj brst govedom toliko, da i u staji, imajući pred sobom pune jasle siena, vole grizkati jelov brst, što im ga izsjeekana podastiru steljom. To je i uzrok, što velika stoka na paši mjestimice i ne dira u crnogoricn, al drugdje ju brstee u velike tamani, |
ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 19 <-- 19 --> PDF |
— 20 — U Lauterbrunnu i Lutschenthalu u brnskom kantonu brane bez ikakve pogibelji ovce i koze omorikovim četinjem i mladioami. Ovca i koza vole omorikovn, nego li jelovu brstu, samo postaje kozje mlieko od omorikova brsta.neugodna teka, a ako ga skozne koze premnogo dobivaju, okozit ce se prije reda. Kako barun Oxenstierna piše*, u korist mu je bio u Švedskoj omorikov brst za nastale oskudice druge krme. Davali najprije volovom dva diela toga brsta uz jedan dio slame ili brdjava siena, za tim kravam, a napokon uz nešto zobi i soli tja i konjem. Za tri dana privikla se stoka toj krmi, te joj nije nimalo nabudila^ jer braneći tako 70 glava u staji nije mu nijedno blažče oboljelo. Tegleća marva ostala je na svojoj snazi. Kravje mlieko nije postalo smolasta teka. Jel a (abies excelsa). Jelov brst puno manje prija stoci, nego li omorikov, ali se ipak vidi na naših jelicih, da ih blago svake vrsti rado brsti. Po izkustvu zna se, da su svježi, mladi jelovi izboji u proljeće dobrom krmom. Stari izboji i Cetine hrđjava su krma i to samo za nevolju. Borje. Da i borovo cetinje može služiti blagu za krmu, eno dokaza u naših boricih, ali je istinu reći, da stoka brsti samo mladice. U Francezkoj hrane (svježim) borovimi cetinami, osobito cetinami bieloga i morskoga bora ovce i ovnove veleć, da ih ta krma čuva od gnjiloće i kaleksije. Prekomorka ili tako zvana merinovka nerado jede borove cetine. Listvenica . 0 listvenici možemo lasno reći, da za krmu vrlo malo valja, jerbo i gladna stoka jedva kada na taj brst navaljuje, čemu su najboljim dokazom mlade, blagu pristupne šume te crnogorice na naših alpah. Za cielo biti će množina smole i terpentinskoga ulja kriva, što blago neće toga brsta. Po austrijskih alpah, cusmo, da kadšto i mjestimice suše i melju omorikove, jelove, borove, dapače i ariševe cetine, a u tavno smedjim brašnom, soljenim i ne soljenim da posipavaju sječku. Kažu da takva krma prija blagu i đa je osobito mila goveđom. — Dugotrajnijim pokušivanjem osvjedočio se je grof Falkenhayn g, 1870. u Welpersdorfu u donjoj Austriji, da go * Kuerovl priobeaji u ,,razpravaii štokkolmske akademije" knjiga 34. aa strani 277. . |
ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 14 <-- 14 --> PDF |
™. 15 -^ Brez a (betula alba). Mladi brezov brst, premda je grk, valja ovcana i kozam; otvrdne li lišćoj onda je slabom branom i tomu,blagu. Govedom slabo prija brezov brst. U Švedsko j prezimljuju ovce većim, dielom o brezovu šušnju. Ljeskov brst nije baš dobra, ali je ipak posve uporab- Ijiva krma kozam. i ovcam, kupe ga osobito siromašniji ljudi, u kojih, ima po gđjekoje blažce a^posve mali posjed. Kastho f er pripovieda iz Svajcarske^ da u Monpetavecu i Sedrumu sabiru ljeti brestovo, osobito pako ljeskovo lišće, pa onda da ga suše i u brašno raztiru a zimi njim da pitaju krmke, primješavajuć ga napoju. Misle dapače, da gotovo toliko hrani, koliko i jecmovo brašno. Tis ovo je lišće dobra krma kravam, vrlo dobra i mljekovita kozam, otrovna kopitarom (konjem, mulam,, oslom), koji od toga brsta mogu poskapati. Pisac ove knjige osvjedočio se je sam o toj činjenici, kađno je prije četrdeset godina po južnih alpah glavinjao. Onud su planinski stočari ljudski sakupljali tisov brst i davali ga muzaram. Gončini pako kopitara, iduć po drveni ugljen, ili nosec ga na tom blagu iz šumskih ugljenara, te imajući u podnevno ili noćno doba puštati ga, da pase ili brsti, zatirahu tisovo grmlje, sto više mogahu. Svojim sam očima vidio, gdje skapavaju mule i osli od tisova brsta. Na moravskih karpatskih gorah drže, da je tisov brst i ovcam otrovan, s toga da su pastiri onud zatrli tisovo grmlje*. Krušinu ili krkovinu (rhamnus frangula) i pasjak (rhamnus catharticus) smatraju u gornjoj Italiji vrlo dobrom krmom, bio taj brst svjež ili suh, osobito da prija domaćemu rogatomu blagu, te od te krme da daje više mlieka i da se deblja. Ista krmad da se hrani tom krmom. Kako stare lovačke knjige potvrdjujuj brste mužaci visoke divljači vrlo rado krušinUj a ženke da ne mare za nju. P a vit. Po njemačko-austrijskih alpah smatraju brst proste paviti (clematis vitalba) posve valjanom krmom osobito sitnomu blagu. U gornjoj Italiji daju sitnomu blagu zelen pavitov brst, pa ne ima zazora, premda je to kiseo brst. Kad se osuši, dobra * Yolnova topografija markgraiije moravske. U Bniu 1835. 1. svezak na straai XLVI |
ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 13 <-- 13 --> PDF |
,. . — 14 - Dašto da blago voli svježim lirastovim izbojem (mladicam); ali se u gornjoj Italiji opazilo, da se n volova pojavlja proljev, kad im se mnogo da toga brsta. Bukva . Mlado bukovo lišće i mekani izboji, dok su još zeljasti j dobrom su mljekovitom krmom ne samo ovcam i kozam, već i kravam, s koje se mlieko liepo žuti poput zlata. I konji brste rado mlado lišće. A o starijem lišću možeš neko vrieme održati krave i konje. Kad bi kravam đavao samo bukovo lišće, usalmulo bi im mlieko i omršavile bi. — Bukovo lišće brste radje koze i goveda, nego li ovce. — Sušanj je od velikih bukava krma srednje rtike. Kasthofe r pripovieda u svom putnom izvještaju o bernskom gorju: „Mlad bukov brst, izboji i lišće prijaju ovcam, kozam i kravam do prvili dana mjeseca lipnja. Kada o proljeću izgone krave u luke na pašu, dajvi svakoj kravi još u staji po homut mlada bukova brsta, a vele, da se krave onda ne opauče (da ib ne poduzme nadam), — Maslac je od proljetnoga bukova brsta vrlo tečan, i liepo se žuti. Najprobitacije vele, daje po ovce i koze kad ili o (proljeću brane bukovim brstom. Krave, kad im se odviše daje bukova lišća, da doduše daju mlieka izobila, ali da onda obnemognu, da im jenjava snage i nabrizgivanje mlieka, ali da od toga ne postradaju." Bagrenovo (nerodovo) lišće, bilo svježe, bilo suho, lakomo grize stoka; prija ne samo kozam i ovcam, već i govedom. Mukov je (Crataegus aria) brst dobrom krmom, osobito ovcam i kozam. Breko v (Crataegus torminalis) je brst- dobrom krmom osobito sušanj mu, to ovcam, to kozam. Tilov o (cytisus laburnum) lišće smatraju u južnoj Tirolskoj krmom vrlo prijajućom i ovcam i kozam´^´. I lišće kadu - Ijaste zanovieti (cytisus salvifolius), za tiem planinske zanoviet i (cytisus alpinus), pribraja- se najboljim, a lišće crnkaste zanovieti (cytisus nigricans) slabim krmam. * Naprotiv tvrdi Sartorelii u svom spisu: „Alberi indigeni ai bosohi deir ItaJia saperiore« u Milanu g, 1816, da stoka svježa tilova lišća neće, a su šanj samo za nevolju. Nije nam pošlo /.a rukom^ da razjasnimo to protuslovje. Ba seje SartoreJli prevario, tomu bi mogla dokazom, biti njegova vlastita tvrdnja, da koza zimi tilovu koru giodje. Vee s botaničkog stanovišta, što tila spada medjn sočnjaee, što je dakle djetelini u rodu, sva je prilika, da ee tilov brst valjati. |
ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 8 <-- 8 --> PDF |
.— 9 ~-^, Krasa i oporavljaju pučanstva, koje je već spalo na posljednje grane. Samo valjano uzgajanim! brstici moći će se namicati ona silna množina brsta^ koja treba, da se prehranjuje nuždna domaća stoka, kojoj na suvatik Hiti suMk livadab i pustik pašnicih nema dosta paše; samo u tili brsticih naći će se za one ljetne suše, koja se cesto povraća, dosta krme, štono ju travnici uzkraćuju. Da se pako taj veliki smjer postigne, mora se dosadašnji naćin brstnje, kojom se substancija zatire, dokinuti i posve umni uzgoj brstika i umna nabava brsta udesiti. Što tuj rekosmo, valja i za mnoge druge posvema opustošene predjele jadranskih kraških pokrajina, osobite na kopnu i po otocih Dalmacije i Istre. Došle sam govorio o vrednoći brsta za gospodarsku koristnu stoku. Od vajkada su ljudi priznali vrednoću brsta za uzgoj zvjeradi , a lovci.su se tim okorišćivali. Od vajkada znamo, da malne sva zvjerad jede više manje rado i da joj vrlo prija ne samo plod , već i lišće, te pupoljci, drvo mladih izboja, cviet i ista mlada (nehrapava) kora drveća; osobito velika divljad i srne živu više o grmlju i drvlju, nego li 0 ćem drugom; divokoza i zec, dapače i mnoga divlja perad (mali i veliki tetrebovi) bar vole brstu. S toga, odkad zapoceše po sustavu uzgajati divljad, ušlo je u običaj ponasiecati ogranke bjelogorice, dapače čitava stabla, da divljad (bar uzgredice) o tom brstu zimu prezimi; posiecaju u taj smjer neke vrsti drveća, što ga divljad najvoli brstiti, primjerice imelovinu i mirisavi pustorilj, (phyladelphus coronarius); da se jeleni i srne nameće kuda dolaziti (primjerice na nova krmilišta i ost). Naši su lovci i to opazili, da divljad brsti malne sve drveće i grmlje, ali da joj ipak često neke vrsti puno više u slast idu, da joj je najmilije mlado lišće, da se lakomi za svježim! izboji nekih vrsti drveća, a da starije lišće takova drveća brsti samo za nevolju, i drugo koješta. Valja dakle i o zvjeradi, što rekosmo o domaćoj stoci: ako joj se ne zakratij onda će i ona činiti velik kvar po šumi, ako li joj se da, da se u velike umnoži i ako joj se m šumi pusti mah, onda će goru i posvema zatrti. |
ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 7 <-- 7 --> PDF |
— 8 — glede služnosti paše i obcinskih pašnikajoš svejednako postoje one nesretne napremiee zemaljskoga vlastnictva, kojih rogobor ne daj da se zemlje održavaju plodne. Ako je stvarna poraba brsta po tom, što navedosmo, u glavnom dobrano i opravdana, to ipak moramo priznati, da ta poraba nije ni malo onakva, kakva bi mogla biti. Gospodari još ne shvaćaju dobro vrednoee brsta i brstika; šumski su gospodari glavni neprijatelji brstu držeći se šteto- Bosne pređsude, da šuma nije ničemu drugomu, već da se iz nje gora, te samo gora dobiva, I agrikulturna znanost iztraživala je premalo taj predmet a državna se je gospodarska politika jedva dotle prikučila, da uploške uvažava napremiee, a kamo li, da ono, što se nje tiče, uredi. Drugdje brst prema zemaljskim okolnostim ne vriedi ništa, nit će išta vriediti. Ondje, ne marim, neka smatraju moje tvrdnje prevršivanjem; na kraški h su krajevih to pregorke ali žive istine. U različitih zemljah različite su i preko mjere ne sudarajuće se napremiee, te baš na Krasu ima pretežnih posebnosti, a te zahtievaju i posebno mjerilo. Ni livade, ni pasnici, ni usjevi ne mogu na Krasu, kakvo je ondje tlo i podnebje, nikada obhvaćati velik prostor niti izmetati bog zna kakvu ljetinu, dapače ondješnje stanovište prija toliko drveću, da moramo prevelik dio zemaljske površine pribrojiti absolutnomu šumskomu tlu; za tim je gospodarstvo, ne imajući dosta njiva, većim dielom prinudjeno, da goji stoku i da je ima silnu množinu, a tu moramo smatrati glavnim čincem seljakova obstanka: s toga je ondje brstu tolika vrednoća, da je drugdje ni pojmiti ne mogu. — Osobito pako na hrvatskom primorskom Krasu mora svatko, tko ima oci, uvidjeti, da je brst stožerom svega seljačkoga gospodarstva, jer je taj nesretni primorski Kras, bivši negda samom šumom, ne omedjenom pašom i brstnjom, pretvorio se u golu golcatu pustoš, na kojoj se ipak ima prehranjivati mnogobrojno pučanstvo i bezbrojna stoka, koja je pučanstvu, da pravo na hrvatsku rečemo, jedinim hraniteljem. I sbilja, kako je posvemašnji nemar za pravu uredbu tih napremica kriv, što je nesretni Kras postao ljagom sramote našoj civilizaciji, isto tako sjegurno možemo reći, da će umna udesba namicanja i nabavljanja brsta biti glavnim uvjetom zaplodjaju |
ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 4 <-- 4 --> PDF |
Po pokusih izvedenih na ovcah, reda Boc k vređnoću đrvećega lišća ovako \ S vrednoćom jedne funte siena sudaraju se lišća od kanadske topole . % johova i ljeskova . 1^,2 javorova i jasenova .. . % brezova 1 lipova, hrastova, grabova . % Isto tako povoljno govori najpretežniji poznavalac Elsner, koji primjerice veli*^: „Kako je znano^ traže jaži janjci izim materina mlieka vrlo brzo štogod] da grizkaju, a od te zabavice eto skoro sbilje. S toga valja im nagonu na po puta u susret doći i dati im mekana i mirisna siena, koje rado grizu, kao i lipovoj topolovo i vrbovo lišće. Dobro je dakle imati takova lišća na dohvatu, jer se njim janjad najlakše piiuci grizkanju." Izkustvom se je svagdje dokazalo, da ovcam dobro prija lišće uz drugu krmu i da se one za nevolju samim brstom hraniti mogu. — G-dje ga samo malo ili ni malo ne daju ovcam, bit će to s toga, što im dostaje druge krme, i što bi lišće premnogo stajalo. Možemo dakle kazati j da je lišće ovci dobra i omiljela krma, kojom se ta stoka ne samo za nevolju, već i liepo prehraniti može. I ovcam, koje doje, i janjadi može se lišće davati, samo ne premnogo, da ne bude povoda gastricnim potežkoćam. Drugačije to izilazi kod goveđa. I goveda hrane se lišćem i brste ga rado, kađ je zeleno. Eno dokaza u šumah, kud goveđa zalaze, svu su za cielo sitnogoricu obrstila i dosta je kvara. Nekih vrsti lišće ide im da^pace u slast i prija im, kao trava i sienOj pojedino lišće đapaSe kao djetelina i dunjica. To je ipak istina, da goveda lišće većma probirivaju; da vole travu pasti, nego li list brstiti; da im slabiji brst valja samo za prežitakj a da im ni mlieko obilatije ne navire niti da debljaju baš 0 samom brstu, već da im jedva valja u zamjenu i kad je lišće najbolje vrsti. Samo junad radje brsti nego li pase. Tovaćemu i dojaćemu blagu treba davati lišća po malOj da ne bude krivo gastricnim potežkoćam. ^ Ne treba s uma smetnuti, opaža Weiitz uz te brojeve —. da je tom procjenom uzet u račun podpuniji potrošaj brsta po oveah i valjanost podraža ćih svojstva, kad im je druga krma premalo podražljiva i kisela. * Produkcija vune od ovce prekomorke u Njemačkoj na str. 23^, |
ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 3 <-- 3 --> PDF |
— 4 — " poljke i vrbove grančica, S toga drže koze gotovo samo u šumovitih pređjelih, a one malo ne svu godinu brste po gricu i sitnogorici, te kad zapane najveći snieg i onda o spravljenom šušnju preborave zimu. Kozu je sbilja sama priroda uputila na tOj da žive o šumi, s toga je koza vrstna prevaliti vrlo daleke puteve i uzpinjat se po najvrletnijih stranah, a da ne postrada; koza umije obrstiti grmlje visoko, koliki je čovjek, jerbo se umije osoviti i obhvativ grmlje potisnut ga niče. S toga je koza svuda proglašena najvećom zatornicom šume, te ju šumski zakon i šumarsko osoblje svih najnaprednijih zemalja baš progoni iz šume. Kozi prija, koliko po izkustvu znamo, svake ruke brst; lišće najviše vrsti gore valja im za krmu, da ne trebaš bolje, ili je bar dobra, samo neke vrsti valjaju manje (johovo, za tim ukožalo ge bukovo i brezovo lišće) a još manje ih ima, za koje koza obilno ne mari (za staru omorikovu i borovu cetinu). Znamo za tim, da je i ove am zeleno i suho lišće prevaljanom hranom; da im se na mnogih mjestih velikim dielom ta krma daje, a na drugih mjestih da samo o njoj zimu prezimi) uju. Block, jedan izmedju najvećih gojilaca ovaca, u kog se zavicajiT (u dolnjoj Slezkoj) ovce u velike krme brstom, i koji je oko toga predmeta većma prionuo nego ikoji drugi pisac prije i poslije njega, veli o brstu: „Brst prija u svako doba^ ovcam, brstile ga one same na paši ili davao im se brst u stajah uza zelenu djetelinu ili za zimsku krmu; najbolje im prija brst, kad se daje uz drugu sočnu krmu, koja stvara kiselinu." Lišće je uplo-ske vrlo zdrava krma, njim se obcuva ovca osobito za kišovitih godina i gdje ne valjaju paše od gnjiloće pluća, koja se često pojavlja, to pridodaje zaslužni Schmalz . Block nastavlja: „Janjcem osobito prija lišće, kad im se uz drugu krmu daje; poimence zaprežuje zapoćetak i preotimanje slaba probavljanja. Pošto ta slaboća lakše i brže nastupi u janjadi nego li u ovaca, to dakako i ljekovitost brsta po janjad više vrieđi.^´ Da ti gospodarski vrstnici niesu življeli u Njemačkoj , gdje je brst samo krma za nevolju, već u gorskih ili kraških predjelih u južnoj Evropi, gdje je brst redovita krma, onda bi posve drugačije govorili. |
ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 2 <-- 2 --> PDF |
u V o d. Odkad je stoke na svietu, odtad će biti za cielo i to, da se stoka hrani brstom. Vidivši ljudi svagdje, da brst ide stoci u slast, i da joj prija te pošto je svakomu lasno na um palo^ da bi se brst mogao spravljati za zimsku krmu ponajpace ondje, gdje ne ima druge krme, to nije trebalo nikakva bistroumlja, da se ljudi sbilja prihvate spravljanja brsta. I stari Rimljani, kako nam Pliiiij, Columella i Cato^ syojimi spisovi dokazuju, skupljahu velike množine brestova, johova, topolova i hrastova lišća, da njim zimi hrane stoku. Još je i danas ne samo ondje, gdje potomci klasičnih Rimljana gospodare, već i na Alpah, na evropskom sjeverii te po mnogih drugih zemljah brst toli nuždna krma, da bi bez nje jedva mogli prehraniti osobito ovce i koze. I u austro-ugarskoj državi znadu za brst, te ne samo da ugone blago, đa ssmo brsti, ili da ubiru tu krmu te zelenom da hrane blago, već i suše lišće te ga spravljaju za zimu, samo što to ne biva svuda istim načinom i koliko bi trebalo. Kao što pravi gospodari tako i gospodarski teoretici znadu dobro za brst i u svakoj ucevnoj knjizi, dapače i u knjigah o šumskih obrtih spominje se brst ili se o njem i potanje razpraylja. Naši učitelji gospodarstva držahu od vajkada, da je brst ravan drugoj krmi, dapače i najnoviji apostoli umnoga krmljenja propoviedaju u jedan glas sa svojim vodjom Setegastom: da „lucbene" iztrage zasvjedocavaju, kako u bi^stu ima ista sadržina hranećih tvari, koja i u krmi najveće vrednoće. Kako različitim vrstim stoke prija brst- Svagdje, gdje koza ima, zna već svako diete, da koza samo za nevolju pase, a da čudnom lakomošću brsti lišće, pu- Cato, stariji, opisuje krinljenje brstom u kajizi „de re rostioa" V. 13. |
ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 1 <-- 1 --> PDF |
Naše današnje znanje brstu i brstiku Predočeno UZ osobiti obzir na Kras na temelju putnih studija i uz uporabu dotičnoga knjižtva. Izdano po c. k. glavnom zapovjedničtvu u Zagrebu kao zemaljskoj upravnoj oblasti za hrv.-slavon. vojnu Krajinu. Sastavio Josip Wessely, glavni nadzornik dobara i ravnatelj šumarske akademije. (Prilog druztvenomu organu hrv,-slavon. Šumarskoga dru&tva.} Zagreb1879. Knjigotiskara i litografija C. Albrechta. |
ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 27 <-- 27 --> PDF |
