DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 25     <-- 25 -->        PDF

Imena


Sorbms
Aueuparia L.
domestiea


Staphylea
pinnata L.


Syi´iÄga
vulgaris L.


Tamarix
germanica L.


Taxus
baccata L.


Thuya
Tilia
argentea Desf,


grandifolia Erh.
parvifolia Erli.


Ulmus
campestris L.
süberosa L.
Viscum
album


Vitis
vinifera


Pinus
sylvestris L,
austriaca Höss.
Abies
ei:eelsa Poir.
peetinata D, 0.
Larix
europaea D. 0.





vrsti


jan
oskoruša
klokoČica
perasta


jorgovan


mariška


tisa


kiek
lipa
biela
velelista
malolista
briest
poljski
plutast


imela


vinova loza
3 e š « rbor,
smreka


gluM bor


jela
tankovrha
omorika


listvenica,
ariš


26


čvrstoća


vrlo čvrsta
kožasta


gotovo meka


čvrsta


omjeriee čvrsta


tvrda


čvrsta


gotovo meka, tja
i evrsta
gotovo meka, tja
i čvrsta
gotovo meka, tja
i čvrsta


meka, tj a i čvrsta
evrsta


vrlo Čvrsta


meka, tja i gotovo
tvrda


XI j a. 6 e,


tvrda


tvrda, tja i vrlo
tvrda


vrlo tvrda


tvrda


tvrda, ali pošto su
Cetine tanani je,
osjeća se manje
ta tvrdoća


Ukus


neutralan


mrvičak nakiselo-trpuk


čudno neutralan


nešto trpko-grk, tja i grk


neutralan, tja mrvičak
trpak


neugodno trpak tja i vrlo
grk čudan ukusposlie
kusanja


čudan poput ukusa
smole


ugodno neutralan


ugodno neutralan


ugodno neuti´alan


neutralan
neutralan, napvkon nakiselo
trpak


izprviee nasladko ugodan,
napokon čudno
Ijufc


nešto trpko-nakiselo.


čudan ukus po smoli iii
terpetinu
čudan jak terpentinski
ukus


čudan ukus po smoli iii
terpetinu
čudan jak terpetinski
ukus
čudan, ne toliko jak terpetinski
ukus




ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 26     <-- 26 -->        PDF

, — 27 —


Što je koje lišće tvrdje, to mu nije zaprekom da valja za
krmu; ta i nije lišće tvrdje od mnoge vrlo dobre poljske krme.
I najtvrdje lišće brsti stoka samo kad joj ide u tek (primjerice
crni jasen i omorikova mlađikovina). U ostalom može se zeleni
i suhi brst onako sgotoviti, kao i druga poljska krma.


Pošto blago voli dudovu brstu i lastaru i pošto veći dio
poljske krme nije ni malo, ili je samo malo grk i trpak, to bismo
mogli misliti, da mu i negrk brst bolje ide u slast. Ali
to ne će biti tako, jerbo je primjerice toliko blagu omiljele jasenovo
lišće posvema grko, pak je ipak veće ciene, nego li
neutralno lipovo i brestovo lišće.


Uploške pokazuje se, da je ukus blaga posve drugačiji,
nego li ljudski. Jer dočim se čeljadetu čini, da bi mu pajasenovo
lišće moglo u tek ići, ne mari blago za taj brst ni malo,
a oblaporno brsti gotovo ogavno jelovo lišće i isto tako gadeće
nam se omorikove izboje. Nam. se višim dvonožcem primjerice
puno manje gade četine ariševe, nego li omorikove, jelove i
borove; a četveronožcem čini se to drugačije, jer svaki pastir
znaj da su ariši (listvenice) omjerice prema drugoj crnogorici
najmanje obršteni.


U kratko, kojimgod pravcem taj predmet razmatramo,
pokazuje se nuždno, ako hoćemo s brstom umjetno postupati,
da znanstveno proučimo svaku vrst i da pokušamo njom hraniti
blago.


Valjanost brsta po starini mu I po starini drveća.


Već su se gospodari prostim izkustvom osvjedočili;, da
doba, kad se brst ubire, mnogo odlučuje o vrednoći, t. j . ob
omiljelosti, probavnosti i hranivosti brsta. Svaki pastir znade
kad je lišće još mlado, sočno i tanahno, da ga onda stoka prerado
brsti, kad pako lišće očvrstne i kožasto postane, da stoka
za takovo i za lišće drastična ukusa slabo mari, a da ga jeseni
popadala samo od velike gladi grize.


Moramo dakle već po tom izkustvu držati, da čim je
zrelije i čvršće lišće i čim su mu drastičnije prekomjernosti
ukusa, da mu je tim manja hranivost.


Znanost novijega doba razjašnjuje ne samo rezultate prostoga
opažanja i izkustva, već je i bitno umnožila naše znanje




ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 8     <-- 8 -->        PDF

.— 9 ~-^,


Krasa i oporavljaju pučanstva, koje je već spalo na posljednje
grane. Samo valjano uzgajanim! brstici moći će se namicati ona
silna množina brsta^ koja treba, da se prehranjuje nuždna domaća
stoka, kojoj na suvatik Hiti suMk livadab i pustik pašnicih
nema dosta paše; samo u tili brsticih naći će se za one
ljetne suše, koja se cesto povraća, dosta krme, štono ju travnici
uzkraćuju. Da se pako taj veliki smjer postigne, mora se
dosadašnji naćin brstnje, kojom se substancija zatire, dokinuti
i posve umni uzgoj brstika i umna nabava brsta udesiti.


Što tuj rekosmo, valja i za mnoge druge posvema opustošene
predjele jadranskih kraških pokrajina, osobite na kopnu
i po otocih Dalmacije i Istre.


Došle sam govorio o vrednoći brsta za gospodarsku koristnu
stoku.
Od vajkada su ljudi priznali vrednoću brsta za uzgoj
zvjeradi , a lovci.su se tim okorišćivali.


Od vajkada znamo, da malne sva zvjerad jede više manje
rado i da joj vrlo prija ne samo plod , već i lišće, te pupoljci,
drvo mladih izboja, cviet i ista mlada (nehrapava) kora drveća;
osobito velika divljad i srne živu više o grmlju i drvlju, nego
li 0 ćem drugom; divokoza i zec, dapače i mnoga divlja perad
(mali i veliki tetrebovi) bar vole brstu.


S toga, odkad zapoceše po sustavu uzgajati divljad, ušlo
je u običaj ponasiecati ogranke bjelogorice, dapače čitava stabla,
da divljad (bar uzgredice) o tom brstu zimu prezimi; posiecaju
u taj smjer neke vrsti drveća, što ga divljad najvoli brstiti,
primjerice imelovinu i mirisavi pustorilj, (phyladelphus coronarius);
da se jeleni i srne nameće kuda dolaziti (primjerice na
nova krmilišta i ost).


Naši su lovci i to opazili, da divljad brsti malne sve drveće
i grmlje, ali da joj ipak često neke vrsti puno više u slast
idu, da joj je najmilije mlado lišće, da se lakomi za svježim!
izboji nekih vrsti drveća, a da starije lišće takova drveća brsti
samo za nevolju, i drugo koješta.


Valja dakle i o zvjeradi, što rekosmo o domaćoj stoci:
ako joj se ne zakratij onda će i ona činiti velik kvar po šumi,
ako li joj se da, da se u velike umnoži i ako joj se m šumi
pusti mah, onda će goru i posvema zatrti.




ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 7     <-- 7 -->        PDF

— 8 —


glede služnosti paše i obcinskih pašnikajoš svejednako postoje
one nesretne napremiee zemaljskoga vlastnictva, kojih rogobor
ne daj da se zemlje održavaju plodne.


Ako je stvarna poraba brsta po tom, što navedosmo, u
glavnom dobrano i opravdana, to ipak moramo priznati, da ta
poraba nije ni malo onakva, kakva bi mogla biti.


Gospodari još ne shvaćaju dobro vrednoee brsta i brstika;
šumski su gospodari glavni neprijatelji brstu držeći se šteto-
Bosne pređsude, da šuma nije ničemu drugomu, već da se iz nje
gora, te samo gora dobiva, I agrikulturna znanost iztraživala
je premalo taj predmet a državna se je gospodarska politika
jedva dotle prikučila, da uploške uvažava napremiee, a kamo
li, da ono, što se nje tiče, uredi.


Drugdje brst prema zemaljskim okolnostim ne vriedi ništa,
nit će išta vriediti. Ondje, ne marim, neka smatraju moje tvrdnje
prevršivanjem; na kraški h su krajevih to pregorke ali žive
istine. U različitih zemljah različite su i preko mjere ne sudarajuće
se napremiee, te baš na Krasu ima pretežnih posebnosti,
a te zahtievaju i posebno mjerilo. Ni livade, ni pasnici, ni
usjevi ne mogu na Krasu, kakvo je ondje tlo i podnebje, nikada
obhvaćati velik prostor niti izmetati bog zna kakvu ljetinu,
dapače ondješnje stanovište prija toliko drveću, da moramo prevelik
dio zemaljske površine pribrojiti absolutnomu šumskomu
tlu; za tim je gospodarstvo, ne imajući dosta njiva, većim dielom
prinudjeno, da goji stoku i da je ima silnu množinu, a tu
moramo smatrati glavnim čincem seljakova obstanka: s toga
je ondje brstu tolika vrednoća, da je drugdje ni pojmiti ne
mogu. —


Osobito pako na hrvatskom primorskom Krasu mora svatko,
tko ima oci, uvidjeti, da je brst stožerom svega seljačkoga
gospodarstva, jer je taj nesretni primorski Kras, bivši negda
samom šumom, ne omedjenom pašom i brstnjom, pretvorio se
u golu golcatu pustoš, na kojoj se ipak ima prehranjivati
mnogobrojno pučanstvo i bezbrojna stoka, koja je pučanstvu,
da pravo na hrvatsku rečemo, jedinim hraniteljem. I sbilja,
kako je posvemašnji nemar za pravu uredbu tih napremica
kriv, što je nesretni Kras postao ljagom sramote našoj civilizaciji,
isto tako sjegurno možemo reći, da će umna udesba namicanja
i nabavljanja brsta biti glavnim uvjetom zaplodjaju




ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 6     <-- 6 -->        PDF

_ 7 "


bude slabija gora. U jednom i drugom slučaju ue ima napokon
drugoga j>xavoga razloga neporabi brsta, već taj, što se
druga krma cjenije dobiva.


Drugačije´je to, kad nastane duga suša (kao na ugarskoj
ravnici strašne 1863. g. ili u Graliciji jadne 1875. g.) ili preduga
zima, koja dulje traje, nego li spravljena krma (kao što
biva u hrvatskom Primorju, po dalmatinskili visocinah, Alpah).
U takovo doba obćenite oskudice poskoče ciene običnoj krmi,
osobito uzporednomu i toli nuždnomu lučkomu sienu, te se
onda ižinebuha pi-omiene napremice, a brst je onda bolje nego
ikoje drugo dapače cešee jedino sredstvo, da se prehrani stoka.
Žalibože, što ta časomićna pomoć ne ima pravoga ukona, jerbo
bismo šumu, toga nabavnika brsta , za namicanje te pomoći
samo onda mogli udesiti, kad bi se ta pomoć svejednako i
redovito zabtievala.


Veliki su troškovi nabave glavnim uzrokom, što se gospodari
po onib krajevib, gdje ib okolnosti silno nukaju na porabu
brsta, uklanjaju trošku nabave ugoneći blago u gric i
mlade gajeve, da brsti, i ako gdje trave ima da uzgredice i
nju popase; u kratko: uzrokom su, sto se po onih krajevih
blago u brst goni.


Istinabog je to ćasomice cjeniji naSn porabe brsta, ali je
to, žalibože, i zator šumi, koja brstom radja: mogli bismo taj
postupak sravniti s postupkom dioničkoga družtva, koje bi
uzelo trošiti glavnicu u to ime, da budu veće dividende. Jer
gdje blago postojano brsti^ ondje mlada gora već ne napreduje?
ondje postaje sve gric i kržljad, ondje već ne će biti prave
krupnogorice. Od vajkađa svatko zna, da je svejednako brstnja
gotov zator šume, dapače da je brstnja na takvu rogokopu
(terreno đi poco fonđo), kakov je Kras, pravo pravoato ogolećivanje,
ili postajanje onih zloglasnih golih stiena, što se iz
daleka biele.


Posve je dakle naravno, što šumari ne dadu, da se u mladu
goru dugo i u velike ugoni blago u brst. I seljaci gospodari


— ä tih se redovito tiče, kad govorimo o brstnji — znadu
dobro, koli je brstnja štetna; dokaz je tomu, da uz vrlo male
iznimke ne dadu blagu brstiti na svojih griÖevitih zemljah. A
všto ipak svoje blago bezobzirce ugone u državne ili obćinske
šume, u brst, to je samo s toga moguće, što na mnogih mje&tih


ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 5     <-- 5 -->        PDF

Tako i kon j brsti doduše i dapače prerado, kad je mlad,
ali da ostane na snazi i na mesu, ne dostaje mu sam brst.


Brstom se može konj krmiti samo uza zob ili drugo žito
na mjesto siena ili sječke. ~ Bez drage jaklene krme valja
brst samo toliko j da konjce uz njega može prekužiti gladnu
godinu.


Iz toga kratkoga predocaja vidi se vec, da brst prija kozi
najbolje, ovci dobrano a govedcetu i koDJu samo za nevolju.
Vidi se, da bi imali krmiti kozu samim brstom, a ovcu bar
dielomicej jer se može braniti tom, branom. Napokon da i govedom
i konjem uz dragu krmu valja brst, pa da mogu, kad
su mladi, ili kad je, nestašica druge krme i o samom brstu preživiti
oskudicu.


Protumačiv sve te navode znanstvenim jezikom gospodarske
nauke, glasilo bi to ovako:


Brst je kozi vrlo valjana održavajuca i (tov i mlieko) proizvodeća
krma; govedcetu je i konjcetu slabo (snagu i tov)
proizvodeoa a dovoljno održavajuca krma.


Zašto se dakle uz takve okolnosti ne upotrebljava brst u
gornjem smislu, zašto se posebice vrlo malo spravlja i troši
poput siena?


Na to ćemo lako odgovoriti.
Bit 6e tomu uzrok dielomice i to. jerbo na malo miesta
poznaju dostatno prednost brsta, valjano mu sabiranje i porabu;
pogiaviti su pako uzroci tomu gospodarsk e naravi. U gospodarstvu
ne odlučuju samo stvarni učinci već isto toliko i troškovi^
o kojih ueine postigosmo. A baš, što se troškova za brst
tiče, prečesto pokazuju se velike nepovoljnosti, ne toliko, kad
se blago ugoni u brst, već kad se brst sieče, skuplja i
veže, što mnogo stoji, a dovoz brsta stoji još više, nego li
dovoz ikoje druge krme.
Po mnogih predjelih ima paše, lučkoga siena, slame i
druge krme tolika množina i s toga toli malo stoji, da poimence
za goveda i konje ni ne trebamo brinuti se za drugu.
Drugdje pregaramo neporabu brsta, jerbo gora mnogo vriedi i
jerbo -ri toga šume — koje jedino mogu namicati dosta brsta,
koje su dakle prave livade u zraku ~ podižemo samo poradi
gore a baš s toga ne damo, da se brsti ili kupi list, da ne




ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 4     <-- 4 -->        PDF

Po pokusih izvedenih na ovcah, reda Boc k vređnoću đrvećega
lišća ovako \


S vrednoćom jedne funte siena sudaraju se
lišća od kanadske topole . % johova i ljeskova . 1^,2
javorova i jasenova .. . % brezova 1
lipova, hrastova, grabova . %


Isto tako povoljno govori najpretežniji poznavalac Elsner,
koji primjerice veli*^: „Kako je znano^ traže jaži janjci izim
materina mlieka vrlo brzo štogod] da grizkaju, a od te zabavice
eto skoro sbilje. S toga valja im nagonu na po puta u
susret doći i dati im mekana i mirisna siena, koje rado grizu,
kao i lipovoj topolovo i vrbovo lišće. Dobro je dakle imati takova
lišća na dohvatu, jer se njim janjad najlakše piiuci grizkanju."


Izkustvom se je svagdje dokazalo, da ovcam dobro prija
lišće uz drugu krmu i da se one za nevolju samim brstom hraniti
mogu. — G-dje ga samo malo ili ni malo ne daju ovcam,
bit će to s toga, što im dostaje druge krme, i što bi lišće premnogo
stajalo. Možemo dakle kazati j da je lišće ovci dobra i
omiljela krma, kojom se ta stoka ne samo za nevolju, već i
liepo prehraniti može. I ovcam, koje doje, i janjadi može se
lišće davati, samo ne premnogo, da ne bude povoda gastricnim
potežkoćam.


Drugačije to izilazi kod goveđa. I goveda hrane se
lišćem i brste ga rado, kađ je zeleno. Eno dokaza u šumah,
kud goveđa zalaze, svu su za cielo sitnogoricu obrstila i dosta
je kvara. Nekih vrsti lišće ide im da^pace u slast i prija im,
kao trava i sienOj pojedino lišće đapaSe kao djetelina i dunjica.
To je ipak istina, da goveda lišće većma probirivaju; da vole
travu pasti, nego li list brstiti; da im slabiji brst valja samo
za prežitakj a da im ni mlieko obilatije ne navire niti da debljaju
baš 0 samom brstu, već da im jedva valja u zamjenu i
kad je lišće najbolje vrsti. Samo junad radje brsti nego li pase.
Tovaćemu i dojaćemu blagu treba davati lišća po malOj da ne
bude krivo gastricnim potežkoćam.


^ Ne treba s uma smetnuti, opaža Weiitz uz te brojeve —. da je tom


procjenom uzet u račun podpuniji potrošaj brsta po oveah i valjanost podraža


ćih svojstva, kad im je druga krma premalo podražljiva i kisela.


* Produkcija vune od ovce prekomorke u Njemačkoj na str. 23^,


ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 3     <-- 3 -->        PDF

— 4 — "


poljke i vrbove grančica, S toga drže koze gotovo samo u šumovitih
pređjelih, a one malo ne svu godinu brste po gricu i
sitnogorici, te kad zapane najveći snieg i onda o spravljenom
šušnju preborave zimu.


Kozu je sbilja sama priroda uputila na tOj da žive o šumi,
s toga je koza vrstna prevaliti vrlo daleke puteve i uzpinjat
se po najvrletnijih stranah, a da ne postrada; koza umije obrstiti
grmlje visoko, koliki je čovjek, jerbo se umije osoviti i obhvativ
grmlje potisnut ga niče. S toga je koza svuda proglašena
najvećom zatornicom šume, te ju šumski zakon i šumarsko
osoblje svih najnaprednijih zemalja baš progoni iz šume.
Kozi prija, koliko po izkustvu znamo, svake ruke brst; lišće
najviše vrsti gore valja im za krmu, da ne trebaš bolje, ili je
bar dobra, samo neke vrsti valjaju manje (johovo, za tim ukožalo
ge bukovo i brezovo lišće) a još manje ih ima, za koje
koza obilno ne mari (za staru omorikovu i borovu cetinu).


Znamo za tim, da je i ove am zeleno i suho lišće prevaljanom
hranom; da im se na mnogih mjestih velikim dielom
ta krma daje, a na drugih mjestih da samo o njoj zimu prezimi)
uju.


Block, jedan izmedju najvećih gojilaca ovaca, u kog se
zavicajiT (u dolnjoj Slezkoj) ovce u velike krme brstom, i koji
je oko toga predmeta većma prionuo nego ikoji drugi pisac
prije i poslije njega, veli o brstu: „Brst prija u svako doba^
ovcam, brstile ga one same na paši ili davao im se brst u stajah
uza zelenu djetelinu ili za zimsku krmu; najbolje im prija
brst, kad se daje uz drugu sočnu krmu, koja stvara kiselinu."
Lišće je uplo-ske vrlo zdrava krma, njim se obcuva ovca osobito
za kišovitih godina i gdje ne valjaju paše od gnjiloće pluća,
koja se često pojavlja, to pridodaje zaslužni Schmalz . Block
nastavlja: „Janjcem osobito prija lišće, kad im se uz drugu
krmu daje; poimence zaprežuje zapoćetak i preotimanje slaba
probavljanja. Pošto ta slaboća lakše i brže nastupi u janjadi
nego li u ovaca, to dakako i ljekovitost brsta po janjad više
vrieđi.^´


Da ti gospodarski vrstnici niesu življeli u Njemačkoj ,
gdje je brst samo krma za nevolju, već u gorskih ili kraških
predjelih u južnoj Evropi, gdje je brst redovita krma, onda
bi posve drugačije govorili.




ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 2     <-- 2 -->        PDF

u V o d.


Odkad je stoke na svietu, odtad će biti za cielo i to, da
se stoka hrani brstom. Vidivši ljudi svagdje, da brst ide stoci
u slast, i da joj prija te pošto je svakomu lasno na um palo^
da bi se brst mogao spravljati za zimsku krmu ponajpace ondje,
gdje ne ima druge krme, to nije trebalo nikakva bistroumlja, da
se ljudi sbilja prihvate spravljanja brsta.


I stari Rimljani, kako nam Pliiiij, Columella i Cato^
syojimi spisovi dokazuju, skupljahu velike množine brestova,
johova, topolova i hrastova lišća, da njim zimi hrane stoku.


Još je i danas ne samo ondje, gdje potomci klasičnih Rimljana
gospodare, već i na Alpah, na evropskom sjeverii te po
mnogih drugih zemljah brst toli nuždna krma, da bi bez nje
jedva mogli prehraniti osobito ovce i koze. I u austro-ugarskoj
državi znadu za brst, te ne samo da ugone blago, đa ssmo
brsti, ili da ubiru tu krmu te zelenom da hrane blago, već i
suše lišće te ga spravljaju za zimu, samo što to ne biva svuda
istim načinom i koliko bi trebalo.


Kao što pravi gospodari tako i gospodarski teoretici znadu
dobro za brst i u svakoj ucevnoj knjizi, dapače i u knjigah o
šumskih obrtih spominje se brst ili se o njem i potanje razpraylja.


Naši učitelji gospodarstva držahu od vajkada, da je brst
ravan drugoj krmi, dapače i najnoviji apostoli umnoga krmljenja
propoviedaju u jedan glas sa svojim vodjom Setegastom: da
„lucbene" iztrage zasvjedocavaju, kako u bi^stu ima ista sadržina
hranećih tvari, koja i u krmi najveće vrednoće.


Kako različitim vrstim stoke prija brst-


Svagdje, gdje koza ima, zna već svako diete, da koza
samo za nevolju pase, a da čudnom lakomošću brsti lišće, pu-


Cato, stariji, opisuje krinljenje brstom u kajizi „de re rostioa" V. 13.




ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 1     <-- 1 -->        PDF

Naše današnje znanje


brstu i brstiku


Predočeno


UZ osobiti obzir na Kras na temelju putnih studija i uz
uporabu dotičnoga knjižtva.


Izdano po


c. k. glavnom zapovjedničtvu u Zagrebu
kao zemaljskoj upravnoj oblasti za hrv.-slavon. vojnu Krajinu.
Sastavio


Josip Wessely,


glavni nadzornik dobara i ravnatelj šumarske akademije.


(Prilog druztvenomu organu hrv,-slavon. Šumarskoga dru&tva.}


Zagreb1879.


Knjigotiskara i litografija C. Albrechta.




ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 24     <-- 24 -->        PDF

— 26 -
ImeBa


Philađelphus
coronarius L.


Populus
alba L.
canadensis
nigra L.
piramidalis L.
tremula L.
Prunus
domestica L.
insistitia L, ,
spinosa h.


Pyrophorum


Pyrus


aria Erh.


Cydonia L.
torminalis Erh.


Quercus
Cerris


pedunculata Erh.


pubescens Wild.
robur L.


Rhamnus
cathartica L.
JYangüla L.


Ehus


Cotinus L.


Ribes
grossularia L.
rubrum L.


Robinia
pseudoacacia


Rubus
Idaeus L.
fruticosus L.


Salix
Oaprea
ve<§i dio osi
Salvi a
officinalis L.
Sambucus
uigra L.


vrsti


pustorilj
mirisavi


topola


kauadska topola
jagnjed
jablan
trepetljika(jasika)


šljiva
trnovača
crni trn


kruška


muk


tunja


brek


hrast
eer


dub, lužnik


maljavi


Ijutik


pasjak


cistilac


kruŠina


ruj


ogrozdinjak


grozdjice


nerođjbagreu


maliua
kupina
vrba
iva


alih vrba


kadulja, sla


vnija


bazga, zova


čvrstoća


evrsta


čvrsta, tla i kožasta


čvrsta, i tja koža»
kožasta
kožasta
kožasta


meka
meka
čvrsta


čvrsta


kožasta


evrsta
čvrsta, tja i ko


žasta


gotovo kožasta tja
i kožast
čvrsta, tja i ko


žasta
kožasta
kožasta


Čvrsta
meka
meka


malone meka


malone meka


meka


malone čvrsta


evrsta


meka
Čvrsta, tja i kožast´B


meka


meka


Ukus


vrlo čudno neutralan, tja
i gotovo trpak


mrvičak grk, tja i gak


čudno trpko-grk
vrlo grk
grk
grk


neutralan, tja i mrviČak
grk
neutralan


neutralun
neutralan, kadžto mrvičak
grk


neutralan
mrvičak grk
neutralan, tja i mrvieak


trpko-grk


neutralan, tja i mrviČak
trpko-krg
neutralan, tja i mrvIČak


trpko-grk
jedva mrvičak trpko-grk
mrvičak trpak


mrvičak trpak
neutralan
nasladak i neugodno na


trpko-grk


mrvičak grk
mrvieak grk
neutralan, tja i mrvieak


i čudno nakiselo-trpak


mrvicak grk
mrvičak tepak tja i trpak


neutralan
nešto grk


trpko-grk i čudno jaka
mirisa
grk




ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 23     <-- 23 -->        PDF

24 ~


Imena vrsti Čvrstoća Ukus


Corylus
Ävellana L.
Colurna L.


Crataegus
Osyaeantha L.
momogyna
Cytisas
Laburnum L.
Evonymus
latifolius Se.
Fagus
silvaüca L,
Ficus
Carica L.
GleđitscMa
triacaatlios L.
Hedera.
Helia L.
Hippophae
rbamnoides L.
Juniperus
coraEQunis


Juglans


Fraxiöus
exeelsior
Ornus
Lanrus
nobilis
Ligustrum
vulgare L.
Lonicera
Xylosteum L.
LyciTim
barbamm L.


Malus
Morus
Ostrya


vulgaris Wild.
Platanns


Meska
prosta
velika


glog tupolisti
glog oštrolisti
tila
karika
bukva
smokvina
trnovac
bršljan


vukođržica
borovica,
smreka


orah


jasen
pravi
erni


lovor
plemeniti
ziniolez


pasje groždje


vtičac, kustovnica


jabuka
dud, ifiiirva
grab


makljmi, sto


meka
čvrsta
čvrsta
čvrsta
meka
gotovo meka
kožasta
meka, tja i čvrsta
kožasta
kožasta
meka
malo ne tvrda
kožasta


čvrsta, i tja kožasta
vrlo kožasta


kožasta
malone meka, tja
i evrsta
meka i malone


meka, tja i čvrsta
meka
kožasta


meka, tja i kožasta


neutralan


neutralan


neutralan
neutralan, tja i mrvioak
trpak
čudan, malone ugodnoneutralan


nešto grk


vrlo mrvieak trpak


neutralan uz neŠto smokova
ukusa, tja i nešto
trpak


trpak


neugodno trpko-grk


trpak


eudno smolast


nešto, tja i jako´grk, čudno
neugodan orahov
ukus


mrvičak grk, tja i grk


vrlo grk


vrlo malo grk uz jak
ukus lovorov
neutralan


grk, tja i vrlo grk


eudan, kao naslano grk


nešto grk, tja i grk
ugodno neutralan
gotovo nešto trpak


trpak, eudno ljut i skoman,
poslije kano da
te žeže u ustiju




ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 22     <-- 22 -->        PDF

— 23 —


Imena


negundo
tatariciim L.
Aesculus
Hippoeastanum L,


Ailantliiis
glanduiosa Desf.