_ 28 — 0 toj stvari. Ako i niesu iztraživali svakoga pojedinoga lišća, to se ipak po dosadašnjih pronalazcih došlo do ovik zakljugaja. Posve mlado lišće valja već s toga, što je vrlo tanakno i vodeno. Ali ima u njem i mnogo dušicavih bjelanjkovitik i proteinskih, u kratko takovih tvari, od kojih mu hranovitost polieže, docim u njem još nije mnogo onih tvari, po kojih j kad otmu mah, lišće postaje ogavno. Mjeseca lipnja dostaje se lišće (u srednjoj Europi) najvećega prirasta organićne substancije, doeim se u njem svjetlovina i lužina umanjuje. Do mjeseca srpnja i tja do kolovoza biva lišće sve to teže, ßvrsce i hranovitije, a u kojih je vrsti drastičan ukus, biva i ovaj jaSi, kako već dotično drveće po svom stanovištu i po nadobnosti ili nenadobnosti vremena napreduje ili nazaduje. Umnoža se poglavito surovo (stanicevina) i neđušicave ekstraktivne tvari, manje pako proteinske tvari i svakojake sastavine luga. Iza toga pocima lišće uploške bivati laglje i nehranovitije, jerbo se umanjuju dušicave i proteinske tvari, topki uglovodani, za tiem svjetlovina i lužina tja do listopada, docim se mjesto toga umnožava vapnena i kremena kiselina. Ako li je suho i toplo vrieme onda se čini, da se donekle svjetlovina i rudne tvari, a tako i surovo vlakno te neke neđušicave ekstraktivne tvari umnožavaju. Kad u jesen neposredice prije, nego li lišće uzme padati, snaga mu asimilacije jenja (i lišće požuti), onda u velike postane laglje, jerbo mu organične i neorganicne sastavine velike vrednoće pronicanjem kroz petlje posvema ili dielomice ulaze u ogranke ili stabla, te tuj (u srčici, u stanicah srcičnih zraka, te u liku) ostaju zalihom hrane za bližnje razdobje rasteža, kako će u proljeće rabiti stvaranju novih izboja i novoga lišća. Organične su sastavine lišća, kako rekosmo, poglavito ugljovodani škrob [amylum], slađor [glykose] i dušičavi bjelanji (medju koje spada i protoplasmatična glavna tvarina zrnja listnoga zelenila); a anorganicne su (lužne sastavine) svjetlovina i lužina, štono iz lišća prije nego će popadati uzmaknu i u stablo se povrate. To su dakle bas takove tvari, koje ne samo u velike valjaju uzgoju bilja, već su i blagu glavne hraneće tvari. Od ljetne suše popadalo lišće ima više hraneće snage, nego li koje popada jeseni, jerbo iz njega uzmakne lužina i škrob, ali ne uzmakne svjetlovina ni bjelanji. |
ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 24 <-- 24 --> PDF |
— 26 - ImeBa Philađelphus coronarius L. Populus alba L. canadensis nigra L. piramidalis L. tremula L. Prunus domestica L. insistitia L, , spinosa h. Pyrophorum Pyrus aria Erh. Cydonia L. torminalis Erh. Quercus Cerris pedunculata Erh. pubescens Wild. robur L. Rhamnus cathartica L. JYangüla L. Ehus Cotinus L. Ribes grossularia L. rubrum L. Robinia pseudoacacia Rubus Idaeus L. fruticosus L. Salix Oaprea ve<§i dio osi Salvi a officinalis L. Sambucus uigra L. vrsti pustorilj mirisavi topola kauadska topola jagnjed jablan trepetljika(jasika) šljiva trnovača crni trn kruška muk tunja brek hrast eer dub, lužnik maljavi Ijutik pasjak cistilac kruŠina ruj ogrozdinjak grozdjice nerođjbagreu maliua kupina vrba iva alih vrba kadulja, sla vnija bazga, zova čvrstoća evrsta čvrsta, tla i kožasta čvrsta, i tja koža» kožasta kožasta kožasta meka meka čvrsta čvrsta kožasta evrsta čvrsta, tja i ko žasta gotovo kožasta tja i kožast čvrsta, tja i ko žasta kožasta kožasta Čvrsta meka meka malone meka malone meka meka malone čvrsta evrsta meka Čvrsta, tja i kožast´B meka meka Ukus vrlo čudno neutralan, tja i gotovo trpak mrvičak grk, tja i gak čudno trpko-grk vrlo grk grk grk neutralan, tja i mrviČak grk neutralan neutralun neutralan, kadžto mrvičak grk neutralan mrvičak grk neutralan, tja i mrvieak trpko-grk neutralan, tja i mrviČak trpko-krg neutralan, tja i mrvIČak trpko-grk jedva mrvičak trpko-grk mrvičak trpak mrvičak trpak neutralan nasladak i neugodno na trpko-grk mrvičak grk mrvieak grk neutralan, tja i mrvieak i čudno nakiselo-trpak mrvicak grk mrvičak tepak tja i trpak neutralan nešto grk trpko-grk i čudno jaka mirisa grk |
ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 23 <-- 23 --> PDF |
24 ~ Imena vrsti Čvrstoća Ukus Corylus Ävellana L. Colurna L. Crataegus Osyaeantha L. momogyna Cytisas Laburnum L. Evonymus latifolius Se. Fagus silvaüca L, Ficus Carica L. GleđitscMa triacaatlios L. Hedera. Helia L. Hippophae rbamnoides L. Juniperus coraEQunis Juglans Fraxiöus exeelsior Ornus Lanrus nobilis Ligustrum vulgare L. Lonicera Xylosteum L. LyciTim barbamm L. Malus Morus Ostrya vulgaris Wild. Platanns Meska prosta velika glog tupolisti glog oštrolisti tila karika bukva smokvina trnovac bršljan vukođržica borovica, smreka orah jasen pravi erni lovor plemeniti ziniolez pasje groždje vtičac, kustovnica jabuka dud, ifiiirva grab makljmi, sto meka čvrsta čvrsta čvrsta meka gotovo meka kožasta meka, tja i čvrsta kožasta kožasta meka malo ne tvrda kožasta čvrsta, i tja kožasta vrlo kožasta kožasta malone meka, tja i evrsta meka i malone meka, tja i čvrsta meka kožasta meka, tja i kožasta neutralan neutralan neutralan neutralan, tja i mrvioak trpak čudan, malone ugodnoneutralan nešto grk vrlo mrvieak trpak neutralan uz neŠto smokova ukusa, tja i nešto trpak trpak neugodno trpko-grk trpak eudno smolast nešto, tja i jako´grk, čudno neugodan orahov ukus mrvičak grk, tja i grk vrlo grk vrlo malo grk uz jak ukus lovorov neutralan grk, tja i vrlo grk eudan, kao naslano grk nešto grk, tja i grk ugodno neutralan gotovo nešto trpak trpak, eudno ljut i skoman, poslije kano da te žeže u ustiju |
ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 18 <-- 18 --> PDF |
— 19 — Tako je to i dan današnji. Ali eto, što piše u najnovije doba šumarnik Krepie r iz GfoKla iz tako zvane donjoaustrijske šumađije (Waldviertel): „Imele ima sila božja na prestarih jelab, ponajviše na vrbu i na ograncib, a zdrava je to i krepka zimska krma ne samo visokoj divljaci i srnam (bolja od djeteline), već i domaćoj stoci. Sirotinji, koja ne ima zemalja, pomaže osobito u proljetno doba nestašici prehraniti ono malo blaga. Ta sirotinja kupi u vlasteoskih šumab imelu a polovicu daje gospoštini u ime odštete. Tako se sirotinja đokapa dobre krme za svoje sitno blago i za, koju kravicu, a gospoština ima što davati svojoj divljaßi. Imelu, koja se daje domaćemu blagu, valja skosati i sa sjeckom od druge krme pomiešati." Mirisavi pustorilj (pMladelpbus coronarius). II gorn. Italiji sude (Sartorelli), da je pustoriljev brst dobra krma, a stare lovačke knjige tvrde (primjerice Dietricb iz Winkella), da visoka divljač voli mladim izbojem i cvieta toga grmlja i da ju ljeti možeš namamiti na pustorilj, kao zimi na imelu. Kurikaili vretenika (evonvmus europaeus), kako suđe u gornjoj Italiji, nahudjuje vrlo i kozam i ovcam. Otrovnim smatraju u gornjoj Italiji izim prije u tom smjeru označena tisova brsta, lišće sliedećega drveća: Ru j (rbus cotinus). Ovcam je rujevo lišće pravi otrov? drugomu je blagu samo nabudno. Blatni k (andromeda polifolia) je otrovan ovcam; a krmkom, vele, da ne nahudi. Cimišni k (rbododendron ferrugineum) đržejj da je otrovan ovcam, a kozam samo nabudljiv. Omorika (abies pectinata). Blago rado brsti omonkovo granje, a najradje svježe izboje, osobito pako prija taj brst ovcam i kozam, daje se pako samo zelen, kao i drugi vazda zelen brst. Samo valja paziti, da ga ne daš odviše skotnu blagu, da ne pobaci. Na hrvatskom Krasu ciene u velike omorikov brst, kad je nestašica druge krme, a kad je zima preduga, onda samo omorikovim brstom možeš prehraniti stoku, dok ne dodje opet doba, da ju možeš goniti na pasu. Na morayskih gorah smatraju omorikov brst od vajkada posve dobrom ovčjom krmom. |
ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 17 <-- 17 --> PDF |
— 18 — Vrblje. Vrbov je brst vrlo dobra krma ovcam i posve dobra govedom i konjem, koja dapače nadaje mlieko. Elsne r poimence, o kog posve temeljitu izknstvu u ovčarstvu ne ima sumnje, hvali ivovo lišće te vrsti vrbe (salix caprea), da najpa6e prija ovcam. Samo se sobom to potvrdjuje, jer učenjaci prozvaše ivu po latinski kozjom vrbom. Biel e vrbe brst, vele, da valja dobrano za porabu. Ostalih vrsti brsta valja bar ovcam i kozam; u Švedskoj primjerice prezimljuju ovce i koze velikim dielom o vrbovu šušnju. Na mnogih mjestih (u tjedniku anala g. 1871. na strani 175.) preporučuju vrbovo lišće i koru vrbovih mladica u velike za krmu. Kažu o tom brstu, da je onakvo prevrstno bodrilo kao što je kava i čaj. Najpace trebalo bi da dobivaju uz drugu krmu i toga brsta poimence poštarski i fijakerski konji, koji gotovo neprestance voze. Vinjag a (vitis sylvestris) Sremza (prunus padus) | U gornjoj Italiji smatraju lišće toga dr P u calin a (calutea arborescens) veća vrlo dobrom kr- Bu s in a c (cistus salvifolius) Planinskibusinac (cistus alpinus) Jorgova n (syringa vulgaris) Pasje grozdje (lonicera xilosteum) I K:^k:o Sartorelli M ari s k a (tamariska) ) ^^,: ^j^^^^^´´^^ \^´´,^^ Italiji lišće toga grmlja Malin a (rubus idaeus) dobrom krmom. Kupin a (rubus fruticosus) Imela (viscum album). Lovci znadu od vajkada, da se divljači Vrlo ljubi imelov brst. Ne ima za jelena bolje meke od imele (tako piše Dietrich iz Winkella); njom ćeš domamit visoku divljač dva tri sata daleko, ma toga brsta i koliko malo bilo; s toga nam i rabi imelov brst tomu, da namamimo i priucimo visoku divljač na drugo krmilište. Naravski, da lovci, gdje ima mnogo divljači, od vajkada zimi skidaju imelu s drveća, i tu krmu zvierkam nakučuju, dapače da u isti smjer posiecaju čitava stabla, na kojih ima dosta imele. Ali i krave i ovce vole tomu brstu te — neki kažu, da je povrh toga ovcam ljekovit. |
ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 28 <-- 28 --> PDF |
— 29 — Takvo je lišće gore, koja se samo ljeti zeleni. Drugačije su cetine crnogorice, u koliko naime viek, što ga izvije lišće bjelogorice za nekoliko mjeseci, a vazda zelena öetinja^ dok izbije i dok samo naravsko odpane, traje nekoliko godina. Na cetinju listvenice i bora obsvjeđocilo se, da se iz njeg lužina i svjetloviua povraća u stablo a da se u njem umnaža vapnena i kremena kiselina malo prije, nego li će odpasti. Po imence na borovu cetinju pokazalo se: 1. da u jednogodišnjega četinja ima puno više vode, a manje suvih tvari, nego li u starijega cetinja; 2. da u najmladjega ćetinja ima najviše svje tlovine, lužine i sumporovine, a vrlo malo kremenovine, vapna, gorSike, željeza i mangana, a ćim je starije, da tim više ne staje prvo imenovanih a prirašćuje za tim spomenutih sasta vina; 3. da napokon u cetinja u ploh imade puno manje rud nih tvari, nego li u lišća. Drugo je pitanje to, u koliko se starost stabla dojima kakvoće brsta? Na to pitanje možemo odgovoriti samo ovo: Dr. je Dul k u Hohenheimu svojimi analizami pronašao, da mladoj i staroj gori treba vrlo različita množina rudnih tvari. Mladikovini treba puno više lužine i svjetlovine, nego li starogorici; cim je starije lišće, i stablo, tim većma nestaje u njih lužine i svjetlovine. Vapna je naprotiv sve to više. Po tih iztražajih, po svakomu znanoj činjenici, da je lišće što starije, to manje bujno, te da je hraneća snaga takova, kakova je rasteća snaga; napokon po prostom izkustvu gospodara možemo dosuditi: da je hranljivost brsta mlade gore najveća, a cim je gora starija, tim je manja hranljivost brsta. Samo se ne može danas već to umanjivanje hranljivost! brojevi označiti. Vrednoća druge krme i brsta prema sienu. Naravska je stvar, da umni gospodari a najpace graditelji agrikultui-ne znanosti već za rana o tom mišljahu, kako će vrednoću svake pojedine krme stanovitimi brojevi označiti, da se može jedna o drugu omjeriti. Prije kakovih 20—30 godina, kad se u taj smjer još nije obilovalo toli temeljitim znanjem, kojim se mi danas ipak možemo podiSti, idući za tim smjerom, naišlo se na skrižaljke |
ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 16 <-- 16 --> PDF |
— 17 - Kasthofe r pripovieda o brnskih gorštacik, da johov brst smatraju vrlo dobrom ovčjom krmom. Ali kad previše brste, onda da ometiljave, premda tomu može biti uzrokom i močvarno bilje, što ga ovce nalaze po vlažnih jošioih. Elsner , vrli gojilac ovaca, zagovara tvrdnju šlezkih ov čara: kad ovce u oci zime ne mare za grki brst ijepkaste johe (alnus glutinosa), onda će za cielo poskapati od žutice. Gladiš, gladišika (ulex europaeum) hvale osobito En glezi, da je dobra krma i da ju možemo s ljetnim usjevom po sijati (kako 6e se ujesen kositi), a preporučuju posebice, neka bi ju sijali po nasipih oko ograda. Zuk a (spartium scoparium) je doduše vrlo skomljiva ali ipak dobra krma. Mi znamo za žuku, da vrlo prija divljači, osobito zecovom, i znamo, da ju s toga siju po zvjerinjacih^. Orah. Mogao bi tko pomisliti, da blago zazire od orahova lišća, jerbo toliko miriše, da se ga gotovo svi zarezci okaBJuju; ipak ga na austrijskom primorju i u gornjoj Italiji spravljaju za zimu i smatraju kozjom i´ ovčjom krmom srednje ruke. P a j a s e n. Od pajasenova brsta zazire doduše blago, pak su tim povodom uztvrdili, da blago ne će nikako na pajasen. — Ja sam se ´u Dalmaciji glavom osvjedočio, da to nije istina, ali ipak vjerujem, da bi pajasenovo lišće samo za nevolju valjalo krmom. Breskov a se brsta treba čuvati. Bar nam gospodarske novine doniese glas o slučaju, da je više krava poskapalo brzo jedna za drugom, i to uz trovače pojave, pošto su pojele breskovo lišće, kog je bilo u stelji. Kestenov o je mladje lišće dobra krma. Divlji kesten. Nije doduše lišće, ali je plod divljega kestenja vrlo dobra i vrlo hraniva te vrlo mljekovita krma, najprobitačnije da je usitnit ju i davat ju uz drugu krmu. Varaju se oni, koji tvrde, da od divljega kestenja mlieko grkne. Što u njem ima dosta grke tvari, po tom je divlji kesten ljekovit, kriepeći želudac i pomažući pobolicam iza svieh bolesti, s kojih je blago obnemoglo i s kojih su mu se sokovi pokvarili**. * Ü Nizozemskoj i po sjevernoj Njemačkoj siju gospodari žuku na slabih pjeskuljah te ju zelenu zaoravaju na mjesto gnoja. ** Wentz: „Divlji kesten kakvom je krmom" u gospodarskih priobeajih od dra. Hartenstein a u Berlinu 1859. 2, svezak na str. 88. 2 |
ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 15 <-- 15 --> PDF |
— 16 ~ je to i zdrava zimska krma kozam i ovcam, dapaSe istim kravam, samo što se ovim mora davati pomiešana sa sienom ili drugom kojom krmom. Druga vrst pavitine tako zvani ljut i škrobu t (clematis flammula) daje se na jadranskom primorju zelen osobito kravam, a kad se osuši, dobrom je krmom ne samo kozi i ovci, već i kravi i konju. Lipovo lišće valja posvema ća i kravam; samo kažu, da su u gornjoj Italiji i Francezkoj opazili, da krave, daje li im se više toga lišća, manje đavaju mlieka, a mlieko daje sluzavo i da se lako sgruša. Žalibože, što zarezci odviše navaljuju na lipovo lišće, pa ga s toga nije moći davati blagu. U lipova lišća ima omjerice mnogo sladora i tekline, te ga blago vrlo lakko probavlja. Boussingaul t pronadje, da u lipova lišća ima isto toliko dušičave suštine, koliko u dobra lučkoga siena. Briešće. Brst je te vrsti drveća, osobito prostoga briesta, vrlo dobrom krmom to govedom, to ovcam i kozam, premda ponešto tjera. U Švajcarskoj, u Övedskoj i u francezkih Sevenah pitaju dapače i krmke brestovim lišćem, u koji ga smjer suše i raztiru a zatim u napoj miešaju. U Anžuvu, u Vogezih i u Juri u Francezkoj hrane zimi krave i ovnove brestovim šušnjem, a kad ne ima druge krme, potroši se taj brst još zelen mjeseca kolovoza i rujna. , I brestovo lišće izkvare žalibože zarezci cesto, da ne valja za krmu. Johovo je lišće slabija kozja i ovčja krma, trpka je i malo cisti. 0 proljeću ne smije blago previše mladoga johova brsta dobivati, da ne oboli; uploške je bolje, da se blagu daje johov sušanj. Goveda ne mare za njihov brat. Na viših austrijskih alpah, gdje s kakvoće tla čitavi jošići rastu (na Škriljevoj gori u Tirolskoj, u Kranjskoj, Štajerskoj i đr.), suše brst ne samo proste već i gorske johe, a uporabljuje se taj sušanj po onih krajevih već s toga, što ondje i ne ima druge bjelogorice, te se blago i ne bi moglo u velike hraniti drugim brstom, već samo johovim. Zelen se brst daje uz drugu krmu velikomu blagu te i kravam muzaram; sitnomu je blagu i jalovicam glavnom krmom. Mali gospodari, koji ne imaju livada, drže se onud jako johova brsta. |
ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 46 <-- 46 --> PDF |
— 47 listopada. Mikroskopom opazilo se na priesjeku lišća, koje se je ljeti osušilo, da je u njem posve nestalo škroba, analizom pako luga dokazalo se, da je u toga lišća jednaka sadržina lužine, kao i u jesenskoga. Ljetni ši šanj pove-Jesenski sušanj popa. Torgovanovo liŠće nuo mj . srpnja dao sred mj, listop. iztražio profesor Märker. postotci ulOOdie-postotci U 100 diesuhe lova luga suhe lova luga sucme ima su eine ima , , . dušika 1´947 1*370 svjetlovine 0-522 6-5 0*373 38 lužine -2´998 . 37*3 3-831 39 7 1*878 _ 2´416 ; — vapna 8´028 -— 9-636 ~ luga (bez ugljevine) U z g 0 j b rs t a. Grdje stoku brstom hrane, nabavljaju gospodari taj brst samo sa poljskoga drveća. Po pasnicih, uz puteve i medje, na plandištih i drugih takovih mjestih sade i uzgajaju takovo drveće; zemlje, koje ne mogu orati, puste da zarastu u grmlje i šumu, ne toliko s toga, da imadu gore, kolika da imadu brsta. Poljsko drveće, koje nam ima namicati brst, nzgajamo glavatim! ili granatimi kresanicami. Po tom dobivamo dakako od takova drveća manje gradiva ili goriva, nego bi dobivali, da drveća niesmo okljaštrili ali mladice takovih kresanica puno su bolje za šu.šanj, takove kresanice ne nahude polju svojim hladom, a što najviše vriedi, može se brst nabavljati najmanjom radinom snagom. Već mi je ovdje pripomenuti, da su bujni dugi izboji ili mladice glavatih ili granatih kresanica a i sitnogorice najboljim šušnjem, puno boljim od šušnja, što se dobiva s ogranaka staroga krošnjatoga drveća. Lišće je na takovih mladicah vrlo veliko i soćno a i sami su poveći vršci tih mladica jezgroviti toliko, da ih blago lakomo brsti. Glavatimi kresanicami zovemo takovo brstaće dr veće, kojemu stablo donle prisiecamo, gdje se je počelo granati, dakle (da uzmognemo lako brst snimati) toli nizko, da možemo dohvatiti i posiecati izboje iz glave stabla u stanovito razđobje. Za glavate kresanice valja i najbolje izbija, kad se okreše, ovo drveće: bjelograb, lipa, kanadska topola, jagnjed, biela |
ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 47 <-- 47 --> PDF |
^ 48 — vrba, makljen, bagren \ za tim dakako i briest, brast, javor i jasen; manje valjaju za taj posao: bukva, breza, joba (jošić), jasika, biela topola i tiiešnja. Po tom nabrajanju eto vidimo, da je u drveća, koje najvećma valja za glavate kresanice, većim dielom i najbolji brst. Grranatimi kresanicami zovemo ono drveće, kojemu ostavljamo stablo sve do vrba, ili mu samo tja na visini prisiecamo vrb. Sa takovib kxesanica odsiecamo ili krešemo u stanovito doba izboje uza sve stablo. Takovo kresanje brsta čini nam se u neku ruku probitačnije od kresanja na glavu. Granate su kresanice dugovjecnije, ne zaprečuju toliko rasteža, mogu se gušće jedna do druge saditi i uzgajati a dobivaju se više vriedeoa stabla. Samo nabavljanje brsta stoji više muke. Koje drveće valja za glavate, ono po pravilu valja i za granate kresanice, nekoje još bolje, poimence: rašće, briešće, javorje, jasenje; vrlo valja jošje i jablanje. Po austrijskih Alpab i na hrvatskom Erasu uzgaja se brst malo ne takovimi granatimi kresanicami. Da uzmognemo redovito i u veliko nabavljati brst, valja svukoliku množinu glavatih i granatih kresanica podieliti u toliko kresišta, koliko već ima godina najstarijim izbojem pa onda kresati svake godine na drugom kresištu. Umni gospodari krešu brst sa glavatih i granatih, kresanica za krmu, kako koje mladice brže rastu, i kako gdje gora više ili manje vriedi, svake 2. do 6., a najviše 6. godine. Brzo rastuće mladice jagnjedove i kanadske topole valja kresati svake druge, a polagano rastuće lipove i hrastove svake treće godine, ako nam je poglavito do brsta. Jer žim su mladje grane, tim je bolji brst. Ako li nam je do krupnijega granja, onda ustanovimo obhodju za jednu dvie godine dulju. Gdje brzo rastuće drveće okresavamo svake druge ili treće godine, valja dobru održavanju stabalja ostavit ga kadšto, možda iza treće obhodje, bar godinu više na miru, da se bolje oporavi. Tako postupaju umn i gospodari. ^ Bagren valja 2a taj posao samo u zavjetrini, jerbo mu vjetar lasno polomi mlade izboje. |
ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 48 <-- 48 --> PDF |
_ 49 — Drugcije i bezobzirnije klaštri seljak brstikej osobito austrougarski gorštak; jer mu nije dovoljan brst odsječena granja, već i onib godina, kad se granje ne kreše, ošmrciva s mladica lišće; samo što to čini jeseni (štedeći tobože drveće), pošto se pupoljci u toliko pomognu, da ne moraju ozebsti. Takovo okresivanje glavatib i granatih kresanica najbolji je način nabavljanja brsta s drveća, a da smanjiš-potrošak radine snage na najmanji manjak. Jer pošto tuj samo mladice krešemo, koje lih na jednom mjestu iz glavatib a samo na nekolikih mjestih iz granatih kresanica izbijaju, to se lišće brzo ošmrca ili mladice okrešu osobito na glavatih kresanicah, gdje će možda dosta biti, ako prisloniš ljestve samo po jedanput. Ima li gdje veća površina, koja ne valja za oranice, a treba li brsta u velike, ondje uzgajaju, ili da pravo rečem, valjalo bi da uzgajaju čitave brstike, jer to sbilja biva riedko kada. Najbolji je za cielo način podizanja brstika uzgajanje sitnogorice. Krešuć sitnogoricu dokapamo se pođpuna užitka tla, jerbo se takov sitnež lako i vazda čest (gust) održi; ne treba ga umjetnim načinom pomladjivati, niti u to ime trošiti, jer se sam održava; za tim vriedi mu brst više, nego li krupnoj gori; napokon je nabavljanje brsta po sitnogorici puno cjenije, jerbo se takva gora najlakše klaštri, a što je troška, izmetne ga većim dielom samo drvlje, što se tom sgodom k jednu dobiva. Da valja za brst, treba da se sitnogorica što mladja kreše, jer cim su mladji izboji, tim je bolji, tim je više hranivoga brsta. Kolika je razlika po tom, da li je brst stariji ili mladji, uvidit će svatko, ako sravni jednogodišnju ili dvogodišnju mladicu sitnogorice sa granom krupnogorice, koja je sjećbi dorasla. Iđ^ladica je bujno uzrasla, puno je na njoj ovelika, sočna lišća a posljednji je Ijetorast toli srćikav, da ga stoka brsti poput lišća. Kad se sušanj od takve sitnogorice daje blagu, gotovo sav će pobrstiti, jedva će ostati četvrti ili treći dio teže, koji je već ođrvenio. — Na granju starih đebala i-aste samo malo, kožasto lišće, a posljednji je Ijetorast, što valja za brst, vrlo sitan, veći je dio, dvie trećine do tri četvrtine teže toga brsta ođrvenio. 4 |
ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 34 <-- 34 --> PDF |
Srednja sastavba hraniva po sbirci: sastavba i pi´obavnost hraniva od Diötrielia i Königa u Berliau 1874. r^ 0 -^ > 03 rt .3 I. bH Hraniva kakva su po ^ naravi. p 0 s t 0 t k a Zelena krma, trava na pašnicili 78 3 5*2 1-0 9-7 3-7 ^ 1 kuruzna loptišina 85-0 1-8 0-6 7-2´ 4-4 l´O eiijenkasta djetelina 81-6 3-1 0-7 8´3 4-8 1-4 dunjica u cvatu 67-5 4-5 0-7 6-7 8-7 1-8 brs t prosjekom. 55-0 5-5 1-5 27-8 7-4 2-7 najmanjina - 55´o 2-8 23-8 6-0 1-4 najvećina 55 0 8-0 33-1 11-1 4-1 Sieno lueko sieno 10-1 2*3 40-9 25-5 6´5 otava . -. 13-9 12-6 3-6 39-2 22-0 8-7 erljenkasta djetelina-. -18-4 13-0 2-2 36-2 24-4 5´.9 dunjica 7 -15-1 14-8 3-0 34-6 24-1 8-4 Slama pšenična . ^ 13-5 3´0 1-1 40-9 37-5 3-9 ražena 13-0 3-6 1-a 33´4 44-6 3-8 zobena ´ 13T> 4-5 iG 36-9 38-0 5-3 jaemena - 13-3 3-6 1-9 32´i 42-0 7-1 1-1 37-9 4-0 kuruzovina 14-0 3-0 40-0 Zrnje 1-7 pšenica ´ 13-2 12-7 1-5 68-8 2-1 12-5 12-7 6-1 54-3 11.0 3-4 zob 14-9 13-3 2-0 65-2 2-7 1-9 raž 13´i 12-1 2-1 65-0 5-1 2-0 jecam --..--´ 14-0 14-5 3o 59-1 6-4 3-0 proso, proja 12-4 9-9 5-G Gb% 4-2 2T> lurnz lOi r.9 59-5 13-7 2-1 12-8 helda Obrtne odpaline 12-8 13´8 3-6 55-9 8-6 5-2 pšenične posije Korjenjace 74-6 2-2 0-1 21-2 0-7 1-1 korun |
ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 35 <-- 35 --> PDF |
S6 Postotna sastavba suhe IL Suha sućina krme. 0 m o53 CO CD Ö 3^ VI 3 o sueine ^ fes ^ o-TU > CD ± i <Ä r^ ^ Ä bp l—i 1. P 0 s t 0 t k a Zelena krma popas kuruzna lopiišina . . . erljenkasta djetelina a cvatu dunjiea brest prosjekom - ^ 21-6 15-0 18-8 22-5 45-0 24-3 12-3 17-6 20´5 12-1 4-4 3-7 3*6 2-9 3-3 44´3 47-9 44-3 31-0 61-9 17*4 29-3 2^´7 37-2 16´5 9-6 6-7 7-9 8-3 6-1 Sieno liieno sienootava erljenfcasta djetelinadunjiea 85-4 86´i 81-6 84-9 11-8 14-6 16-6 17-3 2-7 4-2 2-7 3-5 47-9 45-5 43-2 40*9 29-9 25-530-1 28-3 ´ 7-6 10-1 7-4 9*9 Slama pšenična ražena ´ zobena .....´... . jaemena kiinizna . . v 86- 4 87-0 86-4 86´7 86-0 3-5 4-1 5-3 4-1 3-5 1-3 1-5 1-9 2-2 1-3 47-4 38-4 42-8 37-0 44-1 43*3 51-3 43-9 48*4 46*5 4-5 4*6 6-1 8-2 4-6 . Teg pšenica raž ..... . zob jecam . ,- kuruz ´proso Belda 86´8 85-1 ,87´586-9 87 0 86-0 87-2 ´ 14-5 15-614*4 13-9 11-3 16-8 11B ~ 1-8 2-3 6-9 2-4 6-3 3-5 2-2 79-3 76-6 62-2 74-8 74-7 68-1 68-1 2-4 3*2 11-5 5*9 4-8 7-4 15-7 1-9 2´2 3´9 3.0 2-8 3-5 2-5 Obrtnepšenične posije odpaline .... . 87-2 15-a 4-i 64-1 9-9 6^0 korun Korjenjače . . . . ´25-4 8-6 0-6 83-(> 2-8 4-4 |
ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 36 <-- 36 --> PDF |
37 4. Probavnost krme, po sbirci: „sastavba i probavnost krme" od Dietricha i Eöniga u Berlin 1874. Srednja probavnost sastavina krme u postoteih potrošene množine. Lučnoga siena v6 , krava. , koza . oyea prosjekom . . Otave v6 . . ovea , prosjekom . . Crljenkaste djeteline v6.- . . . ovea prosjekom . . Sieno od diinjice v5 ovca prosjekom . . Slama ražene .... zobene Zelene crljenkaste djeteline v6, djetelina u cvatu . ovea, djetelina u početku evata . . „ n sred evata . . . „ na koncil cvata . . Zelen© đunjice VÖ ovca koruna, oveatrave na paši zobi, ovea . ječma, krmce knruza, krmee ´ ´ prosjekom. . ........... ......... Zrnje .,...,... Probavi u OJ 11 o 64:-4. 63-0 65-4 55-3 — 58-s 62-8 58-8 64:´2 58-s 63-8 59-0 6S-7 ,60-5 e3-7 59-8 58-1 56.s 61-5 61-5 59-8 59-2 61-3 78-4 65-7 74:-5 58-5 76 5 50-6 24-X 52-5 42-8 51-5 33-4 71^2 72-5 70-9 75-0 6B-S 69-3 58-3 58-6 66*1 68-0 67-1 81-2 57-s 78-s 6^2-4 80-0 89-5 66-2 70-4 78-2 68-7 74-7 — 79´0 _ 84-0 — 79-2 postoteih potr mnozme 1 i OJ r-l 4Ö-4 63-9 63-8 70-1 46-7 61-4 42-0 67-0 49-7 65´G 55-5 %Q-4. 38-4 64-8 47-Ü 65-ß 54-3 70-9 64-5 68-7 . 59-4 ´ 69-8 31-8 70-6 41-6 61-3 36-7 66-0 31-9 37-8 48-5 46-6 40 2 42-2 75-1 79^0 66-1 78-G 61-2 71-7 44-4 70-6 61-7 75-0 62-0 76-0 98-9 67´9 45-0 71-9 52-8 95-3 64-2 78-2 77-8 74-1 68-0 90-0 76-0 93-0 74-0 86-0 j ošene CD ej --^ OJ S 66´(> 61-5 59-3 60 0 61-s 63´0 65-7 64-4 42-9 50-2 46-0 38-9 38-G 38-8 62-3 59-0 60-6 58-1 56-5 49-6 38-8 50-7 4i-6 33´4 39-0 26´ü ^ 67^2 20-1 . — ~— |
ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 59 <-- 59 --> PDF |
- 60 pavši mladicu pri dnu, te oljuštriv ju do vrba, prinabire lišće u ruci poput kite i da ga namab baca u koš ili vreću. Gdjegdje vješaju vreće o ljestve il o drveće a obruče im ustave u ždriela, da vreće vazda zjaju. — Računaju, da radilac može u jesenski dan našmrcati dobru centu (zelena) lišća, a od jedne cente lišća dobit ćemo 70 funti šušnja. Pošto dakle taj posao zahtieva mnogo radine snage, to treba ošmrcivati samo toliko, koliko dospievaju radine ruke, što ih imademo, a da ib ne trebamo za drugi posao , inače valja pričekati do malo prije, nego li će uzeti padati lišće ili do onda, kad već popada. U prvom slučaju treba podrmati drvećem, pa što se tako ne otrese, ono malo još ošmrcaj , a tim načinom može jedan rabotaš nakupiti 2—3 cente (žuta) lišća a dobit će od njih 1^4—2 cente šušnja. U drugom slučaju treba samo sgrnuti lišće, ćim (osobito iza prvoga mraza) u velike popada, a tada dakako treba najmanje radinib ruku, ali je i kakvoća lišća najbrdjavija; jerbo onda jedva više vriedi, nego li slama. Lastar se skuplja kao i dudovo lišće. Sakupljen brst mieša se namab (dakle još zelen) s drugom krmom i daje se blagu ili se pako suši i spravlja za zimu. Na Alp ah nabavlja se lišće sa kresanica obiju vrsti ponajpage jeseni i to onih godina, kad se mladice ne krešu, ošmrcivajuć ga ili sgrćuć po tlieh, kad popada. I voćke ošmrcivaju u jesensko doba. Na Kras u ponasiecaju jeseni svakojaka grmlja, izboja iz panjeva i ogranaka sa drveća po livadah i u šumi, te ako ga namah ne dadu blagu da ga još zelena obrsti, povezat će ga na svežnjiće, osušiti, a sušanj spraviti za zimu. 0 krmljenju blaga šušnjem evo, što iz Like u hrvatskoj krajini doglasuje napismice c. kr. kotarski šumar Ivan Adam ek: Za petmjesečne zime na naših visocina h nastanu razdobja (trajuća kakovih šest nedjelja), kadno stoka sbog velikoga sniega ili sbog poleđice ne može nä pašu ili u brst. Onda ju uzmu hraniti obično šušnjem. Ovcam vse daje pomiešan sa sienom, a kozam se daje uza sušanj samo malo siena onda, kad su ih već dugo hranili samim šušnjem. |
ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 60 <-- 60 --> PDF |
- «1 --´ , , Ovdje sude, da ne goneći blago na pašu, svaka ovca treba đnevice dvie funte siena ili četiri funte boljega Šušnja, a koza jednu funtu siena ili pet funti boljega šušnja. Sve zime možeš samim šušnjem braniti samo jarce i jalovice; kad bi skoznim kozam davao sam sušanj oslabile bi i okozile bi se prije reda ili bi tja i poskapale. S toga im prestaju davati sušanj, cim prevale drugu trećinu skoznosti, kad no se zametak vec uzme micati. Sjajnje ovce hrane od to doba samim sienom, a kozam daju uz pet dielova siena jedva šesti dio šušnja. Ta se bolja krma daje, dok jarad ne prevali bar četrnaesti dan, onda se koze puštaju vec kadšto na pašu a u tom slučaju trebat ee jedva još koja malica šušnja. Stoka po ovib krajevib žive ljeti samo o paši, s toga se sušanj spravlja samo za prezimbu a treba svake zime: svakoj ovci 2 cente siena i 4 cente boljega ili 5 centi slabijega šušnja, a svakoj kozi 1 centa siena i 5 centi boljega ili 6^^ cente slabijega šušnja. Goveda, konji, mule i oslovi ne hrane se ovud redovito šušnjem. Sušanj ni malo ne pripravljaju, već ga onakva, kakov je, pokraj plasta daju stoci, da ga brsti, porazbacivši šušnjate grančice po sniegu ili pozabodivši grančicu u cielac da izilazi poput grmika. Dakako, da taj brst´ ne smie doći u nečist i da s toga, ako ne zapane novi snieg, bar svaki treći dan valja mienjati krmilišta. Brst se ovud kreše na drveću, što se pojedince nalazi ponajviše po južnih stranah i svjedoči, da su tuda nekada bile šume, ili ga poviše skupa stoji oko kuća i stanova, zaklanjajuo ove od bure i oluje, ili na planđištih uprilicuje debeo hlad plandujućemu blagu, kad je najveća timorina. Iznimice naći ćeš i malih grmikä, koji se poput sitnogorice sieku i podižu. Stablu se ili odrubi sva krošnja, da ostane 6 do 8 stopa visoko, ili se stablo ostavi koliko je, tja do vrha, te se svake 3.—6. godine krešu ogranci. (S toga i krstismo hrvatski prvu vrst glavati mi, a drugu granatimi kresanicami). Nije baš svakomu krajišniku po ćudi tananije umno gospodarstvo i on se još slabo brine za budućnost. Kad se je već popeo na drvo, onda ne prašta nijednomu ogranku; za godinu dvie dana doći će red drugomu drveću, da se sieče, a ako bude za nevolju, \ nije baš ni šuma predaleko. |
ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 61 <-- 61 --> PDF |
— 62 — Nabavljamo dakle ovud brst sa glavatih i sa granatih kresanica a i sa sitnogorice; samo što je svetroji način toga kresanja i pomladjivanja brsta još surov i štetan. Kad je liepo vrieme, krešu ovud brst mjeseca kolovoza do polovice rujna, okresane grančice ostavljaju 1—2 dana, dok se ne osuše, pod drvetom a onda uplaste sušanj poput siena u stogove oko kuća ili stanova (gdje blago ima zimu prezimiti) i to vazda pod vedrim nebom. U taj smjer udare stožer (veliki kolac) u zemlju ili u pukotine stiene, ili okrešu koje potanje mlado stablo tja do vrha. Vole stablu jer lakše odolieva buri. Oko toga stožera ponaslagaju granje vršjem do stožera, te ga nagaze i izprekrižaju u dobrano övrstu sglobinu. Pri vrhu stožera poredaju granje položitije prema krajevom, da budu stogu krovom te u taj smjer privežu uzvinute vršiće za stožer. U takove stogove ne diraju, dok zimi ne nastane nužda, da stoku hrane šušnjem, a onda odrieše krović i zaredaju snimati sušanj, koliko ga svaki dan treba. — Lišće je zimi ponešto u sivo zelenkasto, jedva zelenije od naličja jasikova lista. Brst je taj velikim dielom hrastov icerov. Ali spravljaju i jasenov, javorov, jasikov, bukov, grabov i ljeskov brst. Vele, da ovce osobito vole jasikovu šušnju (jerbo ostaje meko) te s toga vrieđi toliko, koliko jasenov i hrastov. Pošto jasenja, te lužkoga i ljutoga rašća ovud po visocinah slabo gdje i to samo pojedince ima a krajišnik se nerado trudi, to se sušanj te vrsti nabavlja samo uzgredice. Ovud raciTnaju, da se hraneća vrednoca stoga šušnja (dakako davajuć ga samo ovcam i kozam) podudara sa 0-33—0*12 vrednoće isto tolikoga plasta siena , i to po kakvoći drveća, koje se evo ovako reda: prosti jasen jasika bukva dub (lužnik) gorski javor grab hrast-ljutik cer lieska. G-ospodin je Adamek u taj smjer vagao sušanj i pronašao je, da ima u 100 funti cerava šušnja 37 ^ lišća a 63 ^ suvaraka javorova šušnja 28 „ „ „ 72 „ dubova šušnja možda.... 26 „ „ „ 74 „ „ |
ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 62 <-- 62 --> PDF |
— 63 ~ TJ svežnju cerova šušnja bilo je 6o trogodišnjih do šestogodišnjih grana, 55´´ dugih, svežanj je bio na gornjem i dolnjem kraju 32", a po sredini kud je bio svezan, 28" krupan, a potezao je 63.11 ^5 grane su bile na dolnjem kraju prosjekom 9´3"´ krupne. Svežanj 50 javorovih grana, 59" dugih, gore i dolje 36", a u sredini 24" krupan potezao je 52-11 U, a granje je bilo pri dnu sredikom 8*9´" krupno. G-ospodin Adamek sudi, da vješt radilac može za jedan dan 2 centa brsta nakresati i povezati. Sto se je došle o jasenovu šušnju, govorilo, to je dakako samo prost i ili visoki jasen, što se nalazi po visočinaL Gospodari po primorskom Krasu vole crnomu jasenu, koji je onuda običniji, te sude, da stog takova jasenova šušnja vriedi 0´45 isto tolikoga plasta siena. Ali ce crnomu jasenu voljeti samo s toga, što mu je čvršće lišće, te još dugo s granja ne odpada i cjelovito je, docim se je lišće visokoga jasena davno već smrvilo te neporabno postalo. Jer i s brstom postupaju ovud ljudi po varvarski bar sve dotle, dok težka nevolja ne nastupi i ne prisili svieta, da bude oprezniji i brižniji. Mjesto da primjerice snimaju sušanj odozgo sa stoga, izvlače gdjeki granje silom iz sredine, te im je onda dakako samo do toga stalo, da lišće ne odpada s granja, a ne da bude hranivije. Što došle predocismo, tako je na visoćinah. 0 primorskom Krasu u vojničkoj krajini izvještuje c. k. otočki šumarnik Zelinka ovako: Ovuda sieku i uporabljuju za krmu jedno-, dvo- i trogodišnje grane i mladice, a zovu ih brstom. Kreše se bez duše, zatire šuma i pojedino drveće. — Nekada su kresali brst samo sa bjelogorice, u koje je mastno lišće; pošto je pako nestalo šuma, a stoka se ipak umnožila, počeše kresati brst sve bjelogorice dapače i omorikovo i borovo granje. Budući često nastaje proljetna nestašica krme, to kresanje brsta u toliko otimlje mahj da smo g. 1875. morali oprieti se silnom rukom strahovitomu pustošenju crnogorice. Najviše vriedi ovud brst sa trešnje, višnje, duba, crnoga jasena, gorskoga javora, ljetne lipe, jasike. Za tim dolazi brst sa jagnjeda, breka, muka, mlieca, cera, maljava hrasta i zimske lipe. Manje im je do grabova, ljeskova i vrboya brsta. — Po grmlju redovito ne sieku brsta, jer grmike i grieeve pobrati |
ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 37 <-- 37 --> PDF |
38 — Sbilja probavna množina hranećih sastavina krme, kakve su po naravi 0 02 P-o najmanjina, najveeina, sredik postotk a Trava na paši Crljenkasta djetelina prije cvata . Crljenkasta djetelina za puna cvata Lueko sieno. . . * . . ... . . Otava Sieno od erijene djeteline. . . . Sieno od dunjioe. Eažena slama Pšenična slama .. . ... . , . Zobena slama Zob ............ . Jecam ............ Kuruz Korun 4-1 To-3*5 2-5 1-5 - 3-6 2-9 -10*2 5-9 4-6-12*5 7-5 5´4~12-8 8´0 7-9—13-1 11-3 Ö-4-l´2 0-9 0´4-l-3 0-s 0´8—3-0 1-9 5´8—15*0 9´4 6-9—12-4 9-5 4-9-^12-7 8-3 0*2—2-2 1´4 0-5-0´7 06 0-3—0-8 0-5 0-2-1-0 0-5 0-1—3-3 1-2 07-2´8 1-7 0-4—2-5 1-3 0-6—1-9 li 0´2 - 0-7 0´5 0 2-0*5 0*3 0"5—1-4 0-8 3´0—6-0 4-7 0-9-1-9 1*4 3*i—7-0 4-2 7´3—10-3 7-3 4*4—7 6 5-9 5.0-9-1 14´7-40´7 26"7 18´9-22-4 25-7 17-3-30-0 23-6 16*3-25-8 22-8 6-7—19-4 12-6´ 13-6-17*8 16-4 14-2—22-6 17*2 3r4-49´i 40-2 55-1-62´8 58-5 54-9—65-6 60 8 9*3-26-5 20-2 1 5-3-4 2*5 1-7-3-5 2´8 1*9—4*0 3´i 9 0—24-1 15*8 ll´i-20´o 14-2 7*7-14 2 11-4 7*6—24-8 93 19*4—39-3 27-8 IB´s—20*6 19-5 17*0—30*7 22*4 Ovo se je izraeiinalo iimnoživši sadržinu hranaćili sastavina krme veličinom njihove probavnosti. |
ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 38 <-- 38 --> PDF |