Alöus
glutinös a L.
incana Dec.
Amygdalus
communis L.


Armeniaca
Berlberis
vulgaris L.


Betula
alba L.


Carpinus
betulus L.
orientalis Lam.


Castanea
vesea Gart-


Celtis
australis L.


Cerastts
marasea Host.


avium L.


Mahaleb L.


Padus I). C.


Clematis
Vitalba L.
Colutea
arboresoeus L.


Cotoneaster
vulgare
Cornus
masoula L.


sanguinea L,


vrsti


pajavac
žest


divlji kesten


pajasen


jolia
prosta
gorska


badem


natipierka
žtttika


l>reza
biela
grab
bjelograb
crnograb
kestea


koprivić


trelBja
višnja
prava trešnja
rašeljka
sremza
pavit
pacaliua


pigva, mušmuIjača
drien ,
svib


Čvrstoća


cvrstai tja kožasta
čvrsta


evrsta


meka


evrsta
čvrsta


evrsta


evrsta


evrsta


kožasta


kožasta´
kožasta


evrsta


evrsta, tja i kožasta
.


gotovo meka


meka, te i gotovo
meka


meka, tja i malo
evrsta


evrsta


meka


meka


vrlo evrsta


gotovo evrsta, tja
kožasta
malone meka, tja
i evrsta


Ukas


ponešto trpak i tj.a grk
ponešto grk


ponešto grk


neutralan, tja ponešto
grk i trpak


manje grk od gorske johe
Čudno grko


neutralan, mrvieak nanosee
na grki bademak
nešto nakiselo grk


trpko-kiseo


neugodan poseban ukus
nanoseć na, smolu


nešto trpak
malone nešto trpak


nasiadko neuti-alan


neutralan, tja mrvičak
trpak


neutralan, tja vrlo malo
grk, mirisav


neutralan, tja vrlo malo
grk, mirisav


nešto trpak i grk nano


seć na ukus višnje
grk, gotovo kao grki bademak
trpko-nagrk


vrlo grk


Čudno neutralan


grk


nešto, tja i trpko grk




ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 21     <-- 21 -->        PDF

— 22 svojoj
okolici, te kako se sam osvjedoči, vjerovati mi ili ne
vjerovati.
Što sam lišća kušao, bilo je iz bečke šume, te iz perivoja
osobito iz sveuciliatnoga naše priestolnice.


Iztražujuć gledao sam pronaći, koliko je lišće čvrsto, i kakova
je ukusa ili teka. Kolikoću čvrstoće označivao sam obično
ovako: meko, malone meko, čvrsto, malone kožasto, kožasto,
tvrdo, jako tvrdo, Gdje sam napisao, da je koj list „neutralnoga
ukusa", htio sam reći, da nije niti trpak, niti grk; jer
gotovo na svakoj vrsti lišća opaža se neka osebitost; a gdje
sam takovu osebitost napomenuo, iztice se ona u velike. Od
treslina poliežuće trpkoće biti će i u grkom lišću; samo ju groina
zatomljuje. Posebne osebitosti niesmo mogli označiti opisom
baš s toga, što su osebitosti; doticnimi izrazi rad sam
dakle samo iztaknuti nalikost za druge ukuse. Osebitomu, rek
bi, mirisavu ukusu trešnjeva i natipierkova lišća cini mi se,
bit će uzrokom modrikovina.


Kako, rekob, kušao sam lišće ljeti, kad je najbranovitije.
Posebnimi iztragami osvjeđocib se, da je lišće cim starije, tiem
čvršće a da je i kožasto te tvrdo lišće u prve mabove izbijanja
iz oka meko.


Tako se i ukus puno manje opaža, dok je lišće mlado,
nego li kad dozori; ali kad je lišće neutralnoga ukusa, onda se
ta razlika jedva opaža.


Snaga ukusa pokaza se po tom različita, kako je koje
drvo starije, ili da pravo rečemo kako koje drvo bujnije raste,
s čega je đašto lišće krepke mladogorice redovito izrazitijega
ukusa, nego li starogorioa ili kržljad. Tako se je primjerice
meni kušajuć lišće biele topole pričinilo ovo samo malo nagrko,
docim je lišće mladih izdanaka istoga stabla bilo posve grko.


Ime na


Acer
eampestre L.
saonspessitlanum L.)
illyrictim J. (
opuljfollum YilL )
obtusatnia Wild. \ .
platanoiđes L.
pseuđoplatanus


vrsti


javorje
klen
maklen , paklen,
tvrdak


tupolisti javor
mlieö
pravi, javor


čvrstoća


malone meka tja
i čvrsta
čvrsta i tjapi:ožasta
kožasta
evrsta
čvrstai tja kožasta


Ukus


neutralan i tja ponešto
trpak
neutralan, i tja ponešto


trpak i grk
trpak ili nagrko-trpak
neutr. i tja ponešto grk
ponešto grk i tja grk




ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 20     <-- 20 -->        PDF

— 21 -veda,
te i krav e uz drugu krmu potrašaju i đielomice probavljaju
borove i jelove pilotine, a da im ne nahude*.


Uzmu li se redom na um spomenuti izkušaji gospodara,
to moramo priznati, da Se blagu može davati gotovo svaki brst.
Sto pojedini i mjestimice cesto tvrde ^ da ovaj ili onaj brst ne
valja, to ne treba posvema vjerovati; jerbo primjerice na mnogih
mjestih vele, da orahov, brezov^ johov i borov brst ne
valja, a drugdje ga ipak s uspjehom daju blagu (osobito gdje
ne ima boljega brsta).


0 valjanosti brsta odlučuje i to, da li se grsti ili pak ide
u slast blagu, a to opet biva po navici Navikom dapače postiže
se i to, da gđjekoja krma prija blagu bolje nego li druga.
Dogadja se blagu što i Ijudem. Jestojska, kojoj niesmo navikli,
lie ide nam u slast, a kadšto nam i nahudi želudcn. Ali ako je
više puti založimo, to nestane i grstenja i neprobavnosti; dapače
kad nam je veo neko vrieme bila hranom, prorači nam
se*"^. Tako dakle biva, da se dngom nestašicom obične hrane,
dakle od nevolje promieni i rac i prljanje to u ljudi, to u stoke,
dapače gdjekad da udje u običaj nova koja hrana.


1 količina brsta, koja se blagu daje , čini golemu razliku,
mnoge grke i skomne vrsti brsta prijaju blagu vrlo, kad mu se
daju s drugom krmom, docim ne bi probitačno bilo blago krmiti
samo takvim brstom.


Čvrstoća I ukus (tek) različitoga lišća j


iztražio Josip Vesely.


Ova me razprava o brstu prinnkala, te sam ljeti 1876.
zaredao sam kušati svaku vrst lišća. Pronalaze! toga prostoga
obavka neka u prvi mah bar isto zamiene absolutnu nestašicu
takovih temeljitijih iztraga, a ja tiem manje oklievam izniet
ih na javu, što je svakomu prosto kušati pojedino lišće po


* Hocliegger u br. 27. becMh gospodarskih novina g. 1876.
** Na alpah ugone u sjecišta i u mlađikoviim (gdje mladice ne nadvisuju
veliko Čeljade) kud je otela bujati trava, preranogo stoke, te tako napokon
nestane brzo trave i blago se ne može zasititi. Od gladi uzme onda
brstiti mlade jeliće, 2a neko vrieme obikne taj brst govedom toliko, da
i u staji, imajući pred sobom pune jasle siena, vole grizkati jelov brst,
što im ga izsjeekana podastiru steljom. To je i uzrok, što velika stoka
na paši mjestimice i ne dira u crnogoricn, al drugdje ju brstee u velike
tamani,




ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 19     <-- 19 -->        PDF

— 20 —


U Lauterbrunnu i Lutschenthalu u brnskom kantonu brane
bez ikakve pogibelji ovce i koze omorikovim četinjem i mladioami.
Ovca i koza vole omorikovn, nego li jelovu brstu, samo
postaje kozje mlieko od omorikova brsta.neugodna teka, a ako
ga skozne koze premnogo dobivaju, okozit ce se prije reda.


Kako barun Oxenstierna piše*, u korist mu je bio u
Švedskoj omorikov brst za nastale oskudice druge krme. Davali
najprije volovom dva diela toga brsta uz jedan dio slame
ili brdjava siena, za tim kravam, a napokon uz nešto zobi i
soli tja i konjem. Za tri dana privikla se stoka toj krmi, te
joj nije nimalo nabudila^ jer braneći tako 70 glava u staji nije
mu nijedno blažče oboljelo. Tegleća marva ostala je na svojoj
snazi. Kravje mlieko nije postalo smolasta teka.


Jel a (abies excelsa). Jelov brst puno manje prija stoci,
nego li omorikov, ali se ipak vidi na naših jelicih, da ih blago
svake vrsti rado brsti. Po izkustvu zna se, da su svježi, mladi
jelovi izboji u proljeće dobrom krmom. Stari izboji i Cetine hrđjava
su krma i to samo za nevolju.


Borje. Da i borovo cetinje može služiti blagu za krmu,
eno dokaza u naših boricih, ali je istinu reći, da stoka brsti
samo mladice.


U Francezkoj hrane (svježim) borovimi cetinami, osobito
cetinami bieloga i morskoga bora ovce i ovnove veleć, da ih
ta krma čuva od gnjiloće i kaleksije. Prekomorka ili tako zvana
merinovka nerado jede borove cetine.


Listvenica . 0 listvenici možemo lasno reći, da za krmu
vrlo malo valja, jerbo i gladna stoka jedva kada na taj brst
navaljuje, čemu su najboljim dokazom mlade, blagu pristupne
šume te crnogorice na naših alpah. Za cielo biti će množina
smole i terpentinskoga ulja kriva, što blago neće toga brsta.


Po austrijskih alpah, cusmo, da kadšto i mjestimice suše
i melju omorikove, jelove, borove, dapače i ariševe cetine, a u
tavno smedjim brašnom, soljenim i ne soljenim da posipavaju
sječku. Kažu da takva krma prija blagu i đa je osobito mila
goveđom. — Dugotrajnijim pokušivanjem osvjedočio se je grof
Falkenhayn g, 1870. u Welpersdorfu u donjoj Austriji, da go


* Kuerovl priobeaji u ,,razpravaii štokkolmske akademije" knjiga 34.
aa strani 277. .


ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 18     <-- 18 -->        PDF

— 19 —
Tako je to i dan današnji. Ali eto, što piše u najnovije
doba šumarnik Krepie r iz GfoKla iz tako zvane donjoaustrijske
šumađije (Waldviertel):


„Imele ima sila božja na prestarih jelab, ponajviše na
vrbu i na ograncib, a zdrava je to i krepka zimska krma ne
samo visokoj divljaci i srnam (bolja od djeteline), već i domaćoj
stoci. Sirotinji, koja ne ima zemalja, pomaže osobito u proljetno
doba nestašici prehraniti ono malo blaga. Ta sirotinja
kupi u vlasteoskih šumab imelu a polovicu daje gospoštini u
ime odštete. Tako se sirotinja đokapa dobre krme za svoje sitno
blago i za, koju kravicu, a gospoština ima što davati svojoj
divljaßi. Imelu, koja se daje domaćemu blagu, valja skosati i
sa sjeckom od druge krme pomiešati."


Mirisavi pustorilj (pMladelpbus coronarius). II gorn.
Italiji sude (Sartorelli), da je pustoriljev brst dobra krma, a
stare lovačke knjige tvrde (primjerice Dietricb iz Winkella),
da visoka divljač voli mladim izbojem i cvieta toga grmlja i
da ju ljeti možeš namamiti na pustorilj, kao zimi na imelu.


Kurikaili vretenika (evonvmus europaeus), kako suđe
u gornjoj Italiji, nahudjuje vrlo i kozam i ovcam.
Otrovnim smatraju u gornjoj Italiji izim prije u tom
smjeru označena tisova brsta, lišće sliedećega drveća:
Ru j (rbus cotinus). Ovcam je rujevo lišće pravi otrov?
drugomu je blagu samo nabudno.
Blatni k (andromeda polifolia) je otrovan ovcam; a krmkom,
vele, da ne nahudi.
Cimišni k (rbododendron ferrugineum) đržejj da je otrovan
ovcam, a kozam samo nabudljiv.


Omorika (abies pectinata). Blago rado brsti omonkovo
granje, a najradje svježe izboje, osobito pako prija taj brst ovcam
i kozam, daje se pako samo zelen, kao i drugi vazda zelen
brst. Samo valja paziti, da ga ne daš odviše skotnu blagu, da
ne pobaci.


Na hrvatskom Krasu ciene u velike omorikov brst, kad
je nestašica druge krme, a kad je zima preduga, onda samo
omorikovim brstom možeš prehraniti stoku, dok ne dodje opet
doba, da ju možeš goniti na pasu.


Na morayskih gorah smatraju omorikov brst od vajkada
posve dobrom ovčjom krmom.




ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 17     <-- 17 -->        PDF

— 18 —


Vrblje. Vrbov je brst vrlo dobra krma ovcam i posve
dobra govedom i konjem, koja dapače nadaje mlieko. Elsne r
poimence, o kog posve temeljitu izknstvu u ovčarstvu ne ima
sumnje, hvali ivovo lišće te vrsti vrbe (salix caprea), da najpa6e
prija ovcam. Samo se sobom to potvrdjuje, jer učenjaci
prozvaše ivu po latinski kozjom vrbom.


Biel e vrbe brst, vele, da valja dobrano za porabu. Ostalih
vrsti brsta valja bar ovcam i kozam; u Švedskoj primjerice
prezimljuju ovce i koze velikim dielom o vrbovu šušnju.


Na mnogih mjestih (u tjedniku anala g. 1871. na strani
175.) preporučuju vrbovo lišće i koru vrbovih mladica u velike
za krmu. Kažu o tom brstu, da je onakvo prevrstno bodrilo
kao što je kava i čaj. Najpace trebalo bi da dobivaju uz drugu
krmu i toga brsta poimence poštarski i fijakerski konji, koji
gotovo neprestance voze.


Vinjag a (vitis sylvestris)
Sremza (prunus padus) | U gornjoj Italiji
smatraju lišće toga dr


P u calin a (calutea arborescens)


veća vrlo dobrom kr-


Bu s in a c (cistus salvifolius)


Planinskibusinac (cistus alpinus)


Jorgova n (syringa vulgaris)
Pasje grozdje (lonicera xilosteum) I K:^k:o Sartorelli
M ari s k a (tamariska) ) ^^,: ^j^^^^^´´^^ \^´´,^^


Italiji lišće toga grmlja


Malin a (rubus idaeus)


dobrom krmom.


Kupin a (rubus fruticosus)


Imela (viscum album). Lovci znadu od vajkada, da se
divljači Vrlo ljubi imelov brst. Ne ima za jelena bolje meke od
imele (tako piše Dietrich iz Winkella); njom ćeš domamit visoku
divljač dva tri sata daleko, ma toga brsta i koliko malo
bilo; s toga nam i rabi imelov brst tomu, da namamimo i priucimo
visoku divljač na drugo krmilište.


Naravski, da lovci, gdje ima mnogo divljači, od vajkada
zimi skidaju imelu s drveća, i tu krmu zvierkam nakučuju, dapače
da u isti smjer posiecaju čitava stabla, na kojih ima
dosta imele.


Ali i krave i ovce vole tomu brstu te — neki kažu, da
je povrh toga ovcam ljekovit.




ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 16     <-- 16 -->        PDF

— 17 -
Kasthofe r pripovieda o brnskih gorštacik, da johov brst


smatraju vrlo dobrom ovčjom krmom. Ali kad previše brste,


onda da ometiljave, premda tomu može biti uzrokom i močvarno


bilje, što ga ovce nalaze po vlažnih jošioih.


Elsner , vrli gojilac ovaca, zagovara tvrdnju šlezkih ov


čara: kad ovce u oci zime ne mare za grki brst ijepkaste johe


(alnus glutinosa), onda će za cielo poskapati od žutice.


Gladiš, gladišika (ulex europaeum) hvale osobito En


glezi, da je dobra krma i da ju možemo s ljetnim usjevom po


sijati (kako 6e se ujesen kositi), a preporučuju posebice, neka


bi ju sijali po nasipih oko ograda.


Zuk a (spartium scoparium) je doduše vrlo skomljiva ali


ipak dobra krma. Mi znamo za žuku, da vrlo prija divljači,


osobito zecovom, i znamo, da ju s toga siju po zvjerinjacih^.


Orah. Mogao bi tko pomisliti, da blago zazire od orahova
lišća, jerbo toliko miriše, da se ga gotovo svi zarezci okaBJuju;
ipak ga na austrijskom primorju i u gornjoj Italiji spravljaju
za zimu i smatraju kozjom i´ ovčjom krmom srednje ruke.


P a j a s e n. Od pajasenova brsta zazire doduše blago,
pak su tim povodom uztvrdili, da blago ne će nikako na pajasen.
— Ja sam se ´u Dalmaciji glavom osvjedočio, da to nije
istina, ali ipak vjerujem, da bi pajasenovo lišće samo za nevolju
valjalo krmom.


Breskov a se brsta treba čuvati. Bar nam gospodarske
novine doniese glas o slučaju, da je više krava poskapalo brzo
jedna za drugom, i to uz trovače pojave, pošto su pojele breskovo
lišće, kog je bilo u stelji.


Kestenov o je mladje lišće dobra krma.


Divlji kesten. Nije doduše lišće, ali je plod divljega
kestenja vrlo dobra i vrlo hraniva te vrlo mljekovita krma,
najprobitačnije da je usitnit ju i davat ju uz drugu krmu. Varaju
se oni, koji tvrde, da od divljega kestenja mlieko grkne.
Što u njem ima dosta grke tvari, po tom je divlji kesten ljekovit,
kriepeći želudac i pomažući pobolicam iza svieh bolesti,
s kojih je blago obnemoglo i s kojih su mu se sokovi pokvarili**.


* Ü Nizozemskoj i po sjevernoj Njemačkoj siju gospodari žuku na slabih
pjeskuljah te ju zelenu zaoravaju na mjesto gnoja.
** Wentz: „Divlji kesten kakvom je krmom" u gospodarskih priobeajih
od dra. Hartenstein a u Berlinu 1859. 2, svezak na str. 88.


2




ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 15     <-- 15 -->        PDF

— 16 ~


je to i zdrava zimska krma kozam i ovcam, dapaSe istim kravam,
samo što se ovim mora davati pomiešana sa sienom ili
drugom kojom krmom. Druga vrst pavitine tako zvani ljut i
škrobu t (clematis flammula) daje se na jadranskom primorju
zelen osobito kravam, a kad se osuši, dobrom je krmom ne
samo kozi i ovci, već i kravi i konju.


Lipovo lišće valja posvema ća i kravam; samo kažu,
da su u gornjoj Italiji i Francezkoj opazili, da krave, daje li
im se više toga lišća, manje đavaju mlieka, a mlieko daje sluzavo
i da se lako sgruša. Žalibože, što zarezci odviše navaljuju
na lipovo lišće, pa ga s toga nije moći davati blagu.


U lipova lišća ima omjerice mnogo sladora i tekline, te
ga blago vrlo lakko probavlja. Boussingaul t pronadje, da u
lipova lišća ima isto toliko dušičave suštine, koliko u dobra
lučkoga siena.


Briešće. Brst je te vrsti drveća, osobito prostoga briesta,
vrlo dobrom krmom to govedom, to ovcam i kozam, premda
ponešto tjera. U Švajcarskoj, u Övedskoj i u francezkih Sevenah
pitaju dapače i krmke brestovim lišćem, u koji ga smjer
suše i raztiru a zatim u napoj miešaju. U Anžuvu, u Vogezih
i u Juri u Francezkoj hrane zimi krave i ovnove brestovim
šušnjem, a kad ne ima druge krme, potroši se taj brst još zelen
mjeseca kolovoza i rujna.


, I brestovo lišće izkvare žalibože zarezci cesto, da ne valja
za krmu.


Johovo je lišće slabija kozja i ovčja krma, trpka je i
malo cisti. 0 proljeću ne smije blago previše mladoga johova
brsta dobivati, da ne oboli; uploške je bolje, da se blagu daje
johov sušanj. Goveda ne mare za njihov brat.


Na viših austrijskih alpah, gdje s kakvoće tla čitavi jošići
rastu (na Škriljevoj gori u Tirolskoj, u Kranjskoj, Štajerskoj
i đr.), suše brst ne samo proste već i gorske johe, a uporabljuje
se taj sušanj po onih krajevih već s toga, što ondje
i ne ima druge bjelogorice, te se blago i ne bi moglo u velike
hraniti drugim brstom, već samo johovim. Zelen se brst daje
uz drugu krmu velikomu blagu te i kravam muzaram; sitnomu
je blagu i jalovicam glavnom krmom. Mali gospodari, koji ne
imaju livada, drže se onud jako johova brsta.




ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 14     <-- 14 -->        PDF

™. 15 -^


Brez a (betula alba). Mladi brezov brst, premda je grk,
valja ovcana i kozam; otvrdne li lišćoj onda je slabom branom
i tomu,blagu. Govedom slabo prija brezov brst.


U Švedsko j prezimljuju ovce većim, dielom o brezovu
šušnju.


Ljeskov brst nije baš dobra, ali je ipak posve uporab-
Ijiva krma kozam. i ovcam, kupe ga osobito siromašniji ljudi,
u kojih, ima po gđjekoje blažce a^posve mali posjed.


Kastho f er pripovieda iz Svajcarske^ da u Monpetavecu
i Sedrumu sabiru ljeti brestovo, osobito pako ljeskovo lišće,
pa onda da ga suše i u brašno raztiru a zimi njim da pitaju
krmke, primješavajuć ga napoju. Misle dapače, da gotovo toliko
hrani, koliko i jecmovo brašno.


Tis ovo je lišće dobra krma kravam, vrlo dobra i mljekovita
kozam, otrovna kopitarom (konjem, mulam,, oslom), koji
od toga brsta mogu poskapati.


Pisac ove knjige osvjedočio se je sam o toj činjenici,
kađno je prije četrdeset godina po južnih alpah glavinjao. Onud
su planinski stočari ljudski sakupljali tisov brst i davali ga
muzaram. Gončini pako kopitara, iduć po drveni ugljen, ili
nosec ga na tom blagu iz šumskih ugljenara, te imajući u podnevno
ili noćno doba puštati ga, da pase ili brsti, zatirahu
tisovo grmlje, sto više mogahu. Svojim sam očima vidio, gdje
skapavaju mule i osli od tisova brsta.


Na moravskih karpatskih gorah drže, da je tisov brst i
ovcam otrovan, s toga da su pastiri onud zatrli tisovo grmlje*.


Krušinu ili krkovinu (rhamnus frangula) i pasjak
(rhamnus catharticus) smatraju u gornjoj Italiji vrlo dobrom
krmom, bio taj brst svjež ili suh, osobito da prija domaćemu
rogatomu blagu, te od te krme da daje više mlieka i da se
deblja. Ista krmad da se hrani tom krmom. Kako stare lovačke
knjige potvrdjujuj brste mužaci visoke divljači vrlo rado krušinUj
a ženke da ne mare za nju.


P a vit. Po njemačko-austrijskih alpah smatraju brst proste
paviti (clematis vitalba) posve valjanom krmom osobito sitnomu
blagu. U gornjoj Italiji daju sitnomu blagu zelen pavitov brst,
pa ne ima zazora, premda je to kiseo brst. Kad se osuši, dobra


* Yolnova topografija markgraiije moravske. U Bniu 1835. 1. svezak na
straai XLVI




ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 13     <-- 13 -->        PDF

,. . — 14 -


Dašto da blago voli svježim lirastovim izbojem (mladicam);
ali se u gornjoj Italiji opazilo, da se n volova pojavlja proljev,
kad im se mnogo da toga brsta.


Bukva . Mlado bukovo lišće i mekani izboji, dok su još
zeljasti j dobrom su mljekovitom krmom ne samo ovcam i kozam,
već i kravam, s koje se mlieko liepo žuti poput zlata.
I konji brste rado mlado lišće. A o starijem lišću možeš neko
vrieme održati krave i konje. Kad bi kravam đavao samo bukovo
lišće, usalmulo bi im mlieko i omršavile bi. — Bukovo
lišće brste radje koze i goveda, nego li ovce. — Sušanj je od
velikih bukava krma srednje rtike.


Kasthofe r pripovieda u svom putnom izvještaju o bernskom
gorju: „Mlad bukov brst, izboji i lišće prijaju ovcam,
kozam i kravam do prvili dana mjeseca lipnja. Kada o proljeću
izgone krave u luke na pašu, dajvi svakoj kravi još u staji po
homut mlada bukova brsta, a vele, da se krave onda ne opauče
(da ib ne poduzme nadam), — Maslac je od proljetnoga bukova
brsta vrlo tečan, i liepo se žuti. Najprobitacije vele, daje po
ovce i koze kad ili o (proljeću brane bukovim brstom. Krave,
kad im se odviše daje bukova lišća, da doduše daju mlieka izobila,
ali da onda obnemognu, da im jenjava snage i nabrizgivanje
mlieka, ali da od toga ne postradaju."


Bagrenovo (nerodovo) lišće, bilo svježe, bilo suho, lakomo
grize stoka; prija ne samo kozam i ovcam, već i govedom.
Mukov je (Crataegus aria) brst dobrom krmom, osobito


ovcam i kozam.
Breko v (Crataegus torminalis) je brst- dobrom krmom
osobito sušanj mu, to ovcam, to kozam.


Tilov o (cytisus laburnum) lišće smatraju u južnoj Tirolskoj
krmom vrlo prijajućom i ovcam i kozam´^´. I lišće kadu -
Ijaste zanovieti (cytisus salvifolius), za tiem planinske
zanoviet i (cytisus alpinus), pribraja- se najboljim, a lišće
crnkaste zanovieti (cytisus nigricans) slabim krmam.


* Naprotiv tvrdi Sartorelii u svom spisu: „Alberi indigeni ai bosohi
deir ItaJia saperiore« u Milanu g, 1816, da stoka svježa tilova lišća neće, a su


šanj samo za nevolju. Nije nam pošlo /.a rukom^ da razjasnimo to protuslovje.


Ba seje SartoreJli prevario, tomu bi mogla dokazom, biti njegova vlastita


tvrdnja, da koza zimi tilovu koru giodje. Vee s botaničkog stanovišta, što tila


spada medjn sočnjaee, što je dakle djetelini u rodu, sva je prilika, da ee tilov


brst valjati.




ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 12     <-- 12 -->        PDF

- 13 —
I u austrijskih pokrajinah lišće je kanadske topole na
mnogih mjestih vrlo cienjenom krmom.


Najodlicniji gojitelji ovaca hvale lišće kanadsk e topole^
da nađaje mlieko ovcam a po tom bi mogli suditi, da će nađavati
i kravam. I janjcem dok još sisaju , a to traje tri mjeseca,
daju počam od sredine drugoga mjeseca toga lišća i namah
se opaža, da im prija. Možemo vjerovati (veli Wentz , a
iz viesti sa Krasa nagadjamo), da se i junadi veo u prvi mah
može davati ista krma, a da im razvitku ne će ni malo nahuditi.


Block , pouzdani gojilac ovaca, koji je svakojakim brstom
pokušavao hraniti ovce, pronašao je, da ovcam vriede dvie
tunte kanadskoga topolova lišća uprav toliko, koliko tri funte
siena, da dakle u lišća ima puno više hranive snage, nego li u
lučkoga siena.