— 39 ~ 5. Analiza luga u krmi po djelu dra. Eiaila Wolfa ; Analiza luga u gospodarsldli proizvodili, u obra nih odpadinah i u ilepitomu bilju, u Berlinu 1871. ci u 100 dieiova čistoga luga -—( ^1 1—1 cS ´—i 1 03 b/j d d b o d d h o o "p o N ^21 O p-,´ z6 ÖQ s r e d i k a (jaroga jeema ... . 50 2-6 20 2-5 2-6 8-6 1-0 35 1´7 28 0-9 23 3-1 16 2*2 3-7 7i 08 23 1-4 44 0-6 (kuruza ...... . 9 1-5 28 1-8 2-3 15 1-3 45 1-3 1-9 1-4 necmenoj ..... . 21 4-8 23 4-1 7-8 2-c 0-7 4-5 3´7 52 2-3 U slami | zobenoj....... 9 4-7 22 29 8-9 4-0 1-4 4-5 3-149 6-3 (kuražnoj ..... . 4 4´y 23 14 9-6 6*2 1-6 12 3-0 28 1-7 2*6 53 3-8 60 2-6 4-7 1-2 17 6-5 2.1 3*1 39 6´0 25-5 4-4 16-7 6-3 1-2 8 4-6 27 7-2 ^^^«1^" {brdskom . . : . . . 4 2-9 31 1-3 17-4. ^& 2-5 11-3 4-6 23 2-3 3 7-3 32 — 27-5 5-2 2-1 18-3 4-4 6´9 4*5 2 6-6 39 — 30 6-0 1-0 ll-G 10-5 1-1 0-6 2 7-4 35 — 40 7*7 0-5 13 — 1-6 0-6 15 10´9 24 1-4 33 6-3 1-1 7*8 1-3 27 1-2 6 4-2 23 2-8 30 6 1-2 8-3 1-3 18-6 0^3 Ljeti 1 3-5 33 — 26 13-5 1-2 12-5 2-7 4-4 0-1 u < 2 4-0 16 7-G 35 13-6 1-3 18 1-s 2-2 0-4 1 4-5 26 — 56 5*2 0-6 3-7 3-0 3-7 1-3 lišeu 1 3*1 20 5-1 36 21 0-8 5-1 1-0 7*9 0-2 1 8-3 15 5-5 38 13 2-5 5-7 2-5 18 1-7 1 7-1 8-7 2-1 ßß 7-0 1-2 4-5 1-1 8-1 0-3 1 5-8 iM -^ i5 2-3 — 8-3 2-7 70 — 3 3-5 7-2 0-8 40 6-1 3-1 7-0 2-4 30 1-7 U metlieiei (Spar, seoparium) . . 2 1-8 36 2"2 16 11-7 4^0 8-3 3´3 9-2 2-6 U gladišu (ülex europaens) . . 1 — 28 4-5 9-1 11-5 6-7 8G 2*6 26 2-7 4 6-2 42 O´s 20 6´^ 0-9 23 4-4 1-3 0-8 4 6-8 26 l´O 42 7-0 1-9 7*8 l´& 9-7 2-0 uiišću isz. T-, Tv/ (mieseea kolovoza . . 2 4-2 17-5 5-Ö 20 11-2 1*3 13 l-G 9-0 0-5 Ü hsoii Jj^Jggj^i 2 5´2 13--1 0-8 47 7-8 2-0 7-2 2*2 15-2 1-Ö — — !« 1 mjeseca svibnja , . . 1 4-2 42 3-2 13-8 4--i 0-s 32-4 — U bukovu 1 usred ljeta 2 4-5 19 l´O 37*5 8-7 1-2 8-0 1-5 15-8 0-6 Ušću j mjeseca listopada . . 1 5-1 7 i 1-5 50 4-1 1-4 5´i — 30-5 — (pod kraj jeseni . . . 5 6-8 3*3 04 44 6-1 1-0 4-0 4´4 34-3 Oo — 4-4 28 3 17 6-5 1-7 10 4-625 47 — 6-0 26 2*2 35 9-7 1-2 10 2 Ol 9 1-1 sjekom ]u metlieiei i gladiŠu . — — 33 3-Ü 13 11-c 5-3 8-4 3-1 lö 2-6 5*5 6 lu 40 5-1 1-5 6-0 2-1 36 0´7 |
ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 39 <-- 39 --> PDF |
^ 40 6. Tvarna sastavba lišća u razilčite mahove rasteža. m j e s e e a u lucbari u Titaxanda uadje Stöek-cö ^ ^ _c3 p liard t (po luebani rataru godine rf .^ cS 5* S a o 1866) ´5° "R "5* m CQ ro^ %-i 1—1 ÜQ ;-< t u dubovTi liSoii 73-9 51-0 50-0 25-0 4-13 2-4; } 2-2; l´oe 5-70 4-13 4-iL 4-5C 5*4«: 5*20 -J-. svjetloviiie post. suve sneine . . . 1-41 0-4S 0-30 proteinskih tvarili sadržine´. . . . 25-9 14-6 14.0 9-9 7-0 6 6 — u listvenu (ariševu) iišćii 78-0 e9´2 63-1 55-4 54-1! 62-0 4*60 2-91 1-71 1-10 1-14 0-ss 5-05 3 81 4-5(. , 4-53 4-55 4-60 proteinskili tvari sadržine´ post. . , 28-8 18-2 10-7 6-9 7-1 5-5 -M bukovu lišću Dr. B i s s m ä U e r (gospodarsko pokiišalište g. 1874. br. 1) nacije u 1000 STJežlli buko- Tili listića u Monakavn grama: 174-71 158-70 187-70 130-9 134-76 156*05 134-08 sulie sačine 53´22 106-76 147-36 234-9 121-56 156*67 112-16 7*60 22-38 31-92 29-93 26-06 22-45 28-62 26-77 56-02 71-89 66*04 61-39 63-27 55-30 1-25 2´58 2-64 2-71 5-88 5´85 6-66 bjelanjskih tvari 13-05 20-31 28-07 24-02 17-39 12-68 8-76 2-48 5´55 10-82 12-18 10-81 14.41 12-80 0-08 0-07 004 0-10 0-12 0-17 0-17 lužine ....´.. 0-77 1-20 1´38 1-19 1-14 0´87 0-74 0-36 1-38 3-02 3-90 3-26 3*57 4´21 0-19 0-G3 1-99 1-03 0-88 0-79 0-91 željezima . . ., . . . , 0-01 0´05 O-08 0-10 0-12 0-06 0-07 0-53 0-46 0-50 0-66 0*45 0 36 0-14 0-04 0-58 1.76 l3 3 1-97 2-55 2-96 TJ 100 dielova svježa bukova lišća bilo; 76-65 59-79 56-36 49-26 62-58 49-63 59*45 23-35 40-21 43-64 50-74 47-42 40-37 45*55 surove vlaknine 14´46 20-97 21-96 22-19 21-44 21-25 25-Ö2 50´3r> 52-47 49-45 48-95 50-50 50-41 49-30 2´5(-; 2-42 1-82 2-01 4´84 5´54 4" 94 bjelanjskih tvari ........ . 28-25 18-93 19-31 17-81 14-81 12´oo 7-81 luga 4-67 5-20 7-45 9-03 8-90 10*80 11*42 u 100 dielova luga toga lisća bilo : sodnna .... ´ , 31´23 3"28 21-74 1´32 11-85 0-37 9-81 0-83 10-53 1-16 7-67 1-58 5-78 1-38 vapna . . . ´ ^ 14-9G 24-25 27-82 32-08 30-37 31-29 32-95 7-65 11-44 9-18 8-40 8-15 7-00 7-18 0-76 0-99 0-78 0-84 1-17 0´56 0-52 svjetlovine . . . 21-27 8-43 5´24 4-53 4*24 3-22 1´08 kremenovine ...... . 1-87 10-47 16-26 19-17| 18-23| 22-36 23*16 1) Bjelanjaka se sadržina pronađje, kad se množi la duŠL ta :pos3i uozi rauožiteljt.m 6-25. |
ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 29 <-- 29 --> PDF |
30 — 0 vrednoci krme prema sienu. Uzeše naime najobičniju krmu, lužko sieno sređuje ruke, jedinicom, te nastojahu za tim, koliko se je dalo, po dotadašnjem prostom izkustvu gospodarenja pronaći, kolika je hraneća snaga druge krme prema spomenutoj jedinici. Najbolja i najpodpunija skrižaljka te vrsti bila je po svoj prilici sliedeća, štono ju je Pabs t u svojoj knjizi o gospodarstvu, poimence u drugom dielu o stočarstvu, sastavio, pridržav većim dielom Blokov e brojeve, štono ih je ovaj ? u pokus braneći ovce, ustanovio. Prema 100 U, Obižne vrsti krme. siena treba I I lučkoga siema srednje ruke 400—500^. crljenkaste djeteline u cvatu 400—450 „ dunjice malo prije cvata 400-450 „ najboljega lučkoga siena 86— 90 „ srednje ruke siena 100 Siena slaboga siena . . 120—170 „ crljenkaste djeteline i dunjice 100 Šušnja, t. j . suha brsta, mladica i lišća 80—150 „ [pšenične . . . . 260-300 „ [ražene . . . . 300—350 „ Slame jecmene i zobene 180—220 „ kuruzovine . . 200 "kuruze i pšenice 40 Zrnja ježmaj raži . . . . 50 44 1 zobi .... . 52 Druge krme koruna . . . buraka . . . repe postrnjace 180-220 „ 275—860 „ 600 žira i divljega kestenja 75 ^ Takove vrednotne skrižaljke bijahu dakako za nevolju oružje tadašnjim učenjakom, koji niesu imali nikakovih drugih pomagala, a ipak su htjeli stvoriti nekakvu teoriju o hranećoj snazij premda su znali kao što znadu i današnji učenjaci, da |
ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 30 <-- 30 --> PDF |
— 31 pojedina krma ne može podpunoma nadomjestiti pojedinu drugu krmuj dakle da se i ne mogu na jedan kalup udariti. , O-ornji su brojevi dakle za porabu vrlo male vrednoće; obziruć se na smjer ove razprave mogu ipak reći, da brojevi 0 vrednoći šušnja omjeriv ju o vrednocu lučkoga siena ipak u toliko nešto vriede, što su obje krme nalike jedna na drugu. Dan današnji znamo, da nauka o krmi ne ima već ustanovljivati, koliko je koja krma vriedna prema sienUj već kolika je fiziologijska vrednoća različitih branećih tvari u mnogovrstnosti krme te miešanja jedne s drugom; a da je onda zadaća raSunajucemu gospodaru, da odmjeri gospodarsk u vrednocu krme, što ju ima, prema vrsti blaga i prema onomu, ćemu je to blago opredieljeno. Ustanoviti treba, kakov da bude omjer tvari u krmah, štono imadu služiti različitim smjerovom životinjske produkcije, i koliko se ima davati liranećib tvarij da uza što manji potrošak krme udesimo, kako će nam životinja biti u što veću korist produkcijom (mlieka, mesa, masti, vune, radine snage). Tomu nuždne, prekoredno mučne i tegobne iztrage niesu doduše dotle dospjele, da bi se moglo govoriti o dotjeranoj teoriji umnoga krmljenja; ipak se već dokopasmo važnib pronalazaka, 0 kojib ću nešto natuknuti u sliedećem poglavju obziruć se na vrednocu brsta. Lucbena prouka brsta omjeriv ga o drugu krmu. Vrednoća krme, ako i ne uzmemo na um cienu joj, mjeri se po tom, kako ju blago probavlja i koliko se tom krmom brani. Proteinske tvari, za tim nedušicave organiöne braneće tvari (mast, škrob, slador i dr.) možemo izuzam drveno vlakno smatrati absolutno probavnimi u koncentrovanoj krmi, gdje ima vrlo malo drvene vlaknine, poimence u zrnju, sočivu, korjenjacab; u suvoj su krmi (sienu, šušnju), u travi (djetelini, brstu) i slami te tvari samo relativn o probavue. Drvena je vlaknina u krmi i koliko relativno probavna \ a dosele se mislilo, da ju nije moći probaviti. I Tja i eovjek može probaviti 47—63 postotka staBieevine, kako je to dr. Weiske dokazao. |
ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 31 <-- 31 --> PDF |
- 32 — Absolutno su neprobavne plutne i kožne sućine^ smola, vosak i listno zelenilo. Ali su dielovi tih tvari u sućini krme gotovo vazda toli maleni, da ih iztražujuć hraneću snagu ne trebaš ni na um uzeti. Relativno probavnih proteinskih tvari u sienu, slami i zelenoj krmi ne probavi se kakovih 50 postotaka; manje ih se ne probavlja, kad je krma mlada, a više u kašnje mahove rasteža, kad se većma uzme stvarati drvena vlaknina. Ali samo proteinskih hranećih tvari probavu zaprečuje drvena vlaknina, ne zaprečuje pako nipošto probave nedušičavih hranećih tvari. Neđušičavih organicnih hranećih tvari zajedno s mastnimi sućinami (nedašiSavimi vadici) suyih i zelenih vrsti krme probavlja se kakovih 40 do 60 postotaka. Najviše idu u korist lučko sieno, osušena djetelina i soživnjače, a najmanje žitna slama. Drvene vlaknine u suvoj i zelenoj krmi probave preživaoci kakovih 40—60 postotaka, a mogu je probaviti i 80 postotaka. To odlučuje ponajpače sastav drvene vlaknine; kad je biljka posve mlada, onda se i ta vlaknina najlakše probavlja; cim se pako više drveni, tim je neprobavnija, dok napokon pretvoriv se u plutnu i kožnu sućinu ne postane posve neprobavna. Postalu drvenu vlakninu ne mogu probavljati najpace krmci i konji, docim ju preživaoci još probavljaju. Grdje je krepka probavaća snaga, gdje su svi zubi i dobra uzgredna krma, ondje i drvena vlaknina ide bolje u korist. Medju lucbenimi sastavinami krme najveća je hranać a snaga u proteinskih tvari; ođ njih najpace postaje krv; s toga ih i zovu tvornimi tvarmi. Samo je težko probavljati proteinske tvari. Najlakše se probavlja bjelanjak, za tim vlaknivo (fibrin), napokon sirivo (sočivo). Medju nedušicavimi hranećimi tvarmi najvećma hrane pretilin e (masti) i ugljovodani, samo ih je teže probavljati; probavnost im je tolika, kolika i u bjelanjka. Ostale su nedušižave hraneće tvari (ugljovodani i dr.) najmanje hranive sastavine krmi. Najlakše se probavlja slador za tim sve to manje jedno od drugoga; škrob, biljevna sluz, tekline; a najposlije dolazi stanicevina. Po relativnoj hranećoj snazi redaju se te sućine ovako: škrob, staniževina, biljevna sluz, slador od trstike, slador od groždja, pektinska kiselina od bilja. |
ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 40 <-- 40 --> PDF |
— 41 — Bukovo lišće sa 20-godiBnjega biikvića u liladu dra go gore na liaskoj naplovini uzrasla n Hobenlieimii. Aualizovfto dr, L. Dulk . (gosp. pokušaL 18. svezak 1875). li u lOO^dieiova j vode 79-24 65-68 64-00 62-34 63*68 62-85 66-37 Bvježa liaća bilo: I suhih sueiua 20-76 34-32 36-00 37-66 36-32 33-63 37-15 i surove vlaknine 219-3 238-2 243-0 230-2 237´7 269-1 proteinskih tvari 178-6 164-9 153-2 163-2 73-3 119´4 vadika 207´3 228-3 226´9 226-3 247-8 264-3 treslo vine 11-64: 18-04 23-95 29-3 28-021 35*76] u vodi razmocljiva 34 80 38-8ol 40-65 51-7 46-41 43*40 Čista luga 46-8o! 39-51 47-80 55-20 55-8 59*09 63-88 57-90 lužine 15-17 12-07 11-62 13*66 1382 14-85 13-161 10-00 vapna 12-47 11-97 15´92 17*33 17-83 18 38 22*20 23-58 goreike 3-11 2-74 3-61 3-17 2-77 2-76 2-88 1-91 željezuna 0*84| 0-58´ 0-74 0-62 0:77 0-79 0 72 0´92 mangunea 0-46 0-62 0-81 0-81 0-83 0 51 0-46 0-49 svjetlovine 9-66 4-63 5-32 6-05 6*30 8-17 7*73 4-39 sumporovine 3-32 2-35 1-78| 1-93 1-72 1-42 1-41 I02 kremenovine 2 53 4*51 8-31 11-60 12-15 11-90^ 15*08 15*65 lužine 32-41 30 56 24-27 24-75 24-76 35*14 20-ei 17-34 vapna -26-55I 30´3o| 33-28 31-39 31-29 31-10 4´76k:0´9l gorčike 6´64 6-95 7-55 5´72 4-96 4 GS 4*44 3-31 željezuna 1-80 1-48´ 1-54 1-12 1-38 1-33 1-13 1*59 mangunea 0-98 1-57 1*70 1-47 1-48 0-86 0-73 0-84 svjetlovine 20-65 11-71 11-13 10-96 11*28 13-831 12-10 7´61 sumporovine 7-09 5-94| 3-72| 3-50 3-08´ 2-40 2-21 .1´77 kremenovine 5-40 11-41 17-37! 21-02 21-76 20-12 23*61 27-15 sulie sueine 33-95 49-13 55´i5 63-98; 50-67 54-02 42-46 — surove vlaknine 10-77 15-54i ll*66i 12-84 31*42 — 13-141 proteinskih tvari .8-77 9-09! 9 8 27 6.45! 3-u — vadika 10-18 14-52 11-47 13-39 11´22 __ 12-59 l-oo! treslovine 0-57 1´53 1´48 1-51 1-52 — eistajlug 1´61 l´94i 2-65 3-.53 2-85 3-17 2 70 — inžine 0 0-59 0-64 087 0´7o; 0´8o: 0´56 — vapna 0-42, 0-59 0-87 l.n 0-9o| 0-99 0-94 — goreike 0-10 0-13 0-20 0-20 O´u; 0-151 0-12 — željezuna- 003 0-03 0-04 0.04 0-04´ 0 04 0-02 — mangunea 0-01 003 0-04 0*05 0-04 O´oa 0-02 _^ svjetlovine 0-33 0-23 0-29 0-39, 0´32 044! 0*33 — sumporovine 0-u 0-11 0-10 0*12 0-09J 0-08 0-06 — kremenovine 0-09 0-22 0-46 0-74 0-6li 0-64| 0-64 — 1) Lišće se snimalo poćam od svibnja do listopada svaki 26. dan mjeseca i 7. dau studena; prva ćitiri mjeseca bilo je normalno razvijeno; rujansko pako UŠće bilo loćkavo i mjesto smedje u smedjo Žuto te tja i smedje. S toga se snimilo studensko lišće s drugoga 20-godišnjega bukvića, koji nije bio zaklonjen. |
ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 41 <-- 41 --> PDF |
— 42 — Boroye cetine snimljene na Cetine snimljene na 5. 27. listopada sü 17-godišnjega borića u Ilohenheimu, ana-srpTija sa 3 ogranka ´) sa4 ogranka 1) lizovao ih god. 1873, dr. Bulk^ (gosp. pokus, -TU o o o o o 18. svezak 1875). bO tlu TH ^ Ü 100 dielova SYJezili r vode 70-73 51*65 51-61 50-69 62-99 59´56 eetina Mio ; 29´27 48-35 48-39 49 81 37-01 40*44 \ sulie sucinO´ ´ Čista luga 20-83 15-58 18-47 20*82 24-13 23-14 lužine . 8-04 3^92 4´00 3 74 9-38 ´ 7-14 vapna-2-88 4´09 5´89 7-61 3-97 5-60 j goreike ^ 0-77 0 97 1*79 __ 1´40 1*17 Ü 1000 gramova siike < željezima 1*04 1´97 1-57 1´69 1*81 2-03 suoine bilo: rnanerunci 1-34 1-71 1*47 2´66 1 05 202 nca svjetlovine -5-17 2-14 2-27 1´92 4*59 3 38 sumporovine 1-35 0-82 0 7Ö — l0 8 0 86 kremenovine 0-19 0-34 0-53 1-11 0-40 0-91 lužine 38-59 25*14 21´64 17*97 38´S7 30 86 vapna 13 84 26-27 31*90 36-54 16-46 24*19 gorčike- 3´76 6´20 9-68 — 5-79 5-05 U 100 gramova cista zeljezuna 4´97 12´62 8 48 8*10 7-48 8*78 luga bilo: mangnnea 6´44 7´15 7-98 12 78 6-85 8-71 svjetlovine- 24 82 13-75 12-27 9-23 19-02 14*62 sumporovine 6-47 5*26 4´12 4-46 3-76 — . kremenovine 0-92 9-20 2´87 5-33 1*68 3*92 7. Analize luga od lišća u različite mahove. U lugu Ü 100 dielova Čista luga bilo Ariševe cetine bo CÖ sa iSpessarta analizovao B. "1 <^ 0 —1 -fj Cl 0 0 s Webe r u AscliafEenbnrgu 0 0 0 Na .1—j {Šumarske i lovaÖke novine O O w 0 1 r— 0 CD g > g 2 0 OJ mj. stud. g. 1873). ;3 ^ (—1 >1S] XJ1 Snimljene na 15. listop. 4*27 15*68 0 64 3-57 23*55 1*73 14-65 8´50 3*06 23-70 3*15 21-66 pokupljene na 25. studedenoga na zemlji 4-67 9*62 4´80 399 4-57 1-36 21*98 6-91 2-80 3*74 1´62 57-02 Hrastovo liŠće po WolffoTu djelu 0 analizah luga U svj. iišeu mj. kolovoza 4*60 14´96 8*32 3*50 33-44 26*09 13-53 l"18 12-19 2-71 4*41 u popadalu jesen. lišen 4-90 3´35 0*61 48-63 3-96 0-61 8´08 4´42 30*95 Omorikove cetine u Aschaffenbnrgra analizovoa K. Weber U mfadih čestlnah na 16. lipnja 1872. bilo 1*92 6 93 7-20 1´24 44-21 2*90 tO-39 7.*oo 5-31 22-22 3-92 4 05 u popalili iste jeseni 12-19 4*70 12-40 10-19 1-86 1´38 31-74 3´29 159 2-65 1*16 56*33 Bukovo lišće po Ascbaffenburgu analizovao K. Weber U ml. lišća 3. svib. 1872. 6*26 4-40 7´00 5*50 37-81 2-05 18-74 6-89 0´% 23-89 454 5*12 ulišću, popadalu iste jeseni i s istoga drveta 12-48 9-68 10´88 9 91 5*36 0-33 30-63 3-04 222 5´90 1-26 51*26 1) Na 5. srpnja 1873. odsjekli 3 a na 27. listopada 4 borova ogranka te a njili snimili jedno( iTO-, tro- i četverogodišnje iSetine vagntili ik, osuSili i u lug (pepao) pretvorili. |
ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 32 <-- 32 --> PDF |
f^*:=:* t^ -^ I-Ö - ,^
|
ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 33 <-- 33 --> PDF |
— 34 — 2. Hranivo u šušnju po Settegastovo j „gospodarskoj nauci o krmljenjn" u Tratlslavi 1872 Lišće i meki vršci od mladica 2´ dngib biele jolie . 17-8 zimske lipe ,- ,-14-9 Melog javora - -14-9 jeskovo 14-5 đnbovo , , 14-4 široliste lipe 13-9 bakrenovo . . -12-4 vrbovo ..... 12-4 brestovo 11-7 jai´eblkovo - -11-3 jasene vo 11*2 brezovo - . . . 11-0 bukovo 10-6 jasikovo 10-1 crne johe - 9-1 , grabovo . . . . -7-8 johovo lišće (bez vršeioa) -. -. 15-1 jasikovo ušće (bez vršeiea).... 12-2 hrastovo lišće (bez vršeića).... 6-0 bakrenovo Jišće (bez vršoića) . - 8-4 c3 § ^ d CP đJ m p 0 s t 0 t k p . a o > Analizovaoei 58-0 61-4 64*6, — — 24-7 16-1 15´5 4-5 7-3 5*1 . Stoekharđt, pl. Oreli. Jungbähnel. 6Ö-8 — 14-5 5´2 67-1 01-6 — — 13-4 15-2 4-5 9-3 o ^ 63-7 62-7 61-5 64-9 65-9 67-4 — — — _ — — 14-2 18-5 19-2 16-7 i 3*7 18-1 9-7 6 5 7*6 7-1 9 i 3*5 ^ " io OJ > CO O P 61- 4 ~ 23-7 4-2 66´7 _ 18-2 5-0 73-5 — 13-2 4 i 72-1 — 14-8 5-3 54-0 — 11-3 5-3 14-3 Dietrieh. 62-5 6G-8 — .— 16-3 14-2 4-0 8´0 5-0 5-0 1! §s i o 68-2 — 14-4 3-0 6-0 f^. |
ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 42 <-- 42 --> PDF |
43 Bukovo lišće sa 30-godišnje bukve u Monakovu, analizovao ZL> CO dr, 2 öller. 78-i6 Ü 300 uteznih dielova svie-. Tv. ,., M selilo 21-52 sucme Jisca bilo : surova luga 5-76 i lužine 29-95 soduna 2-30 vapna 9-83 goreike 3-10 U 100 dielova toga luga ) željezuna .. 0-59 bilo svjetlovine — 24-21 kremenovine *ugijevine i neoznaČi-1-19 va nešta 28*83 Borove Cetine analizovao dr. J. Sehroede r u Tharandu (u tharandskom godišnjaku 1875. u 25. svezku). svega luga lužine soduna vapna Ü 100 dielova posve osušenih goreike *. Cetin a (suhe sućine) našlo željezuna- mangunea svjetlovine sumporovine kremenovine lužine soduna vapna goreike Ü 100 dielova cetinskoga lugj željezuna mangunea bilo: svjetlovine sumporovine- kremenovine ostatka . 56´87 44-13 7-57 10-72 2-31 26-46 3-52 0-91 5-18 13-37 37-50 15´62 6-25 0-43 1´89 1´34 0-35 0-44 2-98 0-65 0-51 40-01 .2-72 12-07 8-56 2-21 2*83 10-06 4*14 3-26 5 14 r=i r-i Ti 32-20 18-94 4-17 0-57 4 93 1-48 0-51 1-02 2´41 0-84 1-10 22-00 3-00 25-95 7-79 2-70 5´41 12-71 4-44 5-81 10 19 0´99 34*13 7-13 1-10 1-95 24-37 25-35 15-25 1*44 0-23 4*37 1´47 0-54 0-82 0*60 0´99 2-73 9-45 1´52 28´65 9-67 3-56 5-39 3-94 6*48´ 17-93 13-41 1 Cetina se nabralo mjeseca listopada na pos\e mladu taraiiđskom boriku, koji je uzxa^ao na kamenu pješJ^enjaku, i to : 1. Ijetošnjib (jednogodišnjih), 3. lanjskih (dvogodišnjih) i 3. obumrlih požueelib., štono su bile jo§ na ograncih (trogodišnje). |
ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 45 <-- 45 --> PDF |
_ 46 — se, da se svjetloviua i druge rudne tvari te isto tako surovo vlakno i neki neđiišicavi vadici mogu umnožavati. Dulkov a i drugiL. analize borovih cetina dokazuju, da u mladih Setina ima najviše svjetlovine i sumporovine a vrlo malo kremenovine, vapna, gorcike, željeza i manguna, te cim su starije, da se one umanjuju a ove umnožavaju. Za čudo je, što se sadržina svjetlika i lužine u suhoj sućini dvo- i trogodišnjih jošte posvema zelenih te na 5. dan lipnja snimljenih cetina nije mnogo razlikovala od sadržine već obamrlih, smedjih cetvorogodišnjih cetina. Sravnjujući kolikoću luga u omorikovih četinah i u bukovu lišću vidimo, da u omorikovih cetinah ima mnogo manje Južnih i rudnih tvari. Tim se "raz;jašnjuje, što crnogorica toli malo zahtieva od tla. 8. Ljeti osušujuće se lišće. Lišće se osušuje za ljetne suše najpaSe u mladikovine, S oskudice vode povene najprije lišće, uztraje li suša, onda požuti i posmedji, te se osuši a ne odpada. Profesor g. Kraus e (u biljosl. novinah 31. godišnjaku 1873. u broju 26. 27.) iztražio je u tom pogledu mikroskopnolućbenim putem lišće jorgovanovo, drenkovo i divljega kestena, te je pronašao; a) da nema na sastavnoj stanici listne petlje one oblosta: nicne razstavaće vitre, koja postaje istom jeseni i koja uprilicuje normalno odpadanje , te s toga lišće ostaje svu zimu na drvetu ; fe) da je sadržina dušika u lišću, koje se je ljeti osušilo, dvostruko veća nego li u jesenskom šušnju, a to je dokaz, da su. dušicave bjelanjske tvari u lišću ostale, s lišćem se osušile i kašnje popadale; c) da je svjetlovine (koja vrlo prianja uz bjelanjske tvari) analognim naSnom u lišću, koje se je ljeti osušilo, dvostruko tolikoj koliko u lišću, koje se u jesen osuši i pada; da dakle tim, što se ljeti osušuje lišće, drveće gubi dvostruko toliko bjelanjskih tvari i svjetlovine, koliko gubi jesenskim listopadom; d) da jedan dio lužiue i škroba (amylum) iz lišća prije, nego se oyo ljeti osuši, prelazi u drveće, kao i prije jesenskoga |
ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 49 <-- 49 --> PDF |
~ 50 - Treba dakle brstike tako uzgajati, da ostanu svejednako grmicij poimence, da siecemo grmlje i brzorasto drveće (jagnjed, kanadsku topolu, vrbu, bagren) svake 3. do 8., drugo meko drveće svake 4. do 10., a polagano rastuće, tvrdo drveće syake 5. do 12. godine. — Siecimo oešćom ili redjom obhodjom, kako je već gora rastla, i kako komu više ili manje vriedi brst ili sama gora. — Gdje je uživaocem više stalo do goriva i gdje brst samo uzgredice rabi, ondje ustanovljuju i redju obhodju: za grmlje svake 5.—10. g., za meko drveće svake 10. do 15. godine a za tvrdo drveće svake 15.—25. godine. Sjecnja ima se u takovih grmicib ustanoviti po istih ob ćenitih pravilih, kao u svakoj drugoj šumi, koja se pomladjuje iz panjeva. Treba primjerice podieliti grmik na toliko sjecišta, kolikogodišnja je obhodja. Samo je ta velika razlika, koju ne smiemo s uma smetnuti, da brst treba ljeti kresati, ako ho ćemo da bude ponajbolji. Ali o tom kašnje. Kad nastane privremena nestašica krme, i kad brstici ne dostaju, onda nema ni najmanjega prigovora, da se iznimice dade kresati brst i u običnih šumah, gdje se samo za tim ide, da bude više goriva i gradiva. Ponajprije može se dozvoliti kresanje brsta na redovitih sjecistih. U taj smjer treba mjesto zimi namah ljeti posjeći stabalje, te iz onih stopa okresati granje. Iza toga sliedi nuždno, da se stabla moraju namah prepilati i razciepati, da se ne 55adave u svom soku i da ne ustinu. Uza svu tu opreznost nešto će manje valjati takova gora, a najpaće pruću, koje nije lasno ciepati, nestati će grijaće snage \ — Svakojako može viastnik šume, kad sva zemlja s takove nevolje strada, pregorjeti taj kvar tim lakše, što u to ime može povisiti cienu brstu. Ali već prije rekosmo, da je brst od starijega drveća puno slabije kakvoće. Izim toga dostaju malo kada za veće oskudice obična sjecišta namicanju brsta. Onda nemojmo oklievati, već namaknimo i mladikovinu u pomoć. Brst je mladikovine puno bolji; o manjem se trošku ´ Tomu bi se dalo i dobrano pomoći, kad bi se cjepanice i oblici ogulili a zatim osovili, ali jedno i drugo može se malo kad obaviti. — Oguljeno drvo lakše se osuši, a iz osovljena lakše izciedi se velik dio soka kroz donji propilak. |
ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 50 <-- 50 --> PDF |
, — 51 — skuplja; na drvetu ne može se ništa kvarovati; a što najpace odlučuje, takva se mladikovina pomladjuje opet liepo sama sobom, jer iž korienja istoga bukvica, koji drugačije slabo izbija, dok je još mlađj naraste iz spavajućega oka toliki izboj, da ga za malo godina nije moći razlikovati od mladice, koja je iz sjemena nikla. ´ Ako se mladikovina jednom tako za brst posiece, ne će biti nikakove štete; dapače uzrasti će bujnija i ravnovršnija, nego li je prije bila, osobito ako je iza posjećene krupnogorice ostao kržljav pomladak. Nabavljanje i spravljanje brsta. U ovom poglavju govorit ćemo dakako jedino ob onom brstuj koji se ljudskom rukom kreše, t. j . nabavlja. Jedno je izmedju najvažnijih pitanja pri nabavljanju brsta^ kad se ima kresati brst? Cim je tananiji i mladji brst, tim je braniviji i tim je miliji blagu. Lišće pako, koje naravskim načinom na drveću požuti a onda popada, te koje obično za stelju uporabljajemo, ne će naša domaća stoka ni da okusi; ako li ga ipak od velike gladi uzme grizti, onda se njim ne hrani više, nego li slamom, a kad ga mraz opuri ili drugo nevrieme ne spravljena zatece, onda ne valja ni toliko , koliko slama. Što se pako tiče lišća velike tvrdoće i predrasticna teka, to ono uzme ne valjati, cim dozori. Možemo dakle reći, da je sušanj to omiljeliji i tim hranivijij cim je ranije nabavljen. Ali treba na um uzeti ne samo kakvoću, već i ko li koću nabavka. Brst se nabavlja sa glavatih i granatih kresanica i po grmicih. Najizdašniji su dakako dugi izboji i do njih je najviše stalo´: ali u nekoga drveća dorastu ti izboji istom poslije ^ Na drveću imadu dvojaki, vrlo različiti izboji. Jedni rastu na omladjujucem se vrhu tja do kraja ljeta ili do u jeseii, narastu vrlo dugi, sreikavi, i vrlo listnati, drugi su kratki i debeli, samo na vrška imadu nekolika iistiea, a medju njima pupoljke na vršku za buduću godinu. Jedni se zovu dugi, a drugi kratki izboji. Dugi su izboji najbujniji za mladosti drveća, osobito kad mladice iz panja ili iz glave kresanica izbijaju. |
ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 52 <-- 52 --> PDF |
-™ 53 ™ S toga se i njemačkim gospodarom Sini najprobitačnije kresati brst uploSke od kraja kolovoza do kraja rujna, jerbo onda druge mladice izbijaju istom u proljeće, ali smo dužni izrikom napomenuti, kad je ljeti velika vrućina i suša^ da nam je onda puno prije kresati brst\ Ma se ondje i okresivali brstici pod kraj kolovoza i tečajem mjeseca rujna, kad je topla jesen, ipak izbiju nove mladice, koje onda cesto ozebu i toliko unazade stablo, da ovo i korien mu usaiine. Da tu pogibelj odvratimo , treba siekući brstike na svakom panju ostaviti po jednu bujniju mladicu do zime ili tja do prvoga proljeća. Ta mladica, koju bi liryatski mogli prozvati „povlakušom´´, posreduje pretvaranje soka u deblu i zaprečuje izbijanje novik mladica te se u posljednjem slučaju može smatrati osjegurbom života svojemu panju. Kad su tomu smjeru zadovoljile, mogu se i te mladice posjeći. Drugačije to biva na donjem jugu Austro-Ugarske te dakako i na Krasu. Ondje izbijaju redovito iz panjeva i stabala, štono ik u početku jeseni oklaštre, nove mladice još iste jeseni i onda im dakako prieti opasnost, da će možda zimi ozebstk S toga je u tili puno toplijik priedjelib bolje kresati brst prije; jer tuj i po drugi put ranije izbija drveće. U koje bi se dane od polovice srpnja pa do polovice kolovoza imao taj posao oba* viti, to odlučuju mjestne okolnosti i vrieme. Znanost nas u najnovije doba uci, da se jeseni prije nego li lišće uzme padati, puno vriedne sastayine lišća povraćaju u stablo i da je to ostava brane za buduću godinu, da dakle ljetno ošmrcivanje lišća i ljetna sjeća drveća donekle oslabljuju reprodukciju. Ali pošto je ta reprodukcija ipak dostatna, to možemo preko te štete uzev na um veliku vrednoću brsta, što ga dobivamo, isto tako prieći na dnevni red, kao što primjerice prelazimo preko toga, što rastnjom nazaduju dudići, s kojih se za kranjenje svilaca ošmrciva lišće. Naravski ne treba preko mjere prelaziti, već koliko se može oprezno postupati i okaniti se svakoga nenuždnoga oštećivanja. U ovoj razpravi i u 8. poglavju ima o tom, mnogovrstnih naputaka. Kao što već rekosmo, običaj je nabavljajuć brst kresati glavate kresan.ice svake 2.—6. godine. ´ Okrešemo li ga prije, onda ee dakako iz panjeva ili glava glavatih, te iz debala granatih kresaniea poizbijati nove mladice još istoga ljeta. |
ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 51 <-- 51 --> PDF |
— 52 ~ Ivanja\ u drugoga još kašnje a jesen^. Komu je dakle do toga, da se dostane absolutno najveće kolikoće brsta, on mora čekati, dok ivanjski izboji dobrano ne porastu. A to se može tim lakše, što je vrSje i lišće još i onda sočno, meko i hranivo, kao što je bilo u prvi mali na svibanjskom izboju i što taj već dobrano dozreli svibanjski izboj još svejednako i posvema za brst valja. To se konbinovano dozrievanje mladica kao i dozrievanje ivanjskog izboja mienja po tom, kakvo je vrieme i kakvo je drveću stanovište. Uploške može se kazati, da taj brst dozrieva mjeseca kolovoza. Ono drveće, kojemu mladice tja do u jesen rastu, treba još kašnje okresivati, osobito, kad dugi izboji još mjeseca kolovoza (kao što to primjerice biva u kanadske topole) dobro rastu. Ali ni tuj ne valja odgadjati kresanje preko prve trećine jeseni, jer drugcije starije lišće prezori. Ja sam već napomenuo, da je lišće tim manje hranivo, ćim mu je (dozrievanjem) veća tvrdoća i cim mu je drastičniji ukus, napomenuo sam, da blago ne će ni da okusi takova tvrdoćom i ukusom, do najvišega stupnja dospjela i posve dozrela lišća. S toga je probitačno, da se lišće takovih vrsti prije sabere, nego li dozreli, dočim se lišće mekše čvrstoće i blažega ukusa neka slobodno ostavi, da podpunoma dozreli. Toliko 0 tom, kad se ima brst kresati, da valja i da ga bude više. Ustanovljujući dobu, kad se brst ima kresati, treba nam i to na um uzeti, da se panjevi i glavate kresanice mogu pomladiti. Ako brst rano okrešemo, nove će mladice još istoga ljeta izbiti; OHda se pita, koće li se ti pozniji izboji odrveniti prije, nego li nastanu mrazovi i ne će li zimi ozebsti, što bi stablom i panjevom moglo nahuditi, s čega bi se mogli i osušiti. Valja dakle i tu okolnost na um uzeti. ´ U mnogoga drveća, primjerice a bukve, lipe i hrasta rastu svibanjski izboji u prvi mak kakve dvie sedmice. Za um ae rastu dngi izboji, kojili 6—8 sedmica ni malo; a onda uzmu opet u kasno doba ljeta (mjes. kolovoza) po drugi put izbijati. Označene dobe godine valjaju za srednju Evropu. ^ Ü dragoga drveća (primjerice u vrbe i topole) rastu dugi izboji sve ljeto. Isto tako rastu mladice iz panja, te iz glavatih i granatih kresanica sve ljeto i Ü onoga drveća (primjerice u bukve i hrasta), koje u dva maha izbija. |
ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 54 <-- 54 --> PDF |
^ 55 — unj udai^a, ni đa jako pokisne, ni da se ostavlja ne sađjeveno i ne pokriveno, kad sn velike rose. Jerbo ako s nemara sušilaca požuti, ili dapače posmeđji i pocrni, onda za krmu valja jedva toliko, koliko i žitna slama. I težko se takov sušanj prevaža, jerbo se lišće zakovrcuje i s izboja ođpađa. Najbolje je dakle, đa se okresan brst namali spremi u subote i u njib suši ili đa se V8.ni samo onda suši, kad nema sunca. Takovim načinom ostane brst zelen i posve braniv a lišće ne ođpađa s grančica. Ali pošto cesto nije moći tako postupati, to u toplih juž^nib pokrajinab ostavljaju okresan brst na suncu samo nekoliko sati t. j . toliko dugo, dok ne uvene i dok se polom ne osuši a onda ga povezu u svežnjeve i odnesu u subote. Grđje ga u velike suše, ondje ni tim naSnom nije moći postupati; već je ondje u običaj ušao ovaj način sušenja, koji je baš i prema ondješnjemu umjerenu pođnebju, te koga zato njemačke učevne knjige preporučuju: Okresane mladice povezu se u svežnjiće, 8—10" krupne, te se ovi poredaju i ponaslanjaju oko stabala, ili se pako sve po 6—8 svežnjića posađjene u jedan plastić, ta se tako brst suši. Kad je liepo vrieme, osuše se svežnjići na vanjskom kraju za 2—3 dana. Onda se prevežu svežnjići tako, đa suhi kraj dodje u sredinu a sočan brst na vanštinu. Redovito za 6—8 dana osuše se svežnjići toliko, đa se mogu sđievati. Ne treba čekati na to, da se brst posvema osuši, jer bi onda tovareći i iztovarivajući sušanj mnogo lišća u kvar otišlo. Ne treba se bojati, da će ne posvema osušen sušanj, ako se namah sadjene, tuhnuti, jerbo se sušanj ne slieže poput siena, već je rahao toliko, da zrak može krozanj strujiti, te se tako i sađjeven može osušiti. Ako li su se svežnjići posve osušili, onda ih treba prevoziti zorom, pošto je lišće obnoć nešto vlage od rose upilo, te se peteljke bar toliko lako neće ođkiđati od mladica. Na austro-ugarskom jugu, osobito po toplih dolinskih prisojih, osuše se svežnjevi, kako već rekosmo, puno brže. S toga možemo ondje vezati svežnje debele poput noge i deblje od noge, te možemo brst redovito onaj isti dan, kad je kresan, a svakako drugi dan odvezti kući. — Ako i jesu svežnje\T. više uvehnuli, nego li se posušili, to se ipak ne trebamo bojati, đa će sušanj opljesniviti, samo ako sađjenemo svežnjeve u nepre |
ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 63 <-- 63 --> PDF |
— 64 — onud stoka sama. Za ljeskov brst ne mare s togaj jerbo se lišće lasno mrvi i lasno odpada. Omorikove mladice uporabljuju rado dakako, kad su svježe; a kad proljećem nastane oskudica krme onda omorika prekomjerice mnogo vriedij jerbo se svojim cetinjem zeleni, docim je svoj bfelogorici nestalo lišća. Nekada su za bukov brst malo marili, a dan današnji dvostruka mu je poraba. Najprije hrane koze bukovim šušnjem pod kraj zime, a o proljeću, kad je nevolja najveća, nasieku napupila bukova granja i daju ga stoci svake vrsti, te i govedom. Spomena dostojne god. 1874. hranila su se tja i djeca bukovimi pupoljci, samo da ne skapaju od gladi. Brst je ovud jedinom krmom samo kozi, a kadšto i ovci, volovom i kravam daje se zajedno s lu6kim sienom dubovOj lipovo i mukovo lišće. Ogrizke brsta pogrizu još osli i mule. Koze i mule ne zaziru ni od kakva zdrava brsta. Ovca već malo više probire. Sjajnjim ovcam daje se sam brst samo do polovine siecnja, jer bi drugcije pobacile, kašnje im se daje samo uz lučko sieno i poškropljen slanom vodom. Na dva blažceta dovezu po 5 centi brsta, a da toliko nasieku i skupe, trebaju dva težaka, svakomu se plaća 60 nove., jedan težak treba p6 dana, da uplasti 5 centi, a pri voz stoji dva stotinjaka i po, te tako stoji nas svaka centa brsta 65 nov. Vrednoća brsta podudara se sa 30—17 postotaka dobroga lučkoga siena; a ovog stoji centa obično 2 forinte i Va? ^ kad je oskudica 5—6 forinti. U spomenuti omjer uračunana je i vrednoća drvlja. Plastovi su 18´ visoki, a imade im 7—^10´ promjera. Redovito slažu doduše granje tako, da vršići dolaze do stožera, ali biva i protivno, a to onda lišću vrlo nahudi. Malo kad spravljaju sušanj u subote, ali se vidi, da je to najprobitačnije. ´ Sušanj daju blagu, kad ga ne mogu izgoniti na pašu, dakle, kad je velik snieg, ili kad bura navali te nije prilike, da blago puštaju iz siromašnih staja, I ta se krma daje dnevice na tri obroka. 0 porabi šumskoga brsta u južnoj Tirolskoj evo dobivenih izvještaja. C. kr. zemaljski nadzornik šuma Rieder veli: Velika je naseonost južne Tirolske povodom, što su livade pre |
ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 64 <-- 64 --> PDF |
~ 66 — tvorili u mekote, zasađiv po njih vinovu lozuj a tomu treba mnogo djubra (gnoja), dakle i silna stoka, a to su ondje ponajpace koze i ovce. Da uzmognu toliko blago prehraniti, služi im za krmu ne samo dudovo lišće i lastar, veo ponajpace i šumski brst. U južnoj Tirolskoj ima samo 130.000 rali ponajviše planinskih livada, a kojih 200.000 rali bjelogorice, pretežice bukvika u pridolicah, koje nadvisuju more za 2500—4000´. I po pasaćih šumskih priedjelih južne Tirolske stoka više brsti nego li pase, jerbo po gustoj sitnogorici ima malo trave, te blago žive poglavito o brstu, Alije i nabavljanje brsta čovječjom rukom gotovo svuda u običaju; u srednjem priedjelu, gdje nema luka, otelo je posvema mah. Gospodari sude, da je brst prostoga i crnoga jasena najbolji, a da se drugi brst, po kakyoci ovako reda: brestov, rastov, javorov, topolov, ljeskov, brezov. Grdje nema jasenja ili gdje mu brst ne dostaje, upotrebljuju ponajpace rastov i topolov brst. U obćinških šumah, koje se uzgajaju samo za gorivo i gdjeno raste rašće, jasenje, topolje, liešce i druga gora, ondje siekuć drva nabavljaju k jednu i brst. Takve ogranke sieku mjeseca rujna i vežu ih, ma koliko dugi bili, u svežnje, pak ih ili namah kući voze ili na sjecištu u šiljaste stogove tako ponaskladaju, da vršje dodje u sredinu, a krupniji krajevi po strani. Odatle voze ih onda istom u mrtvu jesen kući. U srednjem priedjelu ima na mnogo miesta u pineskoj i moceckoj dolini u E-edini po obrovih livada jasenovih, brestovih j javorovih kresanica, kojih se izboji svake godine ili syake druge godine sieku, suše i spravljaju. Fo nekojih okolicah, primjerice u pineskoj i moceßkoj dolini uzgajaju i breze glavatim! kresanicami te im svake druge godine sieku izboje. — Ovce lakomo brste brezovo lišće i dobro se održavaju uz tu krmu.* Kad kose planinske livade, onda dakako ošmrcivaju i lišće sa topolova, ljeskova, mukova, hrastova i drugoga grmlja, te ga zajedno sa sienom šaše i s njim miešaju. Tako nabavljaju mnogo šušnja; često će ga biti čitava četvrtina nakosa. I kunići brste brezovo lišće, dapače i jednogodišnje brezove izboje. 5 |
ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 53 <-- 53 --> PDF |
— 54 — Mladice iž glavatib kresanica odsiecaju se tik gornjega kraja debla, po cem se taj kraj zaobli poput glave, ili se pako ostave u napried nekolika , 1—2 stope dngaj štrklja (paruba), iz kojih 6e izbijati nove mladice. Posljednji je naein bolji, jerbo ima više prostora mladicam, koje onda bolje napreduju i koje je onda lakše odrubljivati. Grlavate se kresanice ili okreŠa u jedanput, ili se poredjnju, t, j . odsiecaju se samo najkrupnije mladice. Tim se načinom krešu ponajpace vrbe, ali u druge smjerove, nego li da se spravlja brst, svakojako je taj način najmučniji. Neki zabtievaju, da klaštreći glave ostavimo po koju „povlakušu" da se održi kolanje soka, t. j . da se ne prekine živovtoje i rastnja takovih stabala. Ali će taj oprez trebati samo onda, kad uzmoramo rano klaštriti takovo drveće, koje težko izbija. Neglavate kresanice klaštre se malom sjekiricom (nadžakom) odsiecajuć mladice tik do stabla. Samo valja već unapried koliko treba razdaleko ostaviti stopu duge štrklje, da se može klaštrilac uz deblo lasno uzpinjati, a da ne postrada. Naravska je stvar, da treba kresati mladice odozgo uza stablo, jer se je lakše uzpinjati i jer je lakše posiecati mladice s donjega kraja, da se ne zacehne stablo. Kad bi se odozgo niza stablo klaštrilo, onda bi gornje mladice padale na donje, a. ove bi se cesto kršile. Na granatih kresanicah ne treba ostavljati povlakuša. Mladikovina se sieče tako, kao i grmići. Ostalo spremanje šušnja biva različitim načinom. Gdje suhim lišćem samo uzgredice hrane blago, ondje ga jednostavno ošmrcivaju s mladica ili okrešu duge listnate izboje s ogranaka, osuše ih zajedno s lučkim sienom ili poput siena, a za tim spravljaju sušanj i sieno jedno medju drugim, u suhote ili ga tako jedno s drugim uplašćuju. To je zajedničko sušoDJe i spravljanje siena i šušnja tim naravnije, što (najpace brdjani) obikoše uzgajati takove kresanice po svojih lukah i na rubu im. Više je posla ondje, gdje treba spravljati sušanj u velike. Prije nego li uzmem kazivati, kako to biva, iztaknut mi je, da sušanj samo onda posvema valja, ako se i suho lišće zeleni. U taj smjer ne valja sušeći brst dati, da sunce prejako |
ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 55 <-- 55 --> PDF |