Šteta je, što se na jablan o vu listu od uboda buba stvaraju
kojekakve baburice, te s toga takov list n© valja za krmu.


Javorje . Javorovo je lišće dobra krma ovcam i kozam,
a ni goveda neće od njega zazirati Lišću od gorskog a javora
osobito da goveda vole. Ostale vrsti javora: campestre
(klen), obstusatum (tupolisti javor), illiricum (paklen, maklen,
tvrdak) i platanoides (crni javor, mlieć) da su slaba krma. —
Najvole javorovu lišću u Italiji, ali je lišće bieloga javora (acer
pseudoplatanus) i na naših Alpah vele cienjeno.


Grrabje. Bjelograb (carpinus betulus) daje dobru krmu
ne samo ovcam i kozam, već i goveđom Od brsta mu, kao i
od brestova lišća, vele, da krave i koze daju više mlieka.


0 grab u (ostrya vulgaris) i crnograb u (carpinus orientalis)
mogu toliko kazati, da im brstu, po izkustvu u južnih
zemljah naš6 monarhije, pripisuju toliku hranivu snagu, koliku
i grabju na sjeveru.


Rašće . Lišće od ljeti zelenećeg se hrašća prija ovcamkozam, osobito suho, jerbo tad nije trpko. I goveda ga jedu;
ali kad mu se niesu navikla, i kad im se premnogo dade, onda
mokre kadšto krvlju.


Opazilo se to u porjecju liajne, gdjeno su g. 1858. za oskudice
krme davali blagu vrlo mnogo skomljiva lišća od rašca, brezja
i dr.j te je blago uzelo puštati krv osobito ondje, gdje mu se
je hrastovo lišće davalo. Wentz sudi, da je tomu jedini uzrok, što
su davali samo skomljivo lišće a nikakve druge valjane krme.




ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 11     <-- 11 -->        PDF

— 12 -"
U Prancezkoj sude^ da je ono lišće manje dobro, kojemu naličje
nije gladko, već čupavo, ,
Na jednom hektaru vinograda doHvaJu u Francezkoj 16
do 20 metr. centi zelena lastara.


I u Austro-Ugarskoj upotrebljuju lastar krmom; i to ne
samo ono, što ljeti osiecanjem loze nabave, veći redovitim
kupljenjem lišća, poimence u austrijskih južnih zemljak, poslije
berbe. Ako ima dosta radinih ruku, posnima se lišće s loze;
ako ih ne ima, onda se pričeka, dok samo popada. Što ga se
nasprayi, daje se onda blagu pomiešano s drugom običnom
krmom. — Suhi se lastar pomieša sa izsjeckanom kuruzovinom
i namoči se prije, nego li se daje muzaram. i teglećemu blagu,
bar se polije vodom, drugdje se kvasi u vodi 1—2 sata ili čitavu
noć prije, nego se daje blagu, još drugdje ga poparivaju
vrelom vodom. Mnogi osoljivaju tu krmu^ neki primješavaju
joj posije. Sitnomu blagu daje se ta krma suha.


Tres nj evo lišće smatraju na Alpab vrlo dobrom krmom
poimence sitnomu blagu.


Takvo je i sljivoyo i jabukovo lišće. Ošmrciva se
prije, nego će samo popadati, mieša se s drugom izsjeckanom
krmom (primjerice s jednom trećinom sitna siena), smjesa se
kvasi u hladnoj vodi ili se popariva vrelom vodom, ili se ostavi
mokra, da dva dana kiša.


Poimence mali posjednici upotrebljuju lišće tieh voćaka
u velike.


Za kruškov o lišće ne mare toliko, jet je kožasto.


Topola, jagnjed, jasika i jablan. Topolovo lišće
valja osobito za ovce i koze.- Najbolje će biti za taj poso lišće
kanadsk e topole, te ga s toga na mnogib mjestih proglasiše
najvaljanijom ovcijom krmom; za tim će doći jagnjedovo, jasikovo
i topolovo; a najmanje će vrieđiti lišće biel e topole .


Ali 0 tom lišću sude jedni ovako, drugi onako. Za jablanovo
i jagnjedovo vele ponajviše, da je drugoga reda; u
Italiji pako, najpace u Lombardiji i Napulju tvrde, da je prvoga
reda*. Block, zatočnik brsta i ovčarstva hvali najvećma kanadsku
topolu, Francez Olivier de Serres tvrdi, dato
Ešće prija najvećma sitnomu blagu.


* B u rg e r potvrdjnje i priobćoje, da primjerice u Toseani namah iza berbe
omremjn iastar i jablanovo lišće pa da jednim i drugim hrane i ml%Ae krave.




ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 10     <-- 10 -->        PDF

~ 11 —


Na Krasu vole brstu crnoga nego li prostoga jasena. Ja
iz svoje glave velim, da tomu nije povod veća nutrnja dobrota,
već krepea odoljača snaga suhoga lišća prema mehaničnomu
zlostavljanju, koje onud ne će uminuti komutje toga brstja,
prije nego li se krmom posvema potroši.


Du d (murva). Svuda, gdje se uzgaja množina dudova (za
hranu svilaca), smatraju dudov brst ponajboljom krmom svakoj
vrsti blaga. To je tako najpace po južnih zemljak Austro-Ugarske,
poimence u južnoj Tirolskoj i u austrijskom primorju. —
Šteta samo, što se dudovo lišće može istom skupljati u mrtvu
jesen; jer kad se prvo lišće ošmrca za hranu buba pod kraj
proljeća, onda bi nahudilo drveću, ako bi se lišće opet ošmrcalo
mnogo prije, nego li uzme samo padati.


I jesensko to lišće dobro je za krmu u velike, đapace i
ono, koje samo popada, vriedi toliko, koliko i dobra slama;
samo neka se namah pokupi, cim popada, prije, nego li ga
mraz opuri,


U austrijskih zemljah skupljaju dudovo lišće ovako. Mjeseca
listopada ošmrcivaju duge izboje (mladice), koliko im za
to radine snage dotjece, pak ili ga zelena daju blagu, iK ga
suše za zimu. Malo kašnje drmajući drveće otresu lišće i samo,
što ostane, to još ošmrcaju, ili čekaju, dok samo popada, što
osobito u sav jek biva iza prvoga mraza.


Sa velika duda dobiva se 5—10 centi zelena lista, od kojih
postane 5—6 centi šušnja. Valjan radnik može jednu centu
lišća ošmrcati za čitav dan, a natresti i ošmrcati za kakova
po dana. ´ ´


Po naših zemljah, gdje hrane bube, toliko je pravim gospodarom
do dudova lišća, da i iste ostanke brsta, všto su ga davali
bubam, dapače i istu bubju nečist suše i zimi uz drugu
krmu davaju blagu.


Spravljenim šušnjem krme blago onako, kao i lastarom.
a to ćemo sad protumačiti.


Lasta r (lišće vinove loze). Lastar je vrlo dobrom hranom
ne samo ovci i kozi, već i govedom, pa i istim kravam.
Lastar je hraniv i okrepan a misle neki, kad se ovcam daje,
da na njih neće hripavac. Sto onoliko hvale monte-doreski
(Honski) sir, vele, da polieže od lastara, kojim onud hrane koze.




ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 9     <-- 9 -->        PDF

— 10 —


Valjanost brsta po vrsti drveća.


Kao što brst svakoj vrsti stoke ne prija jednako, isto
tako niesu ni sve vrsti brsta jednako omiljele i kranive; ima
dapače u tom toli golema razlika, da su neke vrsti brsta najboljom
krmom, a druge smrtnim otrovom.


Žalibože nije još izpitano, kojoj vrsti stoke, koliko staroj
i čemu valja svaki pojedini brst. Ipak doznadok iz zemalja,
gdje brstom krme blago, ili gdje su ga bar kušali braniti brstom,
za ove pojedinosti:


Prosti Jasen. Jasenov brst, premda je grk, ipak je
prevaljanom krmom govedom. ovcam i kozam, dapače blago o
njem deblja i muzare daju više mlieka. Samo je mlieko neugodna
teka, kad se muzaram daje odviše te krme.


Jasenov brst vrieđi na Alpah mnogo. S toga uzgajivaju
jasenJB u anstrijskik alpskib pokrajinak rubom polja i livada^
uz puteve i potoke te pokraj obora svuda i u velike, da imadu
kreševine (mogli bismo takovo drveće po njemačkom .,Scbneitelbaume"
zvati: kresanicami ili klaštrenicami); jasenje
je ovdje u toliko namienjeno brstu, da se vazda razumieva samo
ono kad je riec o brstu, i brstiku pa kad se poimence ne spomene
drugo koje drvo. Na mnogih mjestih (poimence na gornjem
otajeru) snimaju dapače lišće s jasena dvaput svake godine.
I na naših Alpah ciene jasenov brst najboljim, samo se i
tuj tuže, da mlieko, kako već gore rekosmo, grkne, kad se daje
odviše te krme. ´


U Tirolskoj drže, da je jasenove lišće ovcam najbolji liek
od žućenice.


Sa svežnjići jasenova šušnja treba cuvarno postupati, jerbo
se suho lišće namah razpađa, čim ga nemilice prihvatiš, te tako
(osobito kad ga je kud voziti i prematati) propane još prije,
nego li se potroši. To će biti i uzrokom, sto na Alpah malo
kad vežu jasenov brst u svežnjiće, već lišće ošmrcivaju i miešaju
medju sieno.


Crni Jasen . Lišće je crnoga jasena (fraxinus ornus, or-
nus europea) doduše kožasto i čvršće od lišća prostoga jasena,
i u velike grče; ipak ga na jugu Austro-Ugarske, gdje ima
mnogo grmasta jasenja, smatraju valjanom krmom i svatko ga
skuplja. Vežu ga u svežnjiće (homute, baglje) kao i sienoj
osmrcivaju ga, suše i daju blagu zajedno sa sienom.




ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 27     <-- 27 -->        PDF

_ 28 —


0 toj stvari. Ako i niesu iztraživali svakoga pojedinoga lišća,
to se ipak po dosadašnjih pronalazcih došlo do ovik zakljugaja.


Posve mlado lišće valja već s toga, što je vrlo tanakno i
vodeno. Ali ima u njem i mnogo dušicavih bjelanjkovitik i proteinskih,
u kratko takovih tvari, od kojih mu hranovitost polieže,
docim u njem još nije mnogo onih tvari, po kojih j kad
otmu mah, lišće postaje ogavno. Mjeseca lipnja dostaje se lišće
(u srednjoj Europi) najvećega prirasta organićne substancije,
doeim se u njem svjetlovina i lužina umanjuje. Do mjeseca
srpnja i tja do kolovoza biva lišće sve to teže, ßvrsce i hranovitije,
a u kojih je vrsti drastičan ukus, biva i ovaj jaSi, kako
već dotično drveće po svom stanovištu i po nadobnosti ili nenadobnosti
vremena napreduje ili nazaduje. Umnoža se poglavito
surovo (stanicevina) i neđušicave ekstraktivne tvari, manje pako
proteinske tvari i svakojake sastavine luga. Iza toga pocima lišće
uploške bivati laglje i nehranovitije, jerbo se umanjuju dušicave
i proteinske tvari, topki uglovodani, za tiem svjetlovina i lužina
tja do listopada, docim se mjesto toga umnožava vapnena
i kremena kiselina. Ako li je suho i toplo vrieme onda se čini,
da se donekle svjetlovina i rudne tvari, a tako i surovo vlakno
te neke neđušicave ekstraktivne tvari umnožavaju.


Kad u jesen neposredice prije, nego li lišće uzme padati,
snaga mu asimilacije jenja (i lišće požuti), onda u velike postane
laglje, jerbo mu organične i neorganicne sastavine velike
vrednoće pronicanjem kroz petlje posvema ili dielomice ulaze
u ogranke ili stabla, te tuj (u srčici, u stanicah srcičnih zraka,
te u liku) ostaju zalihom hrane za bližnje razdobje rasteža,
kako će u proljeće rabiti stvaranju novih izboja i novoga lišća.
Organične su sastavine lišća, kako rekosmo, poglavito ugljovodani
škrob [amylum], slađor [glykose] i dušičavi bjelanji
(medju koje spada i protoplasmatična glavna tvarina zrnja listnoga
zelenila); a anorganicne su (lužne sastavine) svjetlovina
i lužina, štono iz lišća prije nego će popadati uzmaknu i u
stablo se povrate. To su dakle bas takove tvari, koje ne samo
u velike valjaju uzgoju bilja, već su i blagu glavne hraneće
tvari.


Od ljetne suše popadalo lišće ima više hraneće snage, nego
li koje popada jeseni, jerbo iz njega uzmakne lužina i škrob,
ali ne uzmakne svjetlovina ni bjelanji.




ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 28     <-- 28 -->        PDF

— 29 —
Takvo je lišće gore, koja se samo ljeti zeleni.


Drugačije su cetine crnogorice, u koliko naime viek, što


ga izvije lišće bjelogorice za nekoliko mjeseci, a vazda zelena


öetinja^ dok izbije i dok samo naravsko odpane, traje nekoliko


godina.


Na cetinju listvenice i bora obsvjeđocilo se, da se iz njeg


lužina i svjetloviua povraća u stablo a da se u njem umnaža


vapnena i kremena kiselina malo prije, nego li će odpasti. Po


imence na borovu cetinju pokazalo se: 1. da u jednogodišnjega


četinja ima puno više vode, a manje suvih tvari, nego li u


starijega cetinja; 2. da u najmladjega ćetinja ima najviše svje


tlovine, lužine i sumporovine, a vrlo malo kremenovine, vapna,


gorSike, željeza i mangana, a ćim je starije, da tim više ne


staje prvo imenovanih a prirašćuje za tim spomenutih sasta


vina; 3. da napokon u cetinja u ploh imade puno manje rud


nih tvari, nego li u lišća.


Drugo je pitanje to, u koliko se starost stabla dojima


kakvoće brsta? Na to pitanje možemo odgovoriti samo ovo:


Dr. je Dul k u Hohenheimu svojimi analizami pronašao,
da mladoj i staroj gori treba vrlo različita množina rudnih
tvari. Mladikovini treba puno više lužine i svjetlovine, nego li
starogorici; cim je starije lišće, i stablo, tim većma nestaje u
njih lužine i svjetlovine. Vapna je naprotiv sve to više.


Po tih iztražajih, po svakomu znanoj činjenici, da je
lišće što starije, to manje bujno, te da je hraneća snaga takova,
kakova je rasteća snaga; napokon po prostom izkustvu
gospodara možemo dosuditi: da je hranljivost brsta mlade gore
najveća, a cim je gora starija, tim je manja hranljivost brsta.
Samo se ne može danas već to umanjivanje hranljivost! brojevi
označiti.


Vrednoća druge krme i brsta prema sienu.


Naravska je stvar, da umni gospodari a najpace graditelji
agrikultui-ne znanosti već za rana o tom mišljahu, kako
će vrednoću svake pojedine krme stanovitimi brojevi označiti,
da se može jedna o drugu omjeriti.


Prije kakovih 20—30 godina, kad se u taj smjer još nije
obilovalo toli temeljitim znanjem, kojim se mi danas ipak možemo
podiSti, idući za tim smjerom, naišlo se na skrižaljke




ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 52     <-- 52 -->        PDF

-™ 53 ™


S toga se i njemačkim gospodarom Sini najprobitačnije
kresati brst uploSke od kraja kolovoza do kraja rujna, jerbo
onda druge mladice izbijaju istom u proljeće, ali smo dužni izrikom
napomenuti, kad je ljeti velika vrućina i suša^ da nam
je onda puno prije kresati brst\ Ma se ondje i okresivali brstici
pod kraj kolovoza i tečajem mjeseca rujna, kad je topla
jesen, ipak izbiju nove mladice, koje onda cesto ozebu i toliko
unazade stablo, da ovo i korien mu usaiine. Da tu pogibelj odvratimo
, treba siekući brstike na svakom panju ostaviti po
jednu bujniju mladicu do zime ili tja do prvoga proljeća. Ta
mladica, koju bi liryatski mogli prozvati „povlakušom´´, posreduje
pretvaranje soka u deblu i zaprečuje izbijanje novik mladica
te se u posljednjem slučaju može smatrati osjegurbom života
svojemu panju. Kad su tomu smjeru zadovoljile, mogu se
i te mladice posjeći.


Drugačije to biva na donjem jugu Austro-Ugarske te dakako
i na Krasu. Ondje izbijaju redovito iz panjeva i stabala,
štono ik u početku jeseni oklaštre, nove mladice još iste jeseni
i onda im dakako prieti opasnost, da će možda zimi ozebstk
S toga je u tili puno toplijik priedjelib bolje kresati brst prije;
jer tuj i po drugi put ranije izbija drveće. U koje bi se dane
od polovice srpnja pa do polovice kolovoza imao taj posao oba*
viti, to odlučuju mjestne okolnosti i vrieme.


Znanost nas u najnovije doba uci, da se jeseni prije nego
li lišće uzme padati, puno vriedne sastayine lišća povraćaju u
stablo i da je to ostava brane za buduću godinu, da dakle
ljetno ošmrcivanje lišća i ljetna sjeća drveća donekle oslabljuju
reprodukciju. Ali pošto je ta reprodukcija ipak dostatna, to
možemo preko te štete uzev na um veliku vrednoću brsta, što
ga dobivamo, isto tako prieći na dnevni red, kao što primjerice
prelazimo preko toga, što rastnjom nazaduju dudići, s kojih se
za kranjenje svilaca ošmrciva lišće. Naravski ne treba preko
mjere prelaziti, već koliko se može oprezno postupati i okaniti
se svakoga nenuždnoga oštećivanja. U ovoj razpravi i u 8. poglavju
ima o tom, mnogovrstnih naputaka.


Kao što već rekosmo, običaj je nabavljajuć brst kresati
glavate kresan.ice svake 2.—6. godine.


´ Okrešemo li ga prije, onda ee dakako iz panjeva ili glava glavatih, te iz
debala granatih kresaniea poizbijati nove mladice još istoga ljeta.




ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 36     <-- 36 -->        PDF

37


4. Probavnost krme,
po sbirci: „sastavba i probavnost krme" od Dietricha i Eöniga


u Berlin 1874.


Srednja probavnost sastavina
krme
u postoteih potrošene množine.


Lučnoga siena


v6 ,
krava. ,


koza .
oyea
prosjekom . .
Otave
v6 . .
ovea ,
prosjekom . .
Crljenkaste djeteline


v6.- . . .


ovea
prosjekom . .
Sieno od diinjice
v5
ovca
prosjekom . .
Slama


ražene ....


zobene
Zelene crljenkaste djeteline
v6, djetelina u cvatu
. ovea, djetelina u početku evata . .
„ n sred evata . . .
„ na koncil cvata . .


Zelen© đunjice





ovca


koruna, oveatrave na paši


zobi, ovea .
ječma, krmce
knruza, krmee


´ ´


prosjekom. . ...........
.........
Zrnje


.,...,...


Probavi u


OJ


11


o


64:-4. 63-0
65-4 55-3
— 58-s
62-8 58-8
64:´2 58-s


63-8 59-0
6S-7 ,60-5


e3-7 59-8


58-1 56.s
61-5 61-5


59-8 59-2


61-3 78-4
65-7 74:-5
58-5 76 5


50-6 24-X
52-5 42-8
51-5 33-4


71^2 72-5
70-9 75-0
6B-S 69-3
58-3 58-6


66*1 68-0


67-1 81-2
57-s 78-s
6^2-4 80-0


89-5 66-2
70-4 78-2


68-7 74-7


— 79´0
_ 84-0
— 79-2
postoteih potr
mnozme


1 i


OJ


r-l


4Ö-4 63-9
63-8 70-1
46-7 61-4
42-0 67-0
49-7 65´G


55-5 %Q-4.


38-4 64-8


47-Ü 65-ß


54-3 70-9


64-5 68-7
. 59-4 ´ 69-8


31-8 70-6
41-6 61-3
36-7 66-0


31-9 37-8
48-5 46-6
40 2 42-2


75-1 79^0
66-1 78-G
61-2 71-7
44-4 70-6


61-7 75-0


62-0 76-0
98-9 67´9
45-0 71-9


52-8 95-3
64-2 78-2


77-8 74-1
68-0 90-0
76-0 93-0


74-0 86-0 j


ošene


CD


ej --^


OJ S


66´(>
61-5
59-3
60 0


61-s


63´0


65-7


64-4


42-9
50-2
46-0


38-9
38-G
38-8


62-3
59-0
60-6


58-1
56-5
49-6
38-8


50-7


4i-6
33´4
39-0


26´ü ^
67^2


20-1 .

~—




ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 37     <-- 37 -->        PDF

38 —


Sbilja probavna množina hranećih
sastavina krme, kakve su
po naravi 0 02
P-o


najmanjina, najveeina, sredik postotk a


Trava na paši
Crljenkasta djetelina prije cvata .
Crljenkasta djetelina za puna cvata
Lueko sieno. . . * . . ... . .
Otava
Sieno od erijene djeteline. . . .
Sieno od dunjioe.


Eažena slama
Pšenična slama .. . ... . , .
Zobena slama
Zob ............ .
Jecam ............
Kuruz
Korun


4-1


To-3*5
2-5


1-5 - 3-6


2-9 -10*2
5-9
4-6-12*5
7-5


5´4~12-8


8´0


7-9—13-1
11-3
Ö-4-l´2
0-9


0´4-l-3


0-s


0´8—3-0
1-9
5´8—15*0
9´4


6-9—12-4
9-5


4-9-^12-7


8-3


0*2—2-2
1´4


0-5-0´7
06


0-3—0-8
0-5


0-2-1-0
0-5


0-1—3-3
1-2


07-2´8
1-7


0-4—2-5
1-3


0-6—1-9
li


0´2 - 0-7
0´5


0 2-0*5
0*3


0"5—1-4
0-8


3´0—6-0
4-7


0-9-1-9
1*4


3*i—7-0
4-2


7´3—10-3


7-3


4*4—7 6
5-9
5.0-9-1


14´7-40´7
26"7


18´9-22-4
25-7


17-3-30-0
23-6


16*3-25-8
22-8


6-7—19-4
12-6´


13-6-17*8
16-4


14-2—22-6
17*2


3r4-49´i
40-2


55-1-62´8
58-5


54-9—65-6
60 8


9*3-26-5
20-2


1 5-3-4
2*5


1-7-3-5
2´8


1*9—4*0


3´i


9 0—24-1
15*8
ll´i-20´o
14-2


7*7-14 2
11-4


7*6—24-8


93


19*4—39-3
27-8


IB´s—20*6
19-5


17*0—30*7
22*4


Ovo se je izraeiinalo iimnoživši sadržinu hranaćili sastavina krme veličinom
njihove probavnosti.




ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 38     <-- 38 -->        PDF

— 39 ~


5. Analiza luga u krmi


po djelu dra. Eiaila Wolfa ; Analiza luga u gospodarsldli proizvodili, u obra


nih odpadinah i u ilepitomu bilju, u Berlinu 1871.


ci u 100 dieiova čistoga luga


-—( ^1


1—1


cS ´—i 1
03


b/j d d b


o d d h o o
"p o


N ^21 O p-,´ z6 ÖQ


s r e d i k a


(jaroga jeema ... . 50 2-6 20 2-5 2-6 8-6 1-0 35 1´7 28 0-9
23 3-1 16 2*2 3-7 7i 08 23 1-4 44 0-6
(kuruza ...... . 9 1-5 28 1-8 2-3 15 1-3 45 1-3 1-9 1-4
necmenoj ..... . 21 4-8 23 4-1 7-8 2-c 0-7 4-5 3´7 52 2-3
U slami | zobenoj....... 9 4-7 22 29 8-9 4-0 1-4 4-5 3-149 6-3
(kuražnoj ..... . 4 4´y 23 14 9-6 6*2 1-6 12 3-0 28 1-7
2*6


53 3-8 60 2-6 4-7 1-2 17 6-5 2.1 3*1
39 6´0 25-5 4-4 16-7 6-3 1-2 8 4-6 27 7-2
^^^«1^" {brdskom . . : . . . 4 2-9 31 1-3 17-4. ^& 2-5 11-3 4-6 23 2-3
3 7-3 32 — 27-5 5-2 2-1 18-3 4-4 6´9 4*5
2 6-6 39 — 30 6-0 1-0 ll-G 10-5 1-1 0-6
2 7-4 35 — 40 7*7 0-5 13 — 1-6 0-6
15 10´9 24 1-4 33 6-3 1-1 7*8 1-3 27 1-2
6 4-2 23 2-8 30 6 1-2 8-3 1-3 18-6 0^3


Ljeti


1 3-5 33 — 26 13-5 1-2 12-5 2-7 4-4 0-1
u < 2 4-0 16 7-G 35 13-6 1-3 18 1-s 2-2 0-4
1 4-5 26 — 56 5*2 0-6 3-7 3-0 3-7 1-3


lišeu


1 3*1 20 5-1 36 21 0-8 5-1 1-0 7*9 0-2
1 8-3 15 5-5 38 13 2-5 5-7 2-5 18 1-7
1 7-1 8-7 2-1 ßß 7-0 1-2 4-5 1-1 8-1 0-3
1 5-8 iM -^ i5 2-3 — 8-3 2-7 70 —
3 3-5 7-2 0-8 40 6-1 3-1 7-0 2-4 30 1-7


U metlieiei (Spar, seoparium) . .
2 1-8 36 2"2 16 11-7 4^0 8-3 3´3 9-2 2-6


U gladišu (ülex europaens) . .
1 — 28 4-5 9-1 11-5 6-7 8G 2*6 26 2-7
4 6-2 42 O´s 20 6´^ 0-9 23 4-4 1-3 0-8


4 6-8 26 l´O 42 7-0 1-9 7*8 l´&
9-7 2-0


uiišću isz.


T-, Tv/ (mieseea kolovoza . . 2 4-2 17-5 5-Ö 20 11-2 1*3 13 l-G 9-0 0-5
Ü hsoii Jj^Jggj^i 2 5´2 13--1 0-8 47 7-8 2-0 7-2 2*2 15-2 1-Ö








1 mjeseca svibnja , . . 1 4-2 42 3-2 13-8 4--i 0-s 32-4 —
U bukovu 1 usred ljeta 2 4-5 19 l´O 37*5 8-7 1-2 8-0 1-5 15-8 0-6
Ušću j mjeseca listopada . . 1 5-1 7 i 1-5 50 4-1 1-4 5´i — 30-5 —
(pod kraj jeseni . . . 5 6-8 3*3 04 44 6-1 1-0 4-0 4´4 34-3 Oo





4-4 28 3 17 6-5 1-7 10 4-625 47


— 6-0 26 2*2 35 9-7 1-2 10 2 Ol 9 1-1
sjekom ]u metlieiei i gladiŠu . — — 33 3-Ü 13 11-c 5-3 8-4 3-1 lö 2-6
5*5 6 lu 40 5-1 1-5 6-0 2-1 36 0´7




ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 39     <-- 39 -->        PDF

^ 40


6. Tvarna sastavba lišća u razilčite mahove rasteža.
m j e s e e a
u lucbari u Titaxanda uadje Stöek-cö ^


^


_c3 p


liard t (po luebani rataru godine rf .^ cS 5* S a o


1866)
´5° "R


"5*


m CQ ro^ %-i 1—1 ÜQ


;-< t


u dubovTi liSoii
73-9 51-0 50-0 25-0
4-13 2-4; } 2-2; l´oe
5-70 4-13 4-iL 4-5C 5*4«: 5*20


-J-.


svjetloviiie post. suve sneine . . . 1-41 0-4S 0-30
proteinskih tvarili sadržine´. . . . 25-9 14-6 14.0 9-9 7-0 6 6 —


u listvenu (ariševu) iišćii
78-0 e9´2 63-1 55-4 54-1! 62-0
4*60 2-91 1-71 1-10 1-14 0-ss
5-05 3 81 4-5(. , 4-53 4-55 4-60
proteinskili tvari sadržine´ post. . , 28-8 18-2 10-7 6-9 7-1 5-5 -M
bukovu lišću
Dr. B i s s m ä U e r (gospodarsko pokiišalište


g.
1874. br. 1) nacije u 1000 STJežlli buko-
Tili listića u Monakavn grama:
174-71 158-70 187-70 130-9 134-76 156*05 134-08
sulie sačine 53´22 106-76 147-36 234-9 121-56 156*67 112-16
7*60 22-38 31-92 29-93 26-06 22-45 28-62


26-77 56-02 71-89 66*04 61-39 63-27 55-30
1-25 2´58 2-64 2-71 5-88 5´85 6-66


bjelanjskih tvari 13-05 20-31 28-07 24-02 17-39 12-68 8-76
2-48 5´55 10-82 12-18 10-81 14.41 12-80
0-08 0-07 004 0-10 0-12 0-17 0-17


lužine
....´..