— S6 ~ velike plastove, koji osebice stoje, da može zrak kroz sušanj propuhivati, a u taj smjer bi trebalo povezivati brst ravnimi vitkimi (vrbovimi) šibami puno reKavije (ne stežuc gä), nego li krupnije i razkucito (primjerice hrastovo) granje (jer se tananiji brst sam sobom dosta slieže). Samo bi onda smjeli svežnjeve razdriešiti i zajedno sa slamom n.plastiti, ako su se svežnjevi posvema osušili. Svežnjiće šušnja sadievaju poput siena i slame u suliotah ili pak vani u plastove, stogove ili kladiije. Sadievanje plastova vrlo je lako. Najprije se osovno usadi stožer, da služi sadievanju pravcem i da drži plast, kojemu je namjesto osi. Svežnjići se sadievaju okolo stožera vrškom unutar. Iz početka meće se razimice tavan po tavan jedan do drugoga, prema vrbu plasta polažu se svježnjići tako, da plast izilazi na vrbu šiljast, a vanjske mu strane klisaste i ocjedite poput obla krova. Na sadjeven stog nasadi se krović od slame (ili šaša), pruća ili kore*. Kad se ide sadievati plast, treba najprije upriličiti pod od dasaka, ili od kore, od slame, od pruća ili od granja, da se ne meće sušanj neposredice na zemlju**. Ako nije velika nužda, da prikupimo štogodj i kakvagodj ima brsta, onda valja da ne spravljamo nijedne mladice, nä koje lišću ima zareznickib babušaka, kao što ga ima na brestovu, topolovu, bukovu, lipovu i dr. lišću, jerbo blago sbog babušaka neće da grize takova šušnja, van kad je velika nevolja. Treba i na to paziti, da na jasenovu lišću nema "prištnjaka, jerbo zapljuvak od muhe, koja se je udomaći´ na jasenovu lišću, nabudljiv je želudcu životinje. Poslije tih obćenitih pravila evo nas voljnib da predočimo postupak, kojim u različitih priedjelih sbilj ostupaju. Kako se mjestimice postupa s brstom U Francezkoj iduć za tim, da glavatim ´ esanicam sačuvaju mladice, postupaju (po Heuzeu) ovako: * Krovie od slame pravi se tako, da se šop slame na gornjem (sjeeenom) kraju obveze, a onda na stožer tako natakne, da se slama poput zraka razkriljuje iznad gornjih svežnjića. — Krovu je od kore ondje mjesto, gdje ima jela i omorika, đa se mogu guliti. ** Na hrvatskom Krasu trebat ee se obazirati na buru, kad uzmu smišljati, gdje bi i kako sadjevall stogove šušnja. |
ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 56 <-- 56 --> PDF |
— 57 ~ ´ Za mjeseca rujna, uploške mnogo prije, nego li lišće uzme padati, dok se dakle liepo još zeleni, ošmrciva se to lišće sa mladica, koje ostaju na glavatih kresanicah. Prislone se uza stablo dosta duge ljestve. Uz ljestve se popne koja žena ili dorasao djeßak ili djevojka te prihvativ svaku pojedinu mladicu palcem i kažiputom pri dnu, ošmrca ju uz mali pritisak do vrha. Ošmrcano lišće meću u rudnjake (košiće), zadjevene o ljestve, ili u prtenu keöelju ili u prten torbak. V Anžuv u obavljaju taj posao poglavito ženske te privežu oko pasa prtenu vreću , koja dosiže tja do zemlje. Rudnjake ili vreće izručuju na velike plate te u njih nose lišće u suhote, a ondje ga razgrću po guvnu ne na debelo, da se suši, i prevrću ga kad i kad, dok se ne osuši. Prevrtanje je nuždno, da se lišće ne ugrije i ne uzme kisnuti. Taj se sušanj spravlja na kakvu suhu mjestu, jer gdje je vlažno, ondje bi lišće pocrnjelo a možda i opljesnivilo, te bi mu tako nestalo ukusa, mirisa i hranivosti. Oko Liona pohranjuju (po Grrognieru) sušanj za koze, štono ga najvećim dielom ponakupe prije berbe po vinogradih, u betonovanih jamah, kojim ima 20 kubičnih metara usebine, i koje su vazda u podrumih ili drugih takvih suhotah. Koliko već nabacaju lišća u tu, rek bi catrnju, toliko onda prema tomu radnika (12—20) uzmu sbijati to lišće i ponešto poškropljivat ga vodom. Kad je puna jama, onda ju pokriju daskami a na daske navale veliko kamenje. Poslije dva mjeseca odvali se kamenje a lišćem uzmu krmiti stoku. Lišće je okiselilo, ali ne tuhne; nije promienilo oblika, ali je postalo u tavno zeleno te se list o list vrlo priliepio. Voda nad tim gomom crljenkasta je i neugodno vonja, ipak ju koze cmreu voljko. U sjevernoj Njemačkoj i u Francezkoj osoljivaju zeleno lišće u vozah, kacah ili jamah. Ili ga za sbijanja posipavaju solju, ili se prije već u posudu ulije slane ili malo nakisele vode, do toga je saino, da se posuda dobro zatvori, pa će se taj brst vrlo dobro održati tja do proljeća. Onako takođjer, kako hrvatski primorci pohranjuju kiseli kupus kroz sve ljeto (kako sastavljaju kupus s kupusom) mogli bi pohranjivati i brst. U kace nagaze kupus, na kupus metnu |
ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 57 <-- 57 --> PDF |
- B8 — daščice, a svrh njih da nema-kud ulaziti zrak, natrpaju nekoliko palaca ilovače, te ju drže vlažnom ili po njoj posiju ječma ili zobi. Bürger piše o Italiji, da ondje sakupljeno lišće spravljaju u posebne trapove, t. j . u jame u zemlji, svrb lišća nastru slame, a na slamu nagrnu pieska ili mastne zemlje. U Veronezkom izkopaju široku i duboku jamu; pošto ju do polovice napune lišćem, onda naslažu 2^ debeo tavan zelene vinove loze, za tim opet tolik tavan lišća^ a onda opet vinove loze te tako tja do vrba sve jedno svrb drugoga. Punu jamu zaklope i zatrpaju da ne može zrak do lišća. Takovim načinom ne samo da se lišće ne ugrieva, već u njega priedje i ukus vinove loze, po kom govedom i ovcam ide toliko u slast. Pripomenut mi je, da jame u zemlji, što ib mjestimice u Italiji kopat obikoše, samo ondje vriedcj gdje ib kopaju u velikoj gomili ilovače, koja je vrstna ne dati zračnoj vlagi ni samomu zraku do utrapljena lišća. Jer gdje su i najbolje takove jame, opljesnivi lišće pri vrbu oko ždriela te i pri dnu jame. Nabava je i pobrana lišća u austro-ugarskib zemljab prema tomu, što već pređocismo o drugib zemljab; samo je u nas postupak suroviji i stvarno gori, što je obćenita kultura većma zaostala ili što je gospodarenje krmom u nas još posve nazadno. Grdje se ljeti sabire ušće — sa kresanica po lukab i oko luka, sa čokoća, kad se čisti i sa šumskoga drveća, ondje obikoše ošmrcivat ga s mladica ili bar kresati listnate izboje s ogranaka, te taj brst, ako se možda namab ne pobrani, sušiti spravljati zajedno s lučkom ili šumskom travom ili kao i ovu. Po Alpab posebice, kad kose livade, rado krešu i brst, te je sušanj ondje samo primjesa sienu. Najjednostavnijim načinom nabavljaju brst na hrvatskom Krasu, gdjeno pastiri na paši odsiecaju čitave ogranke sa drveća, koje stoka sama, čim na zemlju dospiju, namah obrsti. TJ južnoj Tirolskoj sieku sitnogoricu u obćinskoj šumi ne samo s toga, da dobiju goriva, već da nabave i brsta. Ali je ta sječa još vrlo neumna. Ne samo što su obhodje na mno^ |
ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 58 <-- 58 --> PDF |
— 59 ~ gib mjestih prerazdaleke ^ jer im je više đo gore, nego li do brsta, veo i siekuc sitnogoricu koncem rnjna ili početkom listopada okasne u toliko^ da je već onda brstu nestalo mnogo btanivosti. Istinabog, iie čine to bez razloga, jerbo istom u to doba, pošto su većim dielom obavili poljski rad, dostaje radine snage i za taj posao. Kad bi ipak na um uzeli, koliko im je brst po tom manje branovit^ onda bi za cielo prevoljeli sjeći ga ranije, ili bar ne toliko kasno. Drugi razlog, što im je tobože do toga, da issa kašnje sječe ne mogu izbijati nove mladice, već istom u proljeće, ne čini mi se valjan, jerbo poslije rane sječe napreduju u južno-tirolskom podnebju novi izboji brzo i odrvene još dobrano iste godine, nije se dakle bojati, da će se panjevi osušiti, osobito ako oprezni budući ostavimo na svakom panjn po jednu mladicu povlakušu. Sa posjećena granja ne kreše se (u južnoj Tirolskoj) i ne veže se u svežnjiće brst, već se listnato granje ostavi jednostavno u šumi, dok se ne osuši^ a onda se doveze kući, ili se šušnjate grane onolikej kolike su, povezu u naramke te se uplaste u šumi, odkuda ib kašnje ^ kako već imadu kad, đovažaju. Kod kuće ga doduše pobranjuju u subotab, ali im tako nabavljen sušanj ipak ne vriedi više od slame, stoka ga samo dielomice grize te tako taj sušanj više služi steljom nego li krmom. Tako rade i u njemačkoj Tirolskoj i u Koruškoj osobito u grmicib od proste i gorske johe (jove, jalše). Ne mogu se okaniti misli, da u Tirolskoj i Koruškoj ne postupaju tako hrdjavo, što ne umiju bolje ili što su nemarni, već jedino s toga, što su spomenuti grmići obćinskom šumom, gdje pojedinac niti je pravo vlastan niti mu je bog zna kakva korist, da radi onako, kako je pravije. Mnogo brižnije kupe svake jeseni i spravljaju u južno j Tirolskoj i u austrijskom primorju dudovo lišće i lastar. Već sam rekao, da ne možemo prije jeseni ošmrcivati dudovo lišće, jer dudovi ne bi mogli podnositi, da im se jednom u proljeće (za bube), a i drugi put prije reda otimlje još ne dozrelo lišće. Da ni lastar ne smiemo trgati prije berbe, kaže se samo sobom. To jesensko nabavljanje lišća biva ovako: Lišće ošmrcivaju isto onako, kao što rekosmo da biva u Francezkoj. Samo mogu to pridodati, da vješt ošmrcivalac po |
ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 76 <-- 76 --> PDF |
- 77 Ti će brojevi biti prema običnim najraanjinam i najvećinamj te prema mieni uroda lisca, kako je već gora više ili manje stasita, gušća ili ređja. — Naročito moramo iztaknuti, da se ovdje vagalo samo lišće bez granja, koje se posljednje mora u račun uzimati, kad se kupuje sušanj. Koliko stoji brst? Šumski brst. Nije se još u velike izkusilo ni svietu na vidik iznielo, koliko stoji nabavljanje brsta. Ono malo ipak, što 0 tom već došle doznasmo, temelj je sliedećemu nagadjanju. Koliko su grane listnatije ili drvenastije, toliko onda imade na njih više ili manje branaćega brsta (lišća, pupoljaka i srčikavih vršića), dakle 75—35 postotaka, a drvljiva 25—65 postotaka svekolike teže. Za nabavu jedne stotine obicnib svežanja brsta treba 3*5 do 4*8 rabotaša. Za sto centi povezana brsta treba 25—45 rabotaša, a za toliku množinu svežanja, da u njoj ima sto centi branaćega (ne drvenasta) brsta, treba 60— 80 radnika. Koliko brst na dlaku stoji, to je dakako kako gdje i kada, te po drugih okolnostih vrlo različito, te se može konstatovati samo od slučaja do slučaja. Ipak je važno, da se ta ciena bi´sta na hrvatskom Krasu udari bar od prilike, kako ćemo vidjeti, da li je šumski brst uploške po gospodarstvo probitačan i kolika bi ta probitačnost mogla biti. Prije špomenusmOj da se za sušanj uzimlju dvogodišnje i petogodišnje grane. Možemo dakle na um uzeti, da krešuć to granje, trošimo većim dielom samo trogodišnji prirast gore, da će je dakle za toliko biti manje, kad se uzme sjeći. — Recimo, da toga prirasta imade na svakoj rali prosjekom l´/^ hvati da taj ne dobiven prirast po srednjem broju ovdješnje šumarine vriedi 1 for. 20 nove., to bi onda kvarivali na gori 5 for. 60 nov. Malo prije rekosmo, da bi nas nabava brsta, u kom ima sto centi hranaćih tvari, stajala 70 dana rada, dakle 52 for. 50 nov. Budući pako na rali šume možemo velikim prosjekom nabaviti, samo 33 cente pravoga brs ta, to će nabava na svakoj rali stajati 17 for. 33 nov. Tako bi dakle stajala nabava na svakoj rali koje 23 for. a svaka centa brsta kojih 70 novčića. Budući pako čist brst vriedi onoliko, koliko lučko sieno Srednje ruke i budući centa takova siena, kad nije drago, stoji |
ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 77 <-- 77 --> PDF |
- 78 1 for., a oskudnih godina i 3—6 puti toliko, to sliedi odatle, da je porabi suhoga brsta ili sušnja na mjesto siena idobrih godina vrlo probitačna, a kad su zle godine, da je preko mjere probitačna. Našemu računu ne ima prigovora, jer smo, nehoteci nikoga zavarati, ni namamiti na podhvat štetnih posljedica, naumice u račun uzimali takove stavke, koje su brstu više u neprilog, nego li u prilog, i jerbo s toga istoga razloga niesmo ni spomenuli granja, koje od od brsta preostaje, te je vrlo dobro gorivo za domaću porabu. Mogli bismo, reći, da to granje bar toliko vriedi, koliko stoji dovoz brsta do običnoga krmilišta, te je tako povoljniji omjer onih 70 nove., što ih stoji jedna centa brsta, prema običnim cienam siena, Ošmrcano lišće. Posve druga pokazuje se ciena šušnju, kad se grane ili mladice moraju ostaviti na ^drvetu, kad se dakle lišće sa drveća ošmrciva. Ni u tom smjeru ne imamo točnih obsežnih podataka. Ali po nekih već prije spomenutih osloništih treba 1,4 dana rada dok se našmrca jedna centa suho vagana brsta, ta bi dakle stajala na Krasu 1 for 5 nove., a gotov sušanj (uracunay trošak sušenja i spravljanja) ly^—IV3 for. Vidimo dakle, da bi se ošmrcivanje lišća jedva izplatilo, kad je sieno jevtino. Ali je posve drugi omjer, kad nastane oskudica krme, t. j . kad poskupi sieno; onda bi i ošmrcano lišće, makar omjeiice mnogo stajalo u preveliku korist bilo, onda bi dakako preporučivali i taj način nabave. Dovoz brsta. Najveća je množina prirodnina l^neprilicna tim, što im je teža nepovoljna omjera prema novčanoj vriednoćij nije ih dakle lasno prevoziti aa daleko, kao umjetnine. Tom se neprilikom odlikuju i krme, a medju njimi u velike suhi brst ili sušanj. Sušanj je neprilicniji i od lučkoga siena, kad se lišće ne ošmrciva, već kad je prevoziti šušnjate svežnjeve. U tih bo svežnjevih ima uz pravo hranivo množina đrvljiva, nikada manje od jedne trećine, a cesto dvaput više, nego li hraniva. — Izim toga može se sieno sbiti i tako za dalek prievoz ponešto ude |
ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 78 <-- 78 --> PDF |
~ 79 — siti, dooim se vezani sušanj ne može ni onako sbitij kakvo je ne sbijeno sieno. Koliko je neprilična ta tegobna prevozljivost, evo tomu predočaja- Obiena eiena Teža množine cente predočavaj uće vriednocu jedne for. i novČ. ´ cente siena Žita (tega) 3.00 40—52 lučkoga siena 1.20 100 šušnja 0.60 160 -Po tom se predocaju vidi, da prievoz šušnja stoji žetiri puta više od prievoza žita, a dva puta više od prievoza siena. Prievoz pako siena stoji toliko, da je potežko vozit ga vrJo daleko, premda se sieno u najnovije doba sbijeno razašilja. Uz takove okolnosti ne može se svaki put povezani sušanj slati u veliku daljinu, gdje blago domuje, već ne ima druge? nego da se blago goni onamo, gdje je krma. A gonit se mogu toli daleko naravski samo poveća stada, te samo onda, kad ima za duže vrieme i dosta krme. Po mnogih je zemljak i na Krasu to svakdašnji običaj, da blago gone onamo, gdje je krma. A nije to samo paša, već i uplašteno sieno (poimence na Alpab.), za kojim stoka mora daleko od doma. I na krajiško-krvatskom Krasu, kako rekosmo, obikli su tako od vajkada, i onud mora stoka za brstom i pašom a cesto i za sienoin daleko od kuće. U tu dakle ruku ne će biti prigovora. Grdje ne bi mogli ni šušnjata granja prevoziti, ni stoke k dalekim plastovom dogoniti, ondje bi si mogli tim pomoći, da suko lišće sa granja na daleku plastištu ošmrcamo i bez granja kući dopremimo, što se osobito ondje može učiniti, gdje se govedom i konjem ima davati sušanj, gdje bi ga dakle po pravilu i onako morali ošmrcivati (te možda i s drugom krmom miešati.) NäSin krmljenja. Ponajprije nam je do toga, da u koliko se tiče pravoga načina krmljenja uvrstimo brst u pravi red medju druge krme. Izim pojedinosti, koje su o tom navedene u predjašnjik odsjecib možemo saobćiti ove obćenitosti: |
ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 79 <-- 79 --> PDF |
— 80 — Ne obiluju baš sve, ali veea množina vrsti brsta podraž- Ijivimi sastavinamij poimence treslovinom i grkimi vodici te dr., Takve vrsti ne valjaju, da se samo njimi brani stoka, koja im nije navikla, osobito onda kad je razvitkom i zdravljem nazadna. Obćenitim pravilom dakle imalo bi biti, da se brstom — bio zelen ili suh — ima samo dielomice krmi ti blago, osobito goveda i konji, dakle samo uzgredice uz drugu manje podražljivu krmu. Kakve su veo okolnosti, može se drugda primjesom vrlo grka brsta valjano ukloniti mlitavost probavaćih organa, te onda dakako brst nije opasan, već je dieteticno prijatan i ljekovit. Baš s toga morali bi dakle onud, gdje nije ušlo u običaj krmiti brstom, i kad vide, da 6e nastati oskudica druge krme, već unapried davati blagu pomalo brsta, da mogu kašnje svu zalihu brsta ne nahudivši blagu pohraniti, a k jednu zapriečiti hrdjave posljedice drugih vrsti krme, koje za oskudnih godina cesto ne dorastu i ne dozriju ili za žetve i kositbe zlo prodju te onda dakako zdravlju stoke ne prijaju. Iznimic e valjalo bi vrlo opreznu biti, kad se blagu moraju davati cetine od crnogorice. Jer kad se blago nabrsti cetina i osobito izboja crnogorice, u kojih ima poviše smolastih tvari, lasno mu se upale probavaći organi, a to je kadšto i povodom, da blago poskapa (od tako zvane šumske ili gorske bolesti.) Te su napremice na Krasu vrlo povoljne, jer je ondje stoka svake ruke od vajkada navikla, da velikim dielom žive 0 brstuj to mu je dakle pasminska osebina, da mu prija ta krma. Kako već cesto rekosmo, može se redovito i najizdašnije krmiti brstom ovca, a ponajpace koza. Ovca i koza potroše najbolje svaki brst, ne samo da obrste lišće, pupoljke i vršje mladice, već dielomice oglodju i koru granja. Za tim živu najviše o brstu osli i mule. Ali i govedom i konjem valja brst za nevolju i za uzgrednu krmu, osobito na Krasu, gdje je i ta velika, kao i mala stoka navikla živjeti o brstu. Najviše se možemo okoristiti brstom, usušiv te spremiv |
ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 43 <-- 43 --> PDF |
_ 44 — U šestoj i sedmoj tik skrižaljka vidi se velika razlika tvarne sastavbe medju zelenim i popadalim lišćem i kako se dojima lišća starost m\i ili doba razvitka i porasta. Vidi se, kako sve pomalo nestaje bjelanjskik tvari te sadržine lužine i svjetlovincj 5im je starije lišće (i cetine) i kako se umnožava kremenovina i vapno te kako nalik na to biva i u ograncih i u (mlađoj) kori. Za čudo mnogo vođe ima u najmladjem (posve doraslu) bukovu lišcu mjeseca svibnja, dok je još u jasno zeleno i prozirno, dok dakle još nije do normalne mjere ujeđrilo. U tom mahu razvitka ima je u njem za polovicu više nego li u kašnja razdobja. Naprotiv je u najmladjem (posve doraslu), u jasno zelenu i prozirnu lišen vrlo malo suhe (organicne) sućine, koja se samo do nekih doba mjeseca lipnja umnaža, te lišće postane u tavno zeleno i normalno. U svježem bukovu lišću ima mjeseca lipnja gotovo dvostruko toliko suhe sućine kolika mu je bila mjeseca svibnja, doćim je vode za polovicu manje. Od mjeseca lipnja pa sve do konca rastežna razdobja ostaje sastavak vođe i suhe sucine gotovo isti, a to nam svjedoci, da sve organicne tvari, štono za prave rastače dobe drveća u lišću postaju, prelaze u ogranke, u deblo i korien, te da njihovu ujedrivanju služe. U jesen), kad poeme jenjavati asimilacija i dok ne uzme padati lišće (i cetine), biva ovo lakše gotovo za četvrtinu ili za petinu, jerbo se pojedine, sastavine lišća povrate najvećim đielom u preostajuće organe drveća (Zöller). Osobito valja na um uzeti dosta veliku množinu pretiline (masti) u obamrlu bukovu lišću, koje se je na drvetu osušilo: u 100 funti takova lišća nema manje od 5 funti žute masti. I po D ulk ovu iztraživanju obistinilo se, da je mjeseca svibnja sadržina vode u svježem bukovu lišću, namah čim ovo đoraste, najveća; ta se je sadržina do konca mjeseca lipnja vrlo umanjila (za 13 post.), mienjala se je slabo što do konca listopada; a povećala se je opet mjeseca studenoga. Najmanje je suhe sućine bilo u tom lišću mjeseca svibnja; umnažala se je jako do kraja lipnja i napredovala sve do konca kolovoza, kadno je doprla do najvišega vrha, za tim bila je mjeseca rujna i listopada gotovo stalna, a mjeseca studena umanjivala se je opet u velike tja dok nije uzelo padati lišće. — Kremenovina umnožavala se je tja do kolovoza neprestance i jako; isto tako |
ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 44 <-- 44 --> PDF |
— 45 ™ umnožavahu se prva tri mjeseca vapno i goreika. Od kolovoza pocamši mienjaše se kremenovina pomalo, umnožavaše se opet pod kraj rastače dobe, a najviše kremenovine nalazilo se je u lišću popadalu mjeseca studenoga. To se isto pronašlo na vapnu; goreika smanjivala se je svejednako od konca mjeseca srpnja do studenoga. Sumporovine biva u lugu lišća polagano i pravilno sve to manje, Sm je lišće starije; svjetlovine nestane gotovo polovica od svibnja do konca lipnja, a onda se slabo što mienja tja do studenoga. Sađržina lužine bivala je od svibnja do srpnja sve to manja, za tim se ustalila, mjeseca listopada umnožala se, mjeseca studenoga opet smanjivala, a prije nego će lišće padati, dospjela do najmanjega manjka. Dulkove analize razlikuju se od Rissmiillerovik u toliko, što se po Rissmüllerovik analizak vapnovina i svjetlovina u lugu lišća svejednako i pravilno smanjuje pocam od lipnja pak do onda, dok ne uzme lišće padati, i što se je u obamrlu lišću našlo puno manje tih kiselina. Toj velikoj različitosti nije povodom samo različitost tla i različitost vremena, već valjda i slab rastež Dulk o va bukvića u hladu, A to možemo tim većma vjerovati, što je u obumrlu studenskom lišću drugoga Dulk o va bukvića, koji nije bio u hladu, puno manje bilo lužine i svjetlovine´, nego li u lišću onoga pravoga bukvića u hladu. Sađržina dušika^ u lišću ili množina proteinskih tvari umanjivala se u suhoj sućini od lipnja svejednako do mjeseca rujna kadno opet uze rasti, a za tim je u velike obrnu nestajati, dok mjeseca studenoga lišće nije popadalo. Uploške možemo po tih iztragah doumiti se, da ne uzev na um prvi mjesec (lipanj), kadno organicna sućina najvecma prirašćuje i kadno se prvobitna svjetlovina i lužina vrlo umanjuje, bukovo lišće sve teže biva do mjeseca srpnja ili kolovoza, kako već to stanovište i vri em e unapredjuju ili unazađuju; da se uz to umnožavaju: surovo vlakno (cellulosa), nedušičavi vadici, manjom mjerom proteinske tvari i sve lužne sastavine. Od toga doba biva lišće uploške laglje, jerbo se umanjivaju dušičave i proteinske tvari, topki ugljovodanl, svjetlovina i lužina tja dotle, dok ne odpane lišće, dočim se umnožava vapnovina i kremenovina- Za suha i topla vremena čini |
ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 86 <-- 86 --> PDF |
- 87 Poziv na pređplatu na đružtvem list slavonskoga gospodarskoga đroztva. Pređplata je tako nizka, da si svaki ma i najsiromašniji gospodar taj list nabaviti može, jer na cielu godinu stoji samo I for. 50 nov. a. vr. ,,Ci-ospodar´´ izlazi svakoga mjeseca jedanput najmanje na jednom cielom arku (16 strana) na velikoj osmini. Pređplatu prima ´ Uprava „Gospodara^^ u Osieku. Poziv na pređplatu na list „aBtJHIl*BESITSEB,« glasilo za državna imanja, obćine, carsko-kraljevska okružna procjeniteljna povjerenstva i njihove članove, carsko-kraljevske izvjestitelje i zemljomjernike. Predplatna ciena iznosi: na cielu godinu . . 6 for. a. vr. na pol godine .. . 3 for. a. vr. Urednictvo i administracija; u B©cu VIII., Piaristengasse Nr. 2, |
ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 73 <-- 73 --> PDF |
— 74 — množini drvljiva, te da od 100 k.´ đrvljiva dobivamo 2—6 centi brsta (granja i Jišca). U ovoj razprayi natuknusmo o tom ovdje i ondje štošta, sad napominjemo samo još, dapo našik planinskik krajevik srednjajasenovakresanica (kako Kod erle tvrdi) svake godine daje 8—12 funti šušnja. Puno je važnije po naš smjer, da se zna, koliko r al prave šume daje lišća. Ni o tom nije došle nitko neposredice i ljudski iztraživao. U svu sreću iztraživalo se bar djelomice o tako zvanoj šumskoj stelji. Ta šumska stelja nije ništa drugo, već svekoliko lišće, koje je minule godine na dryecu bilo, s toga možemo uztvrditi, koliko ta suha stelja koje šume poteže, toliko bi potezalo i lišće za krmu, kad bi ga bili posabrali u toj istoj šumi. Možemo to kazati tim lakše, ako dotične brojeve izpravimo prema tomu, koliko je prije ošmrcano lišće teže od onoga, koje je samo popadale. Po iztrazi, koju je kr. bavarska vlada naredila, i po izvidbi Kručevoj u Tkarandu, Jägerovoj u Odenwaldu i Teodora Hartig a u Brunšvigu daje svake godine suka lišća:´ 30^—60-godišnji bukvici . 42 60—90-godišnji bukvici 4072 jelici kojim još ne ima 30 godina ... . 53 30—60-godišnji jelici 40 25—50-godišnji omorici 36 Po iztrazi Rissmiillerovoj, ZöllexovojiDulkovoi važe suka sućina bukova lišća početkom kolovoza prema onomu, koje jeseni sdmo popada, 1*25 puta vise. Možemo dakle po tom omjeru reći, da bi ral 30—60-godišnjega bukvika dala 5272 cente suha lišća, kad bi se to lišće još zeleno pod kraj mjeseca srpnja posakupilo. Toga se podatka dokopalo u različitih okolioah Njemačke više učenjaka, te yrlo obsežnimi iztragami, s toga možemo taj podatak posvema stalnim smatrati, te iz njega bez opasnosti izvoditi ostale posljedice. Kolika je množina lišća na jednoj rali raznovjeka i različito gojena bukvika, iztraživao je neposredice šumarski savjetnik i profesor dr. Harti g u Brunšvigu, te objelodanio svojim djelom: ,,Podpuno prirodoslovje. šumskoga kulturnoga bilja Njemaöke´´; iztra^živao je lišće najboljih priedjela u naj |
ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 74 <-- 74 --> PDF |
„ 7B — ljepših bukvicib na brunšvižkoj Ijnšturnoj vapnenini, kolikoća može se dakle po svoj prilici najvećom smatrati, što je ima bar u Njemačkoj. Smanjimo dakle Hartigove brojeve po najkašnje navedenom podatku najstalnije i najobćenitije valjanosti, tim će se pokazati sliedeći predocaj: Godišnji urod lišća u spomenutih bukvicih. Na zraku usušena množina ljeti sakupljena lišea. Na rali velegorice Na rali sitnogorice centi lišća eenti lišća Koliko je godina na zraku Koliko je godina na zraku staro bukovlje svježa usušena staro bukovlje svježa usušena 5 37 17 5 13 33 10, 60 28 10 162 74 15 72 33 20 240 110 20 86 40 30 267 122 30—60 113 52 40 144 67 60—90 108 50 N^ pronalaske u sitnogoriel ne možemo se toliko osloniti, jerbo su lišće samo pojedinih stabala vagali, a po tom uzevši u raeun stanoviti broj st-abala obračunavali urod ciele rali, Utezni omjer svježega bukova lišća o lišće na zraku osušeno izilazi po pronalazku Hartigov u najvećinom i najmanjinom ovakov: od jedne cente svježega lišća dobiva se najmanje 38, a najviše 51, dakle sredikom 100:46 funti šusnja. Po čitavoj povorci pronalazaka različitih lučbara može se vjerovatij da od cente svježa lišća dobivamo uploške i velikim promjerom 45 funti šušnja. Ob urodu lišća na drugih vrstih gore znamo samo za pronalazke pojedinih kušnja Teodora Hartiga , poimence našao je: T^T- ,. centi na Kraku Na rah šume usušena lišća 16-godišnjega ljepljiva j o š j a . 15 24-„ „ _„ 56 stare grabove velegorice 33 - 5-godišnje grabove sitnogorice ..... 49 |
ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 75 <-- 75 --> PDF |
— 76 — centi na zraku Na rali šume usušena lišća 10-godišnje grabov e sitnogorice ... . 55 20-„ „ „ .... 98 grabovih kresanica , 79 Teodor Harti g našao je za tim, da u dubovoj velegorici na 1 kubičnoj stopi šiblja ima 20 funti, na jednoj kubičnoj stopi granja i šiblja (tanjega od 6´´) 8 funti, na svakoj kubiönoj stopi stabla 0.6 funti te na svakoj kubičnoj stopi nadzemaljske drvene mase 0*55 funti zelena lišća. Pabs t je sobćio, da su krešuć svake treće godine topolov nasad po njegovu vlastitom opažanju svaki put prosjekom na austrijskoj rali dobili 29 centi šušnja i 64 centi granja, a izim toga da je onud bilo i ponešto paše. Ob urodu 1 a s t a r a navodi Francez H e u z e u svojih „Plantes fourageres", da u njegovu zavičaju svaka ral vino grada daje 774--IOV2 zelena lastara, od koga dobivaju 4^/4 do 6V3 centi šušnja. Upotriebiv spomenute podatke, pak eto sliedeceg predo eaja, koji doduše niti je pretocan niti predmeta svoga izcrpljuje, ali će za našu porabu valjda valjati. Centi šušnja rali: velegoriee; velegoriee,: veigoriee: sa mladikoviae sa pruća i starog sa srednjega drveća drveća sitnogorice sitnogorice: sa starijega U cistom porastu sa mladikovine drveća sliedećib vrsti gore: bukovja 15—30 20—45 30-7 0 lipja, grabja, liešca.,.. 13—26 18-38 26—60 javorja, jošja 11—22 16—32 22-5 0 rašća, briešća, jagnjedja 9—18 13-26 18-^40 jasenja 8—15 10-20 14-30 Jašja, brežja , 7 — 12 8-15 10—20 u običnih sumah, gdje ima pomalo i druge gore : u bukvicih 12—25 20-40 30-60 u rasticih 10—20 15™30 22—45 |
ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 70 <-- 70 --> PDF |
— 71 — Svežanj ivova šušnja potezao 4 funte, a u njih bilo 247 funte, dakle 62 postotka krme, koje se je vriednoća podudarala s istom kolikoćom lučkoga siena srednje ruke. Centa sienske vriednoce toga brsta stajala je u šumi 35, a na majur dovezena 45 novčića. Svega skupa nakresali i spravili 137.000 naramaka «ušnja, koji potezabu 7445 centi, u kojik bijaku 3.272 cente krme, te 2.800 centi sienske vrednoce. Ovce su vrlo rado brstile taj sušanj, prijao im je bolje, nego li ikoja druga krma te oskudne godine. Volile su dapače tomu šušnju, nego li sjecki pomiešanoj s uljenaoi, nego li jaglomj nego li repi. Mje se opazilo, da koje blažče propušta krv.^ U do l njoj Austrij i skupljaju siromašni gorštaci brst, te zelenim i sukim prehranjuju svoje blago. Najvole lastaru i ivovu brstu, kojim ne samo malu stoku već i krave krme. Za čudo je, što i ovud imelom hrane blago, osobito kad nastane zimska oskudica krme. Brst se za zimu kreše mjeseca kolovoza. Iz Erdelj a javlja broški k. šumar Rudolf Spr lb a u er, da onud redovito samo ovcam daju ponešto dubova i Ijutikova, za tim jasenova brsta, samo kad je velika oskudica krme, onda i goveda hrane brstom. Erdeljski Kumunji, gorštaci, poglavito ovčari imadu liepu pašu ljeti po planinah, jeseni i zimi po strništih i prielozih ravnice. Pastiri gone svoja krda ovaca daleko preko međja u Vlašku, a gonili su ih prije više godina tja u Tursku (ali se to već ne dopušta). U kasno proljeće posije stroge zime moraju dakako i brst upotriebiti, kad im napokon nestane siena. Oskudica se krme riedko kad javljaj g. 1862. bila je tolika, da su mnoge maroške obćine uzele hraniti domaće blago, iste muzare i tegleću stoku hrastovim šušnjem, samo da prezimi zimu, U Erdelju spravljaju sušanj na živo drveće, to jest na takova stabla, kojim dolnje grane niesu previsoko od zemlje. Takvo se drvo osgor oklaštri, a onda mu se na visini ponasklada sušanj, gdje ga pustopašice lamajuće blago ne može razbukati. ´ Ü XIV. svezku austrijskoga oetvrtgodišnjaka za šumarstvo od g. 1864. na strani 224—230. |
ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 71 <-- 71 --> PDF |
— 72 — Dudovo lišće. Da ova razprava podptina bude, možda će probitačno biti, da pridodamo ob uzgoju i dobavljanju brane svilaca, to jest dudova lišća, što je najpoglavitije. Najobćenitiji, poglavito u Lombardiji u obižaj ušao naßin postupanja s dudići jest taj, da im se svake četvrte godine mjeseca svibnja, kad se već oljustri lišće, odsieku svi ogranci ostavivši štrklje samo glavnih ogranaka. Prve godine iza toga odruba ogranaka ne ošmrcava se lišće sa novih izboja; ali druge godine to već bivaj a četvrte su godine ogranci već 3" debeli, a dud izila^i toli zdrav i kitnjast, kanda ga niesu nikad okresalL Lišće se takovih dudova lakše ošmrciva; jer su im novi ogranci gušći, a posao je po rabotaša manje opasan. Na JFurlanskom, po trevižkoj okolici i drugud odsiecaju ogranke svake godine, ostayljajuc im samo kratko štrklje, da mogu izbiti jedan dva lista, za tim ih povezu i odvezu kuci. Ovdje poodkidaju sa debljih grana duge, listnate izboje, te daju sav taj tanahan brst namah bubam. Taj je ^nacin s toga koristan, što se prištedjuje mnogo radine snage; ali se dobiva manje lišća, a drveće prije pogine. Bergamašcani postupaju s dudoyi kao i s voćem, okresivaju samo suvarke i nutrašnje suvišne grane, pokraćuju duge izboje glavnih ogranaka, a lišće samo ošmrcavaju. Tim se načinom dobiva najviše lišća, dudovi izilaze najljepši i nabavljanju lišća treba najviše radine snage. Računaju, da jedan rabotaš može sa duda gojena na lombardesku našmrcati 160, a sa duda gojena na bergamašcansku samo 130 funti lišća. Po Bürger ovih iztragah dobivamo lišća: )a dudova, koji su prote koji su gojeni aaoinom sjekom debeli, bergamskim, lombardežkim,; furlaiiskim funti lišća 5" 28—27 27 19 6—7" 41 22—41 22—26 8—9" 48 32 24—30 10—11" — 41 41 12—13" , — 44-61 —, 14—15" 102 54__68 — 24" 204—244 _™ ^ |
ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 82 <-- 82 --> PDF |
~ 83 — jednako pomiešana, jednako pokvašena i ugažena^ namab stanu bujati vlaknjaße (Hypbomycetes); krma uzme pljesnivi ti i tuli nuti te onda ne valja. Ukiseljivanje vrieđi ondje, gdje se koja krma nemože toliko osušiti, da se takova može pohraniti i žuvati, primjerice repno i kupusno perje. U taj smjer izkopaju se u nepopustljivu tlu, gdje nema podzemne vode, 6 — 8´ široke, a 5—6´ doboke, te koliko treba duge jame. Gdje se temelji^ a ne vremeni, ondje su takove jame zidane, a zid cementom uliepljen. Da se krma može jednako sleći, moraju stiene bili osovite. Krme se meće stopu đobeo tavan jedan svrb. drugoga, te se tako tavan po tavan ugaža, svaka se šupljina mora popuniti, s toga i ne valja stiene oblagati slamom, jerbo se pokraj nje namab uhvati pliesan. Na vrhu se ugazi masa koju stopu povrh zemlje uzklisito, poput krova, a onda se naspe na nju 3´ zemlje. Niti treba, niti je probitačno tu krmu osolievati. Za malo slegne se sve po malo sva masa do polovice predjašnjega objama. Po tom na pokrovu nastale pukotine moraju se popaniti. Poslije 6—8 tjedana gotova je krma, a drži se i duljenego li godinu dana. — Po tom je pako vrlo ugodna blagu, što zaudara po kupusnoj kiselini. Pogledajmo sad, na što bismo se po nabrojenih obćenitih pravilih imali obzirati, braneći blago brstom i koji bi načini sgotavljanja krme valjali i za brst. " Kada poslije ljetne paše i krmljenja zelenim brstom dodje doba, da se stoka uzme hraniti šušnjemili naopako, treba to udesiti polagacko, isto tako, kad se poslije trave ili siena ima davati brst ili sušanj, ili iza jednoga brsta ili šušnja drugi. Ošmrcano ili sbijeno lišće daje se kao i ostala takva krma. Samo sa vezanim šušnjem ima se osobitim načinom postupati. Ima li se blago hraniti neposredice šušnjem, razvežu se svežnjevi u jaslah. Čim stoka obrsti granje na jednom kraju, ima ga ovčar (ili kozar) prevrnuti, đa ga stoka može obrstiti i na drugom kraju. Granje, što ga je blago posvema obrstilo, poveže se opet, iznese iz staje, te ostavi za ogriev- Na mnogih mjestih ušlo je u običaj, đa te svežnjeve šušnja ne razvezane vješaju pred stoku. |
ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 83 <-- 83 --> PDF |
— 84 — Probitačno je vazda, ako suM brst nije bio ukiseljen ili soljen, da se prije, nego li ga dadeš blagu, malo ili tučenom solju pospe ili (što je bolje), da se slanom vođom poškropi. Tim osoljivanjem sušanj blagu većma omili, lakše se probavlja i biva branovitiji. Tako bi trebalo postupati ondje, gdje ne bi nuždno bilo, ili gdje gospodarstvo ne bi dopiTŠtalo prigotoviti sušanj osobitim načinom. Da li i koliko je to gotovljenje opravdano i dokle se ima dotjerivati, to je donekle gospodarsko , to jest pitanje zašiljeno onamo, da li korist naplaćuje troškove,, kojib treba, da platimo nadnicu. Uploške se samo može samo kazati, da se tuj po pravilu potrošak radine snage slabo u račun uzima; jerbo se stoka samo zimi šušnjem hrani, tada (osobito gorštaci) ne imaju gotovo nikakova poljskoga rađa, obiluju dakle radinom snagom, koju možda izim toga nemogu uložiti ni u kakav drugi posao. Pošto je lišće najviše vrsti drveća omjerice maleno, to po pravilu ne treba izsjeckivanja ni onda, kad nam se hoće miešati lišće s drugom kojom krmom; više će puti nuždno biti, da se ta druga krma, a malo kada, da se lišće izsjecka. Močenje (kvašenje) šušnja u hladnoj vodi, i poparivanje ~ te krme vrelom vođom preporučuje se, biva dapače formalnom zapovieđju zdravoga razuma, kad ga je davati muzaram ili to- vaćemu blagu, ili pako svemu drugomu blagu za nestašice druge krme (ne bi li se iz šušnja izvadila najveća korist, koja se samo izvadit može). — Obična oskudica vode na Krasu ne može tomu biti zaprekom, jerbo ta oskudica postoji ljeti, a ne zimi, kad se šušnjem ima krmiti blago. Uzgredice spominjem, da je naš po domaće poljodjelstvo vrlo zaslužni velevlastelin, knez Ivan Adolfo Schwarzenberg s uspjehom dao gotoviti sušanj ovako: Pet centi jasenova lišća nakladaše tavan na tavan u sud (lagav, vozu), a posoliše svaki tavan kamenitom solja. Poslije pet mjeseci otvoriše sud, te nađjoše lišće dobro održano. Polovicu toga lišća dadoše kravam pomiešanu s ražeaom slamom, a drugu polovicu ne pomiešanu ni s čim. Ovako i onako pojedoše krave lakomo to lišće. |
ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 84 <-- 84 --> PDF |
^ 85 ^-^ Knjižtvo 0 brstu. Wesel y Josip. „Šuma je spasitelj za oskudice krme´´. Sastavak u austrijskom mjesečniku za šumarstvo. Siecanjski svezak. 1864. Heus e Grustav. „Les plantes fourageres". 3. izdanje. U Parizu 1861. Pabs t pl. H. W. „Gospodarsko domaće stočarstvo". 4 izdanje. XI Darmstadtu. 1856. Settegas t dr. H. „Nauka o gospodar, krmljenju." U Bretislavi 1861. Gohren pl. dr. TL „Prirodni zakon krmljenja". U Lipskom. 1872. W. barun Berg. „Izkustvo o brstu´´. Sastavak u 2, svezku austrijskoga mjesečnika za šumarstvo. Od g. 1864. K 0 d e r 1 e Ivan. „Jasen". Sastavak u izvještajib šumarskoga družtva za sjevernu Tirolsku od god. 1862. u Insbruku. Wentz . „Poraba lišća namjesto krme" u gospodarskih priobćajiK višoga gospodarskoga učevnoga zavoda u Poppelsdorfu od dra. Hartsteina. II Brlinu. 1859. 2. svezak. Stah l J. Fr. „Grospod. šumski magazin" VII. svezak. II Stuttgartu. 1866. Kasthofe r Karlo u „opažajih na putu preko Briiniga i Splügena." U Brnu. 1825. str. 43. Pohl . „Arkiv za njemačko gospodarstvo". XI Lipskom i Berlinu. 1820. kolovožki svezak str. 157. Važne analize i čitava povorka dragocjenih razjašnjaja o mnogih cinjenicah, štono se pokazaše brstom, mogu se naći u knjigah; Ebermaye r Ernst. „Kako se šuma fizikalno dojimlje zraka i tla´^. U Aschaffenburgu. 1873. Ebermaye r Ernst. „Nauka o šumskoj stelji." II Berlinu 1876. Dietrich Th. i König J.\,Sastava i probavnost krme". U BerKnu. 1874. Sbirka u naslovu navedenih analiza. Wolf E. „Lužne analize gospodarskih proizvoda´^. U Berlinu 1871. Sbirka u naslovu navedenih analiza. |
ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 72 <-- 72 --> PDF |
— 73^ Kako vee rekosmo, ošmrcivanje obavlja se mjeseca svibnja. Južno-tirolsko gospodarsko družtvo sudi, da se na jednoj ral i dudika može za branjenje svilaca našmrcati 120 centi zelena lišća (a ti bi dali 54 centi šušnja.) Koliko brsta daju šume. Količina je lišća različita po vrsti drveća, po stanovištu mu, podriebju i drugih okolnostih. Ebermaye r pronašao je točnim, u „nauci o šumskoj stelji" navedenim iztraživanjem : 1. Drveće, koje podnosi blad, (omorika, jelaj bukva i dr.) imade više iišća^ nego li ono^ kojemu treba svjetla (hrast, bor jasika, ariš, breza). 2. Više ima lišća, gdje je stanovište većma rudovito i svježije, nego li gdje nema rudne zemlje i gdje je suše. 3. Gdje je gora pregusta i po osojih ima manje lišća, 4. Toplo i vlažno ljeto nadobno je lišću. 5- Budući prosječna veličina lišća biva tim manja, čim je stanovište više iznad morske razine (na tisuć komada bukova lišća u Bavarskoj u Aschaffenburgu, dakle 120 m. nad morskom razinom, pronašlo se prosjekom 34 četvorna metra, a na najgorjem rastištu, koje 1350 m. nad morskom razinom, 0"9 četvornoga metra površine) s toga sliedi: što se je i neposrednimi pokušaji dokazalo, da i visina nad morskom razinom vrlo mnogo odlučuje. 6. Po dobi godine pronadjoše različitom, množinu suhe sućine u bukovu lišću (Eissmüller, Zöller i Dulk) uzevši, da je ta sućina mjeseca srpnja = 1, te po tom vele, da u lišću ima suhe sućine mjeseca svibnja 0-51 rujna 0.93 lipnja 0-86 listopada 0´92 srpnja 1-— studenoga 0*82 kolovoza 1´05 7. Iz panjeva pomladjujuća se šuma daje dvostruko toliko lišća, koliko ga daje šuma iz sjemena nikla. U jedne i druge ima, dok je mlada, najmanje lišća, a kad je gori najveći prirast đrvljiva, onda je i trostruka množina Ušća, čim pako stane jenjaviti prirast đrvljiva, opaža se i lišća sve to manje. Koliko se pojedinih stabala može dobiti lišća, ne ima točna mjerila. Samo znamoj da je množina lišća u ravnu omjeru prema |
ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 65 <-- 65 --> PDF |
— 66 — Na mnogih mjestih poimence roveretskog, alskoga, laviškoga, vecanskoga i cembarskoga kotara oljuštruje sirotinja lišće sa obćinske sitnogorire, koja je isto dorasla sjecnji, suši ga u hladu i nosi ga namah kuci. I pastiri sabiru ljeti dapače i bukov brst, te ga onako zelena daju blagu, cim ga s paše u staje đoždenu. To poimence biva u lavižkom, cembarskom, perginskom i roveretskom kotaru, gdje u samoj šumi ili na planinskih livadah imadu svoje ljetne staje. I 0 proljeću u velike vriedi zelen brst u ono doba, kad u jednu ruku ponestane suhe krme, a u ´drugu ruku po pašnicih još nema ti´ave. Osobito se onda siece i blagu daje bukov i jasikov brst. Zeleno lišće crnoga jasena ne davaju stoci prije mjeseca rujna, jerbo vele, da se s njega govedom upaljuje mjehur i da krave daju manje mlieka. Orahovo i kestenovo lišće ne upotrebljavaju za krmu, već samo za stelju, premda stoka rado brsti kestenovo lišće tja do neko doba kolovoza. Po okolicah, gdje ima sitnogorice, prezimljuje ucjelice treći dio stoke o šušnju. Sirotinja i ne hrani svojih koza i ovaca drugim eim, već samo šušnjem, Šušnjate grane meću se jednostavno kozam i ovcam u jasle? kojim su prednjim dielom ljestve, a one onda same pobrste suho lišće i pupoljke. Daje li se sušanj muzaram ili teglećemu blagu, to ga prije, dakako ošmrcana, pomješivaju s kuruzovom ili heldovom ili drugom kojom žitnom sjeckom, ili s ostanci bubje hrane, za tim poškropljivaju smjesu vodom i posipavaju kadšto posij ami. Obršteno granje upotriebljavaju za gorivo. Hranaća vriednoća šušnja podudara se velikim prosjekom s trećinom vrednoće sladkoga siena. Jedan rabotaš može po ovih krajevih, kad su napremice sredne ruke, nabrati podrugu centu zelena dudova lišća (za hranjenje buba). — Jerbo je ošmrcivanje lišća sa sitnogorice vrlo lak posao, to se može dnevice nakupiti šumskoga brsta 180—200 funti važući ga zelena. Budući se ovud prosjekom plaća 80 novčića nadnice, to će centa zelena brsta stajati 50, acen ta sušnja 100 do 180 novčića. |
ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 66 <-- 66 --> PDF |
~- 67 ^ Za cielo ne zna ovdješnji seljak, kad pravo treba nabavljati brst; jer docim ga od sredine kolovoza do sredine rujna sakupljaj kvaruje dobar dio hranaće snage. Seljak sudi, kad bi prije kreso brst, da bi postradale i možda osušilo se drveće. Kad bi to istinom bilo, onda bi se morali svi panjevi osušiti, gdje gorokradice ljeti goru sieku prije ivanjskog izbijanjamorale bi sve mladice usahnuti, s kojih se u isto doba ošmrca brst. Ali ni jedno ni drugo nije istina, već iz panjeva i okresanih mladica izbijaju namah novi izboji te odrvene dobrano, prije nego li zima nastane. Inaße znade ovdješnji seljak, da od zelena brsta, što se mjeseca lipnja i srpnja daje muzaram, nabrizguje najviše mlieka. Na mnogih su mjestih u talijanskoj Tirolskoj primjerice u Pineu, za tim u ferzinskoj dolini naumili zasaditi po pasnicih javorje i briešće, ne bi li se unapriedilo hranjenje blaga brstom. C. kralj, šumarski povjerenik Franzelini piše: U tionskom kotaru redovito samo sirotinja spravlja sušanj, da prehrani malu stoku preko zime. Sude, da je brst prostoga i crnoga jasena najbolji, da ljeskov, svibov, brekov, bukov i brst divlje kruške slabo valja, ostali pako brst da je srednje ruke. Krešu brst sa 5—6-godišnje sitnogorice pocamši od mjeseca kolovoza, te kreševinu povezuju u svežnjiće i osušivaju; ili ga pak snimaju sa jasenovih, hrastovih, javorovih, brestovih, topolovih i lipovih glavatih kresanica, koje su po mekotah i livadah zasadili. Na jednoj rali &~6-godišnje sitnogorice dobiva se 10—12 centi šusnja. Seljak cieni centu šusnja po 50 novčića, te sudi, da u njoj ima hranaće snage totiko, koliko u trećini jedne cente siena. Koze i ovce prezimljuju zimu samo o šuinju; drugoj se stoci daje sušanj samo pomiešan sa sienom i s drugom krmom. Dudovo se lišće svuda kupi i smatra vrlo dobrom krmom- C. kr. šumarski pristav Figala izvještuje: U boržansko m kotar u kupi se i upotrebljuje jasenovo, javorovo, jasikovo, hrastovo, ljeskovo, brezovo i bukovo lišće i kako je ovdje poredano, onako mu ciene vrednoću premda o hranaćoj mu snagi različito sude. Što se sakupi brsta, većom je množinom hrastov i bukov, a vele, da je hrastov liranovitiji. |
ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 85 <-- 85 --> PDF |
— 86 Z a g I a V n a. Što u ovoj razpravi o brstu rekosmo, temelji se, kako svatko lasno opaža, samo dielomice na cinjenicab po Krasu, ono drugo povadismo iz izkušaja i strogo znanstvenik iztraživanja obavljenih drugdje, osobito u Njemačkoj u koliko se tiče brstik a i fiziologicnih podataka. Ma koliko izdašni bili nanizani podatci o valjanosti i porabi brsta, te o tom, kako se s njim postupa, a u to ime trebalo je daleka putovanja i mußnoga iztraživanja; pa ma koliko u naših predočajih našlo se povoda tomu, da se uvede krmljenje brstom i uzgajanje brstika: to mi se ipak čini vrlo nuždno, da se upriliče znanstvena iztraživanja ob upotriebljenom brstu i da se spoje s pokusi krmljenja, jerbo izkusnici ne predočavaju podpunoma omjeru u najvažnijih tockah, cešce dapače i ne slažu se; a napokon ne temelji se sve dosadašnje praktično krmljenje na promišljenu postupku, već samo na posve prostoj navici. Predmet mi se eini prevažan, te vriedi, da se upriliče umna iztraživanja. U kraških zemljak, posebice na hrvatskom primorskom Krasu mora se brst, kao svaki drugi dio gospodarstva dostati. svoga posebnoga lika. Premda sam dakle gledao, da predloge udesim posvema prema okolnostim hrvatskoga Krasa, to ipak molim, da se ono, što sam predložio, prije na malom pokuša, a to ne samo s toga, da se šumarsko osoblje, a isto tako i Krašani, kojim se u prilog to sve radi, priviknu tim novotarijam, već i s toga, da s,e uvješte svomu poslu, te da potanko pronadju mjestna pravila i opreze, te da se osvjedoče, bez kojih ne može biti uspjeha. Najprije bi se imali pobrinuti, da potanko izpitaju, kada bi najbolje bilo sjeĆi brstike, o cem bi mali pokusi dostajali- Ne manje bi se imali postarati, da izpitaju, - kako je najbolje nabavljati i spravljati brst, i kako se njim najprobitačnije hrani stoka. |
ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 67 <-- 67 --> PDF |
— 68 — Što seljaci imadu posebnickili šuma, sbog brsta je samo B_7godišnja sitnogorica iz panja, te se po običaju siece mjeseca kolovoza. S toga, sto u obćinskib šuma nabavljaju brst, ne mie-^ njaju ondje sjeći obbodje. Ne ošmrcivaju lišća, već samo listnate iaboje krešu i u svežnjeve vežu. Vele, da nabava svake cente zelenoga brsta stoji 25 nov. — Centa pomiešana lirastova i bukova šušnja stoji u selu 1 stotinjak. — Seljaci misle, da branaća snaga jedne cente šušnja vriedi toliko, koliko 75 funti srednjega ili 50 funti najboljega sladkoga siena. Kozam i ovcam nabacaju svežnje suba šušnja bez ikakva primješaja poslije druge krme u jasle. Govedom i ovcam pomieša se subo lišće s kuruznom sjeckom, komom i s ostanci bubje brane. Volovom, kojim je težko raditi, daju na sušanj kuruznib ili bajđinskib posija.. C. kr. šumarski pristav Micheluzzi javlja: U roveredsko m kotaru upotrebljuje se gotovo jedini hrastov i jasenov brst. Jasenov im je dapače miliji. Sitnogorica, kojoj je red, siece se od polovice kolovoza pa do jeseni, granje veže se u svežnjiće i suši. Kojoj sumi nije red, da se siece, ondje se lišće ošmrciva od polovice srpnja do polovice kolovoza. Nabava cente zelena brsta stoji 60, a šušnja 90 novčića, centa pako šušnja vriedi za branu toliko, kolika trećina cente sladkoga siena. Dvie trećine šušnja, što ga u tom kotaru svake godine spravljaju, daju se kozam i ovcam, koje ga suba pobrste. Treća trećina mieša se s drugom krmom, osolieva se, poparuje se i daje govedom. C. kr. šumarski pristav Wallnöfer piše: U primierskom kotaru kreše se brst sa prostoga jasena, duda, lipe, javora, jasike, jagnjeda, bnkve i lieske. Kako je tuj koje drvo poredano, takov je i brst jednoga prema drugomu. Vele, da je branaća snaga u šušnja za polovicu manja, nego li u sladkoga siena, Miešajuć krmu^ uzimaju se SVs funte šušnja po 2 funte siena; aK se miešanom krmom dobiva od mlieka za četvrtinu manje siriva, Brst se nabavlja isto tako ošmrcivanjem lišća, mjeseca svibnja i lipnja, kao i kresanjem te vezanjem grančica, koje se |
ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 68 <-- 68 --> PDF |
™ 69 — onda suše. Tim se sušnjem hrane rimi ovce i ko^e. Stotina svežnjića šušnja potežu 4 cente, a stoje 2 stotinjaka. Jedna centa šušnja stoji dakle 50 novčića, a jedna centa sladkoga siena, kakov je već nakos 1—iVg st. Govedom se daje ošmrcano lišće, pomiešano s drugom krmom. U ostalom hrane ovud stoku sušnjem u velike samo onda, kad je mali nakos siena. C. kr. šumarski pristav Steklo izvještuje: U steničkom kotaru nabavljaju brst sa hrastovih, jasenovih, javorovih, brestovih, topolovih i lipovih glavatih kresanica, a za tim i sa sitnogorice. Jasenove, hrastove i javorove kresanice krešu se svaku četvrtu, a sitnogorica siece s6 svaku šestu godinu, Kresanice se krešu mjeseca kolovoza. Najboljim smatraju brst crnoga i prostoga javora. Najviše im vriedi dudovo lišće, koje je ravno najboljoj travi i djetelini. Ovuda se lišće sa voćaka ne sakuplja, premda su se đrugud po Tirolskoj osvjedočilij da vrlo prija ovcam pomiešano sa drugom krmom. Centa ^selena brsta stoji zajedno sa privozom do dvorišta 20—30 novčića. Na rali šume nasieku dva kubična hvata, t. j . kakvih 16.000 svežnjića brsta. Svežnjiće šušnja bacaju zimi dnevice uz nešto malo druge krme kozam i ovcam u jasle sve po dva na svaku glavu, te treba svakoj glavi, koliko je već zima duga, 160—180 svežnjića. Zelen bukov brst daju blagu samo mjeseca svibnja, kad nastane nestašice druge krme. U slovačkom dielu Ugarske pomažu si ne samo siromasi i seljaci već i velike gospoštine, kad nema druge krme, suhim brstom, da preko zime prehrane svoju stoku, gospoštine poimence da prehrane ovce. I tuj se brst kreše sa kresanica ili nabavlja u ljudski uredjenih brsticih, i veže se u svežnjiće, a sve to biva mjeseca srpnja tja do kolovoza, samo se svežnjići prije; nego li ih uplaste, vješaju po stienah i zidovih subota, da se osuše. Tuj se tako spravlja i daje govedom ivov, jasenov, lipov, jagnjedov, jasikov, jablanov, hrastov, brestov, javorov, grabov i bukov sušanj. Ovcam se daje izim toga vrbov, ljeskov, johov´ |
ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 69 <-- 69 --> PDF |
i brezov sušanj. Ovaj se posljednji nabavlja, kad je lišće vi4o mlado, ili kad ga je prvi mraz opurio. Koliko je brst 2a nestašice krme i druguda po Ugarskoj vriedio, evo dva sjajna primjera: G-odine 1863., kad je nastala oskudica krme, dao je napednjak ugarskoga gospodarstva James Egan na imanju Erđodu u satmarskoj žrpaniji nasušiti čitav milijun svežnjeva šusnja i tim je one zime prehranio 17.000 ovaca. ^ Grodine 1863,, kad je bila najstrašnija suša novijega doba, imao je zakupnik kneževskoga Esterhazova imanja Ipoly-Paszto u hontskoj županiji barun Vilim Ber g 10.000 ovaca i silu božju teglece stoke, a malicu obične krme. Već onoga ljeta, pošto je na pašnicih od silne žege sva trava izgorjela, pomagao si je barun Berg poput druge vlastele, u koje ima brdjanskoga posjeda, a na njem i šume, te je ugnao svoju stoku u brst i tako ju je spasio, doSm su silne ovce i drugo blago od gladi poskapale na imanjih, kojih vlastnici ne imadjahu šume. Za zimu dade barun Ber g na 511 ralih sa 8—IBgodišnje sitnogorice i po hrastovoj mladikovmi okresati brst. Svakomu ogranku ostavili 4—5´ dužine, ono drugo odsjekli, granje pove 2;ali vrbovinom Ü naramke, debele poput noge, lišću dali, da se ponešto osuši, a već sutradan odvezli brst na majure, te ga ondje izvan subota na slamnatoj stelji uplastili u stogove naj više 3*^ visoke, kojim je bilo 2^ promjera. Naramak takova šušnja potezao 5,87 funti, a u toj teži bilo 2-34 funta, dakle 40 postotaka hranaćih tvari. — Na rali "šume usjeku sredikom 204 naramka, potežuća 12 centi, koji davahu 4*8 cente krme, dakle 4 cente sienske vriednoće. Centa sienske vriednoće stajala je u šumi 44 novčića, a dovezena na plastište 53 nov. Siekuć brst jako su štedili šumu; u glavne ogranke sva koga pojedinoga stabla niesu ni dirali, a u ploh toli malo granja odsiecalij da bi bili mogli još jednom toliko brsta nakresati. Izim hrastova brsta nasjekli u mladih bukvicih 33.000 svežnjeva ivovine, a ta izkrcba dobro došla mladim bukvikom. ´ Ü 130. broju peštanskoga Lloycla od 10. lipnja 1863. |
ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 80 <-- 80 --> PDF |
-81 -; ga dosta, da možemo prehraniti preko zime ovce te najpace koze, ako uztreba posvema, drugu stoku pako dobrim dielom Krmeci blago bratom, najprije je držati se obćenitib pra vila krmljenja. U prvom redu valja gledati, da se svejednako daje ist a mjera i ista vrst brane. Grdje je nuždna promjena, ima se to polagano udesiti^ osobito mienjajuć krmu skotnim ili dojecim materam. Ukupna dnevna hrana neka bude, što može više različita koja je hrana blagu manje omiljela, treba ju davati prije, a onda onu, koja je većma omiljela. Tegleće blago i zapatak treba dobro hraniti, ali ga ne treba pitati. Krepka hrana treba teladi, janjadi, jaradi i ždre badi — osobito prve godine. Najbolje treba hraniti onu stoku, od koje zahtievamo, da nam daje što vise mlieka ili da nam što više radi, ili pako da nam upitana izmetne što više dobitka. Groto vlj enj em hoće se, ili da krma ide bolje u slast, ili da se lakše probavlja, ili napokon da je veci dio uzvalja za hranu. * Kad se gotovi krma, valja se ugibati tomu, da ne namecimo i ne razmazimo odviše stoke poimence konja, ovaca i zapatka. Sjeckajući surovu krmu idemo za tim, da možemo lakše pomiešati krmu krupnije stabljike s drugom krmom, da nam je ništa ne ode u kvar, a da ju blago lakše grize. Konje m se daje najradje ne izsjeckano sieno, a slama se izsjecka na Ve ^^ % " (p^ j ^ ^^^"^ ^ zovemo sjećkom). Kad bi se slama još većma usitnila, onda je blago ne bi moglo sgrizti ni o sliniti. I govedo m se daje izsjeckano sieno, samo koje je hr* djavo, ono izsjeckaju kadšto dobri gospodari, da ga mogu pomiešati s oslastnijimi diugimi tvarmi, a da im ne ode u kvar. — Slamu takodjer sjeckaju, samo da ju je lakše miešati s drugom krmom. Ali ta sjecka ne treba da bude onoliko sitna, kolika je za konje, Ovca m daje se surova krma redovito ne izsjeckana. Ali kad su oskudne godine, te kad nam je do toga, da ovce, ne imajući drage bolje krme,, bar što više slame potroše, onda im |
ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 81 <-- 81 --> PDF |
— 82 — ´ se dakako daje sjecka poiniešana s kojom oslastnijom primjesom, ne bi li ovce toliko ne zazirale od prevelikih obroka slame, Moceći krmu olakšavamo stoci smrvljivanje osobito zrnja i od.-^tranjujemo neprilike, nastajuće nađujem ne smrvljene krme a želudcu ^primjerice kakova tega). NamoSenu krmu lakše je osolievatl. Poparivajući krmu idemo zatim, da tvrde krupne, i neprobavne tvari omekšamo i raztvorimo. Cim je vrelija voda (krop), tim bolje. — Krma se takva nasklada u kace, te se zalije tolikom množinom vrele vode? da se ova može upiti u svu krmu, koja 6—12 sati tako poparena stoji na mira, a onda ju još toplu daju blagu. Govedom, ponajpace muzaram i tovacemu blagu prija takova poparena krma, konji i ovce ne smiju se takovom poparom maziti. Pareći i kukajući krmu postizujemo ono što i poparivanjem, ^amo još temeljitije, s toga se pari i kuba samo teg i gomolje, a i to samo za branjenike (krnjake, svinje,) Samougrievanje udešuju tako, da se surova krma (ponajpace slama ili brdjavo sieno) izsjecka, a ta sjecka možda i s drugom krmom pomieša, ali svakojako treba, da se u tu smjesu vrgnu takove sućine (u kojih ima proteinskih tvari i ugljovodana), koje dakle tomu ugrievanju ili vrienju mogu biti kvasom, takova je mezga ili komina od maslina, posije od tega i dr. Na jedan vagan (mjerov), te smjese ulije se pet oka vode. Dobro promiešav ju, uspi tu krmu u kakovu spremu, kojoj se prednji kraj može zasunkom zatvoriti. Pošto si smjesu jednako pomiešao i 2´ visoko ugazio, onda izvadi zusunku, da može zrak do Fmjese. Za 36-48 sati početi će smjesa vrleti i ugrijat će se do 35—40"R. U taj mah valja sjecka za hranu i daje se onako topla. Tako sgotovljena krma miriši ugodno poput vinske kiseline, ide blagu u slast, lakše se probavlja, a drvena joj se vlaknina bolje potroši. Trebaju 3—4 spreme, ako hoćeš imati svejednako takove đovrele krme. Samougrievanjem kao i poparivanjem ili parenjem valja samo govedom gotoviti krmu. Taj bi naßin vriedio, da se većma preporucujej kad ne bi izvedbi samougrievanja trebalo velike točnosti. Nije li smjesa |