0-77 1-20 1´38 1-19 1-14 0´87 0-74
0-36 1-38 3-02 3-90 3-26 3*57 4´21
0-19 0-G3 1-99 1-03 0-88 0-79 0-91


željezima . . ., . . . ,


0-01 0´05 O-08 0-10 0-12 0-06 0-07
0-53 0-46 0-50 0-66 0*45 0 36 0-14
0-04 0-58 1.76 l3 3 1-97 2-55 2-96


TJ 100 dielova svježa bukova lišća bilo;


76-65 59-79 56-36 49-26 62-58 49-63 59*45
23-35 40-21 43-64 50-74 47-42 40-37 45*55
surove vlaknine 14´46 20-97 21-96 22-19 21-44


21-25 25-Ö2
50´3r> 52-47 49-45 48-95 50-50 50-41 49-30


2´5(-; 2-42 1-82 2-01 4´84 5´54 4" 94
bjelanjskih tvari ........ . 28-25


18-93 19-31 17-81 14-81 12´oo 7-81
luga 4-67 5-20 7-45


9-03 8-90 10*80 11*42


u 100 dielova luga toga lisća bilo :


sodnna .... ´ ,
31´23
3"28
21-74
1´32
11-85
0-37
9-81
0-83
10-53
1-16
7-67
1-58
5-78
1-38
vapna . . . ´ ^ 14-9G 24-25 27-82 32-08 30-37 31-29 32-95
7-65 11-44 9-18 8-40 8-15 7-00 7-18
0-76 0-99 0-78 0-84 1-17 0´56 0-52
svjetlovine . . . 21-27 8-43 5´24 4-53 4*24 3-22 1´08
kremenovine ...... . 1-87 10-47 16-26 19-17| 18-23| 22-36 23*16


1) Bjelanjaka se sadržina pronađje, kad se množi la duŠL


ta :pos3i uozi rauožiteljt.m 6-25.




ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 40     <-- 40 -->        PDF

— 41 —


Bukovo lišće


sa 20-godiBnjega biikvića u liladu dra


go gore na liaskoj naplovini uzrasla n


Hobenlieimii. Aualizovfto dr, L. Dulk .
(gosp. pokušaL 18. svezak 1875). li


u lOO^dieiova j vode


79-24 65-68 64-00 62-34 63*68 62-85 66-37


Bvježa liaća
bilo: I suhih sueiua 20-76 34-32 36-00 37-66 36-32 33-63


37-15
i surove vlaknine 219-3 238-2 243-0 230-2 237´7 269-1
proteinskih tvari 178-6 164-9 153-2 163-2 73-3


119´4
vadika 207´3 228-3 226´9 226-3 247-8 264-3
treslo vine 11-64: 18-04 23-95 29-3 28-021 35*76]
u vodi razmocljiva 34 80 38-8ol 40-65 51-7 46-41 43*40
Čista luga 46-8o! 39-51 47-80 55-20 55-8 59*09 63-88 57-90


lužine 15-17 12-07 11-62 13*66 1382 14-85 13-161 10-00
vapna 12-47 11-97 15´92 17*33 17-83 18 38 22*20 23-58
goreike 3-11 2-74 3-61 3-17 2-77 2-76 2-88 1-91
željezuna 0*84| 0-58´ 0-74 0-62 0:77 0-79 0 72 0´92
mangunea 0-46 0-62 0-81 0-81 0-83 0 51 0-46 0-49
svjetlovine 9-66 4-63 5-32 6-05 6*30 8-17 7*73 4-39
sumporovine 3-32 2-35 1-78| 1-93 1-72 1-42 1-41 I02
kremenovine 2 53 4*51 8-31 11-60 12-15 11-90^ 15*08 15*65


lužine 32-41 30 56 24-27 24-75 24-76 35*14 20-ei 17-34
vapna -26-55I 30´3o| 33-28 31-39 31-29 31-10 4´76k:0´9l
gorčike 6´64 6-95 7-55 5´72 4-96 4 GS 4*44 3-31
željezuna 1-80 1-48´ 1-54 1-12 1-38 1-33 1-13 1*59
mangunea 0-98 1-57 1*70 1-47 1-48 0-86 0-73 0-84
svjetlovine 20-65 11-71 11-13 10-96 11*28 13-831 12-10 7´61
sumporovine 7-09 5-94| 3-72| 3-50 3-08´ 2-40 2-21 .1´77
kremenovine 5-40 11-41 17-37! 21-02 21-76 20-12 23*61 27-15


sulie sueine 33-95 49-13 55´i5 63-98; 50-67 54-02 42-46 —


surove vlaknine 10-77 15-54i ll*66i 12-84 31*42 —


13-141
proteinskih tvari .8-77 9-09! 9 8 27 6.45! 3-u —
vadika 10-18 14-52 11-47 13-39 11´22 __


12-59
l-oo!


treslovine 0-57 1´53 1´48 1-51 1-52 —
eistajlug 1´61 l´94i 2-65 3-.53 2-85 3-17 2 70 —
inžine 0 0-59 0-64 087 0´7o; 0´8o: 0´56 —
vapna 0-42, 0-59 0-87 l.n 0-9o| 0-99 0-94 —
goreike 0-10 0-13 0-20 0-20 O´u; 0-151 0-12 —


željezuna- 003 0-03 0-04 0.04 0-04´ 0 04 0-02 —
mangunea 0-01 003 0-04 0*05 0-04 O´oa 0-02 _^
svjetlovine 0-33 0-23 0-29 0-39, 0´32 044! 0*33 —
sumporovine 0-u 0-11 0-10 0*12 0-09J 0-08 0-06 —
kremenovine 0-09 0-22 0-46 0-74 0-6li 0-64| 0-64 —


1) Lišće se snimalo poćam od svibnja do listopada svaki 26. dan mjeseca i 7. dau studena;
prva ćitiri mjeseca bilo je normalno razvijeno; rujansko pako UŠće bilo loćkavo i mjesto smedje
u smedjo Žuto te tja i smedje. S toga se snimilo studensko lišće s drugoga 20-godišnjega bukvića,
koji nije bio zaklonjen.




ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 41     <-- 41 -->        PDF

— 42 —


Boroye cetine snimljene na


Cetine snimljene na 5.


27. listopada
sü 17-godišnjega borića u Ilohenheimu, ana-srpTija sa 3 ogranka ´) sa4 ogranka 1)
lizovao ih god. 1873, dr. Bulk^ (gosp. pokus,


-TU


o o o o o


18. svezak 1875). bO
tlu


TH

^
Ü 100 dielova SYJezili r vode 70-73 51*65 51-61 50-69 62-99 59´56
eetina Mio ; 29´27 48-35 48-39 49 81 37-01 40*44


\ sulie sucinO´
´ Čista luga 20-83 15-58 18-47 20*82 24-13 23-14
lužine . 8-04 3^92 4´00 3 74 9-38 ´ 7-14
vapna-2-88 4´09 5´89 7-61 3-97 5-60
j goreike ^ 0-77 0 97 1*79 __ 1´40 1*17


Ü 1000 gramova siike


< željezima 1*04 1´97 1-57 1´69 1*81 2-03


suoine bilo:


rnanerunci 1-34 1-71 1*47 2´66 1 05 202


nca


svjetlovine -5-17 2-14 2-27 1´92 4*59 3 38
sumporovine 1-35 0-82 0 7Ö — l0 8 0 86
kremenovine 0-19 0-34 0-53 1-11 0-40 0-91


lužine 38-59 25*14 21´64 17*97 38´S7 30 86
vapna 13 84 26-27 31*90 36-54 16-46 24*19
gorčike- 3´76 6´20 9-68 — 5-79 5-05


U 100 gramova cista


zeljezuna 4´97 12´62 8 48 8*10 7-48 8*78


luga bilo:


mangnnea 6´44 7´15 7-98 12 78 6-85 8-71
svjetlovine- 24 82 13-75 12-27 9-23 19-02 14*62
sumporovine 6-47 5*26 4´12 4-46 3-76





. kremenovine 0-92 9-20 2´87 5-33 1*68 3*92


7. Analize luga od lišća u različite mahove.
U lugu Ü 100 dielova Čista luga bilo


Ariševe cetine


bo CÖ
sa iSpessarta analizovao B. "1 <^ 0
—1 -fj Cl 0 0
s


Webe r u AscliafEenbnrgu 0 0 0


Na


.1—j


{Šumarske i lovaÖke novine O O w 0 1 r—
0
CD g > g 2


0 OJ


mj. stud. g. 1873). ;3 ^ (—1


>1S] XJ1


Snimljene na 15. listop. 4*27 15*68 0 64 3-57 23*55 1*73 14-65 8´50 3*06 23-70 3*15 21-66
pokupljene na 25. studedenoga
na zemlji 4-67 9*62 4´80 399 4-57 1-36 21*98 6-91 2-80 3*74 1´62 57-02
Hrastovo liŠće


po WolffoTu djelu 0 analizah
luga


U svj. iišeu mj. kolovoza 4*60 14´96 8*32 3*50 33-44 26*09 13-53 l"18 12-19 2-71 4*41
u popadalu jesen. lišen 4-90 3´35 0*61 48-63 3-96 0-61 8´08 4´42 30*95


Omorikove cetine


u Aschaffenbnrgra analizovoa
K. Weber


U mfadih čestlnah na 16.
lipnja 1872. bilo 1*92 6 93 7-20 1´24 44-21 2*90 tO-39 7.*oo 5-31 22-22 3-92 4 05
u popalili iste jeseni 12-19 4*70 12-40 10-19 1-86 1´38 31-74 3´29 159 2-65 1*16 56*33


Bukovo lišće


po Ascbaffenburgu analizovao


K. Weber
U ml. lišća 3. svib. 1872. 6*26 4-40 7´00 5*50 37-81 2-05 18-74 6-89 0´% 23-89 454 5*12
ulišću, popadalu iste jeseni
i s istoga drveta 12-48 9-68 10´88 9 91 5*36 0-33 30-63 3-04 222 5´90 1-26 51*26


1) Na 5. srpnja 1873. odsjekli 3 a na 27. listopada 4 borova ogranka te a njili snimili jedno(
iTO-, tro- i četverogodišnje iSetine vagntili ik, osuSili i u lug (pepao) pretvorili.




ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 42     <-- 42 -->        PDF

43


Bukovo lišće


sa 30-godišnje bukve u Monakovu, analizovao


ZL> CO


dr, 2 öller.


78-i6


Ü 300 uteznih dielova svie-.


Tv. ,., M selilo
21-52


sucme


Jisca bilo :
surova luga 5-76


i lužine 29-95
soduna 2-30
vapna 9-83
goreike 3-10


U 100 dielova toga luga )


željezuna .. 0-59


bilo


svjetlovine — 24-21
kremenovine *ugijevine
i neoznaČi-1-19


va nešta
28*83


Borove Cetine


analizovao dr. J. Sehroede r u Tharandu (u tharandskom
godišnjaku 1875. u 25. svezku).


svega luga
lužine
soduna
vapna


Ü 100 dielova posve osušenih


goreike *.


Cetin a (suhe sućine) našlo


željezuna-
mangunea
svjetlovine
sumporovine
kremenovine


lužine
soduna
vapna
goreike


Ü 100 dielova cetinskoga lugj
željezuna
mangunea


bilo:


svjetlovine
sumporovine-
kremenovine
ostatka .


56´87
44-13
7-57


10-72
2-31


26-46
3-52
0-91
5-18


13-37


37-50


15´62
6-25
0-43
1´89
1´34
0-35
0-44
2-98
0-65
0-51


40-01
.2-72
12-07
8-56
2-21
2*83
10-06
4*14
3-26
5 14


r=i
r-i Ti
32-20


18-94
4-17
0-57
4 93
1-48
0-51
1-02
2´41
0-84
1-10


22-00
3-00


25-95
7-79
2-70
5´41


12-71
4-44
5-81
10 19


0´99


34*13
7-13
1-10
1-95


24-37


25-35


15-25
1*44
0-23
4*37
1´47
0-54
0-82
0*60
0´99
2-73


9-45
1´52


28´65
9-67
3-56
5-39
3-94
6*48´


17-93


13-41


1 Cetina se nabralo mjeseca listopada na pos\e mladu taraiiđskom boriku, koji je uzxa^ao


na kamenu pješJ^enjaku, i to : 1. Ijetošnjib (jednogodišnjih), 3. lanjskih (dvogodišnjih) i 3. obumrlih
požueelib., štono su bile jo§ na ograncih (trogodišnje).




ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 43     <-- 43 -->        PDF

_ 44 —


U šestoj i sedmoj tik skrižaljka vidi se velika razlika
tvarne sastavbe medju zelenim i popadalim lišćem i kako se
dojima lišća starost m\i ili doba razvitka i porasta. Vidi se,
kako sve pomalo nestaje bjelanjskik tvari te sadržine lužine i
svjetlovincj 5im je starije lišće (i cetine) i kako se umnožava
kremenovina i vapno te kako nalik na to biva i u ograncih i
u (mlađoj) kori.


Za čudo mnogo vođe ima u najmladjem (posve doraslu)
bukovu lišcu mjeseca svibnja, dok je još u jasno zeleno i prozirno,
dok dakle još nije do normalne mjere ujeđrilo. U tom
mahu razvitka ima je u njem za polovicu više nego li u kašnja
razdobja. Naprotiv je u najmladjem (posve doraslu), u jasno
zelenu i prozirnu lišen vrlo malo suhe (organicne) sućine, koja
se samo do nekih doba mjeseca lipnja umnaža, te lišće postane
u tavno zeleno i normalno. U svježem bukovu lišću ima mjeseca
lipnja gotovo dvostruko toliko suhe sućine kolika mu je
bila mjeseca svibnja, doćim je vode za polovicu manje. Od mjeseca
lipnja pa sve do konca rastežna razdobja ostaje sastavak
vođe i suhe sucine gotovo isti, a to nam svjedoci, da sve organicne
tvari, štono za prave rastače dobe drveća u lišću postaju,
prelaze u ogranke, u deblo i korien, te da njihovu ujedrivanju
služe. U jesen), kad poeme jenjavati asimilacija i dok
ne uzme padati lišće (i cetine), biva ovo lakše gotovo za četvrtinu
ili za petinu, jerbo se pojedine, sastavine lišća povrate najvećim
đielom u preostajuće organe drveća (Zöller).


Osobito valja na um uzeti dosta veliku množinu pretiline
(masti) u obamrlu bukovu lišću, koje se je na drvetu osušilo:
u 100 funti takova lišća nema manje od 5 funti žute masti.


I po D ulk ovu iztraživanju obistinilo se, da je mjeseca
svibnja sadržina vode u svježem bukovu lišću, namah čim ovo
đoraste, najveća; ta se je sadržina do konca mjeseca lipnja vrlo
umanjila (za 13 post.), mienjala se je slabo što do konca listopada;
a povećala se je opet mjeseca studenoga. Najmanje je
suhe sućine bilo u tom lišću mjeseca svibnja; umnažala se je
jako do kraja lipnja i napredovala sve do konca kolovoza,
kadno je doprla do najvišega vrha, za tim bila je mjeseca rujna
i listopada gotovo stalna, a mjeseca studena umanjivala se je
opet u velike tja dok nije uzelo padati lišće. — Kremenovina
umnožavala se je tja do kolovoza neprestance i jako; isto tako




ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 44     <-- 44 -->        PDF

— 45 ™


umnožavahu se prva tri mjeseca vapno i goreika. Od kolovoza
pocamši mienjaše se kremenovina pomalo, umnožavaše se opet
pod kraj rastače dobe, a najviše kremenovine nalazilo se je u
lišću popadalu mjeseca studenoga.


To se isto pronašlo na vapnu; goreika smanjivala se je
svejednako od konca mjeseca srpnja do studenoga. Sumporovine
biva u lugu lišća polagano i pravilno sve to manje, Sm
je lišće starije; svjetlovine nestane gotovo polovica od svibnja
do konca lipnja, a onda se slabo što mienja tja do studenoga.
Sađržina lužine bivala je od svibnja do srpnja sve to manja,
za tim se ustalila, mjeseca listopada umnožala se, mjeseca
studenoga opet smanjivala, a prije nego će lišće padati, dospjela
do najmanjega manjka.


Dulkove analize razlikuju se od Rissmiillerovik u
toliko, što se po Rissmüllerovik analizak vapnovina i svjetlovina
u lugu lišća svejednako i pravilno smanjuje pocam od
lipnja pak do onda, dok ne uzme lišće padati, i što se je u
obamrlu lišću našlo puno manje tih kiselina. Toj velikoj različitosti
nije povodom samo različitost tla i različitost vremena,
već valjda i slab rastež Dulk o va bukvića u hladu, A to možemo
tim većma vjerovati, što je u obumrlu studenskom lišću
drugoga Dulk o va bukvića, koji nije bio u hladu, puno manje
bilo lužine i svjetlovine´, nego li u lišću onoga pravoga bukvića
u hladu.


Sađržina dušika^ u lišću ili množina proteinskih tvari
umanjivala se u suhoj sućini od lipnja svejednako do mjeseca
rujna kadno opet uze rasti, a za tim je u velike obrnu nestajati,
dok mjeseca studenoga lišće nije popadalo.


Uploške možemo po tih iztragah doumiti se, da ne uzev
na um prvi mjesec (lipanj), kadno organicna sućina najvecma
prirašćuje i kadno se prvobitna svjetlovina i lužina vrlo umanjuje,
bukovo lišće sve teže biva do mjeseca srpnja ili kolovoza,
kako već to stanovište i vri em e unapredjuju ili unazađuju;
da se uz to umnožavaju: surovo vlakno (cellulosa), nedušičavi
vadici, manjom mjerom proteinske tvari i sve lužne
sastavine. Od toga doba biva lišće uploške laglje, jerbo se umanjivaju
dušičave i proteinske tvari, topki ugljovodanl, svjetlovina
i lužina tja dotle, dok ne odpane lišće, dočim se umnožava
vapnovina i kremenovina- Za suha i topla vremena čini




ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 45     <-- 45 -->        PDF

_ 46 —


se, da se svjetloviua i druge rudne tvari te isto tako surovo
vlakno i neki neđiišicavi vadici mogu umnožavati.


Dulkov a i drugiL. analize borovih cetina dokazuju, da
u mladih Setina ima najviše svjetlovine i sumporovine a vrlo
malo kremenovine, vapna, gorcike, željeza i manguna, te cim
su starije, da se one umanjuju a ove umnožavaju. Za čudo je,
što se sadržina svjetlika i lužine u suhoj sućini dvo- i trogodišnjih
jošte posvema zelenih te na 5. dan lipnja snimljenih
cetina nije mnogo razlikovala od sadržine već obamrlih, smedjih
cetvorogodišnjih cetina.


Sravnjujući kolikoću luga u omorikovih četinah i u bukovu
lišću vidimo, da u omorikovih cetinah ima mnogo manje
Južnih i rudnih tvari. Tim se "raz;jašnjuje, što crnogorica toli
malo zahtieva od tla.


8. Ljeti osušujuće se lišće.
Lišće se osušuje za ljetne suše najpaSe u mladikovine,
S oskudice vode povene najprije lišće, uztraje li suša, onda požuti
i posmedji, te se osuši a ne odpada.
Profesor g. Kraus e (u biljosl. novinah 31. godišnjaku
1873. u broju 26. 27.) iztražio je u tom pogledu mikroskopnolućbenim
putem lišće jorgovanovo, drenkovo i divljega kestena,
te je pronašao;
a) da nema na sastavnoj stanici listne petlje one oblosta:
nicne razstavaće vitre, koja postaje istom jeseni i koja
uprilicuje normalno odpadanje , te s toga lišće ostaje svu
zimu na drvetu ;
fe) da je sadržina dušika u lišću, koje se je ljeti osušilo, dvostruko
veća nego li u jesenskom šušnju, a to je dokaz, da
su. dušicave bjelanjske tvari u lišću ostale, s lišćem se osušile
i kašnje popadale;
c) da je svjetlovine (koja vrlo prianja uz bjelanjske tvari)
analognim naSnom u lišću, koje se je ljeti osušilo, dvostruko
tolikoj koliko u lišću, koje se u jesen osuši i pada;
da dakle tim, što se ljeti osušuje lišće, drveće gubi dvostruko
toliko bjelanjskih tvari i svjetlovine, koliko gubi
jesenskim listopadom;
d)
da jedan dio lužiue i škroba (amylum) iz lišća prije, nego
se oyo ljeti osuši, prelazi u drveće, kao i prije jesenskoga




ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 46     <-- 46 -->        PDF

— 47 listopada.
Mikroskopom opazilo se na priesjeku lišća, koje
se je ljeti osušilo, da je u njem posve nestalo škroba, analizom
pako luga dokazalo se, da je u toga lišća jednaka
sadržina lužine, kao i u jesenskoga.


Ljetni ši šanj pove-Jesenski sušanj popa.
Torgovanovo liŠće nuo mj . srpnja dao sred mj, listop.


iztražio profesor Märker. postotci ulOOdie-postotci U 100 diesuhe
lova luga suhe lova luga
sucme ima su eine ima


, , .


dušika 1´947 1*370
svjetlovine 0-522 6-5 0*373 38


lužine -2´998 . 37*3 3-831 39 7
1*878 _ 2´416 ; —


vapna


8´028 -— 9-636 ~


luga (bez ugljevine)


U z g 0 j b rs t a.


Grdje stoku brstom hrane, nabavljaju gospodari taj brst
samo sa poljskoga drveća. Po pasnicih, uz puteve i medje, na
plandištih i drugih takovih mjestih sade i uzgajaju takovo drveće;
zemlje, koje ne mogu orati, puste da zarastu u grmlje i
šumu, ne toliko s toga, da imadu gore, kolika da imadu brsta.
Poljsko drveće, koje nam ima namicati brst, nzgajamo glavatim!
ili granatimi kresanicami. Po tom dobivamo dakako od
takova drveća manje gradiva ili goriva, nego bi dobivali, da
drveća niesmo okljaštrili ali mladice takovih kresanica puno
su bolje za šu.šanj, takove kresanice ne nahude polju svojim
hladom, a što najviše vriedi, može se brst nabavljati najmanjom
radinom snagom.


Već mi je ovdje pripomenuti, da su bujni dugi izboji ili
mladice glavatih ili granatih kresanica a i sitnogorice najboljim
šušnjem, puno boljim od šušnja, što se dobiva s ogranaka staroga
krošnjatoga drveća. Lišće je na takovih mladicah vrlo
veliko i soćno a i sami su poveći vršci tih mladica jezgroviti
toliko, da ih blago lakomo brsti.


Glavatimi kresanicami zovemo takovo brstaće dr


veće, kojemu stablo donle prisiecamo, gdje se je počelo granati,


dakle (da uzmognemo lako brst snimati) toli nizko, da možemo


dohvatiti i posiecati izboje iz glave stabla u stanovito razđobje.


Za glavate kresanice valja i najbolje izbija, kad se okreše,


ovo drveće: bjelograb, lipa, kanadska topola, jagnjed, biela




ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 47     <-- 47 -->        PDF

^ 48 —


vrba, makljen, bagren \ za tim dakako i briest, brast, javor i
jasen; manje valjaju za taj posao: bukva, breza, joba (jošić),
jasika, biela topola i tiiešnja.


Po tom nabrajanju eto vidimo, da je u drveća, koje najvećma
valja za glavate kresanice, većim dielom i najbolji brst.


Grranatimi kresanicami zovemo ono drveće, kojemu
ostavljamo stablo sve do vrba, ili mu samo tja na visini prisiecamo
vrb. Sa takovib kxesanica odsiecamo ili krešemo u
stanovito doba izboje uza sve stablo.


Takovo kresanje brsta čini nam se u neku ruku probitačnije
od kresanja na glavu. Granate su kresanice dugovjecnije,
ne zaprečuju toliko rasteža, mogu se gušće jedna do druge saditi
i uzgajati a dobivaju se više vriedeoa stabla. Samo nabavljanje
brsta stoji više muke.


Koje drveće valja za glavate, ono po pravilu valja i za
granate kresanice, nekoje još bolje, poimence: rašće, briešće,
javorje, jasenje; vrlo valja jošje i jablanje.


Po austrijskih Alpab i na hrvatskom Erasu uzgaja se brst
malo ne takovimi granatimi kresanicami.


Da uzmognemo redovito i u veliko nabavljati brst, valja
svukoliku množinu glavatih i granatih kresanica podieliti u
toliko kresišta, koliko već ima godina najstarijim izbojem pa
onda kresati svake godine na drugom kresištu.


Umni gospodari krešu brst sa glavatih i granatih, kresanica
za krmu, kako koje mladice brže rastu, i kako gdje gora
više ili manje vriedi, svake 2. do 6., a najviše 6. godine.


Brzo rastuće mladice jagnjedove i kanadske topole valja
kresati svake druge, a polagano rastuće lipove i hrastove svake
treće godine, ako nam je poglavito do brsta. Jer žim su mladje
grane, tim je bolji brst. Ako li nam je do krupnijega granja,
onda ustanovimo obhodju za jednu dvie godine dulju.


Gdje brzo rastuće drveće okresavamo svake druge ili treće
godine, valja dobru održavanju stabalja ostavit ga kadšto,
možda iza treće obhodje, bar godinu više na miru, da se bolje
oporavi.


Tako postupaju umn i gospodari.


^ Bagren valja 2a taj posao samo u zavjetrini, jerbo mu vjetar lasno polomi
mlade izboje.




ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 48     <-- 48 -->        PDF

_ 49 —


Drugcije i bezobzirnije klaštri seljak brstikej osobito austrougarski
gorštak; jer mu nije dovoljan brst odsječena granja,
već i onib godina, kad se granje ne kreše, ošmrciva s mladica
lišće; samo što to čini jeseni (štedeći tobože drveće), pošto se
pupoljci u toliko pomognu, da ne moraju ozebsti.


Takovo okresivanje glavatib i granatih kresanica najbolji
je način nabavljanja brsta s drveća, a da smanjiš-potrošak
radine snage na najmanji manjak. Jer pošto tuj samo mladice
krešemo, koje lih na jednom mjestu iz glavatib a samo na nekolikih
mjestih iz granatih kresanica izbijaju, to se lišće brzo
ošmrca ili mladice okrešu osobito na glavatih kresanicah, gdje
će možda dosta biti, ako prisloniš ljestve samo po jedanput.


Ima li gdje veća površina, koja ne valja za oranice, a
treba li brsta u velike, ondje uzgajaju, ili da pravo rečem,
valjalo bi da uzgajaju čitave brstike, jer to sbilja biva
riedko kada.


Najbolji je za cielo način podizanja brstika uzgajanje
sitnogorice. Krešuć sitnogoricu dokapamo se pođpuna užitka
tla, jerbo se takov sitnež lako i vazda čest (gust) održi; ne
treba ga umjetnim načinom pomladjivati, niti u to ime trošiti,
jer se sam održava; za tim vriedi mu brst više, nego li krupnoj
gori; napokon je nabavljanje brsta po sitnogorici puno
cjenije, jerbo se takva gora najlakše klaštri, a što je troška,
izmetne ga većim dielom samo drvlje, što se tom sgodom k
jednu dobiva.


Da valja za brst, treba da se sitnogorica što mladja kreše,
jer cim su mladji izboji, tim je bolji, tim je više hranivoga
brsta.


Kolika je razlika po tom, da li je brst stariji ili mladji,
uvidit će svatko, ako sravni jednogodišnju ili dvogodišnju mladicu
sitnogorice sa granom krupnogorice, koja je sjećbi dorasla.
Iđ^ladica je bujno uzrasla, puno je na njoj ovelika, sočna lišća
a posljednji je Ijetorast toli srćikav, da ga stoka brsti poput
lišća. Kad se sušanj od takve sitnogorice daje blagu, gotovo
sav će pobrstiti, jedva će ostati četvrti ili treći dio teže, koji
je već ođrvenio. — Na granju starih đebala i-aste samo malo,
kožasto lišće, a posljednji je Ijetorast, što valja za brst, vrlo
sitan, veći je dio, dvie trećine do tri četvrtine teže toga brsta
ođrvenio.


4




ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 49     <-- 49 -->        PDF

~ 50 -


Treba dakle brstike tako uzgajati, da ostanu svejednako
grmicij poimence, da siecemo grmlje i brzorasto drveće (jagnjed,
kanadsku topolu, vrbu, bagren) svake 3. do 8., drugo meko
drveće svake 4. do 10., a polagano rastuće, tvrdo drveće syake


5. do 12. godine. — Siecimo oešćom ili redjom obhodjom, kako
je već gora rastla, i kako komu više ili manje vriedi brst ili
sama gora. — Gdje je uživaocem više stalo do goriva i gdje
brst samo uzgredice rabi, ondje ustanovljuju i redju obhodju:
za grmlje svake 5.—10. g., za meko drveće svake 10. do 15.
godine a za tvrdo drveće svake 15.—25. godine.
Sjecnja ima se u takovih grmicib ustanoviti po istih ob


ćenitih pravilih, kao u svakoj drugoj šumi, koja se pomladjuje


iz panjeva. Treba primjerice podieliti grmik na toliko sjecišta,


kolikogodišnja je obhodja. Samo je ta velika razlika, koju ne


smiemo s uma smetnuti, da brst treba ljeti kresati, ako ho


ćemo da bude ponajbolji. Ali o tom kašnje.


Kad nastane privremena nestašica krme, i kad
brstici ne dostaju, onda nema ni najmanjega prigovora, da se
iznimice dade kresati brst i u običnih šumah, gdje se samo
za tim ide, da bude više goriva i gradiva.


Ponajprije može se dozvoliti kresanje brsta na redovitih
sjecistih. U taj smjer treba mjesto zimi namah ljeti posjeći stabalje,
te iz onih stopa okresati granje. Iza toga sliedi nuždno,
da se stabla moraju namah prepilati i razciepati, da se ne
55adave u svom soku i da ne ustinu. Uza svu tu opreznost
nešto će manje valjati takova gora, a najpaće pruću, koje nije
lasno ciepati, nestati će grijaće snage \ — Svakojako može
viastnik šume, kad sva zemlja s takove nevolje strada, pregorjeti
taj kvar tim lakše, što u to ime može povisiti cienu
brstu.


Ali već prije rekosmo, da je brst od starijega drveća puno
slabije kakvoće. Izim toga dostaju malo kada za veće oskudice
obična sjecišta namicanju brsta.


Onda nemojmo oklievati, već namaknimo i mladikovinu u
pomoć. Brst je mladikovine puno bolji; o manjem se trošku


´ Tomu bi se dalo i dobrano pomoći, kad bi se cjepanice i oblici ogulili a
zatim osovili, ali jedno i drugo može se malo kad obaviti. — Oguljeno drvo
lakše se osuši, a iz osovljena lakše izciedi se velik dio soka kroz donji propilak.




ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 50     <-- 50 -->        PDF

, — 51 —


skuplja; na drvetu ne može se ništa kvarovati; a što najpace
odlučuje, takva se mladikovina pomladjuje opet liepo sama sobom,
jer iž korienja istoga bukvica, koji drugačije slabo izbija,
dok je još mlađj naraste iz spavajućega oka toliki izboj, da
ga za malo godina nije moći razlikovati od mladice, koja je
iz sjemena nikla. ´


Ako se mladikovina jednom tako za brst posiece, ne će
biti nikakove štete; dapače uzrasti će bujnija i ravnovršnija,
nego li je prije bila, osobito ako je iza posjećene krupnogorice
ostao kržljav pomladak.


Nabavljanje i spravljanje brsta.


U ovom poglavju govorit ćemo dakako jedino ob onom
brstuj koji se ljudskom rukom kreše, t. j . nabavlja.
Jedno je izmedju najvažnijih pitanja pri nabavljanju brsta^
kad se ima kresati brst?


Cim je tananiji i mladji brst, tim je braniviji i tim je
miliji blagu. Lišće pako, koje naravskim načinom na drveću
požuti a onda popada, te koje obično za stelju uporabljajemo,
ne će naša domaća stoka ni da okusi; ako li ga ipak od velike
gladi uzme grizti, onda se njim ne hrani više, nego li slamom,
a kad ga mraz opuri ili drugo nevrieme ne spravljena zatece,
onda ne valja ni toliko , koliko slama. Što se pako tiče lišća
velike tvrdoće i predrasticna teka, to ono uzme ne valjati, cim
dozori.


Možemo dakle reći, da je sušanj to omiljeliji i tim hranivijij
cim je ranije nabavljen. Ali treba na um uzeti ne samo
kakvoću, već i ko li koću nabavka.


Brst se nabavlja sa glavatih i granatih kresanica i po
grmicih. Najizdašniji su dakako dugi izboji i do njih je najviše
stalo´: ali u nekoga drveća dorastu ti izboji istom poslije


^ Na drveću imadu dvojaki, vrlo različiti izboji. Jedni rastu na omladjujucem
se vrhu tja do kraja ljeta ili do u jeseii, narastu vrlo dugi, sreikavi, i vrlo
listnati, drugi su kratki i debeli, samo na vrška imadu nekolika iistiea, a medju
njima pupoljke na vršku za buduću godinu. Jedni se zovu dugi, a drugi kratki
izboji. Dugi su izboji najbujniji za mladosti drveća, osobito kad mladice iz panja
ili iz glave kresanica izbijaju.




ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 51     <-- 51 -->        PDF

— 52 ~
Ivanja\ u drugoga još kašnje a jesen^. Komu je dakle do toga,
da se dostane absolutno najveće kolikoće brsta, on mora čekati,
dok ivanjski izboji dobrano ne porastu. A to se može tim
lakše, što je vrSje i lišće još i onda sočno, meko i hranivo, kao
što je bilo u prvi mali na svibanjskom izboju i što taj već
dobrano dozreli svibanjski izboj još svejednako i posvema za
brst valja. To se konbinovano dozrievanje mladica kao i dozrievanje
ivanjskog izboja mienja po tom, kakvo je vrieme i
kakvo je drveću stanovište. Uploške može se kazati, da taj
brst dozrieva mjeseca kolovoza. Ono drveće, kojemu mladice
tja do u jesen rastu, treba još kašnje okresivati, osobito, kad
dugi izboji još mjeseca kolovoza (kao što to primjerice biva u
kanadske topole) dobro rastu. Ali ni tuj ne valja odgadjati
kresanje preko prve trećine jeseni, jer drugcije starije lišće
prezori.


Ja sam već napomenuo, da je lišće tim manje hranivo,
ćim mu je (dozrievanjem) veća tvrdoća i cim mu je drastičniji
ukus, napomenuo sam, da blago ne će ni da okusi takova tvrdoćom
i ukusom, do najvišega stupnja dospjela i posve dozrela
lišća. S toga je probitačno, da se lišće takovih vrsti prije sabere,
nego li dozreli, dočim se lišće mekše čvrstoće i blažega
ukusa neka slobodno ostavi, da podpunoma dozreli.


Toliko 0 tom, kad se ima brst kresati, da valja i da
ga bude više.


Ustanovljujući dobu, kad se brst ima kresati, treba nam
i to na um uzeti, da se panjevi i glavate kresanice mogu pomladiti.
Ako brst rano okrešemo, nove će mladice još istoga
ljeta izbiti; OHda se pita, koće li se ti pozniji izboji odrveniti
prije, nego li nastanu mrazovi i ne će li zimi ozebsti, što bi
stablom i panjevom moglo nahuditi, s čega bi se mogli i osušiti.
Valja dakle i tu okolnost na um uzeti.


´ U mnogoga drveća, primjerice a bukve, lipe i hrasta rastu svibanjski izboji
u prvi mak kakve dvie sedmice. Za um ae rastu dngi izboji, kojili 6—8
sedmica ni malo; a onda uzmu opet u kasno doba ljeta (mjes. kolovoza) po
drugi put izbijati. Označene dobe godine valjaju za srednju Evropu.


^ Ü dragoga drveća (primjerice u vrbe i topole) rastu dugi izboji sve ljeto.
Isto tako rastu mladice iz panja, te iz glavatih i granatih kresanica sve ljeto i
Ü onoga drveća (primjerice u bukve i hrasta), koje u dva maha izbija.




ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 29     <-- 29 -->        PDF

30 —


0 vrednoci krme prema sienu. Uzeše naime najobičniju
krmu, lužko sieno sređuje ruke, jedinicom, te nastojahu za tim,
koliko se je dalo, po dotadašnjem prostom izkustvu gospodarenja
pronaći, kolika je hraneća snaga druge krme prema spomenutoj
jedinici.


Najbolja i najpodpunija skrižaljka te vrsti bila je po svoj
prilici sliedeća, štono ju je Pabs t u svojoj knjizi o gospodarstvu,
poimence u drugom dielu o stočarstvu, sastavio, pridržav
većim dielom Blokov e brojeve, štono ih je ovaj ? u pokus
braneći ovce, ustanovio.


Prema 100 U,


Obižne vrsti krme.


siena treba


I
I
lučkoga siema srednje ruke 400—500^.
crljenkaste djeteline u cvatu 400—450 „


dunjice malo prije cvata 400-450 „
najboljega lučkoga siena 86— 90 „
srednje ruke siena 100


Siena


slaboga siena . . 120—170 „
crljenkaste djeteline i dunjice 100
Šušnja, t. j . suha brsta, mladica i lišća 80—150 „


[pšenične . . . . 260-300 „


[ražene . . . . 300—350 „


Slame


jecmene i zobene 180—220 „


kuruzovine . . 200
"kuruze i pšenice 40


Zrnja
ježmaj raži
. . . . 50
44 1 zobi .... . 52
Druge krme
koruna . . .
buraka . . .
repe postrnjace
180-220 „
275—860 „
600


žira i divljega kestenja 75


^ Takove vrednotne skrižaljke bijahu dakako za nevolju
oružje tadašnjim učenjakom, koji niesu imali nikakovih drugih
pomagala, a ipak su htjeli stvoriti nekakvu teoriju o hranećoj
snazij premda su znali kao što znadu i današnji učenjaci, da




ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 30     <-- 30 -->        PDF

— 31 pojedina
krma ne može podpunoma nadomjestiti pojedinu drugu
krmuj dakle da se i ne mogu na jedan kalup udariti.


, O-ornji su brojevi dakle za porabu vrlo male vrednoće;
obziruć se na smjer ove razprave mogu ipak reći, da brojevi
0 vrednoći šušnja omjeriv ju o vrednocu lučkoga siena ipak u
toliko nešto vriede, što su obje krme nalike jedna na drugu.


Dan današnji znamo, da nauka o krmi ne ima već ustanovljivati,
koliko je koja krma vriedna prema sienUj već kolika
je fiziologijska vrednoća različitih branećih tvari u mnogovrstnosti
krme te miešanja jedne s drugom; a da je onda zadaća
raSunajucemu gospodaru, da odmjeri gospodarsk u vrednocu
krme, što ju ima, prema vrsti blaga i prema onomu, ćemu je
to blago opredieljeno. Ustanoviti treba, kakov da bude omjer
tvari u krmah, štono imadu služiti različitim smjerovom životinjske
produkcije, i koliko se ima davati liranećib tvarij da
uza što manji potrošak krme udesimo, kako će nam životinja
biti u što veću korist produkcijom (mlieka, mesa, masti, vune,
radine snage).


Tomu nuždne, prekoredno mučne i tegobne iztrage niesu
doduše dotle dospjele, da bi se moglo govoriti o dotjeranoj
teoriji umnoga krmljenja; ipak se već dokopasmo važnib pronalazaka,
0 kojib ću nešto natuknuti u sliedećem poglavju obziruć
se na vrednocu brsta.


Lucbena prouka brsta omjeriv ga o drugu krmu.


Vrednoća krme, ako i ne uzmemo na um cienu joj, mjeri
se po tom, kako ju blago probavlja i koliko se tom krmom
brani.


Proteinske tvari, za tim nedušicave organiöne
braneće tvari (mast, škrob, slador i dr.) možemo izuzam drveno
vlakno smatrati absolutno probavnimi u koncentrovanoj krmi,
gdje ima vrlo malo drvene vlaknine, poimence u zrnju, sočivu,
korjenjacab; u suvoj su krmi (sienu, šušnju), u travi (djetelini,
brstu) i slami te tvari samo relativn o probavue.


Drvena je vlaknina u krmi i koliko relativno probavna \
a dosele se mislilo, da ju nije moći probaviti.


I Tja i eovjek može probaviti 47—63 postotka staBieevine, kako je to dr.
Weiske dokazao.




ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 31     <-- 31 -->        PDF

- 32 —
Absolutno su neprobavne plutne i kožne sućine^
smola, vosak i listno zelenilo. Ali su dielovi tih tvari
u sućini krme gotovo vazda toli maleni, da ih iztražujuć hraneću
snagu ne trebaš ni na um uzeti.


Relativno probavnih proteinskih tvari u sienu, slami i zelenoj
krmi ne probavi se kakovih 50 postotaka; manje ih se
ne probavlja, kad je krma mlada, a više u kašnje mahove rasteža,
kad se većma uzme stvarati drvena vlaknina. Ali samo
proteinskih hranećih tvari probavu zaprečuje drvena vlaknina,
ne zaprečuje pako nipošto probave nedušičavih hranećih tvari.


Neđušičavih organicnih hranećih tvari zajedno s mastnimi
sućinami (nedašiSavimi vadici) suyih i zelenih vrsti krme probavlja
se kakovih 40 do 60 postotaka. Najviše idu u korist
lučko sieno, osušena djetelina i soživnjače, a najmanje žitna
slama. Drvene vlaknine u suvoj i zelenoj krmi probave preživaoci
kakovih 40—60 postotaka, a mogu je probaviti i 80 postotaka.
To odlučuje ponajpače sastav drvene vlaknine; kad je
biljka posve mlada, onda se i ta vlaknina najlakše probavlja;
cim se pako više drveni, tim je neprobavnija, dok napokon
pretvoriv se u plutnu i kožnu sućinu ne postane posve neprobavna.
Postalu drvenu vlakninu ne mogu probavljati najpace
krmci i konji, docim ju preživaoci još probavljaju. Grdje je
krepka probavaća snaga, gdje su svi zubi i dobra uzgredna
krma, ondje i drvena vlaknina ide bolje u korist.


Medju lucbenimi sastavinami krme najveća je hranać a
snaga u proteinskih tvari; ođ njih najpace postaje krv;
s toga ih i zovu tvornimi tvarmi. Samo je težko probavljati
proteinske tvari. Najlakše se probavlja bjelanjak, za tim vlaknivo
(fibrin), napokon sirivo (sočivo).


Medju nedušicavimi hranećimi tvarmi najvećma hrane
pretilin e (masti) i ugljovodani, samo ih je teže probavljati;
probavnost im je tolika, kolika i u bjelanjka.


Ostale su nedušižave hraneće tvari (ugljovodani i dr.)
najmanje hranive sastavine krmi. Najlakše se probavlja slador
za tim sve to manje jedno od drugoga; škrob, biljevna sluz,
tekline; a najposlije dolazi stanicevina.


Po relativnoj hranećoj snazi redaju se te sućine ovako:
škrob, staniževina, biljevna sluz, slador od trstike, slador od
groždja, pektinska kiselina od bilja.




ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 32     <-- 32 -->        PDF

f^*:=:* t^ -^ I-Ö


-
,^ ^^ CT´ C^<


CE> L Ö Ci^i5. CD
^3 CD


J= H o<
OK o


^ S5 g-


N &»


t


H





&
^


^-l h-t t-i- h-^ i-^ M t—1 j_i KJ M (-! H*-h-J- M M J-J. Ol <] -^I 00 «^l


^ ^ ^ i^ ^


J—t -v7 p ti) f-J Vode O 1*^ O -J ´i CO i^l 0 03 W Ü5 os ci 0 -4 03 cč oi C> 03 Ö <»


00 OC CO 00 CO 00 Oi üt tj;; <;7i c; cn CTi Oi Ol Cn OT qi P tfi.pC?´ p p to 0 OC´OO


Sulie


O

1^


)~1 1—1 t_-l t-l h-l l-J.
1—i J-i


<^ p t^T-p K^ Ki CD 00 p C9 >-´ b9 p p 00 pp H^ 00 p 1—´ p dusičaTa
Ö O UH O t>0 O Ö 0 0 i7\ oi C ci !-^ tf^ oi tsL m oi *3 tš >-* suliih (proteina)


Cn a> Gi Ci Ci Ci O^ 00 CO 00 K;´ 00 C7" 00 cc) ^f^ ff* neduziČava
p CO ts3 ?f^ tsp CC- -^ !lO -I>i> OD -:i p P 00 CC Ü1 1—^ h-A <:i5 CD 0 bO


(nediišičavih)


Oi O H" K" OJ IX> C^ Ö *^ t* Ö t^ CO ui -d OŠ 0 0 ci -^ ^ CO
Tadika)


erl-<


(7; -C( ^ ^ -f^ J ^ CTI ^f^


CO 09 p H^ 0^ o p t9 p Op bf* p 00 p (X> p P 00 M- Ci


skupa


Ö -^ -A ci K> «^ ci i>s oi üi cn 01 tč 0


ćr, 0 Ci M ot> !>t o^


UnediišicaviJi


^p ´-^l 05 tp 0> bi f-^ M j-;^ tp f-i f-´ C^ 00 p tst?


.^.


ci 0 0 i-i Ö 0 CK H^ rf^ 0 oi C7\ oi t« (^ Ö 0 ci 00 F^: oć vodieili pretiline


1^ hf^ tf^ Cn hf^ 00 00 bi> 00 bo , )-´


cn ü< p 09 p 00 00 0 p p H^p pp if^p qp GO p n^ p drvene vlaknlne


Ö 0 Ö 0 0


0 Oi rfi,´ -r> ci Oi 0
0 OC 0 0 d 0 02 ^´ 0 (saiie vlakniüe)


iNp t^ p It^ to tf- bü >f^ ~^7 p p p p -0 C: Ci Ci )4:i )_i 1-* j_j. is^


Luga


rf^ >- 0 C^; «ć 0 0 0 0 0 bŠ u< to M ti «X to 0 IC-0 Ui t-"


Omjer dušieava
0;^^ Oy ^ Ci 0;y cy^.-0^ 00 0 ´^ 00 c p p p ^^p to to p p H^ M


l_* )—1 )~J. t_l ^-1


liraniva prema


Ci
cć.-ti6 ^ o\ dit ta 0 cč f-Č 0 )-´ to cv 10 CC 0 1^ ci Cv 0 to


nedašicavn




ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 33     <-- 33 -->        PDF

— 34 —


2. Hranivo u šušnju
po Settegastovo j „gospodarskoj nauci o krmljenjn" u Tratlslavi 1872


Lišće i meki vršci
od
mladica 2´ dngib


biele jolie . 17-8
zimske lipe ,- ,-14-9
Melog javora - -14-9
jeskovo 14-5
đnbovo , , 14-4
široliste lipe 13-9
bakrenovo . . -12-4
vrbovo ..... 12-4
brestovo 11-7
jai´eblkovo - -11-3
jasene vo 11*2
brezovo - . . . 11-0
bukovo 10-6
jasikovo 10-1


crne johe - 9-1 ,
grabovo . . . . -7-8
johovo lišće (bez


vršeioa) -. -. 15-1
jasikovo ušće (bez
vršeiea).... 12-2
hrastovo lišće (bez
vršeića).... 6-0
bakrenovo Jišće (bez
vršoića) . - 8-4


c3 § ^ d
CP đJ
m
p 0 s t 0 t k
p
. a
o
>
Analizovaoei
58-0
61-4
64*6,


24-7
16-1
15´5
4-5
7-3
5*1
. Stoekharđt,
pl. Oreli.
Jungbähnel.
6Ö-8 — 14-5 5´2
67-1
01-6


13-4
15-2
4-5
9-3
o
^
63-7
62-7
61-5
64-9
65-9
67-4



_


14-2
18-5
19-2
16-7
i 3*7
18-1
9-7
6 5
7*6
7-1
9 i
3*5
^
" io


OJ
>
CO
O
P 61-
4 ~ 23-7 4-2
66´7 _ 18-2 5-0
73-5 — 13-2 4 i
72-1 — 14-8 5-3
54-0 — 11-3 5-3 14-3 Dietrieh.
62-5
6G-8

.—
16-3
14-2
4-0
8´0
5-0
5-0
1!
§s
i o
68-2 — 14-4 3-0 6-0 f^.




ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 34     <-- 34 -->        PDF

Srednja sastavba hraniva


po sbirci: sastavba i pi´obavnost hraniva od Diötrielia i Königa


u Berliau 1874.


r^


0 -^


>


03 rt


.3


I.


bH


Hraniva kakva su po


^


naravi.
p 0 s t 0 t k a


Zelena krma,


trava na pašnicili 78 3 5*2 1-0 9-7 3-7 ^ 1
kuruzna loptišina 85-0 1-8 0-6 7-2´ 4-4 l´O
eiijenkasta djetelina 81-6 3-1 0-7 8´3 4-8 1-4
dunjica u cvatu 67-5 4-5 0-7 6-7 8-7 1-8
brs t prosjekom. 55-0 5-5 1-5 27-8 7-4 2-7
najmanjina - 55´o 2-8 23-8 6-0 1-4
najvećina 55 0 8-0 33-1 11-1 4-1


Sieno


lueko sieno 10-1 2*3 40-9 25-5 6´5
otava . -. 13-9 12-6 3-6 39-2 22-0 8-7
erljenkasta djetelina-. -18-4 13-0 2-2 36-2 24-4 5´.9
dunjica 7 -15-1 14-8 3-0 34-6 24-1 8-4


Slama


pšenična . ^ 13-5 3´0 1-1 40-9 37-5 3-9
ražena 13-0 3-6 1-a 33´4 44-6 3-8
zobena ´


13T> 4-5 iG 36-9 38-0 5-3
jaemena - 13-3 3-6 1-9 32´i 42-0 7-1


1-1 37-9 4-0


kuruzovina 14-0 3-0 40-0


Zrnje


1-7


pšenica ´ 13-2 12-7 1-5 68-8 2-1


12-5 12-7 6-1 54-3 11.0 3-4


zob


14-9 13-3 2-0 65-2 2-7 1-9


raž


13´i 12-1 2-1 65-0 5-1 2-0


jecam --..--´


14-0 14-5 3o 59-1 6-4 3-0


proso, proja


12-4 9-9 5-G Gb% 4-2 2T>


lurnz


lOi r.9 59-5 13-7 2-1


12-8


helda


Obrtne odpaline
12-8 13´8 3-6 55-9 8-6 5-2


pšenične posije


Korjenjace


74-6 2-2 0-1 21-2 0-7 1-1


korun




ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 35     <-- 35 -->        PDF

S6


Postotna sastavba suhe


IL
Suha sućina krme.
0
m o53
CO
CD
Ö 3^ VI 3 o
sueine
^
fes
^ o-TU >
CD
± i <Ä r^ ^
Ä
bp
l—i


1.
P 0 s t 0 t k a
Zelena krma
popas
kuruzna lopiišina .
. .
erljenkasta djetelina a cvatu
dunjiea
brest prosjekom -
^


21-6
15-0
18-8
22-5
45-0
24-3
12-3
17-6
20´5
12-1
4-4
3-7
3*6
2-9
3-3
44´3
47-9
44-3
31-0
61-9
17*4
29-3
2^´7
37-2
16´5
9-6
6-7
7-9
8-3
6-1
Sieno
liieno sienootava
erljenfcasta djetelinadunjiea



85-4
86´i
81-6
84-9
11-8
14-6
16-6
17-3
2-7
4-2
2-7
3-5
47-9
45-5
43-2
40*9
29-9
25-530-1
28-3
´
7-6
10-1
7-4
9*9
Slama
pšenična
ražena
´

zobena .....´... .
jaemena
kiinizna .
.
v 86-
4
87-0
86-4
86´7
86-0
3-5
4-1
5-3
4-1
3-5
1-3
1-5
1-9
2-2
1-3
47-4
38-4
42-8
37-0
44-1
43*3
51-3
43-9
48*4
46*5
4-5
4*6
6-1
8-2
4-6
. Teg
pšenica
raž ..... .
zob
jecam .
,-
kuruz
´proso
Belda





86´8
85-1
,87´586-9
87 0
86-0
87-2
´
14-5
15-614*4
13-9
11-3
16-8
11B
~
1-8
2-3
6-9
2-4
6-3
3-5
2-2
79-3
76-6
62-2
74-8
74-7
68-1
68-1
2-4
3*2
11-5
5*9
4-8
7-4
15-7
1-9
2´2
3´9
3.0
2-8
3-5
2-5
Obrtnepšenične posije
odpaline
.... . 87-2 15-a 4-i 64-1 9-9 6^0
korun Korjenjače
. . . . ´25-4 8-6 0-6 83-(> 2-8 4-4




ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 54     <-- 54 -->        PDF

^ 55 —
unj udai^a, ni đa jako pokisne, ni da se ostavlja ne sađjeveno
i ne pokriveno, kad sn velike rose. Jerbo ako s nemara sušilaca
požuti, ili dapače posmeđji i pocrni, onda za krmu valja
jedva toliko, koliko i žitna slama. I težko se takov sušanj prevaža,
jerbo se lišće zakovrcuje i s izboja ođpađa.


Najbolje je dakle, đa se okresan brst namali spremi u subote
i u njib suši ili đa se V8.ni samo onda suši, kad nema
sunca. Takovim načinom ostane brst zelen i posve braniv a
lišće ne ođpađa s grančica.


Ali pošto cesto nije moći tako postupati, to u toplih juž^nib
pokrajinab ostavljaju okresan brst na suncu samo nekoliko
sati t. j . toliko dugo, dok ne uvene i dok se polom ne osuši
a onda ga povezu u svežnjeve i odnesu u subote.


Grđje ga u velike suše, ondje ni tim naSnom nije moći
postupati; već je ondje u običaj ušao ovaj način sušenja, koji
je baš i prema ondješnjemu umjerenu pođnebju, te koga zato
njemačke učevne knjige preporučuju:


Okresane mladice povezu se u svežnjiće, 8—10" krupne,
te se ovi poredaju i ponaslanjaju oko stabala, ili se pako sve
po 6—8 svežnjića posađjene u jedan plastić, ta se tako brst
suši. Kad je liepo vrieme, osuše se svežnjići na vanjskom kraju
za 2—3 dana. Onda se prevežu svežnjići tako, đa suhi kraj dodje
u sredinu a sočan brst na vanštinu. Redovito za 6—8 dana
osuše se svežnjići toliko, đa se mogu sđievati. Ne treba čekati
na to, da se brst posvema osuši, jer bi onda tovareći i iztovarivajući
sušanj mnogo lišća u kvar otišlo. Ne treba se bojati,
da će ne posvema osušen sušanj, ako se namah sadjene, tuhnuti,
jerbo se sušanj ne slieže poput siena, već je rahao toliko, da
zrak može krozanj strujiti, te se tako i sađjeven može osušiti.
Ako li su se svežnjići posve osušili, onda ih treba prevoziti
zorom, pošto je lišće obnoć nešto vlage od rose upilo, te se
peteljke bar toliko lako neće ođkiđati od mladica.


Na austro-ugarskom jugu, osobito po toplih dolinskih prisojih,
osuše se svežnjevi, kako već rekosmo, puno brže. S toga
možemo ondje vezati svežnje debele poput noge i deblje od
noge, te možemo brst redovito onaj isti dan, kad je kresan, a
svakako drugi dan odvezti kući. — Ako i jesu svežnje\T. više
uvehnuli, nego li se posušili, to se ipak ne trebamo bojati, đa
će sušanj opljesniviti, samo ako sađjenemo svežnjeve u nepre




ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 53     <-- 53 -->        PDF

— 54 —


Mladice iž glavatib kresanica odsiecaju se tik gornjega
kraja debla, po cem se taj kraj zaobli poput glave, ili se pako
ostave u napried nekolika , 1—2 stope dngaj štrklja (paruba),
iz kojih 6e izbijati nove mladice. Posljednji je naein bolji, jerbo
ima više prostora mladicam, koje onda bolje napreduju i koje
je onda lakše odrubljivati.


Grlavate se kresanice ili okreŠa u jedanput, ili se poredjnju,
t, j . odsiecaju se samo najkrupnije mladice. Tim se načinom
krešu ponajpace vrbe, ali u druge smjerove, nego li da
se spravlja brst, svakojako je taj način najmučniji.


Neki zabtievaju, da klaštreći glave ostavimo po koju „povlakušu"
da se održi kolanje soka, t. j . da se ne prekine živovtoje
i rastnja takovih stabala. Ali će taj oprez trebati samo
onda, kad uzmoramo rano klaštriti takovo drveće, koje težko
izbija.


Neglavate kresanice klaštre se malom sjekiricom
(nadžakom) odsiecajuć mladice tik do stabla. Samo valja već
unapried koliko treba razdaleko ostaviti stopu duge štrklje, da
se može klaštrilac uz deblo lasno uzpinjati, a da ne postrada.
Naravska je stvar, da treba kresati mladice odozgo uza stablo,
jer se je lakše uzpinjati i jer je lakše posiecati mladice s donjega
kraja, da se ne zacehne stablo. Kad bi se odozgo niza
stablo klaštrilo, onda bi gornje mladice padale na donje, a. ove
bi se cesto kršile. Na granatih kresanicah ne treba ostavljati
povlakuša.


Mladikovina se sieče tako, kao i grmići.


Ostalo spremanje šušnja biva različitim načinom.


Gdje suhim lišćem samo uzgredice hrane blago, ondje ga
jednostavno ošmrcivaju s mladica ili okrešu duge listnate izboje
s ogranaka, osuše ih zajedno s lučkim sienom ili poput
siena, a za tim spravljaju sušanj i sieno jedno medju drugim,
u suhote ili ga tako jedno s drugim uplašćuju. To je zajedničko
sušoDJe i spravljanje siena i šušnja tim naravnije, što
(najpace brdjani) obikoše uzgajati takove kresanice po svojih
lukah i na rubu im.


Više je posla ondje, gdje treba spravljati sušanj u velike.


Prije nego li uzmem kazivati, kako to biva, iztaknut mi
je, da sušanj samo onda posvema valja, ako se i suho lišće zeleni.
U taj smjer ne valja sušeći brst dati, da sunce prejako




ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 84     <-- 84 -->        PDF

^ 85 ^-^


Knjižtvo 0 brstu.
Wesel y Josip. „Šuma je spasitelj za oskudice krme´´.
Sastavak u austrijskom mjesečniku za šumarstvo. Siecanjski
svezak. 1864.
Heus e Grustav. „Les plantes fourageres". 3. izdanje. U
Parizu 1861.
Pabs t pl. H. W. „Gospodarsko domaće stočarstvo". 4 izdanje.
XI Darmstadtu. 1856.
Settegas t dr. H. „Nauka o gospodar, krmljenju." U
Bretislavi 1861.
Gohren pl. dr. TL „Prirodni zakon krmljenja". U Lipskom.
1872.


W. barun Berg. „Izkustvo o brstu´´. Sastavak u 2, svezku
austrijskoga mjesečnika za šumarstvo. Od g. 1864.
K 0 d e r 1 e Ivan. „Jasen". Sastavak u izvještajib šumarskoga
družtva za sjevernu Tirolsku od god. 1862. u Insbruku.
Wentz . „Poraba lišća namjesto krme" u gospodarskih
priobćajiK višoga gospodarskoga učevnoga zavoda u Poppelsdorfu
od dra. Hartsteina. II Brlinu. 1859. 2. svezak.


Stah l J. Fr. „Grospod. šumski magazin" VII. svezak. II
Stuttgartu. 1866.
Kasthofe r Karlo u „opažajih na putu preko Briiniga i
Splügena." U Brnu. 1825. str. 43.
Pohl . „Arkiv za njemačko gospodarstvo". XI Lipskom i
Berlinu. 1820. kolovožki svezak str. 157.


Važne analize i čitava povorka dragocjenih razjašnjaja o
mnogih cinjenicah, štono se pokazaše brstom, mogu se naći u
knjigah;


Ebermaye r Ernst. „Kako se šuma fizikalno dojimlje
zraka i tla´^. U Aschaffenburgu. 1873.
Ebermaye r Ernst. „Nauka o šumskoj stelji." II Berlinu
1876.
Dietrich Th. i König J.\,Sastava i probavnost krme".
U BerKnu. 1874. Sbirka u naslovu navedenih analiza.
Wolf E. „Lužne analize gospodarskih proizvoda´^. U Berlinu
1871. Sbirka u naslovu navedenih analiza.




ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 86     <-- 86 -->        PDF

- 87
Poziv na pređplatu


na đružtvem list slavonskoga gospodarskoga đroztva.


Pređplata je tako nizka, da si svaki ma i najsiromašniji gospodar
taj list nabaviti može, jer na cielu godinu stoji samo
I for. 50 nov. a. vr.


,,Ci-ospodar´´ izlazi svakoga mjeseca jedanput najmanje na
jednom cielom arku (16 strana) na velikoj osmini.
Pređplatu prima ´


Uprava „Gospodara^^


u Osieku.


Poziv na pređplatu


na list


„aBtJHIl*BESITSEB,«


glasilo za državna imanja, obćine, carsko-kraljevska okružna procjeniteljna
povjerenstva i njihove članove, carsko-kraljevske izvjestitelje
i zemljomjernike.


Predplatna ciena iznosi:
na cielu godinu . . 6 for. a. vr.
na pol godine .. . 3 for. a. vr.


Urednictvo i administracija; u B©cu VIII., Piaristengasse Nr. 2,




ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 55     <-- 55 -->        PDF

— S6 ~
velike plastove, koji osebice stoje, da može zrak kroz sušanj
propuhivati, a u taj smjer bi trebalo povezivati brst ravnimi
vitkimi (vrbovimi) šibami puno reKavije (ne stežuc gä), nego li
krupnije i razkucito (primjerice hrastovo) granje (jer se tananiji
brst sam sobom dosta slieže).


Samo bi onda smjeli svežnjeve razdriešiti i zajedno sa
slamom n.plastiti, ako su se svežnjevi posvema osušili.
Svežnjiće šušnja sadievaju poput siena i slame u suliotah
ili pak vani u plastove, stogove ili kladiije.


Sadievanje plastova vrlo je lako. Najprije se osovno usadi
stožer, da služi sadievanju pravcem i da drži plast, kojemu je
namjesto osi. Svežnjići se sadievaju okolo stožera vrškom unutar.
Iz početka meće se razimice tavan po tavan jedan do drugoga,
prema vrbu plasta polažu se svježnjići tako, da plast
izilazi na vrbu šiljast, a vanjske mu strane klisaste i ocjedite
poput obla krova. Na sadjeven stog nasadi se krović od slame
(ili šaša), pruća ili kore*. Kad se ide sadievati plast, treba najprije
upriličiti pod od dasaka, ili od kore, od slame, od pruća
ili od granja, da se ne meće sušanj neposredice na zemlju**.


Ako nije velika nužda, da prikupimo štogodj i kakvagodj
ima brsta, onda valja da ne spravljamo nijedne mladice, nä
koje lišću ima zareznickib babušaka, kao što ga ima na brestovu,
topolovu, bukovu, lipovu i dr. lišću, jerbo blago sbog
babušaka neće da grize takova šušnja, van kad je velika nevolja.
Treba i na to paziti, da na jasenovu lišću nema "prištnjaka,
jerbo zapljuvak od muhe, koja se je udomaći´ na jasenovu
lišću, nabudljiv je želudcu životinje.


Poslije tih obćenitih pravila evo nas voljnib da predočimo
postupak, kojim u različitih priedjelih sbilj ostupaju.


Kako se mjestimice postupa s brstom


U Francezkoj iduć za tim, da glavatim ´ esanicam sačuvaju
mladice, postupaju (po Heuzeu) ovako:


* Krovie od slame pravi se tako, da se šop slame na gornjem (sjeeenom)
kraju obveze, a onda na stožer tako natakne, da se slama poput zraka razkriljuje
iznad gornjih svežnjića. — Krovu je od kore ondje mjesto, gdje ima
jela i omorika, đa se mogu guliti.
** Na hrvatskom Krasu trebat ee se obazirati na buru, kad uzmu smišljati,
gdje bi i kako sadjevall stogove šušnja.




ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 56     <-- 56 -->        PDF

— 57 ~ ´
Za mjeseca rujna, uploške mnogo prije, nego li lišće uzme
padati, dok se dakle liepo još zeleni, ošmrciva se to lišće sa
mladica, koje ostaju na glavatih kresanicah. Prislone se uza
stablo dosta duge ljestve. Uz ljestve se popne koja žena ili
dorasao djeßak ili djevojka te prihvativ svaku pojedinu mladicu
palcem i kažiputom pri dnu, ošmrca ju uz mali pritisak do
vrha. Ošmrcano lišće meću u rudnjake (košiće), zadjevene o
ljestve, ili u prtenu keöelju ili u prten torbak.


V Anžuv u obavljaju taj posao poglavito ženske te privežu
oko pasa prtenu vreću , koja dosiže tja do zemlje. Rudnjake
ili vreće izručuju na velike plate te u njih nose lišće u
suhote, a ondje ga razgrću po guvnu ne na debelo, da se suši,
i prevrću ga kad i kad, dok se ne osuši. Prevrtanje je nuždno,
da se lišće ne ugrije i ne uzme kisnuti. Taj se sušanj spravlja
na kakvu suhu mjestu, jer gdje je vlažno, ondje bi lišće pocrnjelo
a možda i opljesnivilo, te bi mu tako nestalo ukusa,
mirisa i hranivosti.


Oko Liona pohranjuju (po Grrognieru) sušanj za koze,
štono ga najvećim dielom ponakupe prije berbe po vinogradih,
u betonovanih jamah, kojim ima 20 kubičnih metara usebine,
i koje su vazda u podrumih ili drugih takvih suhotah. Koliko
već nabacaju lišća u tu, rek bi catrnju, toliko onda prema tomu
radnika (12—20) uzmu sbijati to lišće i ponešto poškropljivat
ga vodom. Kad je puna jama, onda ju pokriju daskami a na
daske navale veliko kamenje. Poslije dva mjeseca odvali se kamenje
a lišćem uzmu krmiti stoku. Lišće je okiselilo, ali ne
tuhne; nije promienilo oblika, ali je postalo u tavno zeleno te
se list o list vrlo priliepio. Voda nad tim gomom crljenkasta
je i neugodno vonja, ipak ju koze cmreu voljko.


U sjevernoj Njemačkoj i u Francezkoj osoljivaju
zeleno lišće u vozah, kacah ili jamah. Ili ga za sbijanja posipavaju
solju, ili se prije već u posudu ulije slane ili malo nakisele
vode, do toga je saino, da se posuda dobro zatvori, pa
će se taj brst vrlo dobro održati tja do proljeća.


Onako takođjer, kako hrvatski primorci pohranjuju kiseli
kupus kroz sve ljeto (kako sastavljaju kupus s kupusom) mogli
bi pohranjivati i brst. U kace nagaze kupus, na kupus metnu




ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 57     <-- 57 -->        PDF

- B8 —
daščice, a svrh njih da nema-kud ulaziti zrak, natrpaju nekoliko
palaca ilovače, te ju drže vlažnom ili po njoj posiju ječma
ili zobi.


Bürger piše o Italiji, da ondje sakupljeno lišće spravljaju
u posebne trapove, t. j . u jame u zemlji, svrb lišća nastru
slame, a na slamu nagrnu pieska ili mastne zemlje. U Veronezkom
izkopaju široku i duboku jamu; pošto ju do polovice
napune lišćem, onda naslažu 2^ debeo tavan zelene vinove loze,
za tim opet tolik tavan lišća^ a onda opet vinove loze te tako
tja do vrba sve jedno svrb drugoga. Punu jamu zaklope i zatrpaju
da ne može zrak do lišća. Takovim načinom ne samo
da se lišće ne ugrieva, već u njega priedje i ukus vinove loze,
po kom govedom i ovcam ide toliko u slast.


Pripomenut mi je, da jame u zemlji, što ib mjestimice u
Italiji kopat obikoše, samo ondje vriedcj gdje ib kopaju u velikoj
gomili ilovače, koja je vrstna ne dati zračnoj vlagi ni samomu
zraku do utrapljena lišća. Jer gdje su i najbolje takove
jame, opljesnivi lišće pri vrbu oko ždriela te i pri dnu jame.


Nabava je i pobrana lišća u austro-ugarskib zemljab
prema tomu, što već pređocismo o drugib zemljab; samo je u
nas postupak suroviji i stvarno gori, što je obćenita kultura
većma zaostala ili što je gospodarenje krmom u nas još posve
nazadno.


Grdje se ljeti sabire ušće — sa kresanica po lukab i oko
luka, sa čokoća, kad se čisti i sa šumskoga drveća, ondje obikoše
ošmrcivat ga s mladica ili bar kresati listnate izboje s
ogranaka, te taj brst, ako se možda namab ne pobrani, sušiti


spravljati zajedno s lučkom ili šumskom travom ili kao i ovu.
Po Alpab posebice, kad kose livade, rado krešu i brst, te je
sušanj ondje samo primjesa sienu.


Najjednostavnijim načinom nabavljaju brst na hrvatskom
Krasu, gdjeno pastiri na paši odsiecaju čitave ogranke sa drveća,
koje stoka sama, čim na zemlju dospiju, namah obrsti.


TJ južnoj Tirolskoj sieku sitnogoricu u obćinskoj šumi
ne samo s toga, da dobiju goriva, već da nabave i brsta. Ali
je ta sječa još vrlo neumna. Ne samo što su obhodje na mno^




ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 58     <-- 58 -->        PDF

— 59 ~
gib mjestih prerazdaleke ^ jer im je više đo gore, nego li do
brsta, veo i siekuc sitnogoricu koncem rnjna ili početkom listopada
okasne u toliko^ da je već onda brstu nestalo mnogo btanivosti.
Istinabog, iie čine to bez razloga, jerbo istom u to doba,
pošto su većim dielom obavili poljski rad, dostaje radine snage
i za taj posao. Kad bi ipak na um uzeli, koliko im je brst po
tom manje branovit^ onda bi za cielo prevoljeli sjeći ga ranije,
ili bar ne toliko kasno. Drugi razlog, što im je tobože do toga,
da issa kašnje sječe ne mogu izbijati nove mladice, već istom u
proljeće, ne čini mi se valjan, jerbo poslije rane sječe napreduju
u južno-tirolskom podnebju novi izboji brzo i odrvene još
dobrano iste godine, nije se dakle bojati, da će se panjevi osušiti,
osobito ako oprezni budući ostavimo na svakom panjn po
jednu mladicu povlakušu.


Sa posjećena granja ne kreše se (u južnoj Tirolskoj) i ne
veže se u svežnjiće brst, već se listnato granje ostavi jednostavno
u šumi, dok se ne osuši^ a onda se doveze kući, ili se
šušnjate grane onolikej kolike su, povezu u naramke te se
uplaste u šumi, odkuda ib kašnje ^ kako već imadu kad, đovažaju.
Kod kuće ga doduše pobranjuju u subotab, ali im tako
nabavljen sušanj ipak ne vriedi više od slame, stoka ga samo
dielomice grize te tako taj sušanj više služi steljom nego li
krmom.


Tako rade i u njemačkoj Tirolskoj i u Koruškoj
osobito u grmicib od proste i gorske johe (jove, jalše).


Ne mogu se okaniti misli, da u Tirolskoj i Koruškoj ne
postupaju tako hrdjavo, što ne umiju bolje ili što su nemarni,
već jedino s toga, što su spomenuti grmići obćinskom šumom,
gdje pojedinac niti je pravo vlastan niti mu je bog zna kakva
korist, da radi onako, kako je pravije.


Mnogo brižnije kupe svake jeseni i spravljaju u južno j
Tirolskoj i u austrijskom primorju dudovo lišće i lastar.
Već sam rekao, da ne možemo prije jeseni ošmrcivati dudovo
lišće, jer dudovi ne bi mogli podnositi, da im se jednom u proljeće
(za bube), a i drugi put prije reda otimlje još ne dozrelo
lišće. Da ni lastar ne smiemo trgati prije berbe, kaže se samo
sobom. To jesensko nabavljanje lišća biva ovako:


Lišće ošmrcivaju isto onako, kao što rekosmo da biva u
Francezkoj. Samo mogu to pridodati, da vješt ošmrcivalac po




ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 59     <-- 59 -->        PDF

- 60


pavši mladicu pri dnu, te oljuštriv ju do vrba, prinabire lišće
u ruci poput kite i da ga namab baca u koš ili vreću. Gdjegdje
vješaju vreće o ljestve il o drveće a obruče im ustave u
ždriela, da vreće vazda zjaju. — Računaju, da radilac može u
jesenski dan našmrcati dobru centu (zelena) lišća, a od jedne
cente lišća dobit ćemo 70 funti šušnja.


Pošto dakle taj posao zahtieva mnogo radine snage, to
treba ošmrcivati samo toliko, koliko dospievaju radine ruke, što
ih imademo, a da ib ne trebamo za drugi posao , inače valja
pričekati do malo prije, nego li će uzeti padati lišće ili do onda,
kad već popada. U prvom slučaju treba podrmati drvećem, pa
što se tako ne otrese, ono malo još ošmrcaj , a tim načinom
može jedan rabotaš nakupiti 2—3 cente (žuta) lišća a dobit će
od njih 1^4—2 cente šušnja. U drugom slučaju treba samo
sgrnuti lišće, ćim (osobito iza prvoga mraza) u velike popada,
a tada dakako treba najmanje radinib ruku, ali je i kakvoća
lišća najbrdjavija; jerbo onda jedva više vriedi, nego li slama.


Lastar se skuplja kao i dudovo lišće.
Sakupljen brst mieša se namab (dakle još zelen) s drugom
krmom i daje se blagu ili se pako suši i spravlja za zimu.


Na Alp ah nabavlja se lišće sa kresanica obiju vrsti ponajpage
jeseni i to onih godina, kad se mladice ne krešu, ošmrcivajuć
ga ili sgrćuć po tlieh, kad popada. I voćke ošmrcivaju
u jesensko doba.


Na Kras u ponasiecaju jeseni svakojaka grmlja, izboja iz
panjeva i ogranaka sa drveća po livadah i u šumi, te ako ga
namah ne dadu blagu da ga još zelena obrsti, povezat će ga
na svežnjiće, osušiti, a sušanj spraviti za zimu.


0 krmljenju blaga šušnjem evo, što iz Like u hrvatskoj
krajini doglasuje napismice c. kr. kotarski šumar Ivan
Adam ek:


Za petmjesečne zime na naših visocina h nastanu razdobja
(trajuća kakovih šest nedjelja), kadno stoka sbog velikoga
sniega ili sbog poleđice ne može nä pašu ili u brst. Onda
ju uzmu hraniti obično šušnjem. Ovcam vse daje pomiešan sa
sienom, a kozam se daje uza sušanj samo malo siena onda, kad
su ih već dugo hranili samim šušnjem.




ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 60     <-- 60 -->        PDF

- «1 --´ , ,
Ovdje sude, da ne goneći blago na pašu, svaka ovca treba
đnevice dvie funte siena ili četiri funte boljega Šušnja, a koza
jednu funtu siena ili pet funti boljega šušnja. Sve zime možeš
samim šušnjem braniti samo jarce i jalovice; kad bi skoznim
kozam davao sam sušanj oslabile bi i okozile bi se prije reda
ili bi tja i poskapale. S toga im prestaju davati sušanj, cim
prevale drugu trećinu skoznosti, kad no se zametak vec uzme
micati. Sjajnje ovce hrane od to doba samim sienom, a kozam
daju uz pet dielova siena jedva šesti dio šušnja. Ta se bolja
krma daje, dok jarad ne prevali bar četrnaesti dan, onda se
koze puštaju vec kadšto na pašu a u tom slučaju trebat ee
jedva još koja malica šušnja.


Stoka po ovib krajevib žive ljeti samo o paši, s toga se
sušanj spravlja samo za prezimbu a treba svake zime: svakoj
ovci 2 cente siena i 4 cente boljega ili 5 centi slabijega šušnja,
a svakoj kozi 1 centa siena i 5 centi boljega ili 6^^ cente slabijega
šušnja. Goveda, konji, mule i oslovi ne hrane se ovud
redovito šušnjem.


Sušanj ni malo ne pripravljaju, već ga onakva, kakov je,
pokraj plasta daju stoci, da ga brsti, porazbacivši šušnjate
grančice po sniegu ili pozabodivši grančicu u cielac da izilazi
poput grmika. Dakako, da taj brst´ ne smie doći u nečist i da
s toga, ako ne zapane novi snieg, bar svaki treći dan valja
mienjati krmilišta.


Brst se ovud kreše na drveću, što se pojedince nalazi ponajviše
po južnih stranah i svjedoči, da su tuda nekada bile
šume, ili ga poviše skupa stoji oko kuća i stanova, zaklanjajuo
ove od bure i oluje, ili na planđištih uprilicuje debeo hlad
plandujućemu blagu, kad je najveća timorina. Iznimice naći
ćeš i malih grmikä, koji se poput sitnogorice sieku i podižu.


Stablu se ili odrubi sva krošnja, da ostane 6 do 8 stopa
visoko, ili se stablo ostavi koliko je, tja do vrha, te se svake
3.—6. godine krešu ogranci. (S toga i krstismo hrvatski prvu
vrst glavati mi, a drugu granatimi kresanicami). Nije baš
svakomu krajišniku po ćudi tananije umno gospodarstvo i on
se još slabo brine za budućnost. Kad se je već popeo na drvo,
onda ne prašta nijednomu ogranku; za godinu dvie dana doći
će red drugomu drveću, da se sieče, a ako bude za nevolju, \
nije baš ni šuma predaleko.




ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 61     <-- 61 -->        PDF

— 62 —


Nabavljamo dakle ovud brst sa glavatih i sa granatih


kresanica a i sa sitnogorice; samo što je svetroji način toga


kresanja i pomladjivanja brsta još surov i štetan.


Kad je liepo vrieme, krešu ovud brst mjeseca kolovoza


do polovice rujna, okresane grančice ostavljaju 1—2 dana, dok


se ne osuše, pod drvetom a onda uplaste sušanj poput siena u


stogove oko kuća ili stanova (gdje blago ima zimu prezimiti)


i to vazda pod vedrim nebom.


U taj smjer udare stožer (veliki kolac) u zemlju ili u pukotine
stiene, ili okrešu koje potanje mlado stablo tja do vrha.
Vole stablu jer lakše odolieva buri. Oko toga stožera ponaslagaju
granje vršjem do stožera, te ga nagaze i izprekrižaju u
dobrano övrstu sglobinu. Pri vrhu stožera poredaju granje položitije
prema krajevom, da budu stogu krovom te u taj smjer
privežu uzvinute vršiće za stožer. U takove stogove ne diraju,
dok zimi ne nastane nužda, da stoku hrane šušnjem, a onda
odrieše krović i zaredaju snimati sušanj, koliko ga svaki dan
treba. —


Lišće je zimi ponešto u sivo zelenkasto, jedva zelenije od
naličja jasikova lista. Brst je taj velikim dielom hrastov icerov.
Ali spravljaju i jasenov, javorov, jasikov, bukov, grabov i
ljeskov brst. Vele, da ovce osobito vole jasikovu šušnju (jerbo
ostaje meko) te s toga vrieđi toliko, koliko jasenov i hrastov.
Pošto jasenja, te lužkoga i ljutoga rašća ovud po visocinah
slabo gdje i to samo pojedince ima a krajišnik se nerado trudi,
to se sušanj te vrsti nabavlja samo uzgredice.


Ovud raciTnaju, da se hraneća vrednoca stoga šušnja (dakako
davajuć ga samo ovcam i kozam) podudara sa 0-33—0*12
vrednoće isto tolikoga plasta siena , i to po kakvoći drveća,
koje se evo ovako reda:


prosti jasen jasika bukva


dub (lužnik) gorski javor grab


hrast-ljutik cer lieska.


G-ospodin je Adamek u taj smjer vagao sušanj i pronašao


je, da ima u 100 funti


cerava šušnja 37 ^ lišća a 63 ^ suvaraka


javorova šušnja 28 „ „ „ 72 „


dubova šušnja možda.... 26 „ „ „ 74 „ „




ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 62     <-- 62 -->        PDF

— 63 ~
TJ svežnju cerova šušnja bilo je 6o trogodišnjih do šestogodišnjih
grana, 55´´ dugih, svežanj je bio na gornjem i dolnjem
kraju 32", a po sredini kud je bio svezan, 28" krupan, a potezao
je 63.11 ^5 grane su bile na dolnjem kraju prosjekom
9´3"´ krupne. Svežanj 50 javorovih grana, 59" dugih, gore i
dolje 36", a u sredini 24" krupan potezao je 52-11 U, a granje
je bilo pri dnu sredikom 8*9´" krupno.


G-ospodin Adamek sudi, da vješt radilac može za jedan
dan 2 centa brsta nakresati i povezati.


Sto se je došle o jasenovu šušnju, govorilo, to je dakako
samo prost i ili visoki jasen, što se nalazi po visočinaL Gospodari
po primorskom Krasu vole crnomu jasenu, koji je onuda
običniji, te sude, da stog takova jasenova šušnja vriedi 0´45
isto tolikoga plasta siena. Ali ce crnomu jasenu voljeti samo
s toga, što mu je čvršće lišće, te još dugo s granja ne odpada
i cjelovito je, docim se je lišće visokoga jasena davno već
smrvilo te neporabno postalo. Jer i s brstom postupaju ovud
ljudi po varvarski bar sve dotle, dok težka nevolja ne nastupi
i ne prisili svieta, da bude oprezniji i brižniji. Mjesto da primjerice
snimaju sušanj odozgo sa stoga, izvlače gdjeki granje
silom iz sredine, te im je onda dakako samo do toga stalo, da
lišće ne odpada s granja, a ne da bude hranivije.


Što došle predocismo, tako je na visoćinah.


0 primorskom Krasu u vojničkoj krajini izvještuje


c. k. otočki šumarnik Zelinka ovako:
Ovuda sieku i uporabljuju za krmu jedno-, dvo- i trogodišnje
grane i mladice, a zovu ih brstom. Kreše se bez duše,
zatire šuma i pojedino drveće. — Nekada su kresali brst samo
sa bjelogorice, u koje je mastno lišće; pošto je pako nestalo
šuma, a stoka se ipak umnožila, počeše kresati brst sve bjelogorice
dapače i omorikovo i borovo granje. Budući često nastaje
proljetna nestašica krme, to kresanje brsta u toliko otimlje
mahj da smo g. 1875. morali oprieti se silnom rukom strahovitomu
pustošenju crnogorice.


Najviše vriedi ovud brst sa trešnje, višnje, duba, crnoga
jasena, gorskoga javora, ljetne lipe, jasike. Za tim dolazi brst
sa jagnjeda, breka, muka, mlieca, cera, maljava hrasta i zimske
lipe. Manje im je do grabova, ljeskova i vrboya brsta. — Po
grmlju redovito ne sieku brsta, jer grmike i grieeve pobrati




ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 63     <-- 63 -->        PDF

— 64 —


onud stoka sama. Za ljeskov brst ne mare s togaj jerbo se lišće


lasno mrvi i lasno odpada.


Omorikove mladice uporabljuju rado dakako, kad su svježe;
a kad proljećem nastane oskudica krme onda omorika prekomjerice
mnogo vriedij jerbo se svojim cetinjem zeleni, docim je
svoj bfelogorici nestalo lišća.


Nekada su za bukov brst malo marili, a dan današnji dvostruka
mu je poraba. Najprije hrane koze bukovim šušnjem
pod kraj zime, a o proljeću, kad je nevolja najveća, nasieku
napupila bukova granja i daju ga stoci svake vrsti, te i govedom.
Spomena dostojne god. 1874. hranila su se tja i djeca
bukovimi pupoljci, samo da ne skapaju od gladi.


Brst je ovud jedinom krmom samo kozi, a kadšto i ovci,
volovom i kravam daje se zajedno s lu6kim sienom dubovOj
lipovo i mukovo lišće. Ogrizke brsta pogrizu još osli i mule.
Koze i mule ne zaziru ni od kakva zdrava brsta. Ovca već
malo više probire. Sjajnjim ovcam daje se sam brst samo do
polovine siecnja, jer bi drugcije pobacile, kašnje im se daje
samo uz lučko sieno i poškropljen slanom vodom.


Na dva blažceta dovezu po 5 centi brsta, a da toliko nasieku
i skupe, trebaju dva težaka, svakomu se plaća 60 nove.,
jedan težak treba p6 dana, da uplasti 5 centi, a pri voz stoji
dva stotinjaka i po, te tako stoji nas svaka centa brsta 65 nov.


Vrednoća brsta podudara se sa 30—17 postotaka dobroga
lučkoga siena; a ovog stoji centa obično 2 forinte i Va? ^ kad
je oskudica 5—6 forinti. U spomenuti omjer uračunana je i
vrednoća drvlja.


Plastovi su 18´ visoki, a imade im 7—^10´ promjera. Redovito
slažu doduše granje tako, da vršići dolaze do stožera, ali
biva i protivno, a to onda lišću vrlo nahudi. Malo kad spravljaju
sušanj u subote, ali se vidi, da je to najprobitačnije. ´


Sušanj daju blagu, kad ga ne mogu izgoniti na pašu, dakle,
kad je velik snieg, ili kad bura navali te nije prilike, da blago
puštaju iz siromašnih staja, I ta se krma daje dnevice na tri
obroka.


0 porabi šumskoga brsta u južnoj Tirolskoj evo dobivenih
izvještaja.


C. kr. zemaljski nadzornik šuma Rieder veli:
Velika je naseonost južne Tirolske povodom, što su livade pre


ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 64     <-- 64 -->        PDF

~ 66 —


tvorili u mekote, zasađiv po njih vinovu lozuj a tomu treba
mnogo djubra (gnoja), dakle i silna stoka, a to su ondje ponajpace
koze i ovce. Da uzmognu toliko blago prehraniti, služi
im za krmu ne samo dudovo lišće i lastar, veo ponajpace i
šumski brst. U južnoj Tirolskoj ima samo 130.000 rali ponajviše
planinskih livada, a kojih 200.000 rali bjelogorice, pretežice
bukvika u pridolicah, koje nadvisuju more za 2500—4000´.


I po pasaćih šumskih priedjelih južne Tirolske stoka više
brsti nego li pase, jerbo po gustoj sitnogorici ima malo trave,
te blago žive poglavito o brstu,


Alije i nabavljanje brsta čovječjom rukom gotovo svuda
u običaju; u srednjem priedjelu, gdje nema luka, otelo je posvema
mah. Gospodari sude, da je brst prostoga i crnoga jasena
najbolji, a da se drugi brst, po kakyoci ovako reda: brestov,
rastov, javorov, topolov, ljeskov, brezov. Grdje nema jasenja ili
gdje mu brst ne dostaje, upotrebljuju ponajpace rastov i topolov
brst.


U obćinških šumah, koje se uzgajaju samo za gorivo i
gdjeno raste rašće, jasenje, topolje, liešce i druga gora, ondje
siekuć drva nabavljaju k jednu i brst. Takve ogranke sieku
mjeseca rujna i vežu ih, ma koliko dugi bili, u svežnje, pak ih
ili namah kući voze ili na sjecištu u šiljaste stogove tako ponaskladaju,
da vršje dodje u sredinu, a krupniji krajevi po strani.
Odatle voze ih onda istom u mrtvu jesen kući.


U srednjem priedjelu ima na mnogo miesta u pineskoj i
moceckoj dolini u E-edini po obrovih livada jasenovih, brestovih
j javorovih kresanica, kojih se izboji svake godine ili syake
druge godine sieku, suše i spravljaju. Fo nekojih okolicah, primjerice
u pineskoj i moceßkoj dolini uzgajaju i breze glavatim!
kresanicami te im svake druge godine sieku izboje. —
Ovce lakomo brste brezovo lišće i dobro se održavaju uz tu
krmu.*


Kad kose planinske livade, onda dakako ošmrcivaju i lišće
sa topolova, ljeskova, mukova, hrastova i drugoga grmlja, te
ga zajedno sa sienom šaše i s njim miešaju. Tako nabavljaju
mnogo šušnja; često će ga biti čitava četvrtina nakosa.


I kunići brste brezovo lišće, dapače i jednogodišnje brezove izboje.
5


ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 65     <-- 65 -->        PDF

— 66 —


Na mnogih mjestih poimence roveretskog, alskoga, laviškoga,
vecanskoga i cembarskoga kotara oljuštruje sirotinja lišće
sa obćinske sitnogorire, koja je isto dorasla sjecnji, suši ga u
hladu i nosi ga namah kuci. I pastiri sabiru ljeti dapače i
bukov brst, te ga onako zelena daju blagu, cim ga s paše u
staje đoždenu. To poimence biva u lavižkom, cembarskom, perginskom
i roveretskom kotaru, gdje u samoj šumi ili na planinskih
livadah imadu svoje ljetne staje.


I 0 proljeću u velike vriedi zelen brst u ono doba, kad
u jednu ruku ponestane suhe krme, a u ´drugu ruku po pašnicih
još nema ti´ave. Osobito se onda siece i blagu daje bukov
i jasikov brst.


Zeleno lišće crnoga jasena ne davaju stoci prije mjeseca
rujna, jerbo vele, da se s njega govedom upaljuje mjehur i da
krave daju manje mlieka.


Orahovo i kestenovo lišće ne upotrebljavaju za krmu, već
samo za stelju, premda stoka rado brsti kestenovo lišće tja do
neko doba kolovoza.


Po okolicah, gdje ima sitnogorice, prezimljuje ucjelice
treći dio stoke o šušnju. Sirotinja i ne hrani svojih koza i ovaca
drugim eim, već samo šušnjem,


Šušnjate grane meću se jednostavno kozam i ovcam u jasle?
kojim su prednjim dielom ljestve, a one onda same pobrste suho
lišće i pupoljke. Daje li se sušanj muzaram ili teglećemu blagu,
to ga prije, dakako ošmrcana, pomješivaju s kuruzovom ili heldovom
ili drugom kojom žitnom sjeckom, ili s ostanci bubje
hrane, za tim poškropljivaju smjesu vodom i posipavaju kadšto
posij ami.


Obršteno granje upotriebljavaju za gorivo.


Hranaća vriednoća šušnja podudara se velikim prosjekom


s trećinom vrednoće sladkoga siena.


Jedan rabotaš može po ovih krajevih, kad su napremice
sredne ruke, nabrati podrugu centu zelena dudova lišća (za
hranjenje buba). — Jerbo je ošmrcivanje lišća sa sitnogorice
vrlo lak posao, to se može dnevice nakupiti šumskoga brsta
180—200 funti važući ga zelena. Budući se ovud prosjekom
plaća 80 novčića nadnice, to će centa zelena brsta stajati 50,
acen ta sušnja 100 do 180 novčića.




ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 66     <-- 66 -->        PDF

~- 67 ^


Za cielo ne zna ovdješnji seljak, kad pravo treba nabavljati
brst; jer docim ga od sredine kolovoza do sredine rujna
sakupljaj kvaruje dobar dio hranaće snage. Seljak sudi, kad bi
prije kreso brst, da bi postradale i možda osušilo se drveće.
Kad bi to istinom bilo, onda bi se morali svi panjevi osušiti,
gdje gorokradice ljeti goru sieku prije ivanjskog izbijanjamorale bi sve mladice usahnuti, s kojih se u isto doba ošmrca
brst. Ali ni jedno ni drugo nije istina, već iz panjeva i okresanih
mladica izbijaju namah novi izboji te odrvene dobrano,
prije nego li zima nastane. Inaße znade ovdješnji seljak, da od
zelena brsta, što se mjeseca lipnja i srpnja daje muzaram, nabrizguje
najviše mlieka.


Na mnogih su mjestih u talijanskoj Tirolskoj primjerice
u Pineu, za tim u ferzinskoj dolini naumili zasaditi po pasnicih
javorje i briešće, ne bi li se unapriedilo hranjenje blaga
brstom.


C. kralj, šumarski povjerenik Franzelini piše:
U tionskom kotaru redovito samo sirotinja spravlja sušanj,
da prehrani malu stoku preko zime. Sude, da je brst prostoga
i crnoga jasena najbolji, da ljeskov, svibov, brekov, bukov i
brst divlje kruške slabo valja, ostali pako brst da je srednje ruke.
Krešu brst sa 5—6-godišnje sitnogorice pocamši od mjeseca
kolovoza, te kreševinu povezuju u svežnjiće i osušivaju; ili ga
pak snimaju sa jasenovih, hrastovih, javorovih, brestovih, topolovih
i lipovih glavatih kresanica, koje su po mekotah i livadah
zasadili.


Na jednoj rali &~6-godišnje sitnogorice dobiva se 10—12


centi šusnja.


Seljak cieni centu šusnja po 50 novčića, te sudi, da u
njoj ima hranaće snage totiko, koliko u trećini jedne cente siena.
Koze i ovce prezimljuju zimu samo o šuinju; drugoj se
stoci daje sušanj samo pomiešan sa sienom i s drugom krmom.
Dudovo se lišće svuda kupi i smatra vrlo dobrom krmom-


C. kr. šumarski pristav Figala izvještuje: U boržansko
m kotar u kupi se i upotrebljuje jasenovo, javorovo,
jasikovo, hrastovo, ljeskovo, brezovo i bukovo lišće i kako je
ovdje poredano, onako mu ciene vrednoću premda o hranaćoj
mu snagi različito sude. Što se sakupi brsta, većom je množinom
hrastov i bukov, a vele, da je hrastov liranovitiji.


ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 76     <-- 76 -->        PDF

- 77


Ti će brojevi biti prema običnim najraanjinam i najvećinamj
te prema mieni uroda lisca, kako je već gora više ili
manje stasita, gušća ili ređja. — Naročito moramo iztaknuti,
da se ovdje vagalo samo lišće bez granja, koje se posljednje
mora u račun uzimati, kad se kupuje sušanj.


Koliko stoji brst?
Šumski brst. Nije se još u velike izkusilo ni svietu na
vidik iznielo, koliko stoji nabavljanje brsta. Ono malo ipak,
što 0 tom već došle doznasmo, temelj je sliedećemu nagadjanju.
Koliko su grane listnatije ili drvenastije, toliko onda imade
na njih više ili manje branaćega brsta (lišća, pupoljaka i srčikavih
vršića), dakle 75—35 postotaka, a drvljiva 25—65 postotaka
svekolike teže.
Za nabavu jedne stotine obicnib svežanja brsta treba 3*5
do 4*8 rabotaša. Za sto centi povezana brsta treba 25—45 rabotaša,
a za toliku množinu svežanja, da u njoj ima sto centi
branaćega (ne drvenasta) brsta, treba 60— 80 radnika.
Koliko brst na dlaku stoji, to je dakako kako gdje i kada, te
po drugih okolnostih vrlo različito, te se može konstatovati
samo od slučaja do slučaja. Ipak je važno, da se ta ciena bi´sta
na hrvatskom Krasu udari bar od prilike, kako ćemo vidjeti,
da li je šumski brst uploške po gospodarstvo probitačan
i kolika bi ta probitačnost mogla biti.
Prije špomenusmOj da se za sušanj uzimlju dvogodišnje i
petogodišnje grane. Možemo dakle na um uzeti, da krešuć to
granje, trošimo većim dielom samo trogodišnji prirast gore, da
će je dakle za toliko biti manje, kad se uzme sjeći. — Recimo,
da toga prirasta imade na svakoj rali prosjekom l´/^ hvati da
taj ne dobiven prirast po srednjem broju ovdješnje šumarine
vriedi 1 for. 20 nove., to bi onda kvarivali na gori 5 for. 60 nov.
Malo prije rekosmo, da bi nas nabava brsta, u kom ima sto
centi hranaćih tvari, stajala 70 dana rada, dakle 52 for. 50 nov.
Budući pako na rali šume možemo velikim prosjekom nabaviti,
samo 33 cente pravoga brs ta, to će nabava na svakoj rali stajati
17 for. 33 nov. Tako bi dakle stajala nabava na svakoj
rali koje 23 for. a svaka centa brsta kojih 70 novčića.
Budući pako čist brst vriedi onoliko, koliko lučko sieno
Srednje ruke i budući centa takova siena, kad nije drago, stoji




ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 85     <-- 85 -->        PDF

— 86
Z a g I a V n a.


Što u ovoj razpravi o brstu rekosmo, temelji se, kako
svatko lasno opaža, samo dielomice na cinjenicab po Krasu,
ono drugo povadismo iz izkušaja i strogo znanstvenik iztraživanja
obavljenih drugdje, osobito u Njemačkoj u koliko se tiče
brstik a i fiziologicnih podataka.


Ma koliko izdašni bili nanizani podatci o valjanosti i porabi
brsta, te o tom, kako se s njim postupa, a u to ime trebalo
je daleka putovanja i mußnoga iztraživanja; pa ma koliko
u naših predočajih našlo se povoda tomu, da se uvede krmljenje
brstom i uzgajanje brstika: to mi se ipak čini vrlo nuždno, da
se upriliče znanstvena iztraživanja ob upotriebljenom brstu i
da se spoje s pokusi krmljenja, jerbo izkusnici ne predočavaju
podpunoma omjeru u najvažnijih tockah, cešce dapače i
ne slažu se; a napokon ne temelji se sve dosadašnje praktično
krmljenje na promišljenu postupku, već samo na posve prostoj
navici.


Predmet mi se eini prevažan, te vriedi, da se upriliče
umna iztraživanja.


U kraških zemljak, posebice na hrvatskom primorskom
Krasu mora se brst, kao svaki drugi dio gospodarstva dostati.
svoga posebnoga lika. Premda sam dakle gledao, da predloge
udesim posvema prema okolnostim hrvatskoga Krasa, to ipak
molim, da se ono, što sam predložio, prije na malom pokuša,
a to ne samo s toga, da se šumarsko osoblje, a isto tako i
Krašani, kojim se u prilog to sve radi, priviknu tim novotarijam,
već i s toga, da s,e uvješte svomu poslu, te da potanko pronadju
mjestna pravila i opreze, te da se osvjedoče, bez kojih
ne može biti uspjeha. Najprije bi se imali pobrinuti, da potanko
izpitaju, kada bi najbolje bilo sjeĆi brstike, o cem bi mali pokusi
dostajali- Ne manje bi se imali postarati, da izpitaju, - kako
je najbolje nabavljati i spravljati brst, i kako se njim najprobitačnije
hrani stoka.




ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 77     <-- 77 -->        PDF

- 78


1 for., a oskudnih godina i 3—6 puti toliko, to sliedi odatle,
da je porabi suhoga brsta ili sušnja na mjesto siena
idobrih godina vrlo probitačna, a kad su zle godine,
da je preko mjere probitačna. Našemu računu ne
ima prigovora, jer smo, nehoteci nikoga zavarati, ni namamiti
na podhvat štetnih posljedica, naumice u račun uzimali takove
stavke, koje su brstu više u neprilog, nego li u prilog, i jerbo
s toga istoga razloga niesmo ni spomenuli granja, koje od
od brsta preostaje, te je vrlo dobro gorivo za domaću porabu.
Mogli bismo, reći, da to granje bar toliko vriedi, koliko stoji
dovoz brsta do običnoga krmilišta, te je tako povoljniji omjer
onih 70 nove., što ih stoji jedna centa brsta, prema običnim
cienam siena,


Ošmrcano lišće. Posve druga pokazuje se ciena šušnju,
kad se grane ili mladice moraju ostaviti na ^drvetu, kad se
dakle lišće sa drveća ošmrciva.


Ni u tom smjeru ne imamo točnih obsežnih podataka. Ali
po nekih već prije spomenutih osloništih treba 1,4 dana rada
dok se našmrca jedna centa suho vagana brsta, ta bi dakle
stajala na Krasu 1 for 5 nove., a gotov sušanj (uracunay trošak
sušenja i spravljanja) ly^—IV3 for.


Vidimo dakle, da bi se ošmrcivanje lišća jedva izplatilo,
kad je sieno jevtino. Ali je posve drugi omjer, kad nastane
oskudica krme, t. j . kad poskupi sieno; onda bi i ošmrcano
lišće, makar omjeiice mnogo stajalo u preveliku korist bilo,
onda bi dakako preporučivali i taj način nabave.


Dovoz brsta.
Najveća je množina prirodnina l^neprilicna tim, što im je
teža nepovoljna omjera prema novčanoj vriednoćij nije ih dakle
lasno prevoziti aa daleko, kao umjetnine.
Tom se neprilikom odlikuju i krme, a medju njimi u velike
suhi brst ili sušanj.
Sušanj je neprilicniji i od lučkoga siena, kad se lišće ne
ošmrciva, već kad je prevoziti šušnjate svežnjeve. U tih bo
svežnjevih ima uz pravo hranivo množina đrvljiva, nikada manje
od jedne trećine, a cesto dvaput više, nego li hraniva. — Izim
toga može se sieno sbiti i tako za dalek prievoz ponešto ude




ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 78     <-- 78 -->        PDF

~ 79 —


siti, dooim se vezani sušanj ne može ni onako sbitij kakvo je
ne sbijeno sieno.
Koliko je neprilična ta tegobna prevozljivost, evo tomu
predočaja-
Obiena eiena Teža množine
cente predočavaj uće
vriednocu jedne


for. i novČ. ´ cente siena
Žita (tega) 3.00 40—52
lučkoga siena 1.20 100
šušnja 0.60 160


-Po tom se predocaju vidi, da prievoz šušnja stoji žetiri


puta više od prievoza žita, a dva puta više od prievoza siena.


Prievoz pako siena stoji toliko, da je potežko vozit ga


vrJo daleko, premda se sieno u najnovije doba sbijeno razašilja.


Uz takove okolnosti ne može se svaki put povezani sušanj
slati u veliku daljinu, gdje blago domuje, već ne ima druge?
nego da se blago goni onamo, gdje je krma. A gonit se mogu
toli daleko naravski samo poveća stada, te samo onda, kad ima
za duže vrieme i dosta krme.


Po mnogih je zemljak i na Krasu to svakdašnji običaj, da
blago gone onamo, gdje je krma. A nije to samo paša, već i
uplašteno sieno (poimence na Alpab.), za kojim stoka mora daleko
od doma. I na krajiško-krvatskom Krasu, kako rekosmo,
obikli su tako od vajkada, i onud mora stoka za brstom i pašom
a cesto i za sienoin daleko od kuće. U tu dakle ruku ne će
biti prigovora.


Grdje ne bi mogli ni šušnjata granja prevoziti, ni stoke
k dalekim plastovom dogoniti, ondje bi si mogli tim pomoći,
da suko lišće sa granja na daleku plastištu ošmrcamo i bez
granja kući dopremimo, što se osobito ondje može učiniti, gdje
se govedom i konjem ima davati sušanj, gdje bi ga dakle po
pravilu i onako morali ošmrcivati (te možda i s drugom krmom
miešati.)


NäSin krmljenja.


Ponajprije nam je do toga, da u koliko se tiče pravoga
načina krmljenja uvrstimo brst u pravi red medju druge krme.
Izim pojedinosti, koje su o tom navedene u predjašnjik odsjecib
možemo saobćiti ove obćenitosti:




ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 79     <-- 79 -->        PDF

— 80 —


Ne obiluju baš sve, ali veea množina vrsti brsta podraž-
Ijivimi sastavinamij poimence treslovinom i grkimi vodici te dr.,
Takve vrsti ne valjaju, da se samo njimi brani stoka, koja
im nije navikla, osobito onda kad je razvitkom i zdravljem
nazadna.


Obćenitim pravilom dakle imalo bi biti, da se brstom —
bio zelen ili suh — ima samo dielomice krmi ti blago, osobito
goveda i konji, dakle samo uzgredice uz drugu manje podražljivu
krmu.


Kakve su veo okolnosti, može se drugda primjesom vrlo
grka brsta valjano ukloniti mlitavost probavaćih organa, te
onda dakako brst nije opasan, već je dieteticno prijatan i ljekovit.


Baš s toga morali bi dakle onud, gdje nije ušlo u običaj
krmiti brstom, i kad vide, da 6e nastati oskudica druge krme,
već unapried davati blagu pomalo brsta, da mogu kašnje svu
zalihu brsta ne nahudivši blagu pohraniti, a k jednu zapriečiti
hrdjave posljedice drugih vrsti krme, koje za oskudnih godina
cesto ne dorastu i ne dozriju ili za žetve i kositbe zlo prodju
te onda dakako zdravlju stoke ne prijaju.


Iznimic e valjalo bi vrlo opreznu biti, kad se blagu moraju
davati cetine od crnogorice. Jer kad se blago nabrsti cetina
i osobito izboja crnogorice, u kojih ima poviše smolastih tvari,
lasno mu se upale probavaći organi, a to je kadšto i povodom,
da blago poskapa (od tako zvane šumske ili gorske bolesti.)


Te su napremice na Krasu vrlo povoljne, jer je ondje
stoka svake ruke od vajkada navikla, da velikim dielom žive
0 brstuj to mu je dakle pasminska osebina, da mu prija ta
krma.


Kako već cesto rekosmo, može se redovito i najizdašnije
krmiti brstom ovca, a ponajpace koza. Ovca i koza potroše najbolje
svaki brst, ne samo da obrste lišće, pupoljke i vršje mladice,
već dielomice oglodju i koru granja.


Za tim živu najviše o brstu osli i mule.
Ali i govedom i konjem valja brst za nevolju i za uzgrednu
krmu, osobito na Krasu, gdje je i ta velika, kao i mala stoka
navikla živjeti o brstu.
Najviše se možemo okoristiti brstom, usušiv te spremiv




ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 80     <-- 80 -->        PDF

-81 -;


ga dosta, da možemo prehraniti preko zime ovce te najpace
koze, ako uztreba posvema, drugu stoku pako dobrim dielom
Krmeci blago bratom, najprije je držati se obćenitib pra


vila krmljenja.


U prvom redu valja gledati, da se svejednako daje ist a
mjera i ista vrst brane. Grdje je nuždna promjena, ima se to
polagano udesiti^ osobito mienjajuć krmu skotnim ili dojecim
materam.


Ukupna dnevna hrana neka bude, što može više različita
koja je hrana blagu manje omiljela, treba ju davati prije, a onda
onu, koja je većma omiljela.


Tegleće blago i zapatak treba dobro hraniti, ali ga ne


treba pitati. Krepka hrana treba teladi, janjadi, jaradi i ždre


badi — osobito prve godine.


Najbolje treba hraniti onu stoku, od koje zahtievamo, da
nam daje što vise mlieka ili da nam što više radi, ili pako da
nam upitana izmetne što više dobitka.


Groto vlj enj em hoće se, ili da krma ide bolje u slast,
ili da se lakše probavlja, ili napokon da je veci dio uzvalja
za hranu. *


Kad se gotovi krma, valja se ugibati tomu, da ne namecimo
i ne razmazimo odviše stoke poimence konja, ovaca i zapatka.


Sjeckajući surovu krmu idemo za tim, da možemo
lakše pomiešati krmu krupnije stabljike s drugom krmom, da
nam je ništa ne ode u kvar, a da ju blago lakše grize.


Konje m se daje najradje ne izsjeckano sieno, a slama
se izsjecka na Ve ^^ % " (p^ j ^ ^^^"^ ^ zovemo sjećkom). Kad
bi se slama još većma usitnila, onda je blago ne bi moglo
sgrizti ni o sliniti.


I govedo m se daje izsjeckano sieno, samo koje je hr*
djavo, ono izsjeckaju kadšto dobri gospodari, da ga mogu pomiešati
s oslastnijimi diugimi tvarmi, a da im ne ode u kvar.


— Slamu takodjer sjeckaju, samo da ju je lakše miešati s drugom
krmom. Ali ta sjecka ne treba da bude onoliko sitna, kolika
je za konje,
Ovca m daje se surova krma redovito ne izsjeckana. Ali
kad su oskudne godine, te kad nam je do toga, da ovce, ne
imajući drage bolje krme,, bar što više slame potroše, onda im




ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 81     <-- 81 -->        PDF

— 82 — ´
se dakako daje sjecka poiniešana s kojom oslastnijom primjesom,
ne bi li ovce toliko ne zazirale od prevelikih obroka slame,


Moceći krmu olakšavamo stoci smrvljivanje osobito zrnja
i od.-^tranjujemo neprilike, nastajuće nađujem ne smrvljene krme
a želudcu ^primjerice kakova tega). NamoSenu krmu lakše je
osolievatl.


Poparivajući krmu idemo zatim, da tvrde krupne,
i neprobavne tvari omekšamo i raztvorimo. Cim je vrelija voda
(krop), tim bolje. — Krma se takva nasklada u kace, te se
zalije tolikom množinom vrele vode? da se ova može upiti u
svu krmu, koja 6—12 sati tako poparena stoji na mira, a onda
ju još toplu daju blagu. Govedom, ponajpace muzaram i tovacemu
blagu prija takova poparena krma, konji i ovce ne smiju
se takovom poparom maziti.


Pareći i kukajući krmu postizujemo ono što i poparivanjem,
^amo još temeljitije, s toga se pari i kuba samo teg
i gomolje, a i to samo za branjenike (krnjake, svinje,)


Samougrievanje udešuju tako, da se surova krma
(ponajpace slama ili brdjavo sieno) izsjecka, a ta sjecka možda
i s drugom krmom pomieša, ali svakojako treba, da se u tu
smjesu vrgnu takove sućine (u kojih ima proteinskih tvari i
ugljovodana), koje dakle tomu ugrievanju ili vrienju mogu biti
kvasom, takova je mezga ili komina od maslina, posije od
tega i dr.


Na jedan vagan (mjerov), te smjese ulije se pet oka vode.
Dobro promiešav ju, uspi tu krmu u kakovu spremu, kojoj se
prednji kraj može zasunkom zatvoriti. Pošto si smjesu jednako
pomiešao i 2´ visoko ugazio, onda izvadi zusunku, da može zrak
do Fmjese. Za 36-48 sati početi će smjesa vrleti i ugrijat će
se do 35—40"R. U taj mah valja sjecka za hranu i daje se
onako topla. Tako sgotovljena krma miriši ugodno poput vinske
kiseline, ide blagu u slast, lakše se probavlja, a drvena joj se
vlaknina bolje potroši.


Trebaju 3—4 spreme, ako hoćeš imati svejednako takove
đovrele krme.
Samougrievanjem kao i poparivanjem ili parenjem valja
samo govedom gotoviti krmu.
Taj bi naßin vriedio, da se većma preporucujej kad ne bi
izvedbi samougrievanja trebalo velike točnosti. Nije li smjesa




ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 70     <-- 70 -->        PDF

— 71 —


Svežanj ivova šušnja potezao 4 funte, a u njih bilo 247
funte, dakle 62 postotka krme, koje se je vriednoća podudarala
s istom kolikoćom lučkoga siena srednje ruke. Centa sienske
vriednoce toga brsta stajala je u šumi 35, a na majur dovezena
45 novčića.


Svega skupa nakresali i spravili 137.000 naramaka «ušnja,
koji potezabu 7445 centi, u kojik bijaku 3.272 cente krme, te


2.800 centi sienske vrednoce.
Ovce su vrlo rado brstile taj sušanj, prijao im je bolje,
nego li ikoja druga krma te oskudne godine. Volile su dapače
tomu šušnju, nego li sjecki pomiešanoj s uljenaoi, nego li jaglomj
nego li repi. Mje se opazilo, da koje blažče propušta krv.^


U do l njoj Austrij i skupljaju siromašni gorštaci brst,
te zelenim i sukim prehranjuju svoje blago. Najvole lastaru i
ivovu brstu, kojim ne samo malu stoku već i krave krme. Za
čudo je, što i ovud imelom hrane blago, osobito kad nastane
zimska oskudica krme. Brst se za zimu kreše mjeseca kolovoza.


Iz Erdelj a javlja broški k. šumar Rudolf Spr lb a u er,
da onud redovito samo ovcam daju ponešto dubova i Ijutikova,
za tim jasenova brsta, samo kad je velika oskudica krme, onda
i goveda hrane brstom.


Erdeljski Kumunji, gorštaci, poglavito ovčari imadu liepu
pašu ljeti po planinah, jeseni i zimi po strništih i prielozih ravnice.
Pastiri gone svoja krda ovaca daleko preko međja u Vlašku,
a gonili su ih prije više godina tja u Tursku (ali se to već
ne dopušta). U kasno proljeće posije stroge zime moraju dakako
i brst upotriebiti, kad im napokon nestane siena. Oskudica se
krme riedko kad javljaj g. 1862. bila je tolika, da su mnoge
maroške obćine uzele hraniti domaće blago, iste muzare i tegleću
stoku hrastovim šušnjem, samo da prezimi zimu,


U Erdelju spravljaju sušanj na živo drveće, to jest na
takova stabla, kojim dolnje grane niesu previsoko od zemlje.
Takvo se drvo osgor oklaštri, a onda mu se na visini ponasklada
sušanj, gdje ga pustopašice lamajuće blago ne može
razbukati.


´ Ü XIV. svezku austrijskoga oetvrtgodišnjaka za šumarstvo od g. 1864.
na strani 224—230.




ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 69     <-- 69 -->        PDF

i brezov sušanj. Ovaj se posljednji nabavlja, kad je lišće vi4o
mlado, ili kad ga je prvi mraz opurio.
Koliko je brst 2a nestašice krme i druguda po Ugarskoj
vriedio, evo dva sjajna primjera:


G-odine 1863., kad je nastala oskudica krme, dao je napednjak
ugarskoga gospodarstva James Egan na imanju Erđodu
u satmarskoj žrpaniji nasušiti čitav milijun svežnjeva
šusnja i tim je one zime prehranio 17.000 ovaca. ^


Grodine 1863,, kad je bila najstrašnija suša novijega doba,
imao je zakupnik kneževskoga Esterhazova imanja Ipoly-Paszto
u hontskoj županiji barun Vilim Ber g 10.000 ovaca i silu božju
teglece stoke, a malicu obične krme.


Već onoga ljeta, pošto je na pašnicih od silne žege sva
trava izgorjela, pomagao si je barun Berg poput druge vlastele,
u koje ima brdjanskoga posjeda, a na njem i šume, te je
ugnao svoju stoku u brst i tako ju je spasio, doSm su silne
ovce i drugo blago od gladi poskapale na imanjih, kojih vlastnici
ne imadjahu šume.


Za zimu dade barun Ber g na 511 ralih sa 8—IBgodišnje


sitnogorice i po hrastovoj mladikovmi okresati brst. Svakomu


ogranku ostavili 4—5´ dužine, ono drugo odsjekli, granje pove


2;ali vrbovinom Ü naramke, debele poput noge, lišću dali, da se


ponešto osuši, a već sutradan odvezli brst na majure, te ga


ondje izvan subota na slamnatoj stelji uplastili u stogove naj


više 3*^ visoke, kojim je bilo 2^ promjera.


Naramak takova šušnja potezao 5,87 funti, a u toj teži
bilo 2-34 funta, dakle 40 postotaka hranaćih tvari. — Na rali
"šume usjeku sredikom 204 naramka, potežuća 12 centi, koji


davahu 4*8 cente krme, dakle 4 cente sienske vriednoće.


Centa sienske vriednoće stajala je u šumi 44 novčića, a


dovezena na plastište 53 nov.


Siekuć brst jako su štedili šumu; u glavne ogranke sva


koga pojedinoga stabla niesu ni dirali, a u ploh toli malo granja


odsiecalij da bi bili mogli još jednom toliko brsta nakresati.


Izim hrastova brsta nasjekli u mladih bukvicih 33.000


svežnjeva ivovine, a ta izkrcba dobro došla mladim bukvikom.


´ Ü 130. broju peštanskoga Lloycla od 10. lipnja 1863.




ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 82     <-- 82 -->        PDF

~ 83 —


jednako pomiešana, jednako pokvašena i ugažena^ namab stanu


bujati vlaknjaße (Hypbomycetes); krma uzme pljesnivi ti i tuli


nuti te onda ne valja.


Ukiseljivanje vrieđi ondje, gdje se koja krma nemože
toliko osušiti, da se takova može pohraniti i žuvati, primjerice
repno i kupusno perje.


U taj smjer izkopaju se u nepopustljivu tlu, gdje nema
podzemne vode, 6 — 8´ široke, a 5—6´ doboke, te koliko treba
duge jame. Gdje se temelji^ a ne vremeni, ondje su takove
jame zidane, a zid cementom uliepljen. Da se krma može jednako
sleći, moraju stiene bili osovite.


Krme se meće stopu đobeo tavan jedan svrb. drugoga, te
se tako tavan po tavan ugaža, svaka se šupljina mora popuniti,
s toga i ne valja stiene oblagati slamom, jerbo se pokraj
nje namab uhvati pliesan. Na vrhu se ugazi masa koju stopu
povrh zemlje uzklisito, poput krova, a onda se naspe na nju
3´ zemlje. Niti treba, niti je probitačno tu krmu osolievati. Za
malo slegne se sve po malo sva masa do polovice predjašnjega
objama. Po tom na pokrovu nastale pukotine moraju se popaniti.
Poslije 6—8 tjedana gotova je krma, a drži se i duljenego
li godinu dana. — Po tom je pako vrlo ugodna blagu,
što zaudara po kupusnoj kiselini.


Pogledajmo sad, na što bismo se po nabrojenih obćenitih
pravilih imali obzirati, braneći blago brstom i koji bi načini
sgotavljanja krme valjali i za brst.


" Kada poslije ljetne paše i krmljenja zelenim brstom dodje
doba, da se stoka uzme hraniti šušnjemili naopako, treba to
udesiti polagacko, isto tako, kad se poslije trave ili siena ima
davati brst ili sušanj, ili iza jednoga brsta ili šušnja drugi.


Ošmrcano ili sbijeno lišće daje se kao i ostala takva krma.
Samo sa vezanim šušnjem ima se osobitim načinom postupati.
Ima li se blago hraniti neposredice šušnjem, razvežu se
svežnjevi u jaslah. Čim stoka obrsti granje na jednom kraju,
ima ga ovčar (ili kozar) prevrnuti, đa ga stoka može obrstiti
i na drugom kraju. Granje, što ga je blago posvema obrstilo,
poveže se opet, iznese iz staje, te ostavi za ogriev-
Na mnogih mjestih ušlo je u običaj, đa te svežnjeve šušnja
ne razvezane vješaju pred stoku.




ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 83     <-- 83 -->        PDF

— 84 —


Probitačno je vazda, ako suM brst nije bio ukiseljen ili
soljen, da se prije, nego li ga dadeš blagu, malo ili tučenom
solju pospe ili (što je bolje), da se slanom vođom poškropi. Tim
osoljivanjem sušanj blagu većma omili, lakše se probavlja i biva
branovitiji.


Tako bi trebalo postupati ondje, gdje ne bi nuždno bilo,
ili gdje gospodarstvo ne bi dopiTŠtalo prigotoviti sušanj osobitim
načinom.


Da li i koliko je to gotovljenje opravdano i dokle se ima
dotjerivati, to je donekle gospodarsko , to jest pitanje zašiljeno
onamo, da li korist naplaćuje troškove,, kojib treba, da
platimo nadnicu. Uploške se samo može samo kazati, da se tuj
po pravilu potrošak radine snage slabo u račun uzima; jerbo
se stoka samo zimi šušnjem hrani, tada (osobito gorštaci) ne
imaju gotovo nikakova poljskoga rađa, obiluju dakle radinom
snagom, koju možda izim toga nemogu uložiti ni u kakav drugi
posao.


Pošto je lišće najviše vrsti drveća omjerice maleno, to po
pravilu ne treba izsjeckivanja ni onda, kad nam se hoće miešati
lišće s drugom kojom krmom; više će puti nuždno biti, da
se ta druga krma, a malo kada, da se lišće izsjecka.


Močenje (kvašenje) šušnja u hladnoj vodi, i poparivanje ~
te krme vrelom vođom preporučuje se, biva dapače formalnom
zapovieđju zdravoga razuma, kad ga je davati muzaram ili to-
vaćemu blagu, ili pako svemu drugomu blagu za nestašice druge
krme (ne bi li se iz šušnja izvadila najveća korist, koja se samo
izvadit može). — Obična oskudica vode na Krasu ne može tomu
biti zaprekom, jerbo ta oskudica postoji ljeti, a ne zimi, kad
se šušnjem ima krmiti blago.


Uzgredice spominjem, da je naš po domaće poljodjelstvo
vrlo zaslužni velevlastelin, knez Ivan Adolfo Schwarzenberg
s uspjehom dao gotoviti sušanj ovako: Pet centi jasenova lišća
nakladaše tavan na tavan u sud (lagav, vozu), a posoliše svaki
tavan kamenitom solja. Poslije pet mjeseci otvoriše sud, te nađjoše
lišće dobro održano. Polovicu toga lišća dadoše kravam
pomiešanu s ražeaom slamom, a drugu polovicu ne pomiešanu
ni s čim. Ovako i onako pojedoše krave lakomo to lišće.




ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 67     <-- 67 -->        PDF

— 68 —


Što seljaci imadu posebnickili šuma, sbog brsta je samo
B_7godišnja sitnogorica iz panja, te se po običaju siece mjeseca
kolovoza. S toga, sto u obćinskib šuma nabavljaju brst, ne mie-^
njaju ondje sjeći obbodje. Ne ošmrcivaju lišća, već samo listnate
iaboje krešu i u svežnjeve vežu.


Vele, da nabava svake cente zelenoga brsta stoji 25 nov.


— Centa pomiešana lirastova i bukova šušnja stoji u selu 1 stotinjak.
— Seljaci misle, da branaća snaga jedne cente šušnja
vriedi toliko, koliko 75 funti srednjega ili 50 funti najboljega
sladkoga siena.
Kozam i ovcam nabacaju svežnje suba šušnja bez ikakva
primješaja poslije druge krme u jasle. Govedom i ovcam pomieša
se subo lišće s kuruznom sjeckom, komom i s ostanci
bubje brane. Volovom, kojim je težko raditi, daju na sušanj
kuruznib ili bajđinskib posija..


C. kr. šumarski pristav Micheluzzi javlja: U roveredsko
m kotaru upotrebljuje se gotovo jedini hrastov i
jasenov brst. Jasenov im je dapače miliji.
Sitnogorica, kojoj je red, siece se od polovice kolovoza
pa do jeseni, granje veže se u svežnjiće i suši. Kojoj sumi nije
red, da se siece, ondje se lišće ošmrciva od polovice srpnja do
polovice kolovoza.


Nabava cente zelena brsta stoji 60, a šušnja 90 novčića,
centa pako šušnja vriedi za branu toliko, kolika trećina cente
sladkoga siena.


Dvie trećine šušnja, što ga u tom kotaru svake godine
spravljaju, daju se kozam i ovcam, koje ga suba pobrste. Treća
trećina mieša se s drugom krmom, osolieva se, poparuje se i
daje govedom.


C. kr. šumarski pristav Wallnöfer piše: U primierskom
kotaru kreše se brst sa prostoga jasena, duda, lipe,
javora, jasike, jagnjeda, bnkve i lieske. Kako je tuj koje drvo
poredano, takov je i brst jednoga prema drugomu. Vele, da je
branaća snaga u šušnja za polovicu manja, nego li u sladkoga
siena, Miešajuć krmu^ uzimaju se SVs funte šušnja po 2 funte
siena; aK se miešanom krmom dobiva od mlieka za četvrtinu
manje siriva,
Brst se nabavlja isto tako ošmrcivanjem lišća, mjeseca
svibnja i lipnja, kao i kresanjem te vezanjem grančica, koje se




ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 68     <-- 68 -->        PDF

™ 69 —


onda suše. Tim se sušnjem hrane rimi ovce i ko^e. Stotina
svežnjića šušnja potežu 4 cente, a stoje 2 stotinjaka. Jedna
centa šušnja stoji dakle 50 novčića, a jedna centa sladkoga
siena, kakov je već nakos 1—iVg st.


Govedom se daje ošmrcano lišće, pomiešano s drugom
krmom.
U ostalom hrane ovud stoku sušnjem u velike samo onda,
kad je mali nakos siena.


C. kr. šumarski pristav Steklo izvještuje: U steničkom
kotaru nabavljaju brst sa hrastovih, jasenovih, javorovih,
brestovih, topolovih i lipovih glavatih kresanica, a za
tim i sa sitnogorice.
Jasenove, hrastove i javorove kresanice krešu se svaku
četvrtu, a sitnogorica siece s6 svaku šestu godinu, Kresanice
se krešu mjeseca kolovoza.


Najboljim smatraju brst crnoga i prostoga javora. Najviše
im vriedi dudovo lišće, koje je ravno najboljoj travi i djetelini.
Ovuda se lišće sa voćaka ne sakuplja, premda su se đrugud
po Tirolskoj osvjedočilij da vrlo prija ovcam pomiešano sa
drugom krmom.


Centa ^selena brsta stoji zajedno sa privozom do dvorišta
20—30 novčića. Na rali šume nasieku dva kubična hvata, t. j .
kakvih 16.000 svežnjića brsta.


Svežnjiće šušnja bacaju zimi dnevice uz nešto malo druge
krme kozam i ovcam u jasle sve po dva na svaku glavu, te
treba svakoj glavi, koliko je već zima duga, 160—180 svežnjića.


Zelen bukov brst daju blagu samo mjeseca svibnja, kad
nastane nestašice druge krme.


U slovačkom dielu Ugarske pomažu si ne samo siromasi
i seljaci već i velike gospoštine, kad nema druge krme,
suhim brstom, da preko zime prehrane svoju stoku, gospoštine
poimence da prehrane ovce.


I tuj se brst kreše sa kresanica ili nabavlja u ljudski uredjenih
brsticih, i veže se u svežnjiće, a sve to biva mjeseca
srpnja tja do kolovoza, samo se svežnjići prije; nego li ih
uplaste, vješaju po stienah i zidovih subota, da se osuše.


Tuj se tako spravlja i daje govedom ivov, jasenov, lipov,
jagnjedov, jasikov, jablanov, hrastov, brestov, javorov, grabov
i bukov sušanj. Ovcam se daje izim toga vrbov, ljeskov, johov´




ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 71     <-- 71 -->        PDF

— 72 —


Dudovo lišće.


Da ova razprava podptina bude, možda će probitačno biti,
da pridodamo ob uzgoju i dobavljanju brane svilaca, to jest
dudova lišća, što je najpoglavitije.


Najobćenitiji, poglavito u Lombardiji u obižaj ušao naßin
postupanja s dudići jest taj, da im se svake četvrte godine
mjeseca svibnja, kad se već oljustri lišće, odsieku svi ogranci
ostavivši štrklje samo glavnih ogranaka. Prve godine iza toga
odruba ogranaka ne ošmrcava se lišće sa novih izboja; ali druge
godine to već bivaj a četvrte su godine ogranci već 3" debeli,
a dud izila^i toli zdrav i kitnjast, kanda ga niesu nikad okresalL


Lišće se takovih dudova lakše ošmrciva; jer su im novi
ogranci gušći, a posao je po rabotaša manje opasan.


Na JFurlanskom, po trevižkoj okolici i drugud odsiecaju
ogranke svake godine, ostayljajuc im samo kratko štrklje,
da mogu izbiti jedan dva lista, za tim ih povezu i odvezu
kuci. Ovdje poodkidaju sa debljih grana duge, listnate izboje,
te daju sav taj tanahan brst namah bubam.


Taj je ^nacin s toga koristan, što se prištedjuje mnogo
radine snage; ali se dobiva manje lišća, a drveće prije pogine.


Bergamašcani postupaju s dudoyi kao i s voćem, okresivaju
samo suvarke i nutrašnje suvišne grane, pokraćuju duge
izboje glavnih ogranaka, a lišće samo ošmrcavaju. Tim se načinom
dobiva najviše lišća, dudovi izilaze najljepši i nabavljanju
lišća treba najviše radine snage.


Računaju, da jedan rabotaš može sa duda gojena na lombardesku
našmrcati 160, a sa duda gojena na bergamašcansku
samo 130 funti lišća.


Po Bürger ovih iztragah dobivamo lišća:


)a dudova, koji su prote
koji su gojeni aaoinom
sjekom debeli, bergamskim, lombardežkim,; furlaiiskim
funti lišća
5" 28—27 27 19
6—7" 41 22—41 22—26
8—9" 48 32 24—30
10—11" — 41 41
12—13" , — 44-61 —,
14—15" 102 54__68 —
24" 204—244 _™ ^




ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 72     <-- 72 -->        PDF

— 73^
Kako vee rekosmo, ošmrcivanje obavlja se mjeseca svibnja.


Južno-tirolsko gospodarsko družtvo sudi, da se na jednoj
ral i dudika može za branjenje svilaca našmrcati 120 centi
zelena lišća (a ti bi dali 54 centi šušnja.)


Koliko brsta daju šume.
Količina je lišća različita po vrsti drveća, po stanovištu
mu, podriebju i drugih okolnostih. Ebermaye r pronašao je
točnim, u „nauci o šumskoj stelji" navedenim iztraživanjem :


1. Drveće, koje podnosi blad, (omorika, jelaj bukva i dr.)
imade više iišća^ nego li ono^ kojemu treba svjetla (hrast, bor
jasika, ariš, breza).
2. Više ima lišća, gdje je stanovište većma rudovito i
svježije, nego li gdje nema rudne zemlje i gdje je suše.
3. Gdje je gora pregusta i po osojih ima manje lišća,
4. Toplo i vlažno ljeto nadobno je lišću.
5- Budući prosječna veličina lišća biva tim manja, čim
je stanovište više iznad morske razine (na tisuć komada bukova
lišća u Bavarskoj u Aschaffenburgu, dakle 120 m. nad morskom
razinom, pronašlo se prosjekom 34 četvorna metra, a na najgorjem
rastištu, koje 1350 m. nad morskom razinom, 0"9 četvornoga
metra površine) s toga sliedi: što se je i neposrednimi
pokušaji dokazalo, da i visina nad morskom razinom vrlo mnogo
odlučuje.


6. Po dobi godine pronadjoše različitom, množinu suhe
sućine u bukovu lišću (Eissmüller, Zöller i Dulk)
uzevši, da je ta sućina mjeseca srpnja = 1, te po tom vele,
da u lišću ima suhe sućine mjeseca
svibnja 0-51 rujna 0.93
lipnja 0-86 listopada 0´92
srpnja 1-— studenoga 0*82
kolovoza 1´05


7. Iz panjeva pomladjujuća se šuma daje dvostruko toliko
lišća, koliko ga daje šuma iz sjemena nikla. U jedne i druge
ima, dok je mlada, najmanje lišća, a kad je gori najveći prirast
đrvljiva, onda je i trostruka množina Ušća, čim pako stane
jenjaviti prirast đrvljiva, opaža se i lišća sve to manje.
Koliko se pojedinih stabala može dobiti lišća, ne ima točna
mjerila. Samo znamoj da je množina lišća u ravnu omjeru prema




ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 73     <-- 73 -->        PDF

— 74 —


množini drvljiva, te da od 100 k.´ đrvljiva dobivamo 2—6 centi
brsta (granja i Jišca). U ovoj razprayi natuknusmo o tom ovdje
i ondje štošta, sad napominjemo samo još, dapo našik planinskik
krajevik srednjajasenovakresanica (kako Kod erle tvrdi) svake
godine daje 8—12 funti šušnja.


Puno je važnije po naš smjer, da se zna, koliko r al prave
šume daje lišća. Ni o tom nije došle nitko neposredice i ljudski
iztraživao. U svu sreću iztraživalo se bar djelomice o tako
zvanoj šumskoj stelji. Ta šumska stelja nije ništa drugo, već
svekoliko lišće, koje je minule godine na dryecu bilo, s toga
možemo uztvrditi, koliko ta suha stelja koje šume poteže, toliko
bi potezalo i lišće za krmu, kad bi ga bili posabrali u toj istoj
šumi. Možemo to kazati tim lakše, ako dotične brojeve izpravimo
prema tomu, koliko je prije ošmrcano lišće teže od onoga,
koje je samo popadale.


Po iztrazi, koju je kr. bavarska vlada naredila, i po izvidbi
Kručevoj u Tkarandu, Jägerovoj u Odenwaldu i
Teodora Hartig a u Brunšvigu daje svake godine suka lišća:´


30^—60-godišnji bukvici . 42
60—90-godišnji bukvici 4072
jelici kojim još ne ima 30 godina ... . 53
30—60-godišnji jelici 40
25—50-godišnji omorici 36


Po iztrazi Rissmiillerovoj, ZöllexovojiDulkovoi
važe suka sućina bukova lišća početkom kolovoza prema onomu,
koje jeseni sdmo popada, 1*25 puta vise. Možemo dakle po tom
omjeru reći, da bi ral 30—60-godišnjega bukvika dala 5272
cente suha lišća, kad bi se to lišće još zeleno pod kraj mjeseca
srpnja posakupilo.


Toga se podatka dokopalo u različitih okolioah Njemačke
više učenjaka, te yrlo obsežnimi iztragami, s toga možemo taj
podatak posvema stalnim smatrati, te iz njega bez opasnosti
izvoditi ostale posljedice.


Kolika je množina lišća na jednoj rali raznovjeka i različito
gojena bukvika, iztraživao je neposredice šumarski savjetnik
i profesor dr. Harti g u Brunšvigu, te objelodanio
svojim djelom: ,,Podpuno prirodoslovje. šumskoga kulturnoga
bilja Njemaöke´´; iztra^živao je lišće najboljih priedjela u naj




ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 74     <-- 74 -->        PDF

„ 7B —


ljepših bukvicib na brunšvižkoj Ijnšturnoj vapnenini, kolikoća
može se dakle po svoj prilici najvećom smatrati, što je ima bar
u Njemačkoj.


Smanjimo dakle Hartigove brojeve po najkašnje navedenom
podatku najstalnije i najobćenitije valjanosti, tim će se pokazati
sliedeći predocaj:


Godišnji urod lišća u spomenutih bukvicih.


Na zraku usušena množina ljeti sakupljena lišea.


Na rali velegorice Na rali sitnogorice


centi lišća eenti lišća
Koliko je godina na zraku Koliko je godina na zraku
staro bukovlje svježa usušena staro bukovlje svježa usušena


5 37 17 5 13 33
10, 60 28 10 162 74
15 72 33 20 240 110
20 86 40 30 267 122


30—60 113 52 40 144 67


60—90 108 50 N^ pronalaske u sitnogoriel ne možemo
se toliko osloniti, jerbo su lišće
samo pojedinih stabala vagali, a po
tom uzevši u raeun stanoviti broj st-abala
obračunavali urod ciele rali,


Utezni omjer svježega bukova lišća o lišće na zraku osušeno
izilazi po pronalazku Hartigov u najvećinom i najmanjinom
ovakov: od jedne cente svježega lišća dobiva se najmanje
38, a najviše 51, dakle sredikom 100:46 funti šusnja.


Po čitavoj povorci pronalazaka različitih lučbara može se
vjerovatij da od cente svježa lišća dobivamo uploške i velikim
promjerom 45 funti šušnja.


Ob urodu lišća na drugih vrstih gore znamo samo za pronalazke
pojedinih kušnja Teodora Hartiga , poimence našao je:


T^T- ,. centi na Kraku
Na rah šume usušena lišća


16-godišnjega ljepljiva j o š j a . 15
24-„ „ _„ 56
stare grabove velegorice 33


- 5-godišnje grabove sitnogorice ..... 49


ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 75     <-- 75 -->        PDF

— 76 —


centi na zraku


Na rali šume


usušena lišća


10-godišnje grabov e sitnogorice ... . 55


20-„ „ „ .... 98


grabovih kresanica ,
79


Teodor Harti g našao
je za tim, da u dubovoj velegorici


na 1 kubičnoj stopi šiblja ima 20 funti, na jednoj kubičnoj stopi


granja i šiblja (tanjega od 6´´) 8 funti, na svakoj kubiönoj


stopi stabla 0.6 funti te na svakoj kubičnoj stopi nadzemaljske


drvene mase 0*55 funti
zelena lišća.


Pabs t je sobćio, da su krešuć svake treće godine topolov


nasad po njegovu vlastitom opažanju svaki put prosjekom na


austrijskoj rali dobili 29 centi šušnja i 64 centi granja, a izim


toga da je onud bilo i ponešto paše.


Ob urodu 1 a s t a r a navodi Francez H e u z e u svojih


„Plantes fourageres", da u njegovu zavičaju svaka ral vino


grada daje 774--IOV2 zelena lastara, od koga dobivaju 4^/4 do


6V3 centi šušnja.


Upotriebiv spomenute
podatke, pak eto sliedeceg predo


eaja, koji doduše niti je pretocan niti predmeta svoga izcrpljuje,


ali će za našu porabu valjda valjati.


Centi šušnja rali:
velegoriee; velegoriee,: veigoriee:


sa mladikoviae sa pruća i starog sa srednjega
drveća drveća
sitnogorice
sitnogorice: sa starijega
U cistom porastu sa mladikovine drveća
sliedećib vrsti gore:
bukovja 15—30 20—45 30-7 0
lipja, grabja, liešca.,.. 13—26 18-38 26—60
javorja, jošja 11—22 16—32 22-5 0
rašća, briešća, jagnjedja 9—18 13-26 18-^40
jasenja 8—15 10-20 14-30
Jašja, brežja , 7 — 12 8-15 10—20


u običnih sumah,
gdje ima pomalo i druge gore :
u bukvicih 12—25


20-40 30-60
u rasticih 10—20


15™30 22—45